NOVI ZAVJET
Gospoda našega ISUSA HRISTA
preveo
Vuk Stefanović Karadžić
Beč 1847.
Jevanđelje po Mateju. 2
Jevanđelje po Marku. 55
Jevanđelje po Luci 88
Jevanđelje po Jovanu. 144
Djela apostolska. 187
Poslanica Rimljanima. 240
Prva poslanica Korinćanima. 262
Druga poslanica Korinćanima. 284
Poslanica Galatima. 298
Poslanica Efescima. 306
Poslanica Filibljanima. 314
Poslanica Kološanima. 320
Prva poslanica Solunjanima. 325
Druga poslanica Solunjanima. 330
Prva poslanica Timoteju. 333
Druga poslanica Timoteju. 339
Poslanica Titu. 344
Poslanica Filimonu. 347
Poslanica Jevrejima. 349
Poslanica Jakovljeva. 365
Prva poslanica Petrova. 371
Druga poslanica Petrova. 377
Prva poslanica Jovanova. 381
Druga poslanica Jovanova. 387
Treća poslanica Jovanova. 388
Poslanica Judina. 389
Otkrivenje Jovanovo. 391
Jevanđelje po Mateju
Glava 1
1. Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avramova sina.
2. Avram rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu.
3. A Juda rodi Farmsa i Zaru s Tamarom. A Farms rodi Esroma. A Esrom rodi Arama.
4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona.
5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja.
6. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom.
7. A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu.
8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju.
9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju.
10. A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju.
11. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi Vavilonskoj.
12. A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela.
13. A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima, A Eliakim rodi Azora.
14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda.
15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova.
16. A Jakov rodi Josifa, muža Mariju, koja rodi Isusa, prozvanoga Hrista.
17. Svega dakle koljena od Avrama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena četrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena četrnaest.
18. A rođenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha svetoga.
19. A Josif muž njezin, budući pobožan, i ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti.
20. No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji, govoreći: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj zametnulo od Duha je svetoga.
21. Pa će roditi sina, i nađeni mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh.
22. A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori:
23. Eto, djevojka će zatrudnjeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo, koje će reći: s nama Bog,
24. Kad se Josif probudi od sna, učini kao što mu je zapovjedio anđeo Gospodnji, i uzme ženu svoju.
25. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus.
Glava 2
1. A kad se rodi Isus u Vitlejemu Judejskome, za vremena cara Iroda, a to dođu mudraci od istoka u Jerusalim, i kažu:
2. Gdje je car Judejski što se rodio? Jer smo vidjeli njegovu zvijezdu na istoku, i došli smo da mu se poklonimo.
3. Kad to čuje car Irod, uplaši se, i sav Jerusalim s njim.
4. I sabravši sve glavare svešteničke i književnike narodne, pitaše ih: Gdje će se roditi Hristos?
5. A oni mu rekoše: u Vitlejemu Judejskome; jer je tako prorok napisao:
6. I ti Vitlejeme, zemljo Judina! ni po čem nijesi najmanji u državi Judinoj; jer će iz tebe izići čelovođa koji će spasti narod moj Izrailja.
7. Onda Irod tajno dozva mudrace, i ispitivaše ih kad se pojavila zvijezda.
8. I poslavši ih u Vitlejem, reče: Idite i raspitajte dobro za dijete, pa kad ga nađete, javite mi, da i ja idem da mu se poklonim.
9. I oni saslušavši cara, pođoše: a to i zvijezda koju su vidjeli na istoku, iđaše pred njima dok ne dođe i stade od ozgo gdje bješe dijete.
10. A kad vidješe zvijezdu gdje je stala, obradovaše se veoma velikom radosti.
11. I ušavši u kuću, vidješe dijete s Marijom materom njegovom, i padoše, i pokloniše mu se; pa otvoriše dare svoje i darivaše ga: zlatom, i tamjanom, i smirnom.
12. I primivši u snu zapovijest da se ne vraćaju k Irodu, drugijem putem otidoše u svoju zemlju.
13. A pošto oni otidu, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: ustani, uzmi dijete i mater njegovu pa bježi u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi.
14. I on ustavši uze dijete i mater njegovu noću i otide u Misir.
15. I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši što je Gospod rekao preko proroka koji govori: Iz Misira dozvah sina svojega.
16. Tada Irod kad vidje da su ga mudraci prevarili, razgnjevi se vrlo, i posla te pobiše svu djecu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dvije godine i niže, po vremenu koje je dobro doznao od mudaraca.
17. Tada se zbi što je kazao prorok Jeremija govoreći:
18. Glas u Tami ču se, plač, i ridanje, i jaukanje mnogo: Rahila plače za svojom djecom, i Neće da se utješi, jer ih nema.
19. A po smrti Irodovoj, gle, anđeo Gospodnji u snu javi se Josifu u Misiru.
20. I reče: ustani, i uzmi dijete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su izumrli koji su tražili dušu djetinju.
21. I on ustavši, uze dijete i mater njegovu, i dođe u zemlju Izrailjevu.
22. Ali čuvši da Arhelaj caruje u Judeji mjesto Iroda oca svojega, poboja se onamo ići; nego primivši u snu zapovijest, otide u krajeve Galilejske.
23. I došavši onamo, namjesti se u gradu koji se zove Nazaret, da se zbude kao što su kazali proroci da će se Nazarećanin nazvati.
Glava 3
1. U ono pak doba dođe Jovan krstitelj, i učaše u pustinji Judejskoj.
2. I govoraše: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
3. Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: Glas onoga što viče u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove.
4. A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji.
5. Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska,
6. I on ih kršćavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.
7. A kad vidje (Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reče im: Porod aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide?
8. Rodite dakle rod dostojan pokajanja.
9. I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avrama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avramu.
10. Već i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj se baca.
11. Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jači je od mene: ja nijesam dostojan njemu obuće ponijeti; on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.
12. Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem vječnijem.
13. Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.
14. A Jovan branjaše mu govoreći: Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni?
15. A Isus odgovori i reče mu: Ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga.
16. I krstivši se Isus iziđe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i dođe na njega.
17. I gle, glas s neba koji govori: Ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
Glava 4
1. Tada Isusa odvede Duh u pustinju da ga Đavo kuša.
2. I postivši se dana četrdeset i noći četrdeset, na pošljetku ogladnje.
3. I pristupi k njemu kušač i reče: Ako si sin Božij, reci da kamenje ovo hljebovi postanu.
4. A on odgovori i reče: Pisano je: ne živi čovjek o samom hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih.
5. Tada odvede ga đavo u sveti grad i postavi ga navrh crkve;
6. Pa mu reče: Ako si sin Božij, skoči dolje; jer u pismu stoji da će anđelima svojijem zapovjediti za tebe, i uzeće te na ruke, da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
7. A Isus reče njemu: Ali i to stoji napisano: nemoj kušati Gospoda Boga svojega.
8. Opet uze ga đavo i odvede na goru vrlo visoku, i pokaza mu sva carstva ovoga svijeta i slavu njihovu;
9. I reče mu: Sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se.
10. Tada reče njemu Isus: Idi od mene, sotono; jer stoji napisano: Gospodu Bogu svojemu poklanjaj se i njemu jedinome služi.
11. Tada ostavi ga đavo, i gle, anđeli pristupiše i služahu mu.
12. A kad ču Isus da je Jovan predan, otide u Galileju.
13. I ostavivši Nazaret, dođe i namjesti se u Kapernaumu primorskome na međi Zavulonovoj i Neftalimovoj.
14. Da se zbude što je rekao Isaija prorok govoreći:
15. Zemlja Zavulonova i zemlja Neftalimova, na putu k moru s one strane Jordana, Galileja neznabožačka.
16. Ljudi koji sjede u tami, vidješe vidjelo veliko, i onima što sjede na strani i u sjenu smrtnome, zasvijetli vidjelo.
17. Od tada poče Isus učiti i govoriti: Pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
18. I idući pokraj mora Galilejskog vidje dva brata, Simona, koji se zove Petar, i Andriju brata njegova, gdje meću mreže u more, jer bijahu ribari.
19. I reče im: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskijem.
20. A oni taj čas ostaviše mreže i za njim otidoše.
21. I otišavši odatle, vidje druga dva brata, Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, u lađi sa Zevedejem ocem njihovijem gdje krpe mreže svoje, i pozva ih.
22. A oni taj čas ostaviše lađu i oca svojega i za njim otidoše.
23. I prohođaše po svoj Galileji Isus učeći po zbornicama njihovijem, i propovijedajući jevanđelije o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.
24. I otide glas o njemu po svoj Siriji, i privedoše mu sve bolesne od različnijeh bolesti i s različnijem mukama, i bijesne, i mjesečnjake, i uzete, i iscijeli ih.
25. I za njim iđaše naroda mnogo iz Galileje, i iz deset gradova, i iz Jerusalima, i Judeje, i ispreko Jordana.
Glava 5
1. A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu učenici njegovi.
2. I otvorivši usta svoja, učaše ih govoreći:
3. Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;
4. Blago onima koji plaču, jer će se utješiti;
5. Blago krotkima, jer će naslijediti zemlju;
6. Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi;
7. Blago milostivima, jer će biti pomilovani;
8. Blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga vidjeti;
9. Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božiji nazvati;
10. Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko;
11. Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rđave riječi lažući, mene radi.
12. Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.
13. Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona već neće biti ni za što, osim da se prospe na polje i da je ljudi pogaze.
14. Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.
15. Niti se užiže svijeća i meće pod sud nego na svijetnjak, te svijetli svima koji su u kući.
16. Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.
17. Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim.
18. Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.
19. Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti, i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome.
20. Jer vam kaže da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.
21. Čuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer, ko ubije, biće kriv sudu.
22. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom.
23. Za to dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,
24. Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dođi i prinesi dar svoj
25. Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu.
26. Zaista ti kažem nećeš izići odande dok ne daš do pošljednjega dinara.
27. Čuli ste kako je kazano starima: ne čini preljube.
28. A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, već je učinio preljubu u srcu svojemu.
29. A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh nego li sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao
30. I ako te desna tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh nego li sve tijelo tvoje da bude bačeno u pakao.
31. Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju da joj da knjigu raspusnu.
32. A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme, preljubu čini.
33. Još ste čuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.
34. A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;
35. Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.
36. Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne učiniti.
37. Dakle neka bude vaša riječ: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je.
38. Čuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub.
39. A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi
40. I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.
41. I ako te potjera ko jedan sahat, ti s njime dva.
42. Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu.
43. Čuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.
44. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze, i molite se Bogu za one koji vas gone;
45. Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.
46. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne čine li to i carinici?
47. I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?
48. Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.
Glava 6
1. Pazite da pravdu svoju ne činite pred ljudima da vas oni vide; inače plate nemate od oca svojega koji je na nebesima.
2. Kad dakle daješ milostinju, ne trudi pred sobom, kao što čine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju.
3. A ti kad daješ milostinju, da ne zna ljevaka tvoja što čini desnica tvoja.
4. Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.
5. I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršću po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kaže da su primili platu svoju.
6. A ti kad se moliš, uđi u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti, i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.
7. A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni.
8. Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše.
9. Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje;
10. Da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
11. Hljeb naš potrebni daj nam danas;
12. I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem;
13. I ne navedi nas u propast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava va vijek. Amin.
14. Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiće i vama otac vaš nebeski;
15. Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš neće oprostiti vama grijeha vašijeh.
16. A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni načine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju.
17. A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje u nj,
18. Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti! i otac tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.
19. Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu;
20. Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu.
21. Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše.
22. Svijeća je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve će tijelo tvoje svijetlo biti.
23. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo što je u tebi tama, a kamo li tama?
24. Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili će na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.
25. Za to vam kaže: ne brinite se za život svoj, šta ćete jesti, ili šta ćete piti; ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela?
26. Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih?
27. A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan?
28. I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se, niti predu.
29. Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuče se kao jedan od njih.
30. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva; a kamo li vas, malovjerni?
31. Ne brinite se dakle govoreći: šta ćemo jesti, ili, šta ćemo piti, ili, čim ćemo se odjenuti?
32. Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.
33. Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo će vam se sve dodati.
34. Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuće se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.
Glava 7
1. Ne sudite da vam se ne sudi;
2. Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem će vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom će vam se mjeriti.
3. A za što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš?
4. Ili, kako možeš reći bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu?
5. Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.
6. Ne dajte svetinje psima; niti mećite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas.
7. Ištite, i daće vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvoriće vam se.
8. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriće mu se.
9. Ili koji je među vama čovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da?
10. Ili ako ribe zaište da mu da zmiju?
11. Kad dakle vi, zli budući, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko će više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?
12. Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci.
13. Uđite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu.
14. Kao što su uska vrata, i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.
15. čuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovčijemu, a unutra su vuci grabljivi.
16. Po rodovima njihovijem poznaćete ih. Eda li se bere s trnja grožđe, ili s čička smokve?
17. Tako svako drvo dobro rodove dobre rađa, a zlo drvo rodove zle rađa.
18. Ne može drvo dobro rodova zlijeh rađati, ni drvo zlo rodova dobrijeh rađati.
19. Svako dakle drvo koje ne rađa roda dobra, sijeku i u oganj bacaju.
20. I tako dakle po rodovima njihovijem poznaće te ih.
21. Neće svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! ući u carstvo nebesko; no koji čini po volji oca mojega koji je na nebesima.
22. Mnogi će reći meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom đavole izgonili, i tvojijem imenom čudesa mnoga tvorili?
23. I tada ću im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji činite bezakonje.
24. Svaki dakle koji sluša ove moje riječi i izvršuje ih, kazaću da je kao mudar čovjek koji sazida kuću svoju na kamenu:
25. I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuću onu, i ne pade; jer bješe utvrđena na kamenu.
26. A svaki koji sluša ove moje riječi a ne izvršuje ih, on će biti kao čovjek lud koji sazida kuću svoju na pijesku:
27. I udari dažd, i dođoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuću onu, i pade, i raspade se strašno.
28. I kad svrši Isus riječi ove, divljaše se narod nauci njegovoj.
29. Jer ih učaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.
Glava 8
1. A kad siđe s gore, za njim iđaše naroda mnogo.
2. I gle, čovjek gubav dođe i klanjaše mu se govoreći: Gospode! ako hoćeš, možeš me očistiti.
3. I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreći: Hoću, očisti se. I odmah očisti se od gube.
4. I reče mu Isus: Gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedočanstva njima.
5. A kad uđe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleći ga
6. I govoreći: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muči se vrlo.
7. A Isus reče mu: Ja ću doći i iscijeliću ga.
8. I kapetan odgovori i reče: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uđeš; nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.
9. Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reče jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini.
10. A kad ču Isus, udivi se i reče onima što idu za njim: Zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.
11. I to vam kažem da će mnogi od istoka i zapada doći i sješće za trpezu s Avramom i Isakom, i Jakovom u carstvu nebeskome:
12. A sinovi carstva izgnaće se u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
13. A kapetanu reče Isus: Idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj čas.
14. I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese.
15. I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu.
16. A u veče dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove riječju, i sve bolesnike iscijeli:
17. Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći: On nemoći naše uze, i bolesti ponese.
18. A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi učenicima svojijem da idu na onu stranu.
19. I pristupivši jedan književnik reče mu: Učitelju! ja idem za tobom kudgod ti pođeš.
20. Reče njemu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin čovječij nema gdje glave zakloniti.
21. A drugi od učenika njegovijeh reče mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega.
22. A Isus reče njemu: Hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.
23. I kad uđe u lađu, za njim uđoše učenici njegovi.
24. I gle, oluja velika postade na moru da se lađa pokri valovima; _ a on spavaše.
25. I prikupivši se učenici njegovi probudiše ga govoreći: Gospode! izbavi nas, izgibosmo.
26. I reče im: Za što ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika.
27. A ljudi čudiše se govoreći: Ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
28. A kad dođe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proći putem onijem.
29. I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da mučiš nas?
30. A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja.
31. I đavoli moljahu ga govoreći: Ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja.
32. I reče im: Idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi.
33. A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne.
34. I gle, sav grad iziđe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.
Glava 9
1. I ušavši u lađu prijeđe i dođe u svoj grad.
2. I gle, donesoše mu zeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reče uzetome: Ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.
3. I gle, neki od književnika rekoše u sebi: Ovaj hul na Boga.
4. I videći Isus pomisli njihove reče: Za što zlo mislite u srcima svojijem?
5. Jer šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi; ili reći: ustani i hodi?
6. Ali da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe (tada reče uzetome): ustani, uzmi svoj odar i idi doma.
7. I ustavši otide doma.
8. A ljudi videći čudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.
9. I odlazeći Isus odande vidje čovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
10. I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grješnici dođoše i jeđahu s Isusom i s učenicima njegovijem.
11. I vidjevši to fariseji govorahu učenicima njegovijem: Za što s carinicima i grješnicima učitelj vaš jede i pije?
12. A Isus čuvši to reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
13. Nego idite i naučite se šta znači: milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.
14. Tada pristupiše k njemu učenici Jovanovi govoreći: Za što mi i fariseji postimo mnogo, a učenici tvoji ne poste?
15. A Isus reče im: Eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego će doći vrijeme kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti.
16. Jer niko ne meće nove zakrpe na staru haljinu; jer će zakrpa odadrijeti od haljine, i gora će rupa biti.
17. Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inače mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se sačuva.
18. Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav dođe i klanjaše mu se govoreći: Kći moja sad umrije; nego dođi i metni na nju ruku svoju, i oživljeće.
19. I ustavši Isus za njim pođe i učenici njegovi.
20. I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.
21. Jer govoraše u sebi: Samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviću.
22. A Isus obazrevši se i vidjevši je reče: Ne boj se, kćeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga časa.
23. I došavši Isus u dom knežev i vidjevši svirače i ljude zabunjene
24. Reče im: Odstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I podsmijevahu mu se.
25. A kad istjera ljude, uđe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.
26. I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.
27. A kad je Isus odlazio odande, za njim iđahu dva slijepca vičući i govoreći: Pomiluj nas, sine Davidov!
28. A kad dođe u kuću, pristupiše k njemu slijepci, i reče im Isus: Vjerujete li da ja mogu to učiniti? A oni mu rekoše: Da, Gospode.
29. Tada dohvati se očiju njihovijeh govoreći: Po vjeri vašoj neka vam bude.
30. I otvoriše im se oči. I zaprijeti im Isus govoreći: Gledajte da niko ne dozna.
31. A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.
32. Kad oni pak iziđu, gle, dovedoše k njemu čovjeka nijema i bijesna.
33. I pošto izgna đavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreći: Nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.
34. A fariseji govorahu: Pomoću kneza đavolskog izgoni đavole.
35. I prohođaše Isus po svijem gradovima i selima učeći po zbornicama njihovijem i propovijedajući jevanđelije o carstvu, i iscjeljujući svaku bolest i svaku nemoć po ljudima.
36. A gledajući ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.
37. Tada reče učenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo.
38. Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.
Glava 10
1. I dozvavši svojijeh dvanaest učenika dade im vlast nad duhovima nečistijem da ih izgone, i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći.
2. A dvanaest apostola imena su ova: prvi Simon, koji se zove Petar, i Andrija brat njegov; Jakov Zavedejev, i Jovan brat njegov;
3. Filip, i Vartolomije; Toma, i Matej carinik; Jakov Alfejev, i Levej, prozvani Tadija;
4. Simon Kananit, i Juda Iskariotski, koji ga i predade.
5. Ovijeh dvanaest posla Isus i zapovjedi im govoreći: Na put neznabožaca ne idite, i u grad Samarjanski ne ulazite;
6. Nego idite k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
7. A hodeći propovijedajte i kazujte da se približilo carstvo nebesko.
8. Bolesne iscjeljujte, gubave čistite, mrtve dižite, đavole izgonite! za badava ste dobili, za badava i dajite.
9. Ne nosite zlata ni srebra ni mjedi u pojasima svojijem,
10. Ni torbe na put, ni dvije haljine ni obuće ni štapa; jer je poslenik dostojan svoga djela.
11. A kad u koji grad ili selo uđete, ispitajte ko je u njemu dostojan, i ondje ostanite dok ne iziđete.
12. A ulazeći u kuću nazovite joj : mir kući ovoj.
13. I ako bude kuća dostojna, doći će mir vaš na nju; a ako li ne bude dostojna, mir će se vaš k vama vratiti.
14. A ako vas ko ne primi niti posluša riječi vašijeh, izlazeći iz kuće ili iz grada onoga otresite prah s nogu svojijeh.
15. Zaisto vam kažem: lakše će biti zemlji Sodomskoj i Gomorskoj u dan strašnoga suda nego li gradu onome
16. Eto, ja vas šaljem kao ovce među vukove; budite dakle mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi.
17. A čuvajte se od ljudi; jer će vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojijem biće vas.
18. I pred vlastelje i careve vodiće vas mene radi za svjedočanstvo njima i neznabošcima.
19. A kad vas predadu, ne brinite se kako ćete ili šta ćete govoriti; jer će vam se u onaj čas dati šta ćete kazati.
20. Jer vi nećete govoriti, nego Duh oca vašega govoriće iz vas.
21. A predaće brat brata na smrt i otac sina; i ustaće djeca na roditelje i pobiće ih.
22. I svi će mrziti na vas imena mojega radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
23. A kad vas potjeraju u jednom gradu, bježite u drugi. Jer vam kažem zaista: nećete obići gradova Izrailjevijeh dok dođe sin čovječij.
24. Nema učenika nad učitelja svojega ni sluge nad gospodara svojega.
25. Dosta je učeniku da bude kao učitelj njegov i sluzi kao gospodar njegov. Kad su domaćina nazvali Veelzevulom, a kamo li domaće njegove?
26. Ne bojte ih se dakle; jer nema ništa sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.
27. što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapće na uši, propovijedajte s krovova.
28. I ne bojte se onijeh koji ubijaju tijelo a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
29. Ne prodaju li se dva vrapca za jedan dinar? pa ni jedan od njih ne može pasti na zemlju bez oca vašega.
30. A vama je i kosa na glavi sva izbrojena.
31. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.
32. A koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima.
33. A ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima.
34. Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donese mir nego mač.
35. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine;
36. I neprijatelji čovjeku postaće domašnji njegovi.
37. Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan.
38. I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.
39. Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.
40. Koji vas prima, mene prima; a koji prima mene, prima onoga koji me je poslao.
41. Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; a koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće.
42. I ako ko napoji jednoga od ovijeh malijeh samo čašom studene vode u ime učeničko, zaista vam kažem neće mu plata propasti.
Glava 11
1. I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici učenika svojijeh, otide odande dalje da uči i da propovijeda po gradovima njihovijem.
2. A Jovan čuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu učenika svojijeh.
3. I reče mu: Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?
4. A Isus odgovarajući reče im: Idite i kažite Jovanu što čujete i vidite:
5. Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi čiste se i gluhi čuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanđelije.
6. I blago onome koji se ne sablazni o mene.
7. A kad ovi otidoše, poče Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?
8. Ili šta ste izišli da vidite? čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima.
9. Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka.
10. Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.
11. Zaista vam kažem: ni jedan između rođenijeh od žena nije izišao veći od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veći je od njega.
12. A od vremena Jovana krstitelja do sad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga.
13. Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana.
14. I ako hoćete vjerovati, on je oluja što će doći.
15. Koji ima uši da čuje neka čuje.
16. Ali kakav ću kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i viču svojijem drugovima
17. I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste.
18. Jer Jovan dođe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: đavo je u njemu.
19. Dođe sin čovječij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina.
20. Tada poče Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveća čudesa njegova, pa se nijesu pokajali.
21. Teško tebi, Horazine! teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreći i u pepelu pokajali.
22. Ali vam kažem: Tiru i Sidonu lakše će biti u dan strašnoga suda nego vama.
23. I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla ćeš propasti: jer da su u Sodomu bila čudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana.
24. Ali vam kažem da će zemlji Sodomskoj lakše biti u dan strašnoga suda nego tebi.
25. u to vrijeme odgovori Isus, i reče: Hvalim te, oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima.
26. Da, oče, jer je tako bila volja tvoja.
27. Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoće kazati.
28. Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti.
29. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naći ćete pokoj dušama svojijem,
30. Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.
Glava 12
1. U to vrijeme iđaše Isus u subotu kroz usjeve: a učenici njegovi ogladnješe, i počeše trgati klasje, i jesti.
2. A fariseji vidjevši to rekoše mu: Gle, učenici tvoji čine što ne valja činiti u subotu.
3. A on reče im: Nijeste li čitali što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?
4. Kako uđe u kuću Božiju, i hljebove postavljene pojede, kojijeh nije valjao jesti njemu ni omima što su bili s njim, nego samijem sveštenicima?
5. Ili nijeste čitali u zakonu kako u subotu sveštenici u crkvi subotu pogane, pa nijesu krivi?
6. A ja vam kažem da je ovdje onaj koji je veći od crkve.
7. Kad biste pak znali šta je to: milosti hoću a ne priloga, nikad ne biste osuđivali pravijeh;
8. Jer je gospodar i od subote sin čovječij.
9. I otišavši odande dođe u zbornicu njihovu.
10. I gle, čovjek bijaše tu s rukom suhom; i zapitaše ga govoreći: Valja li u subotu liječiti? da bi ga okrivili.
11. A on reče im: Koji je među vama čovjek koji ima ovcu jednu pa ako ona u subotu upadne u jamu neće je uzeti i izvaditi?
12. A koliko li je čovjek pretežniji od ovce? Daklem valja u subotu dobro činiti.
13. Tada reče čovjeku: Pruži ruku svoju. I pruži. I postade zdrava kao i druga.
14. A fariseji izišavši načiniše vijeću o njemu kako bi ga pogubili. No Isus doznavši to ukloni se odande.
15. I za njim idoše ljudi mnogi, i iscijeli ih sve.
16. I zaprijeti im da ga ne razglašuju:
17. Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreći:
18. Gle, sluga moj, koga sam izabrao; ljubazni moj, koji je po volji duše moje: metnuću duh svoj na njega, i sud neznabošcima javiće.
19. Neće se svađati ni vikati, niti će čuti ko po rasputicama glasa njegova.
20. Trske stučene neće prelomiti, i svještila zapaljena neće ugasiti dok pravda ne održi pobjede.
21. I u ime njegovo uzdaće se narodi.
22. Tada dovedoše k njemu bijesna koji bješe nijem i slijep; i iscijeli ga da nijesi i slije i stade govoriti i gledati.
23. I divljahu se svi ljudi govoreći: Nije li ovo Hristos, sin Davidov?
24. A fariseji čuvši to rekoše: Ovaj drukčije ne izgoni đavola do pomoću Veelzevula kneza đavolskoga.
25. A Isus znajući misli njihove, reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeće; i svaki grad ili dom koji se razdijeli sam po sebi, propašće.
26. I ako sotona sotonu izgoni, sam po sebi razdijelio se; kako će dakle postati carstvo njegovo?
27. I ako ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Za to će vam oni biti sudije.
28. A ako li ja Duhom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo nebesko.
29. Ili kako može ko ući u kuću jakoga i pokućstvo njegovo oteti, ako najprije ne sveže jakoga? i onda će kuću njegovu oplijeniti.
30. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji ne sabira sa mnom, prosipa.
31. Za to vam kažem: svaki grijeh i hula oprostiće se ljudima; a na Duha svetoga hula neće se oprostiti ljudima.
32. I ako ko reče riječ na sina čovječijega, oprostiće mu se; a koji reče na Duha svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovome svijetu ni na onome.
33. Ili usadite drvo dobro, i rod njegov biće dobar; ili usadite drvo zlo, i rod njegov zao biće; jer se po rodu drvo poznaje.
34. Porodi aspidini! kako možete dobro govoriti, kad ste zli? jer usta govore od suviška srca.
35. Dobar čovjek iz dobre klijeti iznosi dobro; a zao čovjek iz zle klijeti iznosi zlo.
36. A ja vam kažem da će za svaku praznu riječ koju reku ljudi dati odgovor u dan strašnoga suda.
37. Jer ćeš se svojijem riječima opravdati, i svojijem ćeš se riječima osuditi.
38. Tada odgovoriše neki od književnika i fariseja govoreći: učitelju! mi bi radi od tebe znak vidjeti.
39. A on odgovarajući reče im: Rod zli i preljubotvorni traži znak; i neće mu se dati znak osim znaka Jone proroka.
40. Jer kao što je Jona bio u trbuhu kitovom tri dana i tri noći: tako će biti i sin čovječij u srcu zemlje tri dana i tri noći.
41. Ninevljani izaći će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer se pokajaše Joninijem učenjem: a gle, ovdje je veći od Jone.
42. Carica južna izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veći od Solomuna.
43. A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga.
44. Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao; i došavši nađe prazan, pometen i ukrašen.
45. Tada otide i uzme sa sobom sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore čovjeku onome od prvoga. Tako će biti i ovome rodu zlome.
46. Dok on još govoraše k ljudima, gle, mati njegova i braća njegova stajahu na polju i čekahu da govore s njime.
47. I neko mu reče: Evo mati tvoja i braća tvoja stoje na polju, radi su da govore s tobom.
48. A on odgovori i reče onome što mu kaza: Ko je mati moja, i ko su braća moja?
49. I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: Eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati.
Glava 13
1. I onaj dan izišavši Isus iz kuće sjeđaše kod mora.
2. I sabraše se oko njega ljudi mnogi, tako da mora ući u lađu i sjesti; a narod sav stajaše po brijegu.
3. I onim kaziva mnogo u pričama govoreći: Gle, iziđe sijač da sije.
4. I kad sijaše, jedna zrna padoše u kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ih;
5. A druga padoše na kamenita mjesta, gdje ne bijaše mnogo zemlje, i odmah iznikoše; jer ne bijaše u dubinu zemlje.
6. I kad obasja sunce, povenuše, i budući da nemahu žila, posahnuše.
7. A druga padoše u trnje, i naraste trnje, i podavi ih.
8. A druga padoše na zemlju dobru, i donošahu rod jedno po sto, a jedno po šest, a jedno po trideset.
9. Ko ima uši da čuje neka čuje.
10. I pristupivši učenici rekoše mu: Za što im govoriš u pričama?
11. A on odgovarajući reče im: Vama je dano da znate tajne carstva nebeskoga, a njima nije dano.
12. Jer ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.
13. Za to im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumiju.
14. I zbiva se na njima proročanstvo Isaijno, koje govori: ušima ćete čuti, i nećete razumjeti; i očima ćete gledati, i nećete vidjeti.
15. Jer je odrvenilo srce ovijeh ljudi, i ušima teško čuju, i oči su svoje zatvorili da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srce ne razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
16. A blago vašijem očima što vide, i ušima vašijem što čuju.
17. Jer vam kaže zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.
18. Vi pak čujte priču o sijaču:
19. Svakome koji sluša riječ o carstvu i ne razumije, dolazi nečastivi i krade posijano u srcu njegovom: to je oko puta posijano.
20. A na kamenu posijano to je koji sluša riječ i odmah s radosti primi je,
21. Ali nema korijena u sebi, nego je nepostojan, pa kad bude do nevolje ili ga potjeraju riječi radi, odmah udari na trag.
22. A posijano u trnju to je koji sluša riječ, no briga ovoga svijeta i prijevara bogastva zaguše riječ, i bez roda ostanu.
23. A posijano na dobroj zemlji to je koji sluša riječ i razumije, koji dakle i rod rađa, i donosi jedan po sto, a jedan po šeset, a jedan po trideset.
24. Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme u polju svojemu,
25. A kad ljudi pospaše, dođe njegov neprijatelj i posija kukolj po pšenici, pa otide.
26. A kad niče usjev i rod donese, onda se pokaza kukolj.
27. Tada dođoše sluge domaćinove i rekoše mu: Gospodaru! nijesi li ti dobro sjeme sijao na svojoj njivi? Otkuda dakle kukolj?
28. A on reče im: neprijatelj čovjek to učini. A sluge rekoše mu: hoćeš li dakle da idemo da ga počupamo?
29. A on reče: ne; da ne bi čupajući kukolj počupali zajedno s njime pšenicu.
30. Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju.
31. Drugu priču kaza im govoreći: Carstvo je nebesko kao zrno gorušično koje uzme čovjek i posije na njivi svojoj,
32. Koje je istina najmanje od sviju sjemena ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i bude drvo da ptice nebeske dolaze, i sjedaju na njegovijem granama.
33. Drugu priču kaza im: Carstvo je nebesko kao kvasac koji uzme žena i metne u tri kopanje brašna dok sve ne uskisne.
34. Sve ovo u pričama govori Isus ljudima, i bez priče ništa ne govoraše im:
35. Da se zbude što je rekao prorok govoreći: Otvoriću u pričama usta svoja, kazaću sakriveno od postanja svijeta.
36. Tada ostavi Isus ljude, u dođe u kuću. I pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: Kaži nam priču o kukolju na njivi.
37. A on odgovarajući reče im: Koji sije dobro sjeme ono je sin čovječij;
38. A njiva je svijet; a dobro sjeme sinovi su carstva, a kukolj sinovi su zla;
39. A neprijatelj koji ga je posijao, jest đavo; a žetva je pošljedak ovoga vijeka; a žeteoci su anđeli.
40. Kako što se dakle kukolj sabira, i ognjem sažiže, tako će biti na pošljetku ovoga vijeka.
41. Poslaće sin čovječij anđele svoje, i sabraće iz carstva njegova sve sablazni i koji čine bezakonje,
42. I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.
43. Tada će se pravednici zasjati kao sunce u carstvu oca svojega. Ko ima uši da čuje neka čuje.
44. Još je carstvo nebesko kao blago sakriveno u polju, koje našavši čovjek sakri i od radosti za to otide i sve što ima, prodade i kupi polje ono.
45. Još je carstvo nebesko kao čovjek trgovac koji traži dobra bisera,
46. Pa kad nađe jedno mnogocjeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.
47. Još je carstvo nebesko kao mreža koja se baci u more i zagrabi od svake ruke ribe;
48. Koja kad se napuni, izvukoše je na kraj, i sjedavši, izbraše dobre u sudove, a zle baciše na polje.
49. Tako će biti na pošljetku vojska: izići će anđeli i odlučiće zle od pravednijeh.
50. I baciće ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zuba.
51. Reče im Isus: Razumjeste li sve ovo? Rekoše mu: Da, Gospode.
52. A on im reče: Za to je svaki književnik koji se naučio carstvu nebeskome kao domaćin koji iznosi iz klijeti svoje novo i staro.
53. I kad svrši Isus priče ove, otide odande.
54. I došavši na postojbinu svoju, učaše ih po zbornicama njihovijem tako da mu se divljahu, i govorahu: Otkud ovome premudrost ova i moći?
55. Nije li ovo drvodjeljin sin? ne zove li se mati njegova Marija, i braća njegova Jakov, i Josija, i Simon, i Juda?
56. I sestre njegove nijesu li sve kod nas? Otkud njemu ovo sve?
57. I sablažnjavahu se o njega. A Isus reče im: Nema proroka bez časti osim na postojbini svojoj i u domu svojemu.
58. I ne stvori ondje čudesa mnogijeh za nevjerstvo njihovo.
Glava 14
1. U to vrijeme dođe glas do Iroda četverovlasnika o Isusu:
2. I reče slugama svojijem: To je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i za to čini čudesa.
3. Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega.
4. Jer mu govoraše Jovan: Ne možeš ti nje imati.
5. I šćaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.
6. A kad bijaše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu.
7. Za to i s kletvom obreče joj dati štagod zaište.
8. A ona naučena od matere svoje: Daj mi, reče, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja.
9. I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošćahu s njim, zapovjedi joj dati.
10. I posla te posjekoše Jovana u tamnici.
11. I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj.
12. I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše.
13. I čuvši Isus, otide odande u lađi u pusto mjesto na samo. A kad to čuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova.
14. I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.
15. A pred veče pristupiše k njemu učenici njegovi, govoreći: Ovdje je pusto mjesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.
16. A Isus reče im: Ne treba da idu; podajte im vi neka jedu.
17. A oni rekoše mu: Nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe.
18. A on reče: Donesite mi ih ovamo.
19. I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojijem, a učenici narodu.
20. I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punijeh.
21. A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.
22. I odmah natjera Isus učenike svoje da uđu u lađu i naprijed da idu na onu stranu dok se otpusti narod.
23. I otpustivši narod, pope se na goru sam da se moli Bogu. I u veče bijaše ondje sam.
24. A lađa bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.
25. A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru.
26. I vidjevši ga učenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreći: To je utvara; i od straha povikaše.
27. A Isus odmah reče im govoreći : Ne bojte se; ja sam, ne plašite se.
28. A Petar odgovarajući reče: Gospode! ako si ti, reci mi da dođem k tebi po vodi.
29. A on reče: Hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu.
30. No videći vjetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj!
31. I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i rekne mu: Malovjerni! za što se posumnja?
32. I kad uđoše u lađu, presta vjetar.
33. A koji bijahu u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: Va istinu ti si sin Božij.
34. I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku.
35. I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike.
36. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove :aljine; i koji se dotakoše, ozdraviše.
Glava 15
1. Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći:
2. Za što učenici tvoji prestupaju običaje starijeh? jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.
3. A on odgovarajući rekne im: Za što i vi prestupate zapovijest Božiju za običaje svoje?
4. Jer Bog zapovijeda govoreći: poštuj oca i mater; koji opsuje oca ili mater smrću da umre.
5. A vi kažete: ako koji reče ocu ili materi: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći.
6. Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za običaje svoje.
7. Licemjerni! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći:
8. Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.
9. No zaludu me poštuju učeći naukama i zapovijestima ljudskima.
10. I dozvavši ljude, reče im: Slušajte i razumijte.
11. Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.
12. Tada pristupiše učenici njegovi i rekoše mu: Znaš li da fariseji čuvši tu riječ sablazniše se?
13. A on odgovarajući reče: Svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniće se.
14. Ostavite ih: oni su slijepi vođi slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi; oba će u jamu pasti.
15. A Petar odgovarajući reče mu: Kaži nam priču ovu.
16. A Isus reče: Eda li ste i vi još nerazumni?
17. Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se na polje?
18. A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani čovjeka;
19. Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga.
20. I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani čovjeka.
21. I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.
22. I gle, žena Hananejka iziđe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreći: Pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kćer vrlo muči đavo.
23. A on joj ne odgovori riječi. I pristupivši učenici njegovi moljahu ga govoreći: Otpusti je, kako viče za nama.
24. A on odgovarajući reče: Ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
25. A ona pristupivši pokloni mu se govoreći: Gospode, pomozi mi!
26. A on odgovarajući reče: Nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.
27. A ona reče: Da, Gospode! ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.
28. Tada odgovori Isus, i reče joj: O ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoćeš. I ozdravi kći njezina od onoga časa.
29. I otišavši Isus odande, dođe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.
30. I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih.
31. Tako da se narod divljaše, videći nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
32. A Isus dozvavši učenike svoje, reče: žao mi je ovoga naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.
33. I rekoše mu učenici njegovi: Otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?
34. I rekne im Isus: Koliko hljebova imate? A oni rekoše: Sedam, i malo ribice.
35. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
36. I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade učenicima svojijem, a učenici narodu.
37. I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteče sedam kotarica punijeh.
38. A onijeh što su jeli bijaše četiri hiljade ljudi, osim žena i djece.
39. I otpustivši narod uđe u lađu, i dođe u okoline Magdaske.
Glava 16
1. I pristupivši k njemu fariseji i sadukeji, i kušajući ga iskahu da im pokaže znak s neba.
2. A on odgovarajući reče im: u veče govorite: biće vedro; jer je nebo crveno.
3. I u jutro: danas će biti i vjetar, jer je nebo crveno i mutno. Licemjeri! lice nebesko umijete poznavati, a znake vremena ne možete poznati?
4. Rod zli i kurvarski traži znak, i znak neće mu se dati osim znaka Jone proroka. I ostavivši ih otide.
5. I polazeći učenici njegovi na onu stranu zaboraviše uzeti hljeba.
6. A Isus reče im: čuvajte se kvasca farisejskoga i sadukejskog.
7. A oni mišljahu u sebi govoreći: To je što nijesmo hljeba uzeli.
8. A Isus razumjevši reče im: šta mislite u sebi, malovjerni, što hljeba nijeste uzeli?
9. Zar još ne razumijete niti pamtite pet hljebova na pet hiljada, i koliko kotarica nakupiste?
10. Ni sedam hljebova na četiri hiljade, i koliko kotarica nakupiste?
11. Kako ne razumijete da vam ne rekoh za hljebove da se čuvate kvasca farisejskoga i sadukejskog?
12. Tada razumješe da ne reče kvasca hljebnoga da se čuvaju, nego nauke farisejske i sadukejske.
13. A kad dođe Isus u okolinećesarije Filipove, pitaše učenike svoje govoreći: Ko govore ljudi da je sin čovječij?
14. A oni rekoše: Jedni govore da si Jovan krstitelj, drugi da si Ilija, a drugi Jeremija, ili koji od proroka.
15. Reče im Isus: A vi šta mislite ko sam ja?
16. A Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, sin Boga živoga.
17. I odgovarajući Isus reče mu: Blago tebi, Simone sine Jonin! Jer tijelo i krv nijesu tebi to javili, nego otac moj koji je na nebesima.
18. A i ja tebi kažem: Ti si Petar, i na ovome kamenu sazidaću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.
19. I daću ti ključeve od carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdriješiš na zemlji biće razdriješeno na nebesima.
20. Tada zaprijeti Isus učenicima svojijem da nikom ne kazuju da je on Hristos.
21. Od tada poče Isus kazivati učenicima svojijem da njemu valja ići u Jerusalim, i mnogo postradati od starješina i od glavara svešteničkijeh i književnika, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.
22. I uzevši ga Petar poče ga odvraćati govoreći: Bože sačuvaj! to neće biti od tebe.
23. A on se obrnuvši reče Petru: Idi od mene sotono; ti si mi sablazan; jer ne misliš što je Božije nego ljudsko.
24. Tada Isus reče učenicima svojijem: Ako ko hoće za mnom ići, neka se odreče sebe, i uzme krst svoj i ide za mnom.
25. Jer ko hoće svoju dušu da sačuva, izgubiće je; a ako ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.
26. Jer kakva je korist čovjeku ako sav svijet dobije a duši svojoj naudi? ili kakav će otkup dati čovjek za svoju dušu?
27. Jer će doći sin čovječij u slavi oca svojega s anđelima svojijem, i tada će vratiti svakome po djelima njegovijem.
28. Zaisto vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji neće okusiti smrti dok ne vide sina čovječijega gdje ide u carstvu svojemu.
Glava 17
1. I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana brata njegova, i izvede ih na goru visoku same.
2. I preobrazi se pred njima, i zasja se lice njegovo kao sunce a haljine njegove postadoše bijele kao cvijet.
3. I gle, ukazaše im se Mojsije i Ilija, koji s njim govorahu.
4. A Petar odgovarajući reče Isusu: Gospode! dobro nam je ovdje biti; ako hoćeš da načinimo ovdje tri sjenice: tebi jednu, a Mojsiju jednu, a jednu Iliji.
5. Dok on još govoraše, gle, oblak sjajan zakloni ih, i gle, glas iz oblaka govoreći: Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji; njega poslušajte.
6. I čuvši učenici padoše ničice, i uplašiše se vrlo.
7. I pristupivši Isus dohvati ih se, i reče: ustanite, i ne bojte se.
8. A oni podignuvši oči svoje nikoga ne vidješe do Isusa sama.
9. I silazeći s gore zapovjedi im Isus govoreći: Nikom ne kazujte što ste vidjeli dok sin čovječij iz mrtvijeh ne ustane.
10. I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: Za što dakle književnici kažu da Ilija najprije treba da dođe?
11. A Isus odgovarajući reči im: Ilija će doći najprije i urediti sve.
12. Ali vam kažem da je Ilija već došao, i ne poznaše ga; nego učiniše s njime šta htješe: tako i sin čovječij treba da postrada od njih.
13. Tada razumješe učenici da im govori za Jovana krstitelja.
14. I kad dođoše k narodu, pristupi k njemu čovjek klanjajući mu se
15. I govoreći: Gospode! pomiluj sina mojega; jer o mijeni bjesni i muči se vrlo; jer mnogo puta pada u vatru, i mnogo puta u vodu.
16. I dovedoh ga učenicima tvojijem, i ne mogaše ga iscijeliti.
17. A Isus odgovarajući reče: o rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama? dokle ću vas trpljeti? Dovedite mi ga amo.
18. I zaprijeti mu Isus; i đavo iziđe iz njega; i ozdravi momče od onoga časa.
19. Tada pristupiše učenici k Isusu i na samo rekoše mu: Za što ga mi ne mogasmo izgnati?
20. A Isus reče im: Za nevjerstvo vaše. Jer vam kažem zaista: ako imate vjere koliko zrno gorušično, reći ćete gori ovoj: prijeđi odavde tamo, i prijeći će, i ništa neće vam biti nemoguće.
21. A ovaj se rod izgoni samo molitvom i postom.
22. A kad su hodili po Galileji, reče im Isus: Predaće se sin čovječij u ruke ljudske;
23. I ubiće ga, i treći dan ustaće. I neveseli bijahu vrlo.
24. A kad dođoše u Kapernaum, pristupiše k Petru oni što kupe didrahme, i rekoše: Zar vaš učitelj neće dati didrahme?
25. Petar reče: Hoće. I kad uđe u kuću, preteče ga Isus govoreći: šta misliš Simone? Carevi zemaljski od koga uzimaju poreze i harače ili od svojijeh sinova ili od tuđijeh?
26. Reče njemu Petar: Od tuđijeh. Reče mu Isus. Dakle ne plaćaju sinovi.
27. Ali da ih ne sablaznimo, idi na more, i baci udicu, i koju prvu uhvatiš ribu, uzmi je; i kad joj otvoriš usta naći ćeš statir; uzmi ga te im podaj za me i za se.
Glava 18
1. U taj čas pristupiše učenici k Isusu govoreći: ko je dakle najveći u carstvu nebeskome?
2. I dozva Isus dijete, i postavi ga među njih,
3. I reče im: Zaista vam kaže, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko.
4. Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskome.
5. I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima.
6. A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku.
7. Teško svijetu od sablazni; jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čovjeku kroz koga dolazi sablazan.
8. Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe: bolje ti je ući u život hromu ili kljastu, nego li s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vječni
9. I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život ući, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni.
10. Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga.
11. Jer sin čovječij dođe da iznađe i spase izgubljeno.
12. što vam se čini? Kad ima jedan čovjek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ne ide da traži onu što je zašla?
13. I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kaže da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nijesu zašle.
14. Tako nije volja oca vašega nebeskoga da pogine jedan od ovijeh malijeh.
15. Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega.
16. Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve riječi ostanu na ustima dva ili tri svjedoka.
17. Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša mi crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik.
18. Jer vam kažem zaista: štogod svežete na zemlji biće svezano na nebu, i štogod razdriješite na zemlji biće razdriješeno na nebu.
19. Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u čemu mu drago, za što se uzmole, daće im otac moj koji je na nebesima.
20. Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima.
21. Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta?
22. Reče njemu Isus: Ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.
23. Za to je carstvo nebesko kao čovjek car koji namisli da se proračuni sa svojijem slugama.
24. I kad se poče računati, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanta.
25. I budući da nemaše čim platiti, zapovjedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i djecu, i sve što ima; i da mu se plati.
26. No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: Gospodaru! pričekaj me, i sve ću ti platiti.
27. A gospodaru se sažali za tijem slugom, pusti ga i dug oprosti mu.
28. A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša i uhvativši ga davljaše govoreći: daj mi što si dužan.
29. Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: pričekaj me, i sve ću ti platiti.
30. A on ne htje, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga.
31. Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav događaj.
32. Tada ga dozva gospodar njegov, i reče mu: zli slugo! sav dug onaj oprostih tebi, jer si me molio.
33. Nije li trebao da se i ti smiluješ na svoga drugara, kao i ja na te što se smilovah?
34. I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne plati sav dug svoj.
35. Tako će otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh.
Glava 19
1. I kad svrši Isus riječi ove, otide iz Galileje, i dođe u okoline Judejske preko Jordana.
2. I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje.
3. I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: Može li čovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu?
4. A on odgovarajući reče im: Nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih?
5. I reče: Za to ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.
6. Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
7. Rekoše mu: Za što dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti?
8. Reče im: Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a iz početka nije bilo tako.
9. Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu; i koji uzme puštenicu čini preljubu.
10. Rekoše mu učenici njegovi: Ako je tako čovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti.
11. A on reče im: Ne mogu svi primiti tijeh riječi do oni kojima je dano.
12. Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi.
13. Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a učenici zabranjivahu im.
14. A Isus reče im: Ostavite djecu, i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko.
15. I metnuvši na njih ruke otide odande.
16. I gle, neko pristupivši reče mu: učitelju blagi! kakovo ću dobro da učinim da imam život vječni?
17. A on reče mu: što me zoveš blagijem? Niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti.
18. Reče mu: Koje? A Isus reče: Da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš lažno;
19. Poštuj oca i mater: i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe.
20. Reče mu mladić: Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje; šta mi još treba?
21. Reče mu Isus: Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom.
22. A kad ču mladić riječ, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23. A Isus reče učenicima svojijem: Zaista vam kažem da je teško bogatome ući u carstvo nebesko.
24. I još vam kažem: lakše je kamili proći kroz iglene uši nego li bogatome ući u carstvo Božije.
25. A kad to čuše učenici, divljahu se vrlo govoreći: Ko se dakle može spasti?
26. A Isus pogledavši na njih reče im: Ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće.
27. Tada odgovori Petar i reče mu: Eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo; šta će dakle biti nama?
28. A Isus reče im: Zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sjede sin čovječij na prijestolu slave svoje, sješćete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
29. I svaki, koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život vječni.
30. Ali će mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi.
Glava 20
1. Jer je carstvo nebesko kao čovjek domaćin koji u jutru rano iziđe da najima poslenike u vinograd svoj.
2. I pogodivši se s poslenicima po groš na dan posla ih u vinograd svoj.
3. I izišavši u treći sahat, vidje druge gdje stoje na čaršiji _ besposleni,
4. I njima reče: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo daću vam.
5. I oni otidoše. I opet izišavši u šesti i deveti sahat, učini tako.
6. I u jedanaesti sahat izišavši, nađe druge gdje stoje besposleni, i reče im: što stojite ovdje vas dan besposleni?
7. Rekoše mu: niko nas ne najmi. Reče im: idite i vi u moj vinograd, i što bude pravo primićete.
8. A kad bi uveče, reče gospodar od vinograda k pristavu svojemu: dozovi poslenike i podaj im platu počevši od pošljednjijeh do prvijeh.
9. I došavši koji su u jedanaesti sahat najmljeni primiše po groš.
10. A kad dođoše prvi, mišljahu da će više primiti: i primiše i oni po groš.
11. I primivši vikahu na gospodara
12. Govoreći: Ovi pošljednji jedan sahat radiše, i izjednači ih s nama koji smo se čitav dan mučili i gorjeli.
13. A on odgovarajući reče jednome od njih: prijatelju! ja tebi ne činim krivo; nijesi li pogodio sa mnom po groš?
14. Uzmi svoje pa idi; a ja hoću i ovome pošljednjemu da dam kao i tebi.
15. Ili zar ja nijesam vlastan u svojemu činiti šta hoću? Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?
16. Tako će biti pošljednji prvi i prvi pošljednji; jer je mnogo zvanijeh a malo izbranijeh.
17. I pošavši Isus u Jerusalim uze na samo dvanaest učenika na putu, i reče im:
18. Evo ide u Jerusalim, i sin čovječij biće predan glavarima svešteničkijem i književnicima; i osudiće ga na smrt;
19. I predaće ga neznabošcima da mu se rugaju i da ga biju i razapnu; i treći dan ustaće.
20. Tada pristupi k njemu mati sinova Zevedejevih sa svojijem sinovima klanjajući mu se i moleći ga za nešto.
21. A on joj reče: šta hoćeš? Reče mu: Zapovjedi da sjedu ova moja dva sina, jedan s desne strane tebi, a jedan s lijeve strane tebi, u carstvu tvojemu.
22. A Isus odgovarajući reče: Ne znate šta ištete; možete li piti čašu koju ću ja piti, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim? Rekoše mu: Možemo.
23. I reče im: čašu dakle moju ispićete, i krstićete se krštenjem kojijem se ja krstim; ai da sjedete s desne strane meni i slijeve, ne mogu ja dati, nego kome je ugotovio otac moj.
24. I kad čuše ostalijeh deset učenika, rasrdiše se na ta dva brata.
25. A Isus dozvavši ih reče: Znate da knezovi narodni zapovijedaju narodu, i poglavari upravljaju njim.
26. Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.
27. I koji hoće među vama da bude prvi, da vam bude sluga.
28. Kao što ni sin čovječij nije došao da mu služe, nego da služi i da dušu svoju u otkup da za mnoge.
29. I kad je izlazio iz Jerihona za njim ide narod mnogi.
30. I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta, u čuvši da Isus prolazi povikaše govoreći: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
31. A narod prijećaše im da ućute; a oni još većma povikaše govoreći: Pomiluj nas Gospode, sine Davidov!
32. I ustavivši se Isus dozva ih, i reče: šta hoćete da vam učinim?
33. Rekoše mu: Gospode, da se otvore oči naše.
34. I smilova se Isus, i dohvati se očiju njihovijeh i odmah progledaše oči njihove, i otidoše za njim.
Glava 21
1. I kad se približiše k Jerusalimu i dođoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva učenika
2. Govoreći im: Idite u selo što je prema vama, i odmah ćete naći magaricu privezanu i magare s njom; odriješite je i dovedite mi.
3. I ako vam ko reče što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah će ih poslati.
4. A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreći:
5. Kažite kćeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magaričinu.
6. I učenici otidoše, i učinivši kako im zapovjedi Isus
7. Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih.
8. A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu.
9. A narod koji iđaše pred njim i za njim, vikaše govoreći: Osana sinu Davidovu! blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
10. I kad on uđe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreći: Ko je to?
11. A narod govoraše: Ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga.
42. I uđe Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, a klupe onijeh što prodavahu golubove.
13. I reče im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.
14. I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih.
15. A kad vidješe glavari sveštenički i književnici čudesa što učini, i djecu gdje viču u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se.
16. I rekoše mu: čuješ li što ovi govore? A Isus reče im: Da! Zar nijeste nikad čitali: iz usta male djece i koja sisaju načinio si sebi hvalu?
17. I ostavivši ih iziđe na polje iz grada u Vitaniju, i zanoći ondje.
18. A u jutru vraćajući se u grad ogladnje.
19. I ugledavši smokvu jednu kraj puta dođe k njoj, i ne nađe ništa na njoj do lišća sama, i reče joj: Da nikad na tebi ne bude roda do vijeka. I odmah usahnu smokva.
20. I vidjevši to učenici diviše se govoreći: Kako odmah usahnu smokva!
21. A Isus odgovarajući reče im: Zaista vam kaže: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno učinićete, nego i gori ovoj ako rečete: digni se i baci se u more, biće.
22. I sve što uzištete u molitvi vjerujući, dobićete.
23. I kad dođe u crkvu i stade učiti, pristupiše k njemu glavari sveštenički i starješine narodne govoreći: Kakvom vlasti to činiš? I ko ti dade vlast tu?
24. A Isus odgovarajući reče im: I ja ću vas upitati jednu riječ, koju ako mi kažete, i ja ću vama kazati kakvom vlasti ovo činim.
25. Krštenje Jovanovo otkuda bi? Ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreći: Ako rečemo: s neba, reći će nam: za što mu dakle ne vjerovaste?
26. Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka.
27. I odgovarajući Isusu rekoše: Ne znamo. Reče i on njima: Ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.
28. šta vam se čini? čovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reče: sine! idi danas radi u vinogradu mome.
29. A on odgovarajući reče: neću; a poslije se raskaja i otide.
30. I pristupivši k drugome reče tako. A on odgovarajući reče: hoću, gospodaru; i ne otide.
31. Koji je od ove dvojice ispunio volju očinu? Rekoše mu: Prvi. Reče im Isus: Zaista vam kažem da će carinici i kurve prije vas ući u carstvo Božije.
32. Jer dođe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete.
33. Drugu priču čujte: bijaše čovjek domaćin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide.
34. A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove.
35. I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem.
36. Opet posla druge sluge, više nego prije, i učiniše im tako isto.
37. A po tom posla k njima sina svojega govoreći: no stidjeće se sina mojega.
38. A vinogradari vidjevši sina rekoše među sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo.
39. I uhvatiše ga, pa izvedoše na polje iz vinograda, i ubiše.
40. Kad dođe dakle gospodar od vinograda šta će učiniti vinogradarima onijem?
41. Rekoše mu: Zločince će zlom smrti pomoriti; a vinograd daće drugijem vinogradarima, koji će mu davati rodove u svoje vrijeme.
42. Reče im Isus: Zar nijeste nikad čitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem očima.
43. Za to vam kaže da će se od vas uzeti carstvo Božije, i daće se narodu koji njegove rodove donosi.
44. I ko padne na ovaj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.
45. I čuvši glavari sveštenički i fariseji priče njegove razumješe da za njih govori.
46. I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka.
Glava 22
1. I odgovarajući Isus opet reče im u pričama govoreći: Carstvo je nebesko kao čovjek car koji načini svadbu sinu svojemu.
3. I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doći
4. Opet posla druge sluge govoreći: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; dođite na svadbu.
5. A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
6. A ostali uhvatiše sluge njegove, naružiše ih. i pobiše ih.
7. I kad to ču car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8. Tada reče slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne,
9. Idite dakle na raskršća i koga god nađete, dozovite na svadbu.
10. I izišavši sluge one na raskršća sabraše sve koje nađoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
11. Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje čovjeka neobučena u svadbeno ruho;
12. I reče mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oćutje.
13. Tada reče car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
14. Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.
15. Tada otidoše fariseji i načiniše vijeću kako bi ga uhvatili u riječi.
16. I poslaše k njemu učenike svoje s Irodovcima, te rekoše: učitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista učiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.
17. Kaži nam dakle što misliš ti? treba li dati harač ćesaru ili ne?
18. Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reče: što me kušate, licemjeri?
19. Pokažite mi novac harački. A oni donesoše mu novac.
20. I reče im: čij je obraz ovaj i natpis?
21. I rekoše mu: ćesarev. Tada reče im: Podajte dakle ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu.
22. I čuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.
23. Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga
24. Govoreći: učitelju! Mojsije reče: ako ko u mre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
25. u nas bješe sedam braće; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.
26. A tako i drugi, i treći, tja do sedmoga.
27. A poslije sviju umrije i žena.
28. O vaskrseniju dakle koga će od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.
29. A Isus odgovarajući reče im: Varate se, ne znajući pisma ni sile Božije.
30. Jer o vaskrseniju niti će se ženiti ni udavati; nego su kao anđeli Božiji na nebu.
31. A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li čitali što nam je rekao Bog govoreći:
32. Ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov. i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.
33. I čuvši narod divljaše se nauci njegovoj.
34. A fariseji čuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.
35. I upita jedan od njih zakonik kušajući ga i govoreći:
36. Učitelju! koja je zapovijest najveća u zakonu?
37. A Isus reče mu: Ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.
38. Ovo je prva i najveća zapovijest.
39. A druga je kao i ova: ljubi bližega svojeg kao samoga sebe.
40. O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
41. A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus
42. Govoreći: šta mislite za Hrista, čij je sin? Rekoše mu: Davidov.
43. Reče im: Kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreći:
44. Reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
45. Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
46. I niko mu ne mogaše odgovoriti riječi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.
Glava 23
1. Tada Isus reče k narodu i učenicima svojima
2. Govoreći: Na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji.
3. Sve dakle što vam reknu da držite, držite i tvorite; ali što oni čine ne činite; jer govore a ne čine.
4. Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleća ljudska; a prstom svojijem neće da ih prihvate.
5. A sva djela svoja čine da ih vide ljudi; raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.
6. I traže začelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,
7. I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!
8. A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća.
9. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.
10. Niti se zovite učitelji; jer je u vas jedan učitelj Hristos.
11. A najveći između vas da vam bude sluga.
12. Jer koji se podiže, poniziće se, a koji se ponižuje, podignuće se.
13. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.
14. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuće udovičke, i lažno se Bogu molite dugo; za to ćete većma biti osuđeni.
15. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jedinoga, i kad ga prisvojite, činite ga sinom paklenijem u dvoje većijem od sebe.
16. Teško vama vođi slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; ako se kune zlatom crkvenijem kriv je.
17. Budale slijepe! šta je veće, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti?
18. I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.
19. Budale slijepe! šta je veće, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
20. Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.
21. I koji se kune crkvom, kune se njom i omijem koji živi u njoj.
22. I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.
23. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo činiti i ono ne ostavljati.
24. Vođi slijepi koji ocjeđujete komarca a kamilu proždirete.
25. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što čistite spolja čašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.
26. Fariseju slijepi! očisti najprije iznutra i zdjelu da bude i spolja čista.
27. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okrečeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvačkijeh i svake nečistote.
28. Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
29. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika.
30. I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
31. Tijem samo svjedočite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
32. I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
33. Zmije, porodi aspidini! kako ćete pobjeći od presude u oganj pakleni?
34. Za to evo ja ću k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi ćete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada.
35. Da dođe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste među crkvom i oltarom.
36. Zaista vam kažem da će ovo sve doći na rod ovaj.
37. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim čeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliće svoje pod krila, i ne htjeste!
38. Eto će vam se ostaviti vaša kuća pusta.
39. Jer vam kaže: nećete mene vidjeti odsele dok ne rečete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.
Glava 24
1. I izišavši Isus iđaše od crkve, i pristupiše k njemu učenici njegovi da mu pokazu građevinu crkvenu.
2. A Isus reče im: Ne vidite li sve ovo? Zaisto vam kažem: neće ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neće razmetnuti.
3. A kad sjeđaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu učenici na samo govoreći: Kaži nam kad će to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka?
4. I odgovarajući Isus reče im: čuvajte se da vas ko ne prevari.
5. Jer će mnogi doći u ime moje govoreći: ja sam Hristos. I mnoge će prevariti.
6. čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak.
7. Jer će ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biće gladi i pomori, i zemlja će se tresti po svijetu.
8. A to je sve početak stradanja.
9. Tada će vas predati na muke, i pobiće vas, i svi će narodi omrznuti na vas imena mojega radi.
10. I tada će se mnogi sablazniti, i drug druga izdaće. i omrznuće drug na druga.
11. I izići će mnogi lažni proroci i prevariće mnoge.
12. I što će se bezakonje umnožiti, ohladnjeće ljubav mnogijeh.
13. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
14. I propovjediće se ovo jevanđelije o carstvu po svemu svijetu za svjedočanstvo svijem narodima. I tada će doći pošljedak.
15. Kad dakle ugledate mrzost opušćenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome (koji čita da razumije):
16. Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore,
17. I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kući;
18. I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.
19. A teško trudnima i dojilicama u te dane.
20. Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu;
21. Jer će biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta do sad niti će biti;
22. I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiće se dani oni.
23. Tada ako vam ko reče: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte.
24. Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake velike i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izbrane.
25. Eto vam kazah naprijed.
26. Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte.
27. Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki će biti dolazak sina čovječijega.
28. Jer gdje je strvina onamo će se i orlovi. kupiti.
29. I odmah će po nevolji dana tijeh sunce pomrčati i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.
30. I tada će se pokazati znak sina čovječijega na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji, i ugledaće sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom.
31. I poslaće anđele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraće izbrane njegove od četiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.
32. Od smokve naučite se priči: kad se već njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto.
33. Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.
34. Zaista vam kaže: ovaj naraštaj neće proći dok se ovo sve ne zbude.
35. Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje neće proći.
36. A o danu tome i o času niko ne zna ni anđeli nebeski, do otac moj sam.
37. Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako će biti i dolazak sina čovječijega.
38. Jer kako što pred potopom jeđahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg,
39. I ne osjetiše dok ne dođe potop i odnese sve; tako će biti i dolazak sina čovječijega.
40. Tada će biti dva na njivi; jedan će se uzeti, a drugi će se ostaviti.
41. Dvije će mljeti na žrvnjevima; jedna će se uzeti, a druga će se ostaviti.
42. Stražite dakle, jer ne znate u koji će čas doći Gospod vaš.
43. Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koje će vrijeme doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje.
44. Za to i vi budite gotovi; jer u koji čas ne mislite doći će sin čovječij.
45. Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok?
46. Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov nađe da izvršuje tako.
47. Zaista vam kažem: postaviće ga nad svijem imanjem svojijem.
48. Ako li taj rđavi sluga reče u srcu svome: neće moj gospodar još za dugo doći;
49. I počne biti svoje drugare, a jesti i piti s pijanicama;
50. Doći će gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u čas kad ne misli.
51. I rasjeći će ga napola, i daće mu platu kao i licemjerima; ondje će biti plač i škrgut zuba.
Glava 25
1. Tada će biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziđoše na susret ženiku.
2. Pet od njih bijahu mudre a pet lude.
3. I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja.
4. A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima.
5. A budući da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.
6. A u ponoći stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret.
7. Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje.
8. A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoće da se ugase.
9. A mudre odgovoriše govoreći: da ne bi ne dostao i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi.
10. A kad one otidoše da kupe, dođe ženik, i gotove uđoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata.
14. A poslije dođoše i one druge djevojke govoreći: gospodaru! gospodaru! otvori nam.
42. A on odgovarajući reče im: zaista vam kaže: ne poznaje vas.
13. Stražite dakle, jer ne znate dana ni časa u koji će sin čovječij doći.
14. Jer kako što čovjek polazeći dozva sluge svoje i predade im blago svoje;
45. I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a trećemu jedan, svakome prema njegovoj moći; i otide odmah.
46. A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta.
17. Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva.
18. A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega.
19. A po dugom vremenu dođe gospodar tijeh sluga, i stade se računiti s njima.
20. I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreći: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima.
21. A gospodar njegov reče mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega.
22. A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reče: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima.
23. A gospodar njegov reče mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem ću te postaviti; uđi u radost gospodara svojega.
24. A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reče: gospodaru! znao sam da si ti tvrd čovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;
25. Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.
26. A gospodar njegov odgovarajući reče mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnje gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:
27. Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.
28. Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta.
29. Jer svakome koji ima, daće se, i preteći će mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeće se od njega.
30. I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje će biti plač i škrgut zuba.
31. A kad dođe sin čovječij u slavi svojoj i svi sveti anđeli s njime, onda će sjesti na prijestolu slave svoje.
32. I sabraće se pred njim svi narodi, i razlučiće ih između sebe kao pastir što razlučuje ovce od jaraca.
33. I postaviće ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve.
34. Tada će reći car onima što mu stoje s desne strane: hodite, blagosloveni oca mojega! primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.
35. Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me;
36. Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiđoste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni.
37. Tada će mu odgovoriti pravednici: govoreći: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo?
38. Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenemo?
39. Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo k tebi?
40. I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.
41. Tada će reći i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vječni pripravljeni đavolu i anđelima njegovijem.
42. Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me;
43. Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obiđoste me.
44. Tada će mu odgovoriti i oni govoreći: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te?
45. Tada će im odgovoriti govoreći: zaista vam kažem: kad ne učiniste jednome od ove moje male braće, ni meni ne učiniste.
46. I ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.
Glava 26
1. I kad svrši Isus sve riječi ove, reče učenicima svojima:
2. Znate da će do dva dana biti pasha, i sina čovječijega predaće da se razapne.
3. Tada skupiše se glavari sveštenički i književnici i starješine narodne u dvor poglavara svešteničkoga po imenu Kajafe;
4. I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili.
5. I govorahu: Ali ne o prazniku da se ne bi narod pobunio.
6. A kad Isus bješe u Vitaniji u kući Simona gubavoga,
7. Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeđaše za trpezom.
8. A kad vidješe to učenici njegovi, rasrdiše se govoreći: Za što se čini taka šteta?
9. Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima.
10. A kad razumje Isus, reče im: šta smetate ženu? Ona učini dobro djelo na meni.
11. Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.
12. A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi.
13. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanđelije po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin što učini ona.
14. Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima svešteničkijem,
15. I reče: šta ćete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika.
16. I od tada tražaše zgodu da ga izda.
17. A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše učenici k Isusu govoreći: Gdje ćeš da ti zgotovimo pashu da jedeš?
18. A on reče: Idite u grad k tome i tome, i kažite mu: učitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe ću da učinim pashu s učenicima svojijem.
19. I učiniše učenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.
20. A kad bi u veče, sjede za trpezu sa dvanaestoricom.
21. I kad jeđahu reče im: Zaista vam kaže; jedan između vas izdaće me.
22. I zabrinuvši se vrlo počeše svaki govoriti mu: Da nijesam ja, Gospode?
23. A on odgovarajući reče: Koji umoči sa mnom ruku u zdjelu onaj će me izdati.
24. Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek.
25. A Juda, izdajnik njegov, odgovarajući reče: Da nijesam ja, ravi? Reče mu: Ti kaza.
26. I kad jeđahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše učenicima, i reče: Uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
27. I uze čašu i davši hvalu dade im govoreći: Pijte iz nje svi;
28. Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha..
29. Kaže vam pak da ne ću od sad piti od ovoga roda vinograde koga do onog dana kad ću piti s vama novoga u carstvu oca svojega.
30. I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku.
31. Tada reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer u pismu stoji: udariću pastira i ovce od stada razbjeći će se.
32. A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
33. A Petar reče mu: Ako se i svi sablazne o tebe ja se ne ću nikad sablazniti.
34. Reče mu Isus: Zaista ti kaže: noćas dok pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći.
35. Reče njemu Petar: Da bih znao i umrijeti s tobom ne ću te se odreći. Tako i svi učenici rekoše.
36. Tada dođe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima: Sjedite tu dok ja ide tamo da se pomolim Bogu.
37. I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poče tužiti.
38. Tada reče im Isus: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i straži sa mnom.
39. I otišavši malo pade na lice svoje moleći se i govoreći: Oče moj! ako je moguće da me mimoiđe čaša ova; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.
40. I došavši k učenicima nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Zar ne mogoste jedan čas postražiti sa mnom?
41. Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo.
42. Opet po drugi put otide i pomoli se govoreći: Oče moj! ako me ne može ova čaša mimoići da je ne pije, neka bude volja tvoja.
43. I došavši nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale.
44. I ostavivši ih otide opet treći put te se pomoli govoreći one iste riječi.
45. Tada dođe k učenicima svojijem i reče im: Jednako spavate i počivate; evo se približi čas, i sin čovječij predaje se u ruke grješnika.
46. Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.
47. I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, dođe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i starješina narodnijeh.
48. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga ja cjelivam onaj je; držite ga.
49. I odmah pristupivši k Isusu reče: Dobro jutro, ravi! i cjeliva ga.
50. A Isus reče mu: Prijatelju! šta ćeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.
51. I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara svešteničkoga, i odsiječe mu uho.
52. Tada reče mu Isus: Vrati nož svoj namjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža će izginuti.
53. Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anđela?
54. Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude?
55. U taj čas reče Isus ljudima: Kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio učeći u crkvi, i ne uhvatiste me.
56. A ovo sve bi da se zbudu pisma proročka. Tada učenici svi ostaviše ga, i pobjegoše.
57. A oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru svešteničkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.
58. A Petar iđaše za njim iz daleka do dvora poglavara svešteničkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.
59. A glavari sveštenički i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedočanstva na Isusa da bi ga ubili;
60. I ne nađoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne nađoše. Najposlije dođoše dva lažna svjedoka.
61. I rekoše: On je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana načiniti je.
62. I ustavši poglavar sveštenički reče mu: Zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče?
63. A Isus mučaše. I poglavar sveštenički odgovarajući reče mu: Zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?
64. Reče mu Isus: Ti kaza. Ali ja vam kažem: odsele ćete vidjeti sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
65. Tada poglavar sveštenički razdrije haljine svoje govoreći: Huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad čuste hulu njegovu.
66. šta mislite? A oni odgovarajući rekoše: Zaslužio je smrt.
67. Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške
68. Govoreći: Proreci nam, Hriste, ko te udari?
69. A Petar sjeđaše na polju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreći: I ti si bio s Isusom Galilejcem.
70. A on se odreče pred svima govoreći: Ne znam šta govoriš.
71. A kad iziđe k vratima ugleda ga druga, i reče onima što bijahu ondje: I ovaj bješe s Isusom Nazarećaninom.
72. I opet odreče se s kletvom: Ne znam tog čovjeka.
73. A malo po tom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: Va istinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje.
74. Tada se poče kleti i preklinjati da ne zna tog čovjeka. I odmah zapjeva pijetao.
75. I opomenu se Petar riječi Isusove što mu je rekao: Dok pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći. I izišavši na polje plaka gorko.
Glava 27
1. A kad bi u jutru, učiniše vijeću svi glavari sveštenički i starješine narodne za Isusa da ga pogube.
2. I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.
3. Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima svešteničkijem i starješinama
4. Govoreći: Ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti ćeš vidjeti.
5. I bacivši srebrnike u crkvi iziđe, i otide te se objesi.
6. A glavari sveštenički uzevši srebrnike rekoše: Ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.
7. Nego se dogovoriše te kupiše za njih lončarevu njivu za groblje gostima.
8. Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.
9. Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreći: I uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
10. I dadoše ih za njivu lončarevu, kao što mi kaza Gospod.
11. A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreći: Ti li si car Judejski? A Isus reče mu: Ti kažeš.
12. I kad ga tužahu glavari sveštenički i starješine, ništa ne odgovori
13. Tada reče mu Pilat: čuješ li šta na tebe svjedoče?
14. I ne odgovori mu mi na jednu riječ tako da se sudija divljaše vrlo.
15. A o svakom prazniku pashe bijaše običaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoće.
16. A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.
17. I kad se sabraše, reče im Pilat: Koga hoćete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?
18. Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.
19. A kad sjeđaše u sud, poruči mu žena njegova govoreći: Nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
20. A glavari sveštenički i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.
21. A sudija odgovarajući reče im: Koga hoćete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
22. Reče im Pilat: A šta ću činiti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: Da se razapne.
23. Sudija pak reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: Da se razapne.
24. A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veća buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreći: Ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika; vi ćete vidjeti.
25. I odgovarajući sav narod reče: Krv njegova na nas i na djecu našu.
26. Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
27. Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše nanj svu četu vojnika.
28. I skuvavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.
29. I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreći: Pomoz, Bog, care Judejski!
30. I pljunuvši nanj uzeše treku i biše ga po glavi.
31. I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
32. I izlazeći nađoše čovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.
33. I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,
34. Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htje da pije.
35. A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;
36. I sjeđahu ondje te ga čuvahu.
37. I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: Ovo je Isus car Judejski.
38. Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.
39. A koji prolažahu huljahu nanj mašući glavama svojima.
40. I govoreći: Ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siđi s krsta.
41. A tako i glavari sveštenički s književnicima i starješinama podsmijevajući se govorahu:
42. Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga vjerovati.
43. On se uzdao u Boga; neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.
44. Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.
45. A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
46. A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreći: Ili! ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! za što si me ostavio?
47. A neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: Ovaj zove Iliju.
48. I odmah otrča jedan od njih te uze sunđer, i napuni octa, pa natače na trsku, te ga pojaše.
49. A ostali govorahu: Stani da vidimo hoće li doći Ilija da mu pomože.
50. A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.
51. I gle, zavjes crkveni razdrije se na dvoje od gornjega kraja do donjega;i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
52. I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
53. I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54. A kapetan i koji s njim čuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreći: Zaista ovaj bijaše sin Božij.
55. I ondje bijahu i gledahu iz daleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služite mu.
56. Među kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.
57. A kad bi u veče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je također bio učenik Isusov.
58. Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
59. I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno čisto;
60. I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.
61. A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeđahu prema grobu.
62. Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata
63. I rekoše: Gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaću.
64. Za to zapovjedi da se utvrdi grob do trećega dana da ne dođu kako učenici njegovi noću i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biće pošljednja prijevara gora od prve.
65. Reče im Pilat: Evo vam straže, pa idite utvrdite kako znate.
66. A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob i zapečatiše kamen.
Glava 28
1. A po večeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje dođe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob.
2. I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anđeo gospodnji siđe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata i sjeđaše na njemu.
3. A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg.
4. I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi.
5. A anđeo odgovarajući reče ženama: Ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite.
6. Nije ovdje; jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod.
7. Pa idite brže te kažite učenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on će pred vama otići u Galileju; tamo ćete ga vidjeti. Eto ja vam kazah.
8. I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave učenicima njegovijem.
9. A kad iđahu da jave učenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreći: Pomoz, Bog! A one pristupivši uhvativši se za noge njegove i pokloniše mu se.
10. Tada reče im Isus: Ne bojte se; idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju; i tamo će me vidjeti.
11. A kad iđahu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše glavarima svešteničkijem sve što se dogodilo.
12. I oni sastavši se sa starješinama učiniše vijeću, i dadoše vojnicima dovoljno novaca.
13. Govoreći: Kažite: učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga kad smo mi spavali.
14. I ako to čuje sudija, mi ćemo njega umiriti, i načini da vama ništa ne bude.
15. A oni uzevši novce učiniše kao što su naučeni bili. I razglasi se ova riječ po Čivutima i do danas.
16. A jedanaest učenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus.
17. I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše.
18. I pristupivši Isus reče im govoreći: Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.
19. Idite dakle i naučite sve narode krsteći ih va ime oca i sina i svetoga Duha,
20. Učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u svake dane do svršetka vijeka. Amin.
Jevanđelje po Marku
Glava 1
1. Početak jevanđelija Isusa Hrista sina Božijega.
2. Kao što stoji napisano u proroka: Evo ja šaljem anđela svojega pred licem tvojijem, koji će pripraviti put tvoj pred tobom.
3. Glas onoga što viče u pustinji: pripravite put gospodnji, poravnite staze njegove.
4. Pojavi se Jovan krsteći u pustinji, i propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.
5. I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršćavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje.
6. A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeđaše skakavce i med divlji.
7. I propovijedaše govoreći: Ide za mnom jači od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obući njegovoj.
8. Ja vas kršćavam vodom, a on će vas krstiti Duhom svetijem.
9. I u to vrijeme dođe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu,
10. I odmah izlazeći iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siđe nanj.
11. I glas dođe s neba: Ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
12. I odmah Duh izvede ga u pustinju.
13. I bi ondje u pustinji dana četrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinje, i anđeli služahu mu.
14. A pošto predadoše Jovana, dođe Isus u Galileju propovijedajući jevanđelije o carstvu Božijemu,
15. I govoreći: Iziđe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanđelije.
16. I hodeći pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari.
17. I reče im Isus: Hajdete za mnom, i učiniću vas lovcima ljudskijem.
18. I odmah ostavivši mreže svoje pođoše za njim.
19. I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u lađi krpljahu mreže;
20. I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u lađi s najamnicima, pođoše za njim.
21. I dođoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu učaše.
22. I divljahu se nauci njegovoj; jer ih učaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.
23. I bijaše u zbornici njihovoj čovjek s duhom nečistijem, i povika
24. Govoreći: Prođi se, što je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.
25. I zaprijeti mu Isus govoreći: Umukni, i iziđi iz njega.
26. I strese ga duh nečisti, i povika iza glasa, i iziđe iz njega.
27. I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreći: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima nečistijem zapovijeda, i slušaju ga?
28. I otide glas o njemu odmah po svoj okolini: Galilejskoj.
29. I odmah izišavši iz zbornice dođoše u dom Simonov i Andrijin e Jakovom i Jovanom.
30. A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju.
31. I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.
32. A kad bi pred veče, pošto sunce zađe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne.
33. I sav grad bijaše se sabrao k vratima.
34. I iscijeli mnoge bolesnike od različnijeh bolesti, i đavole mnoge istjera, i ne dadijaše đavolima da kazuju da ga poznavahu.
35. A u jutru vrlo rano ustavši iziđe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu.
36. I za njim potrčaše Simon i koji bijahu s njim.
37. I našavši ga rekoše mu: Traže te svi.
38. I reče im: Hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim; jer sam ja na to došao.
39. I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i đavole izgoni.
40. I dođe k njemu gubavac moleći ga i na koljenima klečeći pred njim i reče mu: Ako hoćeš, možeš me očistiti.
41. A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reče mu: Hoću, očisti se.
42. I tek što mu to reče, a guba otide s njega, i osta čist.
43. I zaprijetivši mu odmah istjera ga,
44. I reče mu: Gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za čišćenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedočanstvo njima.
45. A on izišavši poče mnogo propovijedati kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad ući, nego bijaše na polju u pustije mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.
Glava 2
1. I uđe opet u Kapernaum poslije nekoliko dana; i ču se da je u kući.
2. I odmah skupiše se mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se sprate; i kazivaše im riječ.
3. I dođoše k njemu s uzetijem koga nošaše četvoro.
4. I nemogući približiti se k njemu od naroda otkriše kuću gdje on bijaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše.
5. A Isus vidjevši vjeru njihovu reče uzetome: Sinko! opraštaju ti se grijesi tvoji.
6. A ondje sjeđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojima:
7. šta ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?
8. I odmah razumjevši Isus duhom svojijem da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: što tako pomišljate u srcima svojijem?
9. što je lakše? reći uzetome: opraštaju ti se grijesi? ili reći: ustani i uzmi odar svoj, i hodi?
10. No da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe, (reče uzetome:)
11. Tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj, i idi doma.
12. I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i hvaljahu Boga govoreći: Nigda toga vidjeli nijesmo.
13. I iziđe opet k moru; i sav narod iđaše k njemu, i učaše ih.
14. I prolazeći vidje Leviju Alfejeva gdje sjedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
15. I kad sjeđaše Isus za trpezom u kući njegovoj, i carinici i grješnici mnogi sjeđahu s njim i s učenicima njegovijem: jer ih bijaše mnogo koji iđahu za njim.
16. A književnici i fariseji vidjevši ga gdje jede s carinicima i s grješnicima govorahu učenicima njegovijem: Za što s carinicima i grješnicima jede i pije?
17. I čuvši Isus reče im: Ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni. Ja nijesam došao da dozovem pravednike no grješnike na pokajanje.
18. I bijahu učenici Jovanovi i farisejski koji pošćahu; i dođoše i rekoše mu: Za što učenici Jovanovi i farisejski poste a tvoji učenici ne poste?
19. I reče im Isus: Eda li mogu svatovi postiti dok je ženik s njima? Dokle god imaju sa sobom ženika ne mogu postiti.
20. Nego će doći dni kad će se oteti od njih ženik, i tada će postiti u one dne.
21. I niko ne prišiva nove zakrpe na staru haljinu inače će odadrijeti nova zakrpa od staroga, i gora će rupa biti.
22. I niko ne ljeva nova vina u mjehove stare; inače novo vino prodre mjehove; i vino se prolije, i mjehovi propadnu; nego novo vino u nove mjehove ljevati treba.
23. I dogodi mu se da iđaše u subotu kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu putem klasje.
24. I fariseji govorahu mu: Gledaj, za što čine u subotu što ne valja?
25. A on reče im: Nijeste li nikad čitali šta učini David kad mu bi do nevolje i ogladnje s onima što bijahu s njim?
26. Kako uđe u Božiju kuću pred Aviatarom poglavarom svešteničkijem i hljebove postavljene pojede kojijeh ne bijaše slobodno nikome jesti osim sveštenika, i dade ih onima koji bijahu e njim?
27. I govoraše im: Subota je načinjena čovjeka rad, a nije čovjek subote radi.
28. Dakle je gospodar sin čovječij i od subote.
Glava 3
1. I uđe opet u zbornicu, i ondje bješe čovjek sa suhom rukom.
2. I motrahu za njim ne će li ga u subotu iscijeliti da ga okrive.
3. I reče čovjeku sa suhom rukom: Stani na srijedu.
4. I reče im: Valja li u subotu dobro činiti ili zlo činiti? dušu održati, ili pogubiti? A oni mučahu.
5. I pogledavši na njih s gnjevom od žalosti što su im onako srca odrvenila reče čovjeku: Pruži ruku svoju. I pruži; i posta ruka zdrava kao i druga.
6. I izišavši fariseji odmah učiniše za njega vijeću s Irodovcima kako bi ga pogubili.
7. A Isus otide s učenicima svojijem k moru; i mnogi narod iz Galileje ide za njim i iz Judeje;
8. I iz Jerusalima i iz Idumeje i ispreko Jordana i od Tira i Sidona mnoštvo veliko čuvši šta on čini dođe k njemu.
9. I reče učenicima svojijem da bude lađa u njega gotova zbog naroda, da mu ne dosađuje.
10. Jer mnoge iscijeli tako da navaljivahu na njega koji bijahu nakaženi bolestima da ga se dotaknu.
11. I dusi nečisti kad ga viđahu, pripadahu k njemu i vikahu govoreći: Ti si sin Božij.
12. I mnogo im prijećaše da ga ne prokažu.
13. I iziđe na goru, i dozva koje on šćaše; i dođoše mu.
14. I postavi dvanaestoricu da budu s njim, i da ih pošilje da propovijedaju,
15. I da imaju vlast da iscjeljuju od bolesti, i da izgone đavole:
16. Prvoga Simona, i nadjede mu ime Petar;
17. I Jakova Zevedejeva i Jovana brata Jakovljeva, i nadjede im imena Voanerges, koje znači sinovi gromovi;
18. I Andriju i Filipa i Vartolomija i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadiju i Simona Kananita,
19. I Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
20. I dođoše u kuću, i sabra se opet narod da ne mogahu ni hljeba jesti.
21. I čuvši to rod njegov iziđoše da ga uhvate; jer govorahu da je izvan sebe.
22. A književnici koji bijahu sišli iz Jerusalima govorahu: U njemu je Veelzevul; i: on pomoću kneza đavolskoga izgoni đavole.
23. I dozvavši ih govoraše im u pričama: kako može sotona sotonu izgoniti?
24. I ako se carstvo samo po sebi razdijeli, ne može ostati carstvo ono;
25. I ako se dom sam po sebi razdijeli, ne može ostati dom onaj;
26. I ako sotona ustane sam na se i razdijeli se, ne može ostati, nego će propasti.
27. Niko ne može pokućstvo jakoga, ušavši u kuću njegovu, oteti ako najprije jakoga ne sveže: i onda će kuću njegovu oplijeniti.
28. Zaista vam kažem: svi grijesi oprostiće se sinovima čovječijim, i huljenja na Boga, makar kakova bila:
29. A koji pohuli na Duha svetoga nema oproštenja va vijek, nego je kriv vječnome sudu.
30. Jer govorahu: U njemu je nečisti duh.
31. I dođe mati njegova i braća njegova, i stojeći na polju poslaše k njemu da ga zovu.
32. I sjeđaše narod oko njega. I rekoše mu: Eto mati tvoja i braća tvoja i sestre tvoje na polju pitaju za te.
33. I odgovori im govoreći: Ko je mati moja ili braća moja?
34. I pogledavši oko sebe na narod koji sjeđaše reče: Evo mati moja i braća moja.
35. Jer ko izvrši volju Božiju onaj je brat moj i sestra moja i mati moja.
Glava 4
1. I opet poče učiti kod mora, i skupiše se oko njega ljudi mnogi tako da mora ući u lađu, i sjediti na moru; a narod sav bijaše na zemlji kraj mora.
2. I učaše ih u pričama mnogo, i govoraše im u nauci svojoj:
3. Slušajte: evo iziđe sijač da sije.
4. I kad sijaše dogodi se da jedno pade u kraj puta, i dođoše ptice i pozobaše ga.
5. A drugo pade na kamenito mjesto gdje ne bijaše mnogo zemlje; i odmah izmiče; jer ne bijaše u dubinu zemlje;
6. A kad obasja sunce, uvenu, i budući da nemaše korijena, usahnu.
7. I drugo pade u trnje; i naraste trnje i udavi ga, i ne donese roda.
8. I drugo pade na zemlju dobru; i davaše rod koji napredovaše i rastijaše i donošaše po trideset i po šeset i po sto.
9. I reče: ko ima uši da čuje neka čuje.
10. A kad osta sam, zapitaše ga koji bijahu s njim i sa dvanaestoricom za ovu priču.
11. I reče im: Vama je dano da znate tajne carstva Božijega, a onima na polju sve u pričama biva;
12. Da očima gledaju i da ne vide, i da ušima slušaju i da ne razumiju; da se kako ne obrate i da im se ne oproste grijesi.
13. I reče im: Zar ne razumijete ove priče? A kako ćete sve priče razumjeti?
14. Sijač riječ sije.
15. A ono su kraj puta, gdje se sije riječi i kad je čuju odmah dođe sotona i otme riječ posijanu u srcima njihovijem.
16. Tako su i ono što se sije na kamenitijem mjestima koji kad čuju riječ odmah je prime s radošću;
17. Ali nemaju korijena u sebi nego su nepostojani, pa kad bude do nevolje ili ih potjeraju riječi radi, odmah se sablazne.
18. A ono su što se u trnju sije koji slušaju riječ,
19. Ali brige ovoga svijeta i prijevara bogatstva i ostale slasti uđu i zaguše riječ, i bez roda ostane.
20. A ono su što se na dobroj zemlji sije koji slušaju riječ i primaju, i odnose rod po trideset i po šeset i po sto.
21. I govoraše im: Eda li se svijeća užiže da se metne pod sud ili pod odar? a ne da se na svijetnjak metne?
22. Jer nema ništa tajno što ne će biti javno; niti ima što sakriveno što ne će izići na vidjelo.
23. Ako ima ko uši da čuje neka čuje.
24. I govoraše im: Pamtite što čujete: kakvom mjerom mjerite onakvom će vam se mjeriti i dometnuće se vama koji slušate.
25. Jer ko ima daće mu se; a koji nema, uzeće mu se i ono što ima.
26. I govoraše im: tako je carstvo Božije kao čovjek kad baci sjeme u zemlju;
27. I spava i ustaje noću i danju: i sjeme niče i raste, da ne zna on.
28. Jer zemlja sama od sebe najprije donese travu, po tom klas, pa onda ispuni pšenicu u klasu.
29. A kad sazri rod, odmah pošlje srp; jer nasta žetva.
30. I govoraše: Kakvo ćemo kazati da je carstvo Božije? ili u kakvoj ćemo ga priči iskazati?
31. Ono je kao zrno gorušičino koje kad se posije u zemlju manje je od sviju sjemena na zemlji:
32. A kad se posije, uzraste i bude veće od svega povrća, i pusti grane velike da mogu u njegovu hladu ptice nebeske življeti.
33. I takovijem mnogijem pričama kazivaše im riječ koliko mogahu slušati.
34. A bez priča ne govoraše im ni riječi. A učenicima osobito kazivaše sve.
35. I reče im onaj dan u veče: Hajdemo na onu stranu.
36. I otpustivši narod uzeše ga kako bješe u lađi; a i druge lađe bijahu s njim.
37. I postade velika oluja; i valovi tako zaljevahu u lađu da se već napuni.
38. A on na krmi spavaše na uzglavlju; i probudiše ga, i rekoše mu: Učitelju! zar ti ne mariš što ginemo?
39. I ustavši zaprijeti vjetru, i reče moru: ćuti, prestani. I utoli vjetar, i postade tišina velika.
40. I reče im: Za što ste tako strašljivi? Kako nemate vjere.
41. I uplašiše se vrlo, i govorahu jedan drugome: Ko je ovaj dakle da ga i vjetar i more slušaju.
Glava 5
1. I dođoše preko mora u okolinu Gadarinsku.
2. I kad iziđe iz lađe, odmah ga srete čovjek s duhom nečistijem.
3. Koji življaše u grobovima i niko a ne mogaše svezati ni verigama;
4. Jer je mnogo puta bio metnut u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio; i niko ga ne mogaše ukrotiti.
5. I jednako dan i noć bavljaše se u grobovima i u gorama vičući i bijući se kamenjem.
6. A kad vidje Isusa iz daleka, poteče i pokloni mu se.
7. I povikavši iza glasa reče : šta je tebi do mene, Isuse sine Boga višnjega? Zaklinjem te Bogom ne muči me.
8. Jer mu govoraše: Iziđi, duše nečisti, iz čovjeka.
9. I pitaše ga: Kako ti je ime? I odgovori mu: Legeon mi je ime; jer nas je mnogo.
10. I moliše ga mnogo da ih ne šalje iz one okoline.
11. A ondje po brijegu pasijaše veliki krd svinja.
12. I moliše ga svi đavoli govoreći: Pošlji nas u svinje da u njih uđemo.
13. I dopusti im Isus odmah. I izišavši duhovi nečisti uđoše u svinje; i navali krd s brijega u more; a bijaše ih oko dvije hiljade; i potopiše se u moru.
14. A svinjari pobjegoše, i javiše u gradu i po selima. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo.
15. I dođoše k Isusu, i vidješe bijesnoga u kome je bio legeon gdje sjedi obučen i pametan; i uplašiše se.
16. A oni što su vidjeli kazaše im šta bi od bijesnoga i od svinja.
17. I počeše ga moliti da ide iz njihovijeh krajeva.
18. I kad uđe u lađu, moljaše ga onaj što je bio bijesan da bude s njim.
19. A Isus ne dade mu, već mu reče: Idi kući svojoj k svojima i kaži im šta ti Gospod učini, i kako te pomilova.
20. I otide i poče propovijedati u Deset gradova šta mu učini Isus; i svi se divljahu.
21. I kad pređe Isus u lađi opet na onu stranu, skupi se narod mnogi oko njega; i bješe kraj mora.
22. I gle dođe jedan od starješina zborničkijeh po imenu Jair; i vidjevši ga pade pred noge njegove.
23. I moljaše ga vrlo govoreći: Kći je moja na smrti; da dođeš i metneš na nju ruke da ozdravi i živi.
24. I pođe s njim; i za njim iđaše naroda mnogo, i turkahu ga.
25. I žena nekakva koja je dvanaest godina bolovala od tečenja krvi.
26. I veliku muku podnijela od mnogijeh ljekara i potrošila sve što je imala i ništa joj nijesu pomogli nego još gore načinili,
27. Kad je čula za Isusa, dođe u narodu sastrag, i dotače se haljine njegove.
28. Jer govoraše: Ako se samo dotaknem haljina njegovijeh ozdraviću.
29. I odmah presahnu izvor krvi njezine, i osjeti u tijelu da ozdravi od bolesti.
30. I odmah Isus osjeti u sebi silu što iziđe iz njega, i obazrevši se na narod reče: Ko se to dotače mojijeh haljina?
31. I rekoše mu učenici njegovi: Vidiš narod gdje te turka, pa pitaš: ko se dotače mene?
32. I on se obziraše da vidi onu koja to učini.
33. A žena uplašivši se drktaše, i znajući što joj se dogodi, dođe i kleče pred njim, i kaza mu svu istinu.
34. A on reče joj: Kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom, i budi zdrava od bolesti svoje.
35. Još on govoraše, a dođoše od starješine zborničkoga govoreći: Kći tvoja umrije: šta već trudiš učitelja?
36. A Isus odmah čuvši riječ što rekoše reče starješini: Ne boj se, samo vjeruj.
37. I ne dade za sobom ići nikome osim Petra i Jakova i Jovana brata Jakovljeva,
38. I dođe u kuću starješine zborničkoga, i vidje vrevu i plač i jauk veliki.
39. I ušavši reče im: šta ste uzavreli te plačete? Djevojka nije umrla, nego spava.
40. I podsmijevahu mu se. A on istjeravši sve uze oca djevojčina i mater koji bijahu s njim i uđe gdje ležaše djevojka.
41. I uzevši djevojku za ruku reče joj: Talita kumi, koje znači: Djevojko, tebi govorim, ustani.
42. I odmah usta djevojka, i hođaše; a bješe od dvanaest godina. I začudiše se čudom velikijem.
43. I zaprijeti im vrlo da niko ne dozna za to, i reče: Podajte joj nek jede.
Glava 6
1. I iziđe odande i dođe na svoju postojbinu; i za njim idoše učenici njegovi.
2. I kad dođe subota, poče učiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: Otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takova rukama njegovijem čine se?
3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijn i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega.
4. A Isus reče im: Nigdje nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome.
5. I ne mogaše ondje nijednoga čuda da učini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke.
6. I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iđaše po okolnijem selima i učaše.
7. I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistijem.
8. I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu;
9. Nego obuveni u opanke, i ne oblačiti dviju haljina.
10. I reče im: Gdje uđete u dom ondje ostanite dok ne iziđete odande.
12. I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.
12. I otišavši propovijedahu da se treba kajati:
13. I đavole mnoge izgonjahu: i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.
14. I začu car Irod za Isusa (jer njegovo ime bijaše se razglasilo) i reče: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, za to čini čudesa.
15. Drugi govorahu: To je Ilija. A drugi govorahu: To je prorok ili kao koji od proroka.
16. A kad ču Irod, reče: To je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh.
17. Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.
18. Jer Jovan govoraše Irodu: Ne možeš ti imati žene brata svojega.
19. A Irodijada rasrdi se na njega i šćaše da ga ubije, ali ne mogaše.
20. Jer se Irod bojaše Jovana, znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga; i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.
21. I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem.
22. I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reče car djevojci: Išti u mene štagod hoćeš, i daću ti.
23. I zakle joj se: štogod zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga.
24. A ona izišavši reče materi svojoj: šta ću iskati? A ona reče: Glavu Jovana krstitelja.
25. I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: Hoću da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.
26. I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje je odreći.
27. I odmah posla car dželata i zapovijedi da donese glavu njegovu.
28. A on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj.
29. I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.
30. I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što učiniše i šta ljude naučiše.
31. I reče im: Dođite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti.
32. I otidoše na lađi u pusto mjesto sami.
33. I vidješe ih ljudi kad iđahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega.
34. I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo.
35. I kad bi već pred noć, pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: Pusto je mjesto, a već je dockan;
36. Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.
37. A on odgovarajući reče im: Podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: Već ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu?
38. A on im reče: Koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: Pet hljebova i dvije ribe.
39. I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi.
40. I posadiše se na gomile po sto i po pedeset.
41. I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.
42. I jedoše svi, i nasitiše se.
43. I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba.
44. A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.
45. I odmah natjera učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod.
46. I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu.
47. I u veče bijaše lađa nasred mora, a on sam na zemlji.
48. I vidje ih gdje se mučahu veslajući; jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i šćadijaše da ih mimoiđe.
49. A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše;
50. Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: Ne bojte se, ja sam, ne plašite se.
54. I uđe k njima u lađu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se.
52. Jer ih ne naučiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.
53. I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku, i stadoše u kraj.
54. I kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše ljudi.
55. I optrčavši sav onaj kraj počeše na odrima donositi bolesnike gdje čujahu da je on.
56. I kudgod iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.
Glava 7
1. I skupiše se oko njega fariseji i neki od književnika koji bijahu došli iz Jerusalima.
2. I vidjevši neke od učenika njegovijeh da nečistijem, to jest neumivenijem, rukama jedu hljeb, ukoriše ih.
3. Jer fariseji i svi Čivuti ne jedu dok ne umiju ruku do lakata, držeći se onoga što im je ostalo od starijeh;
4. I kad dođu s pazara, ne jedu dok se ne umiju; i još mnogo ima što su primili te drže: peru čaše i žbanove i kotlove i klupe.
5. A po tom pitahu ga fariseji i književnici: Za što učenici tvoji ne žive kao što nam je ostao od starijeh, nego jedu hljeb neumivenijem rukama?
6 A on odgovarajući reče im: Dobro je prorokovao Isaija za vas licemjere, kao što je pisano: ovi ljudi usnama me poštuju, a srce njihovo daleko stoji od mene.
7. No zaludu me poštuju učeći naukama, zapovijestima ljudskijem.
8. Jer ostaviste zapovijesti Božije, a držite običaje ljudske, pranje žbanova i čaša; i druga mnoga takova činite.
9. I reče im: Dobro ukidate zapovijest Božiju da svoj običaj sačuvate.
10. Jer Mojsije reče: poštuj oca svojega i mater svoju; i: koji opsuje oca ili mater smrću da umre.
11. A vi kažete: ako reče čovjek ocu ili materi: korvan, to jest: prilog je čim bih ti ja mogao pomoći.
12. I tako ne date mu ništa učiniti ocu svojemu ili materi svojoj,
13. Ukidajući riječ Božiju svojijem običajem koji ste postavili; i ovako mnogo koješta činite.
14. I dozvavši sav narod reče im: Poslušajte mene svi, i razumijte.
15. Ništa nema što bi čovjeka moglo opoganiti da uđe spolja u njega, nego što izlazi iz njega ono je što pogani čovjeka.
16. Ako ko ima uši da čuje neka čuje.
17. I kad dođe od naroda u kuću pitahu ga učenici njegovi za priču.
18. I reče im: Zar ste i vi tako nerazumni? Ne razumijete li da štogod u čovjeka spolja ulazi ne može ga opoganiti?
19. Jer mu ne ulazi u srce nego u trbuh; i izlazi na polje čisteći sva jela.
20. Još reče: što izlazi iz čovjeka ono pogani čovjeka;
21. Jer iznutra iz srca ljudskoga izlaze misli zle, preljube, kurvarstva, ubistva,
22. Krađe, lakomstva, pakosti, zloće, lukavstvo, sramote, zlo oko, huljenje na Boga, ponos, bezumlje.
23. Sva ova zla iznutra izlaze, i pogane čovjeka.
24. I ustavši odande otide na krajeve Tirske i Sidonske, i ušavši u kuću šćadijaše da niko ne čuje zanj; i ne može se sakriti.
25. Jer čuvši zanj žena što u njezinoj kćeri bijaše duh nečisti, dođe i pade k nogama njegovima.
26. A žena ta bijaše Grkinja rodom Sirofiničanka, i moljaše ga da istjera đavola iz kćeri njezine.
27. A Isus reče joj: Stani da se najprije djeca nahrane; jer nije pravo uzeti hljeb od djece i baciti psima.
28. A ona odgovarajući reče mu: Da, Gospode; ali i psi pod trpezom jedu od mrva djetinjijeh.
29. I reče joj: Za tu riječ idi; iziđe đavo iz kćeri tvoje.
30. I došavši kući nađe da je đavo izišao, i kći ležaše na odru.
31. I opet iziđe Isus iz krajeva Tirskijeh i Sidonskijeh i dođe na more Galilejsko u krajeve Desetogradske.
32. I dovedoše k njemu gluha i mutava, i moljahu ga da metne nanj ruku.
33. I uzevši ga iz naroda nasamo metnu prste svoje u uši njegove, i pljunuvši dohvati se jezika njegova;
34. I pogledavši na nebo uzdahnu, i reče mu: Efata, to jest: otvori se.
35. I odmah mu se otvoriše uši, i razdriješi se sveza jezika njegova, i govoraše lijepo.
36. I zaprijeti im da nikome ne kazuju; ali što im on zabranjivaše oni još većma razglašivahu.
37. I vrlo se divljahu govoreći: Sve dobro čini; i gluhe čini da čuju i nijeme da govore.
Glava 8
1. U to vrijeme, kad bijaše vrlo mnogo naroda i ne imadijahu šta jesti, dozva Isus učenike svoje i reče im:
2. žao mi je naroda, jer već tri dana stoje kod mene i nemaju ništa jesti.
3. I ako ih otpustim gladne kućama njihovijem, oslabiće na putu; jer su mnogi od njih došli iz daleka.
4. I odgovoriše mu učenici njegovi: Otkuda ćemo uzeti hljeba ovdje u pustinji da ih nahranimo?
5. I zapita ih: Koliko imate hljebova? A oni kazaše: Sedam.
6. I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji; i uzevši onijeh sedam hljebova i hvalu davši, prelomi, i dade učenicima svojijem da razdadu; i razdadoše narodu.
7. I imahu malo ribica; i njih blagoslovivši reče da i njih razdadu.
8. I jedoše, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče sedam kotarica.
9. A onijeh što su jeli bijaše oko četiri hiljade. I otpusti ih.
10. I odmah uđe u lađu s učenicima svojijem, i dođe u okoline Dalmanutske.
11. I iziđoše fariseji, i počeše se prepirati s njim, i kušajući ga iskahu od njega znak s neba.
12. I uzdahnuvši duhom svojijem reče: Za što rod ovaj znak traži? Zaista vam kažem: ne će se dati rodu ovome znak.
13. I ostavivši ih uljeze opet u lađu, i otide na onu stranu.
44. I zaboraviše učenici njegovi uzeti hljeba, i nemahu sa sobom u lađi do jedan hljeb.
45. I zapovijedaše im govoreći: Gledajte, čuvajte se kvasca farisejskoga i kvasca Irodova.
16. I mišljahu jedan drugome govoreći: To je što hljeba nemamo.
17. I razumjevši Isus reče im: šta mislite što hljeba nemate? Zar još ne osjećate, niti razumijete? Zar je još okamenjeno srce vaše?
18. Oči imate i ne vidite? uši imate i ne čujete? I ne pamtite li.
19. Kad ja pet hljebova prelomih na pet hiljada, koliko kotarica punijeh komada nakupiste? Rekoše mu: Dvanaest.
20. A kad sedam na četiri hiljade, koliko punijeh kotarica nakupiste komada? A oni rekoše: Sedam.
21. I reče im: Kako ne razumijete?
22. I dođe u Vitsaidu; i dovedoše k njemu slijepa, i moljahu ga da ga se dotakne.
23. I uzevši za ruku slijepoga izvede ga na polje iz sela, i pljunuvši mu u oči metnu ruke nanj, i zapita ga vidi li što.
24. I pogledavši reče: Vidim ljude gdje idu kao drva.
25. I po tom opet metnu mu ruke na oči, i reče mu da pogleda: i iscijeli se, i vidje sve lijepo.
26. I posla ga kući njegovoj govoreći: Ni ulazi u selo, niti kazuj kome u selu.
27. I iziđe Isus i učenici njegovi u sela ćesarije Filipove; i putem pitaše učenike svoje govoreći im: Ko govore ljudi da sam ja?
28. A oni odgovoriše: Jovan krstitelj; drugi: Ilija; a drugi: koji od proroka.
29. A on im reče: A vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče mu: Ti si Hristos.
30. I zaprijeti im da nikom ne kazuju za njega.
31. I poče ih učiti da sinu čovječijemu valja mnogo postradati, i da će ga okriviti starješine i glavari sveštenički i književnici, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.
32. I govoraše o tom ne ustručavajući se. I Petar uze ga i poče ga odvraćati.
33. A on obrnuvši se i pogledavši na učenike svoje zaprijeti Petru govoreći: Idi od mene sotono; jer ti ne misliš što je Božije nego što je ljudsko.
34. I dozvavši narod s učenicima svojima reče im: Ko hoće za mnom da ide neka se odreče sebe i uzme krst svoj, i za mnom ide.
35. Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi i jevanđelija onaj će je sačuvati.
36. Jer kakva je korist čovjeku ako zadobije sav svijet a duši svojoj naudi?
37. Ili kakav će otkup dati čovjek za dušu svoju?
38. Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi u rod ovome preljubotvornome i grješnom, i sin će se čovječij postidjeti njega kad dođe u slavi oca svojega s anđelima svetima.
Glava 9
1. I reče im: Zaista vam kažem: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji ne će okusiti smrti dok ne vide carstvo Božije da dođe u sili.
2. I poslije šest dana uze Isus Petra i Jakova i Jovana i izvede ih na goru visoku same; i preobrazi se pred njima.
3. I haljine njegove postadoše sjajne i vrlo bijele kao snijeg, kao što ne može bjelina ubijeliti na zemlji.
4. I ukaza im se Ilija s Mojsijem gdje se razgovarahu s Isusom.
5. I Petar odgovarajući reče Isusu: Ravi! dobro nam je ovdje biti; i da načinimo tri sjenice: tebi jednu i Mojsiju jednu i Iliji jednu.
6. Jer ne znadijaše šta govori; jer bijahu vrlo uplašeni.
7. I postade oblak te ih zakloni; i dođe glas iz oblaka govoreći: Ovo je sin moj ljubazni; njega poslušajte.
8. I u jedanput pogledavši nikoga ne vidješe osim Isusa sama sa sobom.
9. A kad silažahu s gore zaprijeti im da nikom ne kazuju šta su vidjeli, dok sin čovječij ne ustane iz mrtvijeh.
10. I riječ zadržaše u sebi pitajući jedan drugoga: šta to znači ustati iz mrtvijeh?
11. I pitahu ga govoreći: Kako govore književnici da Ilija treba najprije da dođe?
12. A on odgovarajući reče im: Ilija će doći najprije, i urediti sve; ali i sin čovječij treba da mnogo postrada i da se ponizi, kao što je pisano.
13. Ali vam kažem da je i Ilija došao i učiniše s njim šta htjedoše, kao što je pisano za njega.
14. I došavši k učenicima svojijem vidje narod mnogi oko njih i književnike gdje se prepiru s njima.
15. I odmah vidjevši ga sav narod uplaši se i pritrčavši nazivahu mu Boga.
16. I upita književnike: šta se prepirete s njima?
17. I odgovarajući jedan od naroda reče: učitelju! dovedoh k tebi sina svojega u kome je duh nijem.
18. I svaki put kad ga uhvati lomi ga, i pjenu baca, i škrguće zubima; i suši se. I rekoh učenicima tvojijem da ga istjeraju; i ne mogoše.
19. A on odgovarajući mu reče: O rode nevjerni! dokle ću s vama biti? dokle ću vas trpljeti? Dovedite ga k meni.
20. I dovedoše ga k njemu; i kad ga vidje odmah ga duh stade lomiti; i panuvši na zemlju valjaše se bacajući pjenu.
21. I upita oca njegova: Koliko ima vremena kako mu se to dogodilo? A on reče: Iz djetinjstva;
22. I mnogo puta baca ga u vatru i u vodu da ga pogubi; nego ako što možeš pomozi nam, smiluj se na nas.
23. A Isus rekne mu: Ako možeš vjerovati: sve je moguće onome koji vjeruje.
24. I odmah povikavši otac djetinji sa suzama govoraše: Vjerujem, Gospode! pomozi mojemu nevjerju.
25. A Isus videći da se stječe narod zaprijeti duhu nečistome govoreći mu: Duše nijesi i gluh ! Ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više ne ulazi u njega.
26. I povikavši i izlomivši ga vrlo iziđe; i učini se kao mrtav tako da mnogi govorahu: umrije.
27. A Isus uzevši ga za ruku podiže ga; i usta.
28. I kad uđe u kuću pitahu ga učenici njegovi nasamo: Za što ga mi ne mogosmo istjerati?
29. I reče im: Ovaj se rod ničim ne može istjerati do molitvom i postom.
30. I izišavši odande iđahu kroz Galileju; i ne šćadijaše da ko dozna.
31. Jer učaše učenike svoje, i govoraše im da će se sin čovječij predati u ruke ljudske, i ubiće ga, i pošto ga ubiju ustaće treći dan.
32. A oni ne razumijevahu riječi, i ne smjedijahu da ga zapitaju.
33. I dođe u Kapernaum, i kad bješe u kući zapita ih: šta se prepiraste putem među sobom?
34. A oni mučahu; jer se putem prepiraše među sobom ko je najveći.
35. I sjedavši dozva dvanaestoricu i reče im: Koji hoće da bude prvi neka bude od sviju najzadnji i svima sluga.
36. I uzevši dijete metnu ga među njih i zagrlivši ga reče im:
37. Ko jedno ovakvo dijete primi u ime moje, mene prima; a ko mene primi, ne prima mene nego onoga koji je mene poslao.
38. Odgovori mu Jovan govoreći: učitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni đavole koji ne ide za nama; i zabranismo mu, jer ne ide za nama.
39. A Isus reče: Ne branite mu; jer nema nikoga koji bi imenom mojijem čudo činio da može brzo zlo govoriti za mnom.
40. Jer ko nije protiv vas s vama je.
41. Jer ko vas napoji čašom vode u ime moje, za to što ste Hristovi, zaista vam kažem: ne će mu propasti plata.
42. A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu i da se baci u more.
43. I ako te ruka tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je bez ruke u život ući, nego li s obje ruke ući u pakao, u oganj vječni,
44. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
45. I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život hromu, nego li s dvije noge da te bace u pakao, u oganj vječni,
46. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
47. Ako te i oko tvoje sablažnjava, iskopaj ga: bolje ti je s jednijem okom ući u carstvo Božije, nego li s dva oka da te bace u pakao ognjeni,
48. Gdje crv njihov ne umire, i oganj se ne gasi.
49. Jer će se svaki ognjem posoliti, i svaka će se žrtva solju posoliti.
50. Dobra je so; ali ako so bude neslana, čim će se osoliti? Imajte so u sebi, i mir imajte među sobom.
Glava 10
1. I ustavši odande dođe u okoline Judejske preko Jordana, i steče se opet narod k njemu; i kao što običaj imaše, opet. ih učaše.
2. I pristupivši fariseji upitaše ga kušajući: Može li čovjek pustiti ženu?
3. A on odgovarajući reče im: šta vam zapovijeda Mojsije?
4. A oni rekoše: Mojsije dopusti da joj se da raspusna knjiga i da se pusti.
5. I odgovarajući Isus reče im: Po tvrđi vašega srca napisa vam on zapovijest ovu.
6. A u početku stvorenja muža i ženu stvorio ih je Bog.
7. Za to ostavi čovjek oca svojega i mater i prilijepi se k ženi svojoj.
8. I budu dvoje jedno tijelo. Tako nijesu više dvoje nego jedno tijelo.
9. A što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja.
10. I u kući opet zapitaše ga za to učenici njegovi.
11. I reče im: Koji pusti ženu i oženi se drugom, čini preljubu na njoj.
12. I ako žena ostavi muža svojega i pođe za drugoga, čini preljubu.
13. I donošahu k njemu djecu da ih se dotakne; a učenici branjahu onima što ih donošahu.
14. A Isus vidjevši rasrdi se i reče im: Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
15. Zaista vam kažem: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, ne će ući u njega.
16. I zagrlivši ih metnu na njih ruke te ih blagoslovi.
17. I kad iziđe na put, pritrča neko, i kleknuvši na koljena pred njim pitaše ga: učitelju blagi! šta mi treba činiti da dobijem život vječni?
18. A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
19. Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; ne čini nepravde nikome; poštuj oca svojega i mater.
20. A on odgovarajući reče mu: Učitelju! sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
21. A Isus pogledavši nanj, omilje mu, i reče mu: Još ti jedno ne dostaje: idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i dođi te hajde za mnom uzevši krst.
22. A on posta zlovoljan od ove riječi, i otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat.
23. I pogledavši Isus reče učenicima svojima: Kako je teško bogatima ući u carstvo nebesko!
24. A učenici se uplašiše od riječi njegovijeh. A Isus opet odgovarajući reče im: Djeco! kako je teško onima koji se uzdaju u svoje bogastvo ući u carstvo Božije!
25. Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego li bogatome ući u carstvo Božije.
26. A oni se vrlo divljahu govoreći u sebi: Ko se dakle može spasti?
27. A Isus pogledavši na njih reče: Ljudima je nemoguće, ali nije Bogu: jer je sve moguće Bogu.
28. A Petar mu poče govoriti: Eto mi ćemo ostavili sve, i za tobom idemo.
29. A Isus odgovarajući reče: Zaista vam kažem: nema nikoga koji je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, mene radi i jevanđelija radi,
30. A da ne će primiti sad u ovo vrijeme sto puta onoliko kuća, i braće, i sestara, i otaca, i matera, i djece, i zemlje, u progonjenju, a na onome svijetu život vječni.
31. Ali će mnogi prvi biti pošljednji, i pošljednji prvi.
32. A kad iđahu putem u Jerusalim, Isus iđaše pred njima, a oni se čuđahu, i za njim iđahu sa strahom. I uzevši opet dvanaestoricu poče im kazivati šta će biti od njega:
33. Evo idemo u Jerusalim, i sin čovječij predaće se glavarima svešteničkijem i književnicima i osudiće ga na smrt, i predaće ga neznabošcima;
34. I narugaće mu se, i biće ga, i popljuvaće ga, i ubiće ga, i treći dan ustaće.
35. I pred njega dođoše Jakov i Jovan, sinovi Zevedejevi, govoreći: učitelju! hoćemo da nam učiniš za što ćemo te moliti.
36. A on im reče: što hoćete da vam učinim?
37. A oni mu rekoše: Daj nam da sjedemo jedan s desne strane tebi a drugi s lijeve, u slavi tvojoj.
38. A Isus im reče: Ne znate šta ištete: možete li piti čašu koju ja pijem, i krstiti se krštenjem kojijem se ja krstim?
39. A oni mu rekoše: Možemo. A Isus reče im: čašu dakle koju ja pijem ispićete; i krštenjem kojijem se ja krstim krstićete se;
40. Ali da sjedete s desne strane meni i s lijeve, ne mogu ja dati nego kojima je ugotovljeno.
41. I čuvši to desetorica počeše se srditi na Jakova i na Jovana.
42. A Isus dozvavši ih reče im: Znate da knezovi narodni vladaju narodom i poglavari njegovi upravljaju njim.
43. Ali među vama da ne bude tako; nego koji hoće da bude veći među vama, da vam služi.
44. I koji hoće prvi među vama da bude, da bude svima sluga.
45. Jer sin čovječij nije došao da mu služe nego da služi, i da da dušu svoju u otkup za mnoge.
46. I dođoše u Jerihon. I kad izlažaše iz Jerihona, on i učenici njegovi i narod mnogi, sin Timejev Vartimej slijepi sjeđaše kraj puta i prošaše.
47. I čuvši da je to Isus Nazarećanin stade vikati i govoriti: Sine Davidov Isuse! pomiluj me!
48. I prijećahu mu mnogi da ućuti, a on još većma vikaše: Sine Davidov! pomiluj me!
49. I stavši Isus reče da ga zovnu. I zovnuše slijepca govoreći mu: Ne boj se, ustani, zove te.
50. A on zbacivši sa sebe haljine svoje ustade, i dođe k Isusu.
51. I odgovarajući reče mu Isus: šta ćeš da ti učinim? A slijepi reče mu: Ravuni! da progledam.
52. A Isus reče mu: Idi, vjera tvoja pomože ti. I odmah progleda, i otide putem za Isusom.
Glava 11
1 I kad se približi k Jerusalimu, k Vitfazi i Vitaniji, kod gore Maslinske, posla dvojicu od učenika svojijeh
2. I reče im: Idite u selo što je prema vama, i odmah kako uđete u njega naći ćete magare privezano, na koje niko od ljudi nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
3. I ako vam ko reče: šta to činite? kažite: treba Gospodu; i odmah će ga poslati amo.
4. A oni otidoše, i nađoše magare privezano kod vrata na polju na raskršću, i odriješiše ga.
5. I neki od onijeh što stajahu ondje rekoše im: Zašto driješite magare?
6. A oni rekoše im kao što im zapovjedi Isus; i ostaviše ih.
7. I dovedoše magare k Isusu, i metnuše nanj haljine svoje; i usjede nanj.
8. A mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a jedni rezahu granje od drveta, i prostirahu po putu.
9. A koji iđahu pred njim i za njim, vikahu govoreći: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje!
10. Blagosloveno carstvo oca našega Davida koje ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
11. I uđe Isus u Jerusalim, i u crkvu; i promotrivši sve, kad bi u veče, iziđe u Vitaniju s dvanaestoricom.
12. I sjutradan kad iziđoše iz Vitanije, ogladnje.
13. I vidjevši iz daleka smokvu s lišćem dođe ne bi li što našao na njoj; i došavši k njoj ništa ne nađe osim lišća; jer još ne bješe vrijeme smokvama.
14. I odgovarajući Isus reče joj: Da od sad od tebe niko ne jede roda do vijeka. I slušahu učenici njegovi.
15. I dođoše opet u Jerusalim; i ušavši Isus u crkvu stade izgoniti one koji prodavahu i kupovahu po crkvi; i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove.
16. I ne dadijaše da ko pronese suda kroz crkvu.
17. I učaše govoreći im: Nije li pisano: dom moj neka se zove dom molitve svima narodima? A vi načiniste od njega hajdučku pećinu.
18. I čuše književnici i glavari sveštenički, i tražahu kako bi ga pogubili; jer ga se bojahu; jer se sav narod čuđaše nauci njegovoj.
19. I kad bi u veče iziđe na polje iz grada.
20. I u jutru prolazeći vidješe smokvu gdje se posušila iz korijena.
21. I opomenuvši se Petar reče mu: Ravi! gle, smokva što si je prokleo posušila se.
22. I odgovarajući Isus reče im:
23. Imajte vjeru Božiju; jer vam zaista kažem: ako ko reče gori ovoj : digni se i baci se u more, i ne posumnja u srcu svojemu, nego uzvjeruje da će biti kao što govori: biće mu štogod reče.
24. Za to vam kažem: sve što ištete u svojoj molitvi vjerujte da ćete primiti; i biće vam.
25. I kad stojite na molitvi, praštajte ako što imate na koga: da i otac vaš koji je na nebesima oprosti vama pogrješke vaše.
26. Ako li pak vi ne opraštate, ni otac vaš koji je na nebesima ne će oprostiti vama pogrješaka vašijeh.
27. I dođoše opet u Jerusalim; i kad hođaše po crkvi dođoše k njemu glavari sveštenički i književnici i starješine,
28. I rekoše mu: Kakvom vlasti to činiš? I ko ti dade vlast tu, da to činiš?
29. A Isus odgovarajući reče im: I ja ću vas da upitam jednu riječ, i odgovorite mu; ja ću vam kazati kakvom vlasti ovo činim.
30. Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi? odgovorite mi.
31. I mišljahu u sebi govoreći: Ako rečemo: s neba; reći će: za što mu dakle ne vjerovaste?
32. Ako li rečemo: od ljudi; bojimo se naroda; jer svi mišljahu za Jovana da zaista prorok bješe. .
33. I odgovarajući rekoše Isusu: Ne znamo. I Isus odgovarajući reče njima: Ni ja vama ne ću kazati kakvom vlasti ovo činim.
Glava 12
1. I poče im govoriti u pričama: Posadi čovjek vinograd, i ogradi plotom, i iskopa pivnicu, i načini kulu, i dade ga vinogradarima, pa otide.
2. I kad dođe vrijeme, posla k vinogradarima slugu da primi od vinogradara od roda vinogradskoga.
3. A oni uhvativši slugu izbiše ga, i poslaše prazna.
4. I opet posla k njima drugoga slugu; i onoga biše kamenjem, i razbiše mu glavu, i poslaše ga sramotna.
5. I opet posla drugoga; i onoga ubiše; i mnoge druge, jedne izbiše a jedne pobiše.
6. Još dakle imaše jedinoga svojega milog sina, posla i njega najposlije k njima govoreći: Postidjeće se sina mojega.
7. A vinogradari rekoše u sebi: Ovo je našljednik, hodite da ga ubijemo, i nama će ostati očevina njegova.
8. I uhvatiše ga, i ubiše, i izbaciše ga na polje iz vinograda.
9. Šta će dakle učiniti gospodar od vinograda? Doći će i pogubiće vinogradare, i daće vinograd drugima.
10. Zar nijeste čitali u pismu ovo: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla;
11. To bi od Gospoda i divno je u vašijem očima?
12. I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda; jer razumješe da za njih govori priču; i ostavivši ga otidoše.
13. I poslaše k njemu neke od fariseja i Irodovaca da bi ga uhvatili u riječi.
14. A oni došavši rekoše mu: učitelju! znamo da si istinit, i da ne mariš ni za koga; jer ne gledaš ko je ko, nego zaista putu Božijemu učiš; treba li ćesaru davati harač ili ne? Hoćemo li dati ili da ne damo?
15. A on znajući njihovo licemjerje reče im: što me kušate? Donesite mi novac da vidim.
16. A oni donesoše. I reče im: čiji je obraz ovaj i natpis? A oni mu rekoše: ćesarev.
17. I odgovarajući Isus reče im: Podajte ćesarevo ćesaru, i Božije Bogu. I čudiše mu se.
18. I dođoše k njemu sadukeji koji kažu da nema vaskrsenija, i zapitaše ga govoreći:
19. Učitelju! Mojsije nam napisa: ako kome brat umre i ostavi ženu a djece ne ostavi, da brat njegov uzme ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
20. Sedam braće bješe: i prvi uze ženu, i umrije bez poroda.
21. I drugi uze je, i umrije, i ni on ne ostavi poroda; tako i treći.
22. I uzeše je sedmorica, i ne ostaviše poroda. A poslije sviju umrije i žena.
23. O vaskrseniju dakle kad ustanu koga će od njih biti žena? jer je za sedmoricom bila.
24. I odgovarajući Isus reče im: Za to li se vi varate što ne znate pisma ni sile Božije?
25. Jer kad iz mrtvijeh ustanu, niti će se ženiti ni udavati, nego su kao anđeli na nebesima.
26. A za mrtve da ustaju nijeste li čitali u knjigama Mojsijevim kako mu reče Bog kod kupine govoreći: ja sam Bog Avramov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev?
27. Nije Bog Bog mrtvijeh, nego Bog živijeh. Vi se dakle vrlo varate.
28. I pristupi jedan od književnika koji ih slušaše kako se prepiru, i vidje da im dobro odgovara, i zapita ga: Koja je prva zapovijest od sviju?
29. A Isus odgovori mu: Prva je zapovijest od sviju: čuj Izrailju, Gospod je Bog naš Gospod jedini;
30. I ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem i svom dušom svojom i svijem umom svojijem i svom snagom svojom. Ovo je prva zapovijest.
31. I druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe. Druge zapovijesti veće od ovijeh nema.
32. I reče mu književnik: Dobro, učitelju! pravo si kazao da je jedan Bog, i nema drugoga osim njega;
33. I ljubiti ga svijem srcem i svijem razumom i svom dušom i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, veće je od sviju žrtava i priloga.
34. A Isus vidjevši kako nametno odgovori reče mu: Nijesi daleko od carstva Božijega. I niko više ne smijaše da ga zapita.
35. I odgovori Isus i rekne učeći u crkvi: Kako govore književnici da je Hristos sin Davidov?
36. Jer sam David kaza Duhom svetijem: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
37. Sam dakle David naziva ga Gospodom, i otkuda mu je sin? I mnogi narod slušaše ga s radošću.
38. I govoraše im u nauci svojoj: čuvajte se književnika koji idu u dugačkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama,
39. I prvijeh mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama.
40. Ovi što jedu kuće udovičke, i lažno se mole Bogu dugo, biće još većma osuđeni.
41. I sjedavši Isus prema Božijoj hazni gledaše kako narod meće novce u Božiju haznu. I mnogi bogati metahu mnogo.
42. I došavši jedna siromašna udovica metnu dvije lepte, koje čini jedan kodrant.
43. I dozvavši učenike svoje reče im: Zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju koji meću u Božiju haznu.
44. Jer svi metnuše od suviška svojega; a ona od sirotinje svoje metnu sve što imaše, svu hranu svoju.
Glava 13
1. I kad izlažaše iz crkve reče mu jedan od učenika njegovijeh: učitelju! gle kakvo je kamenje, i kakva građevina!
2. I odgovarajući Isus reče mu: Vidiš li ove velike građevine? ni kamen na kamenu ne će ovdje ostati koji se ne će razmetnuti.
3. I kad sjeđaše na gori Maslinskoj prema crkvi, pitahu ga sama Petar i Jakov i Jovan i Andrija:
4. Kaži nam kad će to biti? i kakav će znak biti kad će se to sve svršiti?
5. A Isus odgovarajući im poče govoriti: čuvajte se da vas ko ne prevari.
6. Jer će mnogi doći na moje ime govoreći: ja sam; i mnoge će prevariti.
7. A kad čujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba da to bude; ali to još nije pošljedak.
8. Ustaće narod na narod i carstvo na carstvo; i zemlja će se tresti no svijetu; i biće gladi i bune. To je početak stradanju.
9. A vi se čuvajte; jer će vas predavati u sudove i po zbornicama biće vas, i pred kraljeve i careve izvodiće vas mene radi za svjedočanstvo njima.
10. I u svima narodima treba da se najprije propovjedi jevanđelije.
11. A kad vas povedu da predaju, ne brinite se naprijed šta ćete govoriti, niti mislite; nego što vam se da u onaj čas ono govorite: jer vi ne ćete govoriti nego Duh sveti.
12. A predaće brat brata na smrt i otac sina, i ustaće djeca na roditelje i pobiće ih.
13. I svi će omrznuti na vas imena mojega radi. Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
14. A kad vidite mrzost opušćenja, za koju govori prorok Danilo, da stoji gdje ne treba (koji čita da razumije): tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;
15. I koji bude na krovu da ne silazi u kuću, niti da ulazi da uzme što iz kuće svoje;
16. I koji bude u polju da se ne vraća natrag da uzme haljinu svoju.
17. Ali teško trudnima i dojilicama u te dane!
18. Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu.
19. Jer će u dane te biti nevolja kakova nije bila od početka stvorenja koje je Bog stvorio do sad, i ne će ni biti.
20. I da Gospod ne skrati dane niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi, koje izbra, skratio je dane.
21. Tada ako vam ko reče: evo ovdje je Hristos; ili: eno ondje; ne vjerujte.
22. Jer će izići lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaće znake i čudesa da bi prevarili, ako bude moguće, i izbrane.
23. Ali vi se čuvajte: sto vam sve kazah naprijed.
24. Ali u te dane, poslije te nevolje, sunce će pomrčati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti.
25. I zvijezde će spadati s neba i sile nebeske pokrenuti se.
26. I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
27. I tada će poslati anđele svoje i sabraće izbraće svoje od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba.
28. A od smokve naučite se priči: kad se već njezina grana pomladi i stane listati, znate da je blizu ljeto..
29. Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu kod vrata.
30. Zaista vam kažem da ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude.
31. Nebo i zemlja proći će, ali riječi moje ne će proći.
32. A o danu tome ili o času niko ne zna, ni anđeli koji su na nebesima, ni sin, do otac.
33. Pazite, stražite i molite se Bogu; jer ne znate kad će vrijeme nastati.
34. Kao što čovjek odlazeći ostavi kuću svoju, i da slugama svojima vlast i svakome svoj posao; i vrataru zapovjedi da straži.
35. Stražite dakle; jer ne znate kad će doći gospodar od kuće, ili u veče ili u ponoći ili u pijetle ili ujutru;
36. Da ne dođe iznenada i da vas ne nađe a vi spavate.
37. A što vam kažem, svima kažem: stražite.
Glava 14
1. Bijahu pak još dva dana do pashe i do dana prijesnijeh hljebova; i tražahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga iz prijevare uhvatili i ubili.
2. Ali govorahu: Ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
3. I kad bijaše on u Vitaniji u kući Simona gubavoga i sjeđaše za trpezom, dođe žena sa sklenicom mnogocjenoga mira čistoga nardova, i razbivši sklenicu ljevaše mu na glavu.
4. A neki se srđahu govoreći: Za što se to miro prosipa tako?
5. Jer se mogaše zanj uzeti više od trista groša i dati siromasima. I vikahu na nju.
6. A Isus reče: Ostavite je; šta joj smetate? ona učini dobro djelo na meni.
7. Jer siromahe imate svagda sa sobom, i kadgod hoćete možete im dobro činiti; a mene nemate svagda.
8. Ona što može, učini: ona pomaza naprijed tijelo moje za ukop.
9. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda jevanđelije ovo po svemu svijetu, kazaće se i to za spomen njezin.
10. I Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, otide ka glavarima svešteničkijem da im ga izda.
11. A oni čuvši obradovaše se, i obrekoše mu novce dati: i tražaše zgodu da ga izda.
12. I u prvi dan prijesnijeh hljebova, kad klahu pashu, rekoše mu učenici njegovi: Gdje ćeš da idemo da ti zgotovimo pashu da jedeš?
13. I posla dvojicu od učenika svojijeh i reče im: Idite u grad, i srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim,
14. I gdje uđe kažite gospodaru od one kuće: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?
15. I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu gotovu: ondje nam zgotovite.
16. I iziđoše učenici njegovi, i dođoše u grad, i nađoše kao što im kaza, i ugotoviše pashu.
17. I kad bi u veče, dođe sa dvanaestoricom.
18. I kad sjeđahu za trpezom i jeđahu reče Isus: Zaista vam kažem: jedan od vas, koji jede sa mnom, izdaće me.
19. A oni se zabrinuše, i stadoše govoriti jedan za drugijem: Da ne ja? i drugi: Da ne ja?
20. A on odgovarajući reče im: Jedan od dvanaestorice koji umoči sa mnom u zdjelu.
21. Sin čovječij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome čovjeku koji izda sina čovječijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj čovjek.
22. I kad jeđahu uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i dade im, i reče: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
23. I uze čašu i davši hvalu dade im; i piše iz nje svi.
24. I reče im: Ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za mnoge.
25. Zaista vam kažem: više ne ću piti od roda vinogradskoga do onoga dana kad ću ga piti novoga u carstvu Božijemu.
26. I otpojavši hvalu iziđoše na goru Maslinsku.
27. I reče im Isus: Svi ćete se vi sablazniti o mene ovu noć; jer je pisano: udariću pastira i ovce će se razbjeći.
28. Ali po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
29. A Petar mu reče: Ako se i svi sablazne, ali ja ne ću.
30. I reče mu Isus: Zaista ti kažem: noćas dok dvaput pijetao ne zapjeva tri puta ćeš me se odreći.
31. A on još većma govoraše: Da bih znao s tobom i umrijeti ne ću te se odreći. Tako i svi govorahu.
32. I dođoše u selo koje se zove Getsimanija, i reče učenicima svojijem: Sjedite ovdje dok ja idem da se pomolim Bogu.
33. I uze sa sobom Petra i Jakova i Jovana, i zabrinu se i poče tužiti.
34. I reče im: žalosna je duša moja do smrti; počekajte ovdje, i stražite.
35. I otišavši malo pade na zemlju, i moljaše se da bi ga mimoišao čas ako je moguće.
36. I govoraše: Ava oče! sve je moguće tebi; pronesi čašu ovu mimo mene; ali opet ne kako ja hoću nego kako ti.
37. I dođe i nađe ih gdje spavaju, i reče Petru: Simone! Zar spavaš? Ne može li jednoga časa postražiti?
38. Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srčan ali je tijelo slabo.
39. I opet otišavši pomoli se Bogu one iste riječi govoreći.
40. I vrativši se nađe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oči otežale; i ne znadijahu šta bi mu odgovorili.
41. I dođe treći put, i reče im: Jednako spavate i počivate; dosta je; dođe čas; evo se predaje sin čovječij u ruke grješnicima.
42. ustanite da idemo; evo izdajnik se moj približi.
43. I odmah dok on još govoraše, dođe Juda, jedan od dvanaestorice, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara svešteničkijeh i od književnika i starješina.
44. A izdajnik njegov dade im znak govoreći: Koga ja cjelivam onaj je: držite ga, i vodite ga čuvajući.
45. I došavši odmah pristupi k njemu, i rekne: Ravi! ravi! i cjeliva ga.
46. A oni metnuše ruke svoje nanj i uhvatiše ga.
47. A jedan od onijeh što stajahu ondje izvadi nož te udari slugu poglavara svešteničkoga, i odsiječe mu uho.
48. I odgovarajući Isus reče im: Kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite,
49. A svaki dan sam bio kod vas u crkvi i učio, i ne uhvatiste me. Ali da se zbude pismo.
50. I ostavivši ga učenici svi pobjegoše.
51. I za njim iđaše nekakav mladić ogrnut platnom po golu tijelu; i uhvatiše onoga mladića.
52. A on ostavivši platno go pobježe od njih.
53. I dovedoše Isusa k poglavaru svešteničkome; i stekoše se k njemu svi glavari sveštenički i književnici i starješine.
54. I Petar ide za njim iz daleka do u dvor poglavara svešteničkoga, i sjeđaše sa slugama, i grijaše se kod ognja.
55. A glavari sveštenički i sva skupština tražahu na Isusa svjedočanstva da ga ubiju; i ne nađoše;
56. Jer mnogi svjedočahu lažno na njega i svjedočanstva ne bijahu jednaka.
57. I jedni ustavši svjedočahu na njega lažno govoreći:
58. Mi smo čuli gdje on govori: ja ću razvaliti ovu crkvu koja je rukama načinjena, i za tri dana načiniću drugu koja ne će biti rukama načinjena.
59. I mi ovo svjedočanstvo njihovo ne bijaše jednako.
60. I ustavši poglavar sveštenički na srijedu zapita Isusa govoreći: Zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoče?
61. A on mučaše i ništa ne odgovaraše. Opet poglavar sveštenički zapita i reče mu: Jesi li ti Hristos, sin blagoslovenoga?
62. A Isus reče: Jesam; i vidjećete sina čovječijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
63. A poglavar sveštenički razdrije svoje haljine, i reče: šta nam trebaju više svjedoci?
64. čuste hulu na Boga; šta mislite? A oni svi kazaše da je zaslužio smrt.
65. I počeše jedni pljuvati nanj, i pokrivati mu lice, i ćušati ga, i govoriti mu: Proreci; i sluge ga bijahu po obrazima.
66. I kad bijaše Petar dolje na dvoru, dođe jedna od sluškinja poglavara svešteničkoga,
67. I vidjevši Petra gdje se grije pogleda nanj i reče: I ti si bio s Isusom Nazarećaninom.
68. A on se odreče govoreći: Ne znam niti razumijem šta ti govoriš. I iziđe na polje pred dvor: i pijetao zapjeva.
69. I opet kad ga vidje sluškinja, poče govoriti onima što stajahu ondje: Ovaj je od njih.
70. A on se opet odricaše. I malo za tijem opet oni što stajahu ondje rekoše Petru: Va istinu si od njih; jer si Galilejac, i govor ti je onakovi.
71. A on se poče kleti i preklinjati: Ne znam toga čovjeka za koga vi govorite.
72. I drugi put zapjeva pijetao. I opomenu se Petar riječi što mu reče Isus: Dok pijetao dvaput ne zapjeva odreći ćeš me se triput. I stade plakati.
Glava 15
1. I odmah u jutru. učiniše vijeću glavari sveštenički sa starješinama i književnicima, i sav sabor, i svezavši Isusa odvedoše ga i predadoše Pilatu.
2. I upita ga Pilat: jesi li ti car Judejski? A on odgovarajući reče mu: Ti kažeš.
3. I tužahu ga glavari sveštenički vrlo.
4. A Pilat opet upita ga govoreći: Zar ništa ne odgovaraš? Gledaj šta svjedoče na tebe.
5. Ali Isus više ne odgovori ništa tako da se divljaše Pilat.
6. A o svakom prazniku puštaše im po jednoga sužnja koga iskahu.
7. A bijaše jedan zatvoren, po imenu Varava, sa svojijem drugarima koji su u buni učinili krv.
8. I povikavši narod stade iskati što im svagda činjaše.
9. A Pilat im odgovori govoreći: Hoćete li da vam pustim cara Judejskoga?
10. Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali glavari sveštenički.
11. Ali glavari sveštenički podgovoriše narod bolje Varavu da ištu da im pusti.
12. A Pilat opet odgovarajući rekne im: A šta hoćete da činim s tijem što ga zovete carem Judejskijem?
13. A oni opet povikaše: Raspni ga.
14. A Pilat im reče: A kakvo je zlo učinio? A oni iza glasa vikahu: Raspni ga.
15. A Pilat želeći ugoditi narodu pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da ga razapnu.
16. A vojnici ga odvedoše u sudnicu, i sazvaše svu četu vojnika,
17. I obukoše mu skerletnu kabanicu, i opletavši vijenac od trnja metnuše nanj.
18. I počeše mu nazivati Boga govoreći: Pomoz, Bog, care Judejski!
19. I bijahu ga po glavi trskom, i pljuvahu nanj, i padajući na koljena poklanjahu mu se.
20. I kad mu se narugaše, svukoše s njega skerletnu kabanicu, i obukoše ga u njegove haljine i izvedoše ga da ga razapnu.
21. I natjeraše nekoga Simona iz Kirine, oca Aleksandrova i Rufova, koja iđaše iz polja, da mu ponese krst.
22. I dovedoše ga na mjesto Golgotu, koje će reći: košturnica.
23. I davahu mu da nije vino sa smirnom, a on ne uze.
24. I kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacajući kocke za njih ko će šta uzeti.
25. A bijaše sahat treći kad ga razapeše.
26. I bijaše natpis njegove krivice napisan: Car Judejski.
27. I s njim raspeše dva hajduka. jednoga s desne a jednoga s lijeve strane njemu.
28. I izvrši se pismo koje govori: I metnuše ga među zločince.
29. I koji prilažahu huljahu nanj mašući glavama svojima i govoreći: Aha! ti što crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš!
30. Pomozi sam sebi i siđi s krsta.
31. Tako i glavari sveštenički s književnicima rugahu se govoreći jedan drugome: Drugima pomaže, a sebi ne može pomoći.
32. Hristos car Izrailjev neka siđe sad s krsta da vidimo, pa ćemo mu vjerovati. I oni što bijahu s njim razapeti rugahu mu se.
33. A u šestome sahatu bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
34. I u devetome sahatu povika Isus iza glasa govoreći: Eloi! Eloi! lama savahtani? koje znači: Bože moj! Bože moj! za što si me ostavio?
35. I neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: Eno zove Iliju.
36. A jedan otrča te napuni sunđer octa, pa nataknuvši na trsku pojaše ga govoreći: Stanite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.
37. A Isus povika iza glasa, i izdahnu.
38. I zavjes crkveni razadrije se na dvoje s vrha do na dno.
39. A kad vidje kapetan koji stajaše prema njemu da s takom vikom izdahnu, reče: Zaista čovjek ovaj sin Božij bješe.
40. A bijahu i žene koje gledahu iz daleka, među kojima bješe i Marija Magdalina i Marija Jakova maloga i Josije mati, i Solomija,
41. Koje iđahu za njim i kad bješe u Galileji, i služahu mu; i druge mnoge koje bijahu došle s njim u Jerusalim.
42. I kad bi u veče (jer bijaše petak. to jest uoči subote),
43. Dođe Josif iz Arimateje, pošten savjetnik, koji i sam carstva Božijega čekaše, i usudi se te uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
44. A Pilat se začudi da je već umr’o; i dozvavši kapetana zapita ga: Jeli davno umr’o ?
45. I doznavši od kapetana, dade tijelo Josifu
46. I kupivši platno, i skinuvši ga, obavi platnom, i metnu ga u grob koji bješe usječen u kamenu, i navali kamen na vrata od groba.
47. A Marija Magdalina i Marija Josijina gledahu gdje ga metahu.
Glava 16
1. I pošto prođe subota, Marija Magdalina i Marija Jakovljeva i Solomija kupiše mirisa da dođu i da pomažu Isusa.
2. I vrlo rano u prvi dan nedjelje dođoše na grob oko sunčanoga rođaja,
3. I govorahu među sobom: Ko će nam odvaliti kamen od vrata grobnijeh?
4. I pogledavši vidješe da kamen bješe odvaljen: jer bješe vrlo veliki.
5. I ušavši u grob vidješe mladića obučena u bijelu haljinu gdje sjedi s desne strane; i uplašiše se.
6. A on im reče: Ne plašite se, Isusa tražite Nazarećanina raspetoga; usta, nije ovdje, evo mjesto gdje ga metnuše.
7. Nego idite kažite učenicima njegovijem i Petru da pred vama otide u Galileju: tamo ćete ga vidjeti kao što vam reče.
8. I izišavši pobjegoše od groba; jer ih uhvati drhat i strah; i nikome ništa ne kazaše, jer se bojahu.
9. A Isus ustavši rano u prvi dan nedjelje javi se najprije Mariji Magdalini, iz koje je istjerao sedam đavola.
10. A ona otide te javi onima što su bili s njim, koji plakahu i ridahu.
11. I oni čuvši da je živ i da ga je ona vidjela ne vjerovaše.
12. A po tom javi se na putu dvojici od njih u drugome obličju, kad su išli u selo.
13. I oni otišavši javiše ostalima; i ni njima ne vjerovaše.
14. A najposlije javi se kad njih jedanaestorica bijahu za trpezom, i prekori ih za njihovo nevjerje i tvrđu srca što ne vjerovaše onima koji su ga vidjeli da je ustao;
15. I reče im: Idite po svemu svijetu i propovjedite jevanđelije svakome stvorenju.
16. Koji uzvjeruje i pokrsti se, spašće se; a ko ne vjeruje, osudiće se.
17. A znaci onima koji vjeruju biće ovi: imenom mojijem izgoniće đavole; govoriće novijem jezicima; .
18. uzimaće zmije u ruke; ako i smrtno što popiju, ne će im nauditi; na bolesnike metaće ruke, i ozdravljaće.
19. A Gospod pošto im izgovori uze se na na nebo, i sjede Bogu s desne strane.
20. A oni iziđoše i propovijedaše svuda, i Gospod ih potpomaga, i riječ potvrđiva znacima koji su se po tom pokazivali. Amin.
Jevanđelje po Luci
Glava 1
1. Budući da mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama,
2. Kao što nam predaše koji isprva sami vidješe i sluge riječi biše:
3. Namislih i ja, ispitavši sve od početka, po redu pisati tebi, čestiti Teofile,
4. Da poznaš temelj onijeh riječi kojima si se naučio.
5. U vrijeme Iroda cara Judejskoga bijaše neki sveštenik od reda Avijna, po imenu Zarija. i žena njegova od plemena Aronova, no imenu Jelisaveta.
6. A bijahu oboje pravedni i pred Bogom, i življahu u svemu po zapovijestima i uredbama Gospodnjijem bez mane.
7. I ne imadijahu djece; jer Jelisaveta bješe nerotkinja, i bijahu oboje već stari.
8. I dogodi se, kad on služaše po svome redu pred Bogom,
9. Da po običaju sveštenstva dođe na njega da iziđe u crkvu Gospodnju da kadi.
10. I sve mnoštvo naroda bijaše na polju i moljaše se Bogu u vrijeme kađenja.
11. A njemu se pokaza anđeo Gospodnji koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.
12. I kad ga vidje Zarija uplaši se i strah napade nanj.
13. A anđeo reče mu: Ne boj se, Zarija; jer je uslišena tvoja molitva: i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nađeni mu ime Jovan.
14. I biće tebi radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju.
15. Jer će biti veliki pred Bogom, i ne će niti vina i sikera; i napuniće se Duha svetoga još u utrobi matere svoje;
16. I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti ka Gospodu Bogu njihovome;
17. I on će naprijed doći pred njim u duhu i sili Ilijnoj da obrati srca otaca k djeci i nevjernike k mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod gotov.
18. I reče Zarija anđelu: Po čemu ću ja to poznati? jer sam ja star i žena je moja vremenita.
19. I odgovarajući anđeo reče mu: Ja sam Gavrilo što stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti javim ovu radost.
20. I evo, onijemićeš i ne ćeš moći govoriti do onoga dana dok se to ne zbude; jer nijesi vjerovao mojijem riječima koje će se zbiti u svoje vrijeme.
21. I narod čekaše Zariju, i čuđahu se što se zabavi u crkvi.
22. A izišavši ne mogaše da im govori; i razumješe da mu se nešto utvorilo u crkvi; i on namigivaše im; i osta nijem.
23. I kad se navršiše dani njegove službe otide kući svojoj.
24. A poslije ovijeh dana zatrudnje Jelisaveta žena njegova, i krijaše se pet mjeseci govoreći:
25. Tako mi učini Gospod u dane ove, u koje pogleda na me da me izbavi od ukora među ljudima.
26. A u šesti mjesec posla Bog anđela Gavrila u grad Galilejski po imenu Nazaret.
27. K djevojci isprošenoj za muža, po imenu Josifa iz doma Davidova; i djevojci bješe ime Marija.
28. I ušavši k njoj anđeo reče: Raduj se, blagodatna! Gospod je s tobom, blagoslovena si ti među ženama.
29. A ona vidjevši ga poplaši se od riječi njegove i pomisli: Kakav bi ovo bio pozdrav?
30. I reče joj anđeo: Ne boj se, Marija! Jer se našla milost u Boga
31. I evo zatrudnjećeš. i rodićeš sina, i nadjeni mu ime Isus.
32. On će biti veliki, i nazvaće se sin najvišega, i daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
33. I carovaće u domu Jakovljevu va vijek, i carstvu njegovom ne će biti kraja.
34. A Marija reče anđelu: Kako će to biti kad ja ne znam za muža?
35. I odgovarajući anđeo reče joj: Duh sveti doći će na tebe, i sila najvišega osjeniće te; za to i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se sin Božij.
36. I eto Jelisaveta tvoja tetka, i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj, i ovo je šesti mjesec njojzi, koju zovu nerotkinjom.
37. Jer u Boga sve je moguće što reče.
38. A Marija reče: Evo sluškinje Gospodnje; neka mi bude po riječi tvojoj. I anđeo otide od nje.
39. A Marija ustavši onijeh dana otide brzo u gornju zemlju u grad Judin.
40. I uđe u kuću Zarijnu, i čestita Jelisaveti.
41. I kad Jelisaveta ču čestitanje Marijino, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se napuni Duha svetoga,
42. I povika zdravo i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je rod utrobe tvoje.
43. I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega k meni?
44. Jer gle, kad dođe glas čestitanja tvojega u uši moje, zaigra dijete radosno u utrobi mojoj.
45. I blago onoj koja vjerova; jer će se izvršiti što joj kaza Gospod.
46. I reče Marija: Veliča duša moja Gospoda;
47. I obradova se duh moj Bogu spasu mojemu,
48. Što pogleda na poniženje sluškinje svoje; jer gle, od sad će me zvati blaženom svi naraštaji;
49. Što mi učini veličinu silni, i sveto ime njegovo;
50. I milost je njegova od koljena na koljeno onima koji ga se boje.
51. Pokaza silu rukom svojom; razasu ponosite u mislima srca njihova.
52. Zbaci silne s prijestola i podiže ponižene.
53. Gladne napuni blaga, i bogate otpusti prazne.
54. Primi Izrailja slugu svojega da se opomene milosti;
55. Kao što govori ocima našijem, Avramu i sjemenu njegovu do vijeka.
56. Marija pak sjedi s njom oko tri mjeseca, i vrati se kući svojoj.
57. A Jelisaveti dođe vrijeme da rodi, i rodi sina.
58. I čuše njezini susjedi i rodbina da je Gospod pokazao veliku milost svoju na njoj, i radovahu se s njom.
59. I u osmi dan dođoše da obrežu dijete, i šćadijahu da mu nadjenu ime oca njegova, Zarija.
60. I odgovarajući mati njegova reče: Ne, nego da bude Jovan.
61. I rekoše joj : Nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime.
62. I namigivahu ocu njegovu kako bi on htio da mu nadjenu ime.
63. I zaiskavši daščicu, napisa govoreći: Jovan mu je ime. I začudiše se svi.
64. I odmah mu se otvoriše usta i jezik njegov, i govoraše hvaleći Boga.
65. I uđe strah u sve susjede njihove; i po svoj gornjoj Judeji razglasi se ovaj sav događaj.
66. I svi koji čuše metnuše u srce svoje govoreći: šta će biti iz ovoga djeteta? I ruka Gospodnja bješe s njim.
67. I Zarija otac njegov napuni se Duha svetoga, i prorokova govoreći:
68. Blagosloven Gospod Bog Jakovljev što pohodi i izbavi narod svoj
69. I podiže nam rog spasenija u domu Davida sluge svojega,
70. Kao što govori ustima svetijeh proroka svojijeh od vijeka
71. Da će nas izbaviti od našijeh neprijatelja i iz ruku sviju koji mrze na nas;
72. Učiniti milost ocima našijem, i opomenuti se svetoga zavjeta svojega,
73. Kletve kojom se kleo Avramu ocu našemu da će nam dati.
74. Da se izbavimo iz ruku neprijatelja svojijeh, i da mu služimo bez straha,
75. U svetosti i u pravdi pred njim dok smo god živi.
76. I ti, dijete, nazvaćeš se prorok najvišega; jer ćeš ići naprijed pred licem Gospodnjijem da mu pripraviš put.
77. Da daš razum spasenija narodu njegovu za oproštenje grijeha njihovijeh.
78. Po dubokoj milosti Boga našega, po kojoj nas je pohodio istok s visine.
79. Da obasjaš one koji sjede u tami i u sjenu smrtnome; da uputiš noge naše na put mira.
80. A dijete rastijaše i jačaše duhom, i bijaše u pustinji dotle dok se ne pokaza Izrailju.
Glava 2
1. U to vrijeme pak iziđe zapovijest od ćesara Avgusta da se prepiše sav svijet.
2. Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.
3. I pođoše svi da se prepišu svaki u svoj grad.
4. Tada pođe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,
5. Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja beše trudna.
6. I kad onamo bijahu, dođe vrijeme da ona rodi.
7. I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.
8. I bijahu pastiri u onome kraju koji čuvahu noćnu stražu kod stada svojega.
9. I gle, anđeo Gospodnji stade među njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.
10. I reče im anđeo: Ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost, koja će biti svemu narodu.
11. Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod u gradu Davidovu.
12. I eto vam znaka: naći ćete dijete povito gdje leži u jaslima.
13. I u jedanput postade s anđelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreći:
14. Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja.
15. I kad anđeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: Hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.
16. I dođoše brzo, i nađoše Mariju i Josifa, i dijete gdje leži u jaslima.
17. A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete
18. I svi koji čuše diviše se tome što im kazaše pastiri.
19. A Marija čuvaše sve riječi ove i slagaše ih u srcu svojemu.
20. I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što čuše i vidješe kao što im bi kazano.
21. I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anđeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.
22. I kad dođe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,
23. (Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: Da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu);
24. I da prinesu prilog, kao što je rečeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubića.
25. I gle, bijaše u Jerusalimu čovjek po imenu Simeun, i taj čovjek bješe pravedan i pobožan, koji čekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.
26. I njemu bješe sveti Duh kazao da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
27. I kaza mu Duh te dođe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po običaju,
28. I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reče:
29. Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj;
30. Jer vidješe oči moje spasenije tvoje,
31. Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
32. Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.
33. I Josif i mati njegova čuđahu se tome što se govoraše za njega.
34. I blagoslovi ih Simeun, i reče Mariji materi njegovoj : Gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga će se govoriti
35. (A i tebi samoj probošće nož dušu), da se otkriju misli mnogijeh srca.
36. I bješe Ana proročica, kći Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina živjela s mužem od djevojaštva svojega,
37. I udova oko osamdeset i četiri godine, koja neodlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noć postom i molitvama.
38. I ona u taj čas dođe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji čekahu spasenija u Jerusalimu.
39. I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.
40. A dijete rastijaše, i jačaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.
41. I roditelji njegovi iđahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe
42. I kad mu bi dvanaest godina, dođoše oni u Jerusalim po običaju praznika;
43. I kad dana provedoše, i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;
44. Nego, misleći da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.
45. I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.
46. I poslije tri dana nađoše ga u crkvi gdje sjedi među učiteljima, i sluša ih, i pita ih.
47. I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima.
48. I vidjevši ga začudiše se, i mati njegova reče mu: Sine! šta učini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražasmo te.
49. I reče im: Za što ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?
50. I oni ne razumješe riječi što im reče.
51. I siđe s njima i dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova čuvaše sve riječi ove u srcu svojemu.
52. I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.
Glava 3
1. U petnaestoj godini vladanja ćesara Tiverija, kad bješe Pontije Pilat sudija u Judeji, i Irod četverovlasnik u Galileji, a Filip brat njegov četverovlasnik u Itureji i u Trahonitskoj, i Lisanija četverovlasnik u Avilini,
2. Za poglavara svešteničkijeh Ane i Kajafe, reče Bog Jovanu sinu Zarijnu u pustinji,
3. I dođe u svu okolinu Jordansku propovijedajući krštenje pokajanja za oproštenje grijeha;
4. Kao što je napisano u knjizi riječi proroka Isaije koji govori: Glas onoga što viče u pustinji: pripravite put Gospodnji; poravnite staze njegove;
5. Sve doline neka se ispune, i sve gore i bregovi neka se slegnu; i što je krivo neka bude pravo, i hrapavi putovi neka budu glatki;
6. I svako će tijelo vidjeti spasenije Božije.
7. Jovan pak govoraše ljudima koji izlažahu da ih krsti Porodi aspidini! ko vam kaza da bježite od gnjeva koji ide
8. Rodite dakle rodove dostojne pokajanja, i ne govorite sebi: oca imamo Avrama; jer vam kažem da Bog može i od ovoga kamenja podignuti djecu Avramu.
9. Jer već i sjekira stoji drvetu kod korijena;i svako drvo koje dobra roda ne rađa siječe se i u oganj se baca.
10. I pitahu ga ljudi govoreći: šta ćemo dakle činiti?
11. On pak odgovarajući reče im: Koji ima dvije haljine neka da jednu onome koji nema; i ko ima hrane neka čini tako.
12. Dođoše pak i carinici da ih krsti, i rekoše mu: Učitelju! šta ćemo činiti?
13. A on im reče: Ne ištite više nego što vam je rečeno.
14. Pitahu ga pak i vojnici govoreći: A mi šta ćemo činiti? I reče im: Nikome da ne činite sile niti koga da opadate, i budite zadovoljni svojom platom.
15. A kad narod bješe u sumnji i pomišljahu svi u srcima svojijem uz Jovana: Da nije on Hristos?
16. Odgovaraše Jovan svima govoreći: Ja vas krstim vodom; ali ide za mnom jači od mene, kome ja nijesam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj : on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.
17. On ima lopatu u ruci svojoj, i očistiće gumno svoje, i skupiće pšenicu u žitnicu svoju, a pljevu će sažeći ognjem vječnijem.
18. I drugo mnogo koješta javlja narodu i napominja.
19. Iroda pak četverovlasnika koraše Jovan za Irodijadu, ženu brata njegova, i za sva zla što učini Irod;
20. I svrh svega učini i to te zatvori Jovana u tamnicu.
21. A kad se krsti sav narod, i Isus pošto se krsti i moljaše se Bogu, otvori se nebo,
22. I siđe nanj Duh sveti u tjelesnome obliku kao golub, i ču se glas s neba govoreći: Ti si sin moj ljubazni, ti si po mojoj volji.
23. I taj Isus imaše oko trideset godina kad poče; i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna,
24. Sina Matatova, sina Levijna, sina Melhijna. sina Janejeva, sina Josifova,
25. Sina Matatijna, sina Amosova, sina Naumova. sina Eslijna, sina Nangejeva,
26. Sina Maatova, sina Matatijna, sina Semejina. sina Josifova, sina Judina,
27. Sina Joanina, sina Risina, sina Zorovavelova, sina Salatiilova, sina Nirijna,
28. Sina Melhijna, sina Adijna, sina Kosamova, sina Elmodamova, sina Irova,
29. Sina Josijna, sina Eliezerova, sina Jorimova, sina Matatova, sina Levijna,
30. Sina Simeunova, sina Judina, sina Josifova, sina Jonanova, sina Eliakimova,
31. Sina Melejina, sina Mainanova, sina Matatina, sina Natanova, sina Davidova,
32. Sina Jesejeva, sina Ovidova, sina Voozova, sina Salmonova, sina Naasonova.
33. Sina Aminadavova, sina Aramova, sina Esromova. sina Faresova, sina Judina,
34. Sina Jakovljeva, sina Isakova, sina Avramova, sina Tarina, sina Nahorova,
35. Sina Seruhova, sina Ragavova, sina Falekova, sina Everova, sina Saina,
36. Sina Kainanova, sina Arfaksadova, sina Simova, sina Nojeva, sina Lamehova,
37. Sina Matusalina, sina Enohova, sina Jaredova, sina Maleleilova, sina Kainanova,
38. Sina Enosova, sina Sitova, sina Adamova, sina Božijega.
Glava 4
1. Isus pak pun Duha svetoga vrati se od Jordana, i odvede ga Duh u pustinju,
2. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa za to dana; i kad se oni navršiše, onda ogladnje,
3. I reče mu đavo: Ako si sin Božij, reci ovome kamenu da postane hljeb.
4. I odgovori mu Isus govoreći: u pismu stoji: ne će življeti čovjek o samom hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj.
5. I izvedavši ga đavo na goru visoku pokaza mu sva carstva ovoga svijeta u trenuću oka,
6. I reče mu đavo: Tebi će dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome ja hoću daću je;
7. Ti dakle ako se pokloniš preda mnom biće sve tvoje.
8. Odgovarajući Isus reče mu: Idi od mene, sotono; u pismu stoji: poklanjaj se Gospod Bogu svojemu, i njemu jedinome služi.
9. I odvede ga u Jerusalim, i postavi ga navrh crkve, i reče mu: Ako si sin Božij, skoči odavde dolje;
10. Jer u pismu stoji da će anđelima svojijem zapovjediti za tebe da te sačuvaju,
11. I uzeće te na ruke da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom.
12. I odgovarajući Isus reče mu: Kazano je: ne kušaj Gospoda Boga svojega.
13. I kad svrši đavo sve kušanje, otide od njega za neko vrijeme.
14. I vrati se Isus u sili duhovnoj u Galileju; i otide glas o njemu po svemu onom kraju.
15. I on učaše po zbornicama njihovijem i svi ga hvaljahu.
16. I dođe u Nazaret gdje bješe odrastao, i uđe po običaju svome u dan subotni u zbornicu, i ustade da čita.
17. I daše mu knjigu proroka Isaije. i otvorivši knjigu nađe mjesto gdje bješe napisano:
18. Duh je Gospodnji na meni; za to me pomaza da javim jevanđelije siromasima; posla me da iscijelim skrušene u srcu; da propovjedim zarobljenima da će se otpustiti, i slijepima da će progledati; da otpustim sužnje;
19. I da propovijedam prijatnu godinu Gospodnju.
20. I zatvorivši knjigu dade sluzi, pa sjede: i svi u zbornici gledahu nanj.
21. I poče im govoriti: Danas se izvrši ovo pismo u ušima vašima.
22. I svi mu svjedočahu, i divljahu se riječima blagodati koje izlažahu iz usta njegovijeh, i govorahu: Nije li ovo sin Josifov?
23. I reče im: Vi ćete meni bez sumnje kazati ovu priču: ljekaru! izliječi se sam; što smo čuli da si činio u Kapernaumu učini i ovdje na svojoj postojbini.
24. Reče pak: Zaista vam kažem: nikakav prorok nije bio na svojoj postojbini.
25. A zaista vam kažem: mnoge udovice bijahu Izrailju u vrijeme Ilijno kad se nebo zatvori tri godine i šest mjeseci i bi velika glad po svoj zemlji;
26. I ni k jednoj od njih ne bi poslan Ilija do u Sareptu Sidonsku k ženi udovici.
27. I mnogi bijahu gubavi u Izrailju za proroka Jeliseja; i ni jedan se od njih ne očisti do Neemana Sirijanina.
28. I svi se u zbornici napuniše gnjeva kad čuše ovo.
29. I ustavši istjeraše ga na polje iz grada, i odvedoše ga navrh gore gdje bijaše njihov grad sazidan da bi ga bacili odozgo.
30. Ali on prođe između njih, i otide.
31. I dođe u Kapernaum grad Galilejski, i učaše ih u subote.
32. I čuđahu se nauci njegovoj; jer njegova besjeda bješe silna.
33. I u zbornici bješe čovjek u kome bješe nečisti duh đavolski, i povika iza glasa
34. Govoreći: Prođi se, šta je tebi do nas, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si svetac Božij.
35. I zaprijeti mu Isus govoreći: umukni, i iziđi iz njega. I oborivši ga đavo na srijedu, iziđe iz njega, i ni malo mu ne naudi.
36. I u sve uđe strah, i govorahu jedan drugome govoreći: kakva je to riječ, da vlašću i silom zapovijeda nečistijem duhovima, i izlaze?
37. I otide glas o njemu po svima okolnijem mjestima.
38. ustavši pak iz zbornice dođe u kuću Simonovu; a taštu Simonovu bješe uhvatila velika groznica, i moliše ga za nju.
39. I stavši više nje zaprijeti groznici, i pusti je. I odmah ustade i služaše im.
40. A kad zahođaše sunce, svi koji imadijahu bolesnike od različnijeh bolesti dovođahu ih k njemu; a on na svakoga od njih metaše ruke, i iscjeljivaše ih.
41. A i đavoli izlažahu iz mnogijeh vičući i govoreći: Ti si Hristos sin Božij. I zaprećivaše im da ne govore da znadu da je on Hristos.
42. A kad nasta dan, iziđe i otide u pusto mjesto; i narod ga tražaše, i dođoše k njemu, i zadržavahu ga da ne ide od njih.
43. A on im reče: I drugijem gradovima treba mi propovjediti jevanđelije o carstvu Božijemu; jer sam na to poslan.
44. I propovijedaše po zbornicama Galilejskijem.
Glava 5
1. Jedanput pak kad narod naleže k njemu da slušaju riječ Božiju on stajaše kod jezera Genisaretskoga,
2. I vidje dvije lađe gdje stoje u kraju, a ribari bijahu izišli iz njih i ispirahu mreže;
3. I uljeze u jednu od lađi koja bješe Simonova, i zamoli ga da malo odmakne od kraja; i sjedavši učaše narod iz lađe.
4. A kad presta govoriti, reče Simonu: Hajde na dubinu, i bacite mreže svoje te lovite.
5. I odgovarajući Simon reče mu: Učitelju! svu noć smo se trudili, i ništa ne uhvatismo: ali po tvojoj riječi baciću mrežu.
6. I učinivši to uhvatiše veliko mnoštvo riba, i mreže im se prodriješe.
7. I namagoše na društvo koje bješe na drugoj lađi da dođu da im pomognu; i dođoše, i napuniše obje lađe tako da se gotovo potope.
8. A kad vidje Petar Simon, pripade ka koljenima Isusovijem govoreći: Iziđi od mene, Gospode! ja sam čovjek griješan.
9. Jer bijaše ušao strah u njega i u sve koji bijahu s njim od mnoštva riba koje uhvatiše;
10. A tako i u Jakova i Jovana, sinove Zevedejeve, koji bijahu drugovi Simonovi. I reče Isus Simonu: Ne boj se; odsele ćeš ljude loviti.
11. I izvukavši obje lađe na zemlju ostaviše sve, i otidoše za njim.
12. I kad bješe Isus u jednom gradu, i gle, čovjek sav u gubi: i vidjevši Isusa pade ničice moleći mu se i govoreći: Gospode! ako hoćeš možeš me očistiti.
13. I pruživši ruku dohvati ga se, i reče: Hoću, očisti se. I odmah guba spade s njega.
14. I on mu zapovjedi da nikom ne kazuje: Nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar za očišćenje svoje, kako je zapovjedio Mojsije za svjedočanstvo njima.
15. Ali se glas o njemu još većma razlažaše, i mnoštvo naroda stjecaše se da ga slušaju i da ih iscjeljuje od njihovijeh bolesti.
16. A on odlažaše u pustinju i moljaše se Bogu.
17. I jedan dan učaše on, i ondje sjeđahu fariseji i zakonici koji bijahu došli iz sviju sela Galilejskijeh i Judejskijeh i iz Jerusalima; i sila Gospodnja iscjeljivaše ih.
18. I gle, ljudi donesoše na odru čovjeka koji bješe uzet, i tražahu da ga unesu i metnu predanj;
19. I ne našavši kuda će ga unijeti od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga s odrom na srijedu pred Isusa.
20. I vidjevši vjeru njihovu reče mu: čovječe! opraštaju ti se grijesi tvoji.
21. I počeše pomišljati književnici i fariseji govoreći: Ko je ovaj što huli na Boga? Ko može opraštati grijehe osim jednoga Boga?
22. A kad razumje Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: šta mislite u srcima svojijem?
23. šta je lakše reći: opraštaju ti se grijesi tvoji? ili reći: ustani i hodi?
24. Nego da znate da vlast ima sin čovječij na zemlji opraštati grijehe, (reče uzetome:) tebi govorim: ustani i uzmi odar svoj i idi kući svojoj.
25. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide kući svojoj hvaleći Boga.
26. I svi se upropastiše, i hvaljahu Boga, i napunivši se straha govorahu: čuda se nagledasmo danas!
27. I po tom iziđe, i vidje carinika po imenu Levija gdje sjedi na carini, i reče mu: Hajde za mnom.
28. I ostavivši sve, ustade i pođe za njim.
29. I zgotovi mu Levije kod kuće svoje veliku čast; i bješe mnogo carinika i drugijeh koji sjeđahu s njim za trpezom.
30. I vikahu na njega književnici i fariseji govoreći učenicima njegovijem: Za što s carinicima i grješnicima jedete i pijete?
31. I odgovarajući Isus reče im: Ne trebaju :zdravi ljekara nego bolesni.
32. Ja nijesam došao da dozovem pravednike nego grješnike na pokajanje.
33. A oni mu rekoše: Za što učenici Jovanovi poste često i mole se Bogu, tako i farisejski; a tvoji jedu i piju?
34. A on im reče: Možete li svatove natjerati da poste dok je ženik s njima?
35. Nego će doći dani kad će se oteti od njih ženik, i onda će postiti u one dane.
36. Kaza im pak i priču: Niko ne meće zakrpe od nove haljine na staru haljinu, inače će i novu razdrijeti, i staroj ne liči što je od novoga.
37. I niko ne ljeva vina novoga u mjehove stare; inače prodre novo vino mjehove i ono se prolije, i mjehovi propadnu;
38. Nego vino novo u mjehove nove treba ljevati, i oboje će se sačuvati.
39. I niko pivši staro ne će odmah novoga; jer veli: staro je bolje.
Glava 6
1. Dogodi mu se pak u prvu subotu po drugome danu pashe da iđaše kroz usjeve, i učenici njegovi trgahu klasje, i satirahu rukama te jeđahu.
2. A neki od fariseja rekoše im: Za što činite što ne valja činiti u subotu?
3. I odgovarajući Isus reče im: Zar nijeste čitali ono što učini David kad ogladnje, on i koji bijahu s njim?
4. Kako uđe u kuću Božiju, i uze hljebove postavljene i izjede, i dade ih onima što bijahu s njim, kojijeh nikome ne valjaše jesti osim jedinijeh sveštenika.
5. I reče im: Sin je čovječij gospodar i od subote
6. A dogodi se u drugu subotu da on uđe u zbornicu i učaše, i bješe ondje čovjek kome desna ruka bješe suha.
7. Književnici pak i fariseji gledahu za njim ne će li u subotu iscijeliti, da ga okrive.
8. A on znadijaše pomisli njihove, i reče čovjeku koji imaše suhu ruku: ustani i stani na srijedu. A on ustade i stade.
9. A Isus reče im: Da vas zapitam: šta valja u subotu činiti, dobro ili zlo? održati dušu ili pogubiti? A oni mučahu.
10. I pogledavši na sve njih reče mu: Pruži ruku svoju. A on učini tako; i ruka posta zdrava kao i druga.
11. A oni se svi napuniše bezumlja, i govorahu jedan drugome šta bi učinili Isusu.
12. Tijeh pak dana iziđe na goru da se pomoli Bogu; i provede svu noć na molitvi Božijoj.
13. I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izbra iz njih dvanaestoricu, koje i apostolima nazva.
14. Simona, koga nazva Petrom, i Andriju brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomija,
15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona prozvanoga Zilota,
16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji ga i izdade.
17. I izišavši s njima stade na mjestu ravnom, i gomila učenika njegovijeh; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i iz Jerusalima, i iz primorja Tirskoga i Sidonskoga,
18. Koji dođoše da ga slušaju i da se iscjeljuju od svojijeh bolesti, i koje mučahu duhovi nečisti; i iscjeljivahu se.
19. I sav narod tražaše da ga se dotaknu; jer iz njega izlažaše sila i iscjeljivaše ih sve.
20. I on podignuvši oči na učenike svoje govoraše: Blago vama koji ste siromašni duhom; jer je vaše carstvo Božije.
21. Blago vama koji ste gladni sad; jer ćete se nasititi. Blago vama koji plačete sad; jer ćete se nasmijati.
22. Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas rastave i osramote, i razglase ime vaše kao zlo sina radi čovječijega.
23. Radujte se u onaj dan i igrajte, jer gle, vaša je velika plata na nebu. Jer su tako činili prorocima ocevi njihovi.
24. Ali teško vama bogati; jer ste već primili utjehu svoju.
25. Teško vama siti sad; jer ćete ogladnjeti. Teško vama koji se smijete sad; jer ćete zaplakati i zaridati.
26. Teško vama kad stanu svi dobro govoriti za vama; jer su tako činili i lažnijem prorocima ocevi njihovi.
27. Ali vama kažem koji slušate: ljubite neprijatelje svoje, dobro činite onima koji na vas mrze;
28. Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeđaju.
29. Koji te udari po obrazu, okreni mu i drugi; i koji hoće da ti uzme kabanicu, podaj mu i košulju.
30. A svakome koji ište u tebe, podaj; i koji tvoje uzme, ne išti.
31. I kako hoćete da čine vama ljudi činite i vi njima onako.
32. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala. Jer i grješnici ljube one koji njih ljube.
33. I ako činite dobro onima koji vama dobro čine, kakva vam je hvala? Jer i grješnici činiše tako.
34. I ako dajete u zajam onima od kojijeh se nadate da ćete uzeti, kakva nam je hvala? Jer i grješnici grješnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko.
35. Ali ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i biće vam velika plata, i bićete sinovi najvišega, jer je on blag i neblagodarnima i zlima.
36. Budite dakle milostivi kao i otac vaš što je milostiv.
37. I ne sudite, i ne će vam suditi; i ne osuđujte, i ne ćete biti osuđeni; opraštajte, i oprostiće vam se.
38. Dajite, i daće vam se: mjeru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše. Jer kakvom mjerom dajete onakom će nam se vratiti.
39. I kaza im priču: Može li slijepac slijepca voditi? Ne će li obadva pasti u jamu?
40. Nema učenika nad učitelja svojega, nego i sa svijem kad se izuči, biće kao i učitelj njegov.
41. A za što vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u svojemu oku ne osjećaš?
42. Ili kako možeš reći bratu svojemu: brate! stani da izvadim trun koji je u oku tvojemu, kad sam ne vidiš brvna u svojemu oku? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.
43. Jer nema drveta dobra da rađa zao rod; niti drveta zla da rađa dobar rod.
44. Jer se svako drvo po rodu svome poznaje: jer se smokve ne beru s trnja, niti se grožđe bere s kupine.
45. Dobar čovjek iz dobre klijeti srca svojega iznosi dobro, a zao čovjek iz zle klijeti srca svojega iznosi zlo, jer usta njegova govore od suviška srca.
46. A što me zovete: Gospode! Gospode! a ne izvršujete što vam govorim?
47. Svaki koji ide za mnom i sluša riječi moje i izvršuje ih, kazaću vam kakav je:
48. On je kao čovjek koji gradi kuću, pa iskopa i udubi i udari temelj na kamenu; a kad dođoše vode, navali rijeka na onu kuću i ne može je pokrenuti, jer joj je temelj na kamenu.
49. A koji sluša i ne izvršuje on je kao čovjek koji načini kuću na zemlji bez temelja, na koju navali rijeka i odmah je obori, i raspade se kuća ona strašno.
Glava 7
1. A kad svrši sve riječi svoje pred narodom , dođe u Kapernaum.
2. U kapetana pak jednoga bijaše sluga bolestan na umoru koji mu bješe mio.
3. A kad ču za Isusa, posla k njemu starješine Judejske moleći ga da bi došao da mu iscijeli slugu.
4. A oni došavši k Isusu moljahu ga lijepo govoreći: Dostojan je da mu to učiniš;
5. Jer ljubi narod naš, i načini nam zbornicu.
6. A Isus iđaše s njima. I kad već bijahu blizu kuće, posla kapetan k njemu prijatelje govoreći mu: Gospode! ne trudi se. jer nijesam dostojan da uđeš pod moju strehu;
7. Za to i ne držah sebe dostojna da ti dođem, nego samo reci riječ, i ozdraviće sluga moj.
8. Jer i ja sam čovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: idi, i ide; i drugome: dođi, i dođe; i sluzi svojemu: učini to, i učini.
9. A kad to ču Isus, :začudi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: Kažem vam: ni u Izrailju tolike vjere ne nađoh.
10. I vrativši se poslani nađoše bolesnoga slugu zdrava.
11 . I po tom iđaše u grad koji se zove Nain, i s njim iđahu mnogi učenici njegovi i mnoštvo naroda.
12. Kad se približiše k vratima gradskijem, i gle, iznošahu mrtvaca, jedinca sina matere njegove, i ona bješe udovica, i naroda iz grada mnogo iđaše s njom.
13. I vidjevši je Gospod sažali mu se za njom, i reče joj : Ne plači.
14. I pristupivši, prihvati za sanduk; a nosioci stadoše, i reče: Momče! tebi govorim, ustani.
15. I sjede mrtvac i stade govoriti; i dade ga materi njegovoj.
16. A strah obuze sve, i hvaljahu Boga govoreći: Veliki prorok iziđe među nama, i Bog pohodi narod svoj.
17. I otide glas onaj o njemu no svoj Judeji i po svoj okolini.
18. I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo.
19. I dozvavši Jovan dva od učenika svojijeh posla ih k Isusu govoreći: Jesi li ti onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?
20. Došavši pak ljudi k njemu rekoše: Jovan krstitelj posla nas k tebi govoreći: jesi li ti onaj što će doći, ali drugoga da čekamo?
21. A u taj čas iscijeli mnoge od bolesti i od muka i od zlijeh duhova, i mnogima slijepijem darova vid.
22. I odgovarajući Isus reče im: Idite i kažite Jovanu što vidjeste i čuste: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi čiste se, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima propovijeda se jevanđelije.
23. I blago onome koji se ne sablazni o mene.
24. A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?
25. šta ste dakle izišli da vidite? čovjeka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskijem su dvorovima.
26. šta ste dakle izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka;
27. Jer je ono onaj za koga je pisano: eto ja šaljem anđela svojega, pred licem tvojijem koji će pripraviti put tvoj pred tobom.
28. Jer nam kažem: nijedan između rođenijeh od žena nije veći prorok od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu Božijemu veći je od njega.
29. I svi ljudi koji slušahu i carinici opravdaše Boga, i krstiše se krštenjem Jovanovijem;
30. A fariseji i književnici odbaciše svjet Božij za njih, i ne htješe da ih on krsti.
31. A Gospod reče: Kakvi ću kazati da su ljudi ovoga roda? I kakvi su?
32. Oni su kao djeca koja sjede po ulicama i dozivaju jedno drugo i govore: svirasmo vam, i ne igraste, žalismo vam se, i ne plakaste.
33. Jer dođe Jovan krstitelj koji ni jede hljeba ni pije vina, a vi kažete: đavo je u njemu;
34. Dođe sin čovječij koji i jede i pije, a vi kažete: gle čovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima.
35. I opravdaše premudrost sva djeca njezina.
36. Moljaše ga pak jedan od fariseja da bi objedovao u njega; i ušavši u kuću farisejevu sjede za trpezu.
37. I gle, žena u gradu koja bješe grješnica doznavši da je Isus za trpezom u kući farisejevoj, donese sklenicu mira;
38. I stavši sastrag kod nogu njegovijeh plakaše, i stade prati noge njegove suzama, i kosom od svoje glave otiraše, i cjelivaše noge njegove, i mazaše mirom.
39. A kad vidje farisej koji ga je dozvao, reče u sebi govoreći: Da je on prorok, znao bi ko i kakva ga se žena dotiče: jer je grješnica.
40. I odgovarajući Isus reče mu: Simone! imam ti nešto kazati. A on reče: Učitelju! kaži.
41. A Isus reče: Dvojica bijahu dužni jednome dužniku, jedan bješe dužan pet stotina dinara a drugi pedeset.
42. A kad oni ne imadoše da mu vrate, pokloni obojici. Kaži koji će ga od njih dvojice većma ljubiti.
73. A Simon odgovarajući reče: Mislim onaj kome najviše pokloni. A on mu reče: Pravo si sudio.
44. I okrenuvši se k ženi reče Simonu: Vidiš li ovu ženu? Ja uđoh u tvoju kuću, ni vode mi na noge nijesi dao; a ona suzama obli mi noge, i kosom od glave svoje otr.
45. Cjeliva mi nijesi dao; a ona od kako uđoh ne presta cjelivati mi nogu.
46. Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona mirom pomaza mi noge.
47. Za to kažem ti: opraštaju joj se grijesi mnogi, jer je veliku ljubav imala; a kome se malo oprašta, ima malu ljubav.
48. A njoj reče: Opraštaju ti se grijesi.
49. I stadoše u sebi govoriti oni što sjeđahu s njim za trpezom: Ko je ovaj što i grijehe oprašta?
50. A ženi reče: Vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.
Glava 8
1. Poslije toga iđaše on no gradovima i po selima učeći i propovijedajući jevanđelije o carstvu Božijemu, i dvanaestorica s njim,
2. I neke žene koje bijahu iscijeljene od zlijeh duhova i od bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam đavola iziđe,
3. I Jovana, žena Huze pristava Irodova, i Susana, i druge mnoge koje služahu njemu imanjem svojijem.
4. A kad se sabra naroda mnogo, i iz sviju gradova dolažahu k njemu, kaza u priči:
5. Iziđe sijač da sije sjeme svoje; i kad sijaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga.
6. A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.
7. I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga.
8. A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreći ovo povika: Ko ima uši da čuje neka čuje.
9. A učenici njegovi pitahu ga govoreći: šta znači priča ova?
10. A on reče: Vama je dano da znate tajne carstva Božijega; a ostalima u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumiju.
11. A priča ova znači: sjeme je riječ Božija.
12. A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo, i uzima riječ iz srca njihovoga, da ne vjeruju i da se ne spasu.
13. A koje je na kamenu to su oni koji kad čuju s radosti primaju riječ; i ovi korijena nemaju koji za neko vrijeme vjeruju, a kad dođe vrijeme kušanja otpadnu.
14. A koje u trnje pade to su oni koji slušaju, i otišavši od brige i bogastva i slasti ovoga života zaguše se, i rod ne sazri.
15. A koje je na dobroj zemlji to su oni koji riječ slušaju, i u dobrome i čistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: Ko ima uši da čuje neka čuje.
16. Niko pak svijeće ne poklapa sudom kad je zapali, niti meće pod odar, nego je metne na svijetnjak da vide svjetlost koji ulaze.
17. Jer nema ništa tajno što ne će biti javno, ni sakriveno što se ne će doznati i na vidjelo izići.
18. Gledajte dakle kako slušate; jer ko ima, daće mu se, a ko nema, uzeće se od njega i ono što misli da ima.
19. Dođoše pak k njemu mati i braća njegova, i ne mogahu od naroda da govore s njim.
20. I javiše mu govoreći: Mati tvoja i braća tvoja stoje na polju, hoće da te vide.
24. A on odgovarajući reče im: Mati moja i braća moja oni su koji slušaju riječ Božiju i izvršuju je.
22. I dogodi se u jedan dan on uljeze s učenicima svojijem u lađu, i reče im: Da prijeđemo na onu stranu jezera. I pođoše.
23. A kad iđahu oni on zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i bijahu u velikoj nevolji.
24. I pristupivši probudiše ga govoreći: učitelju! učitelju! izgibosmo. A on ustade, i zaprijeti vjetru i valovima; i prestadoše, i posta tišina.
25. A njima reče: Gdje je vjera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugome: Ko je ovaj što i vjetrovima i vodi zapovijeda, i slušaju ga?
26. I dođoše u okolinu Gadarinsku koja je prema Galileji.
27. A kad iziđe on na zemlju, srete ga jedan čovjek iz grada u kome bijahu đavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.
28. A kad vidje Isusa, povika i pripade k njemu, i reče zdravo: što je tebi do mene, Isuse, sine Boga najvišega? Molim te ne muči me.
29. Jer Isus zapovjedi duhu nečistome da iziđe iz čovjeka; jer ga mučaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga čuvaju, i iskida sveze, i tjeraše ga đavo po pustinji.
30. A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legeon; jer mnogi đavoli bijahu ušli unj.
31. I moljahu ga da im ne zapovjedi da idu u bezdan.
32. A ondje pasijaše po gori veliki krd svinja, i moljahu ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im.
33. Tada iziđoše đavoli iz čovjeka i uđoše u svinje; i navali krd s brijega u jezero, i utopi se.
34. A kad vidješe svinjari što bi, pobjegoše i javiše u grad i po selima.
35. I iziđoše ljudi da vide šta je bilo, i dođoše k Isusu, i nađoše čovjeka iz koga đavoli bijahu izišli a on sjedi obučen i pametan kod nogu Isusovijeh; i uplašiše se.
36. A oni što su vidjeli kazaše im kako se iscijeli bijesni.
37. I moli ga sav narod iz okoline Gadarinske da ide od njih; jer se bijahu vrlo uplašili. A on uljeze u lađu i otide natrag.
38. čovjek pak iz koga iziđoše đavoli moljaše da bi s njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:
39. Vrati se kući svojoj, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovijedajući po svemu gradu šta mu Isus učini.
40. A kad se vrati Isus srete ga narod, jer ga svi očekivahu.
41. I gle, dođe čovjek, po imenu Jair, koji bješe starješina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše ga da uđe u kuću njegovu;
42. Jer u njega bješe jedinica kći od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iđaše Isus, turkaše ga narod.
43. I bješe jedna bolesna žena od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na ljekare i ni jedan je nije mogao izliječiti,
44. I pristupivši sastrag dotače se skuta od haljine njegove, i odmah stade tečenje krvi njezine.
45. I reče Isus: Ko je to što se dotače mene? A kad se svi odgovarahu, reče Petar i koji bijahu s njim: učitelju! narod te opkolio i turka te, a ti kažeš: ko je to što se dotače mene?
46. A Isus reče: Neko se dotače mene; jer ja osjetih silu koja iziđe iz mene.
47. A kad vidje žena da se nije sakrila, pristupi drkćući, i pade pred njim, i kaza mu pred svijem narodom za što ga se dotače i kako odmah ozdravi.
48. A on joj reče: Ne boj se, kćeri! vjera tvoja pomože ti; idi s mirom.
49. Dok on još govoraše dođe neko od kuće starješine zborničkoga govoreći mu: umrije kći tvoja, ne trudi učitelja.
50. A kad ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo vjeruj, i oživljeće.
51. A kad dođe u kuću, ne dade mi jednome ući osim Petra i Jovana i Jakova, i djevojčina oca i matere.
52. A svi plakahu i jaukahu za njom; a on reče: Ne plačite, nije umrla nego spava.
53. I podsmijevahu mu se znajući da je umrla.
54. A on izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreći: Djevojko! ustani.
55. I povrati se duh njezin, i ustade odmah; i zapovjedi da joj dadu neka jede.
56. I diviše se roditelji njezini. A on im zapovjedi da nikome ne kazuju šta je bilo.
Glava 9
1. Sazvavši pak dvanaestoricu dade im silu i vlast nad svijem đavolima, i da iscjeljuju od bolesti.
2. I posla ih da propovijedaju carstvo Božije, i da iscjeljuju bolesnike.
3. I reče im: Ništa ne uzimajte na put, ni štapa ni torbe ni hljeba ni novaca, niti po dvije haljine da imate.
4. U koju kuću uđete ondje budite i odande polazite.
5. I gdje vas ne prime izlazeći iz grada onoga otresite i prah s nogu svojijeh, za svjedočanstvo na njih.
6. A kad iziđoše, iđahu po selima propovijedajući jevanđelije i iscjeljujući svuda.
7. A kad ču Irod četverovlasnik šta on čini, ne mogaše se načuditi, jer neki govorahu da je Jovan ustao iz mrtvijeh,
8. A jedni da se Ilija pojavio, a jedni da je ustao koji od starijeh proroka.
9. I reče Irod: Jovana ja posjekoh; ali ko je to o kome ja takova čudesa slušam? I željaše ga vidjeti.
10. I vrativši se apostoli kazaše mu šta su počinili. I uzevši ih otide na samo u pustinju kod grada koji se zvaše Vitsaida.
11. A narod razumjevši pođe za njim, i primivši ih govoraše im o carstvu Božijemu i iscjeljivaše koji trebahu iscjeljivanja.
12. A dan stade naginjati. Tada pristupiše dvanaestorica i rekoše mu: Otpusti narod, neka idu na konak u okolna sela i palanke, i nek nađu jela, jer smo ovdje u pustinji.
13. A on im reče: Podajte im vi neka jedu. A oni rekoše: u nas nema više do pet hljebova i dvije ribe; već ako da idemo mi da kupimo na sve ove ljude jela?
14. Jer bijaše ljudi oko pet hiljada. Ali on reče učenicima svojijem: Posadite ih na gomile po pedeset.
15. I učiniše tako, i posadiše ih sve.
16. A on uze onijeh pet hljebova i obje ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi ih i prelomi, i davaše učenicima da razdadu narodu.
17. I jedoše i nasitiše se svi, i nakupiše komada dvanaest kotarica što im preteče,
18. I kad se jedanput moljaše Bogu na samo, s njim bijahu učenici, i zapita ih govoreći: Ko govore ljudi da sam ja?
19. A oni odgovarajući rekoše: Jedni vele da si Jovan krstitelj; a drugi da si Ilija; a drugi da je koji ustao od starijeh proroka.
20. A on im reče: A vi šta mislite ko sam ja? A Petar odgovarajući reče: Hristos Božij.
21. A on im zaprijeti i zapovjedi da nikome ne kazuju toga
22. Govoreći da sinu čovječiju treba mnogo postradati, i da će ga starješine i glavari sveštenički i književnici okriviti, i da će ga ubiti, i treći dan da će ustati.
23. A svima govoraše: Ko hoće da ide za mnom neka se odreče sebe i uzme krst svoj i ide za mnom.
24. Jer ko hoće dušu svoju da sačuva, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi onaj će je sačuvati.
25. Jer kaku će korist imati čovjek ako sav svijet pridobije a sebe izgubi ili sebi naudi?
26. Jer ko se postidi mene i mojijeh riječi njega će se sin čovječij postidjeti kad dođe u slavi svojoj i očinoj i svetijeh anđela.
27. A zaista vam kaže: imaju neki među ovima što stoje ovdje koji ne će okusiti smrti dok ne vide carstva Božijega.
28. A kad prođe osam dana poslije ovijeh riječi, uze Petra i Jovana i Jakova i iziđe na goru da se pomoli Bogu.
29. I kad se moljaše postade lice njegovo drukčije, i odijelo njegovo bijelo i sjajno.
30. I gle, dva čovjeka govorahu s njim, koji bijahu Mojsije i Ilija.
31. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji mu je trebalo svršiti u Jerusalimu.
32. A Petar i koji bijahu s njim bijahu zaspali; ali probudivši se vidješe slavu njegovu i dva čovjeka koji s njim stajahu.
33. I kad se odvojiše od njega reče Petar Isusu: učitelju! dobro nam je ovdje biti; i da načinimo tri sjenice: jednu tebi, i jednu Mojsiju, i jednu Iliji: ne znajući šta govoraše.
34. A dok on to govoraše dođe oblak i zakloni ih; i uplašiše se kad zađoše u oblak.
35. I ču se glas iz oblaka govoreći: Ovo je sin moj ljubazni, njega poslušajte.
36. I kad se čujaše glas nađe se Isus sam. I oni umučaše, i nikom ne javiše ništa u one dane od onoga šta vidješe.
37. A dogodi se drugi dan kad siđoše s gore srete ga mnoštvo naroda.
38. I gle, čovjek iz naroda povika govoreći: Učitelju! molim ti se pogledaj na sina mojega, jer mi je jedinac:
39. I gle, hvata ga duh, i u jedan put viče, i lomi ga s pjenom, i jedva otide od njega kad ga izlomi;
40. I molih učenike tvoje da ga istjeraju, pa ne mogoše.
41. I odgovarajući Isus reče: O rode nevjerni i pokvareni! dokle ću biti s vama i trpljeti vas? Dovedi mi sina svojega amo.
42. A dok još iđaše k njemu obori ga đavo, i stade ga lomiti. A Isus zaprijeti duhu nečistome, i iscijeli momče, i dade ga ocu njegovu.
43. I svi se divljahu veličini Božijoj. A kad se svi čuđahu svemu što činjaše Isus, reče učenicima svojijem:
44. Metnite vi u uši svoje ove riječi: jer sin čovječij treba da se preda u ruke čovječije.
45. A oni ne razumješe riječi ove; jer bješe sakrivena od njih da je ne mogoše razumjeti; i bojahu se da ga zapitaju za ovu riječ.
46. A uđe misao u njih ko bi najveći bio među njima.
47. A Isus znajući pomisli srca njihovijeh uze dijete i metnu ga preda se,
48. I reče im: Koji primi ovo dijete u ime moje, mene prima; i koji mene prima, prima onoga koji me je poslao; jer koji je najmanji među vama on je veliki.
49. A Jovan odgovarajući reče: Učitelju! vidjesmo jednoga gdje imenom tvojijem izgoni đavole, i zabranismo mu, jer ne ide s nama za tobom.
50. I reče mu Isus: Ne brinite; jer ko nije protiv vas s vama je.
54. A kad se navršiše dani uzeća njegova, on namjeri da ide pravo u Jerusalim.
52. I posla glasnike pred licem svojijem; i oni otidoše i dođoše u selo Samarjansko da mu ugotove gdje će noćiti.
53. I ne primiše ga; jer vidješe da ide u Jerusalim.
54. A kad vidješe učenici njegovi Jakov i Jovan, rekoše: Gospode! hoćeš li da rečemo da oganj siđe s neba i da ih istrijebi kao i Ilija što učini?
55. A on okrenuvši se zaprijeti im i reče: Ne znate kakvoga ste vi duha;
56. Jer sin čovječij nije došao da pogubi duše čovječije nego da sačuva. I otidoše u drugo selo.
57. A kad iđahu pute reče mu neko: Gospode! ja idem za tobom kudgod ti pođeš.
58. I reče mu Isus: Lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda: a sin čovječij nema gdje zakloniti glave.
59. A drugome reče: Hajde za mnom. A on reče: Gospode! dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega.
60. A Isus reče mu: Ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace; a ti hajde te javljaj carstvo Božije.
61. A drugi reče: Gospode! ja idem za tobom; ali dopusti mi najprije da idem da se oprostim s domašnjima svojijem.
62. A Isus reče mu: Ni jedan nije pripravan za carstvo Božije koji metne ruku svoju na plug pa se obzire natrag.
Glava 10
1. A po tom izabra Gospod i drugijeh sedamdesetoricu, i posla ih po dva i dva pred licem svojijem u svaki grad i u mjesto kuda šćaše sam doći.
2. A reče im: žetva je dakle velika a poslenika malo; nego se molite gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.
3. Idite; eto ja vas šaljem kao jaganjce među vukove.
4. Ne nosite kese ni torbe ni obuće, i nikome ne nazivajte Boga na putu.
5. U kojugod kuću uđete najprije govorite: mir kući ovoj.
6. I ako dakle bude ondje sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se k vama.
7. A u onoj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima; jer je poslenik dostojan svoje plate; ne prelazite iz kuće u kuću.
8. I u kojigod grad dođete i prime vas, jedite što se donese pred vas.
9. I iscjeljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: približi se k vama carstvo Božije.
10. I u kojigod grad dođete i ne prime vas, izišavši iz ulice njegove recite:
11. I prah od grada vašega koji je prionuo za nas otresamo vam; ai ovo znajte da se približi k vama carstvo Božije.
12. Kažem vam da će Sodomu biti lakše u onaj dan nego li gradu onome.
13. Teško tebi, Horazine! teško tebi. Vitsaido! Jer da su u Tiru i u Sidonu bila čudesa što su bila u vama, davno bi se u vreći i u pepelu sjedeći pokajali.
14. Ali Tiru i Sidonu biće lakše na sudu nego vama.
15. I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla ćeš propasti.
16. Ko vas sluša mene sluša; i ko se vas odriče mene se odriče; a ko se mene odriče, odriče se onoga koji je mene poslao.
17. Vratiše se pak sedamdesetorica s radosti, govoreći: Gospode! i đavoli nam se pokoravaju u ime tvoje.
18. A on im reče: Ja vidjeh sotonu gdje spade s neba kao munja.
19. Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i va skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam ne će nauditi.
20. Ali se tome ne radujte što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena napisana na nebesima.
21. U taj čas obradova se Isus u duhu i reče: Hvalim te, oče, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima. Da, oče, jer je tako bila volja tvoja.
22. I okrenuvši se k učenicima reče: Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna ko je sin osim oca, ni ko je otac osim sina i ako sin kome hoće kazati.
23. I okrenuvši se k učenicima nasamo reče: Blago očima koje vide što vi vidite.
24. Jer vam kažem da su mnogi proroci i carevi željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše.
25. I gle, ustade jedan zakonik i kušajući ga reče: Učitelju! šta ću činiti da dobijem život vječni?
26. A on mu reče: šta je napisano u zakonu? kako čitaš?
27. A on odgovarajući reče: Ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svom misli svojom; i bližnjega svojega kao samoga sebe.
28. Reče mu pak: Prvo si odgovorio; to čini i bićeš živ.
29. A on šćadijaše da se opravda, pa reče Isusu: A ko je bližnji moj?
30. A Isus odgovarajući reče: Jedan čovjek silažaše iz Jerusalima u Jerihon, pa ga uhvatiše hajduci, koji ga svukoše i izraniše, pa otidoše, ostavivši ga pola mrtva.
31. A iznenada silažaše onijem putem nekakav sveštenik, i vidjevši ga prođe.
32. A tako i Levit kad je bio na onome mjestu, pristupi, i vidjevši ga prođe.
33. A Samarjanin nekakav prolazeći dođe nad njega, i vidjevši ga sažali mu se;
34. I pristupivši zavi mu rane i zali uljem i vinom; i posadivši ga na svoje kljuse dovede ga u gostionicu, i ustade oko njega.
35. I sjutradan polazeći izvadi dva groša te dade krčmaru, i reče mu: Gledaj ga, i što više potrošiš ja ću ti platiti kad se vratim.
36. šta misliš dakle, koji je od one trojice bio bližnji onome što su ga bili uhvatili hajduci?
37. A on reče: Onaj koji se smilovao na njega. A Isus mu reče: Idi, i ti čini tako.
38. A kad iđahu putem i on uđe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u svoju kuću.
39. I u nje bješe sestra, po imenu Marija, koja i sjede kod nogu Isusovijeh i slušaše besjedu njegovu.
40. A Marta se bješe zabunila kako će ga dočekati, i prikučivši se reče: Gospode! zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? reci joj dakle da mi pomože.
41. A Isus odgovarajući reče joj: Marta! Marta! brineš se i trudiš za mnogo,
42. A samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobri dijel izabrala, koji se ne će uzeti od nje.
Glava 11
1. I kad se moljaše Bogu na jednom mjestu pa presta, reče mu neki od učenika njegovijeh: Gospode! nauči nas moliti se Bogu, kao što i Jovan nauči svoje učenike.
2. A on im reče: Kad se molite Bogu govorite: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dođe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
3. Hljeb naš potrebni daji nam svaki dan;
4. I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu; i ne navedi nas u napast; nego nas izbavi oda zla.
5. I reče im: Koji od vas ima prijatelja, i otide mu u ponoći i reče mu: prijatelju! daj mi tri hljeba u zajam;
6. Jer mi dođe prijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti;
7. A on iznutra odgovarajući da reče: ne uznemiruj me: već su vrata zatvorena, i djeca su moja sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam.
8. I kažem vam: ako i ne ustane da mu da za to što mu je prijatelj, ali za njegovo bezobrazno iskanje ustaće i daće mu koliko treba.
9. I ja vama kažem: ištite i daće vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvoriće vam se.
10. Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvora mu se.
11. Koji je među vama otac u koga ako sin zaište hljeba da mu da kamen? Ili ako zaište ribe da mu da mjesto ribe zmiju?
12. Ili ako zaište jaje da mu da skorpiju?
13. Kad dakle vi, zli budući, umijete dobre dare davati djeci svojoj, koliko će više otac nebeski dati Duh svetoga onima koji ištu u njega?
14. I jednom izgna đavola koji bješe nijem; kad đavo iziđe progovori nijemi; i diviše se ljudi.
15. A neki od njih rekoše: Pomoću Veelzevula kneza đavolskoga izgoni đavole.
16. A drugi kušajući ga iskahu od njega znak s neba.
17. A on znajući pomisli njihove reče im: Svako carstvo koje se razdijeli samo po sebi, opustjeće, i dom koji se razdijeli sam po sebi, propašće.
18. Tako i sotona ako se razdijeli sam po sebi, kako će ostati njegovo carstvo? kao što kažete da pomoću Veelzevula izgonim đavole.
19. Ako li ja pomoću Veelzevula izgonim đavole, sinovi vaši čijom pomoću izgone? Za to će vam oni biti sudije.
20. A ako li ja prstom Božijim izgonim đavole, dakle je došlo k vama carstvo Božije.
21. Kad se jaki naoruža i čuva svoj dvor, imanje je njegovo na miru;
22. A kad dođe jači od njega i nadvlada ga, uzme sve oružje njegovo u koje se uzdao, i razdijeli što otme od njega.
23. Koji nije sa mnom, protiv mene je; i koji sa mnom ne sabira, prosipa.
24. Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne našavši reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izišao;
25. I došavši nađe pometen i ukrašen.
26. Tada otide i uzme sedam drugijeh duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje čovjeku onome gore od prvoga.
27. A kad to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reče mu: Blago utrobi koja te je nosila, i sisama koje sisao!
28. A on reče: Blago i onima koji slušaju riječ Božiju, i drže je.
29. A narodu koji se skupljaše stade govoriti: Rod je ovaj zao; ište znak, i ne će mu se dati znak osim znaka Jone proroka;
30. Jer kako što Jona bi znak Ninevljanima, tako će i sin čovječij biti rodu ovome.
31. Carica južna izići će na sud s ljudima roda ovoga, i osudiće ih; jer ona dođe s kraja zemlje da sluša premudrost Solomunovu: a gle, ovdje je veći od Solomuna.
32. Ninevljani izići će na sud s rodom ovijem, i osudiće ga; jer se pokajaše poučenjem Joninijem: a gle, ovdje je veći od Jone.
33. Niko ne meće zapaljene svijeće na sakriveno mjesto niti pod sud, nego na svijetnjak da vide svjetlost koji ulaze.
34. Svijeća je tijelu oko. Ako dakle oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje biti svijetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i tijelo je tvoje tamno.
35. Gledaj dakle da vidjelo koje je u tebi ne bude tama.
36. Jer ako je sve tijelo tvoje svijetlo da nema nikakvoga uda tamna, biće sve svijetlo kao kad te svijeća obasja svjetlošću.
37. A kad govoraše. moljaše ga nekakav farisej da objeduje u njega. A on ušavši sjede za trpezu.
38. A farisej se začudi kad vidje da se najprije ne umi prije objeda.
39. A Gospod reče mu: Sad vi fariseji sponja čistite čašu i zdjelu, a iznutra vam je puno grabeža i zlobe.
40. Bezumni! nije li onaj načinio i iznutra koji je spolja načinio?
41. Ali dajite milostinju od onoga što je unutra; i gle, sve će vam biti čisto.
42. Ali teško vama farisejima što dajete desetak od metvice i od rute i od svakoga povrća, a prolazite pravdu i ljubav Božiju: ovo je trebalo činiti, i ono ne ostavljati.
43. Teško vama farisejima što tražite začelja po zbornicama i da vam se klanja po ulicama.
44. Teško vama književnici i fariseji, licemjeri. što se kao skriveni grobovi po kojima ljudi idu i ne znadu ih.
45. A neki od zakonika odgovarajući reče! učitelju! govoreći to i nas sramotiš.
46. A on reče: Teško i vama zakonicima što tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a vi jednijem prstom svojijem ne ćete da ih prihvatite.
47. Teško vama što zidate grobove prorocima, a vaši su ih ocevi pobili.
48. Vi dakle svjedočite i odobravate djela otaca svojijeh; jer ih oni pobiše, a vi im grobove zidate.
49. Za to i premudrost Božija reče: poslaću im proroke i apostole, i od njih će jedne pobiti, a druge protjerati;
50. Da se ište od roda ovoga krv sviju proroka koja je prolivena od postanja svijeta,
51. Od krvi Aveljeve tja do krvi Zarijne, koji pogibe među oltarom i crkvom. Da, kažem vam, iskaće se od roda ovoga.
52. Teško vama zakonici što uzeste ključ od znanja: sami ne uđoste, a koji šćadijahu da uđu, zabraniste im.
53. A kad im on ovo govoraše, počeše književnici i fariseji vrlo navaljivati k njemu i mnogijem pitanjem zabunjivati ga,
54. Vrebajući i pazeći na njega ne bi li što ulovili iz usta njegovijeh da ga okrive.
Glava 12
1. Kad se na njih skupiše hiljade naroda da stadoše gaziti jedan drugoga, onda poče najprije govoriti učenicima svojijem: čuvajte se kvasca farisejskoga, koji je licemjerje.
2. Jer ništa nije sakriveno što se ne će otkriti, ni tajno što se ne će doznati;
3. Jer što u mraku rekoste, čuće se na vidjelu; i što na uho šaptaste u klijetima, propovijedaće se na krovovima.
4. Ali vam kažem, prijateljima svojijem: ne bojte se od onijeh koji ubijaju tijelo i po tom ne mogu ništa više učiniti.
5. Nego ću vam kazati koga da se bojite: bojte se onoga koji ima vlast pošto ubije baciti u pakao: da, kažem vam, onoga se bojte.
6. Ne prodaje li se pet vrabaca za dva dinara? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.
7. A u vas je i kosa na glavi izbrojena. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.
8. Nego vam kažem: kojigod prizna mene pred ljudima priznaće i sin čovječij njega pred anđelima Božijim;
9. A koji se odreče mene pred ljudima njega će se odreći pred anđelima Božijim.
10. I svaki koji reče riječ na sina čovječijega oprostiće mu se, a koji huli na svetoga Duha ne će mu se oprostiti.
11. A kad vas dovedu u zbornice i na sudove i pred poglavare, ne brinite se kako ćete ili šta odgovoriti, ili šta ćete kazati
12. Jer će vas sveti Duh naučiti u onaj čas šta treba reći.
13. Reče mu pak neki iz naroda: Učitelju! reci bratu mojemu da podijeli sa mnom dostojanje.
14. A on mu reče: čovječe! ko je mene postavio sudijom ili kmetom nad vama?
15. A njima reče: Gledajte i čuvajte se od lakomstva; jer niko ne živi onijem što je suviše bogat.
16. Kaza im pak priču govoreći: u jednoga bogatog čovjeka rodi njiva.
17. I mišljaše u sebi govoreći: šta ću činiti? nemam u što sabrati svoje ljetine.
18. I reče: evo ovo ću činiti: pokvariću žitnice svoje i načiniću veće; i ondje ću sabrati sva svoja žita i dobro svoje;
19. I kazaću duši svojoj: dušo! imaš mnogo imanje na mnogo godina; počivaj, jedi, pij, veseli se.
20. A Bog njemu reče: bezumniče! ovu noć uzeće dušu tvoju od tebe; a što si pripravio čije će biti?
21. Tako biva onome koji sebi teče blago a ne bogati se u Boga.
22. A učenicima svojijem reče: Za to vam kažem: ne brinite se dušom svojom šta ćete jesti ni tijelom u što ćete se obući:
23. Duša je pretežnija od jela i tijelo od odijela.
24. Pogledajte gavrane kako ne siju, ni žanju, koji nemaju podruma ni žitnica, i Bog ih hrani: a koliko ste vi pretežniji od ptica?
25. A ko od vas brinući se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan?
26. A kad ni najmanje što ne možete, za što se brinete za ostalo?
27. Pogledajte ljiljane kako rastu: ne trude se, niti predu; ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj slavi svojoj ne obuče se kao jedan od njih.
28. A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peć baca, Bog tako odijeva, a kamo li vas, malovjerni!
29. I vi ne ištite šta ćete jesti ili šta ćete piti, i ne brinite se;
30. Jer ovo sve ištu i neznabošci ovoga svijeta; a otac vaš zna da vama treba ovo.
32. Nego ištite carstva Božijega i ovo će vam se sve dodati.
32. Ne boj se. malo stado! jer bi volja vašega oca da vam da carstvo.
33. Prodajite što imate i dajite milostinju; načinite sebi torbe koje ne će ovetšati, haznu koja se nikad ne će isprazniti, na nebesima, gdje se lupež ne prikučuje, niti moljac jede.
34. Jer gdje je vaše blago ondje će biti i srce vaše.
35. Neka budu vaša bedra zapregnuta i svijeće zapaljene;
36. I vi kao ljudi koji čekaju gospodara svojega kad se vrati sa svadbe da mu odmah otvore kako dođe i kucne.
37. Blago onijem slugama koje nađe gospodar kad dođe a oni straže. Zaista vam kažem da će se zapregnuti, i posadiće ih, i pristupiće te će im služiti.
38. I ako dođe u drugu stražu, i u treću stražu dođe, i nađe ih tako, blago onijem slugama.
39. Ali ovo znajte: kad bi znao domaćin u koji će čas doći lupež, čuvao bi i ne bi dao potkopati kuće svoje.
40. I vi dakle budite gotovi; jer u koji čas ne mislite doći će sin čovječij.
41. A Petar mu reče: Gospode! govoriš li nama ovu priču ili svima?
42. A Gospod reče: Ko je dakle taj vjerni i mudri pristav kojega postavi gospodar nad čeljadi svojom da im daje hranu na obrok?
43. Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov nađi da izvršuje tako.
44. Zaista vam kažem: nad svijem svojijem imanjem postaviće ga.
45. Ako li reče taj sluga u srcu svojemu: ne će moj gospodar još za dugo doći; i stane biti sluge i sluškinje. i jesti i piti, i opijati se;
46. Doći će gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u čas kad ne misli, i rasjeći će ga, i dijel njegov metnuće s nevjernima.
47. A onaj sluga koji zna volju gospodara svojega i nije se pripravio, niti učinio po volji njegovoj, biće vrlo bijen;
48. A koji ne zna pa zasluži boj, biće malo bijen. Kome je god mnogo dano mnogo će se iskati od njega; a kome predane najviše najviše će iskati od njega.
49. Ja sam došao da bacim oganj na zemlju; i kako bi mi se htjelo da se već zapalio!
50. Ali se meni valja krstiti krštenjem, i kako mi je teško dok se ne svrši!
51. Mislite li da sam ja došao da dam mir na zemlju? Ne, kažem vam, nego razdor.
52. Jer će odsele pet u jednoj kući biti razdijeljeni, ustaće tri na dva, i dva na tri.
53. Ustaće otac na sina i sin na oca; mati na kćer i kći pa mater; svekrva na snahu svoju i snaha iz svekrvu svoju.
54. A narodu govoraše: kad vidite oblak gdje se diže od zapada odmah kažete: biće dažd; i biva tako.
55. I kad vidite jug gdje duva kažete: biće vrućina; i biva.
56. Licemjeri! lice neba i zemlje umijete poznavati. a vremena ovoga kako ne poznajete?
57. Za što pak i sami od sebe ne sudite pravedno?
58. Jer kad ideš sa svojijem suparnikom knezu, gledaj ne bi li se na putu s njim poravnao da te ne pritegne sudiji, i sudija da te ne preda sluzi, i sluga date ne baci u tamnicu.
59. Kažem ti: nećeš odande izići dok ne daš i pošljednjega dinara.
Glava 13
1. U to vrijeme pak dođoše peki i kazaše za Galilejce kojijeh krv pomiješa Pilat sa žrtvama njihovijem.
2. I odgovarajući Isus reče im: Mislite li da su ti Galilejci bili najgrešniji od sviju Galilejaca, jer tako postradaše?
3. Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.
4. Ili oni osamnaest što na njih pade kula Siloamska i pobi ih mislite li da su oni najkrivlji bili od sviju Jerusalimljana?
5. Ne, kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako izginuti.
6. Kaza im pak ovu priču: Jedan čovjek imadijaše smokvu usađenu u svome vinogradu, i dođe da traži roda na njoj, i ne nađe.
7. Onda reče vinogradaru: evo treća godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim; posijeci je dakle, za što zemlji da smeta?
8. A on odgovarajući reče mu: Gospodaru! ostavi je i za ovu godinu dok okopam oko nje i obaspem gnojem;
9. Pa da ako rodi; ako li ne, posjeći ćeš je na godinu
10. A kad učaše u jednoj zbornici u subotu,
11. I gle, bješe ondje žena bolesna od duha osamnaest godina, i bješe zgrčena, i ne mogaše se ispraviti.
12. A kad je vidje, dozva je Isus i reče joj : ženo! oproštena si od bolesti svoje.
13. I metnu na nju ruke, i odmah se ispravi i hvaljaše Boga.
14. A starješina od zbornice srđaše se što je Isus iscijeli u subotu, i odgovarajući reče narodu: šest je dana u koje treba raditi, u one dakle dolazite te se liječite, a ne u dan subotni.
15. A Gospod mu odgovori i reče: Licemjere! svaki od vas u subotu ne odrješuje li svojega vola ili magarca od jasala, i ne vodi da napoji?
16. A ovu kćer Avramovu koju sveza sotona evo osamnaesta godina, ne trebaše li je odriješiti iz ove sveze u dan subotni?
17. I kad on ovo govoraše stiđahu se svi koji mu se protivljahu; i sav narod radovaše se za sva njegova slavna djela.
18. A on im reče: Kakvo je carstvo Božije? i kakvo ću kazati da je?
19. Ono je kao zrno gorušično, koje uzevši čovjek baci u vrt svoj, i uzraste i posta drvo veliko, i ptice nebeske useliše se u grane njegove.
20. Opet reče: Kakvo ću kazati da je carstvo Božije?
21. Ono je kao kvasac koji uzevši žena metnu u trp kopanje brašna, dok ne uskise sve.
22. I prolažaše po gradovima i selima učeći i putujući u Jerusalim.
23. Reče mu pak neko: Gospode! jeli malo onijeh koji će biti spaseni? A on im reče:
24. Navalite da uđete na tijesna vrata; jer vam kažem: mnogi će tražiti da uđu i ne će moći:
25. Kad ustane domaćin i zatvori vrata, i stanete na polju stajati i kucati u vrata govoreći: Gospode! Gospode! otvori nam; i odgovarajući reći će vam: ne poznajem vas otkuda ste.
26. Tada ćete stati govoriti: mi jedosmo pred tobom i pismo, i po ulicama našijem učio si.
27. A on će reći: kažem vam: ne poznajem vas otkuda ste; odstupite od mene svi koji nepravdu činite.
28. Ondje će biti plač i škrgut zuba, kad vidite Avrama i Isaka i Jakova i sve proroke u carstvu Božijemu, a sebe na polje istjerane.
29. I doći će od istoka i zapada i sjevera i juga i sješće za trpezu u carstvu Božijemu.
30. I gle, ima pošljednjijeh koji će biti prvi, i ima prvijeh koji će biti pošljednji.
31. u taj dan pristupiše neki od fariseja govoreći mu: Iziđi i idi odavde, jer Irod hoće da te ubije.
32. I reče im: Idite i kažite onoj lisici: evo izgonim đavole i iscjeljujem danas i sjutra, a treći dan svršiću.
33. Ali danas i sjutra i prekosjutra treba mi ići; jer prorok ne može poginuti izvan Jerusalima.
34. Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke, i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim čeda tvoja kao kokoš gnijezdo svoje pod krila, i ne htjeste!
35. Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta; a ja vam kažem: ne ćete mene vidjeti dok ne dođe da rečete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.
Glava 14
1. I dogodi mu se da dođe u subotu u kuću jednoga kneza fariseje koga da jede hljeb; i oni motrahu na njega.
2. I gle, bješe pred njim nekakav čovjek na kome bješe debela bolest.
3. I odgovarajući Isus reče zakonicima i farisejima govoreći: Jeli slobodno u subotu iscjeljivati?.
4. A oni oćutješe. I dohvativši ga se iscijeli ga i otpusti.
5. I odgovarajući reče im: Koji od vas ne bi svojega magarca ili vola da mu padne u bunar odmah izvadio u dan subotni?
6. I ne mogaše mu odgovoriti na to.
7. A gostima kaza priču, kad opazi kako izbirahu začelja, i reče im:
8. Kad te ko pozove na svadbu, ne sjedaj u začelje, da ne bude među gostima ko stariji od tebe;
9. I da ne bi došao onaj koji je pozvao tebe i njega, i rekao ti: podaj mjesto ovome; i onda ćeš sa stidom sjesti na niže mjesto.
10. Nego kad te ko pozove, došavši sjedi na pošljednje mjesto. da ti reče kad dođe onaj koji te pozva: prijatelju! pomakni se više; tada će tebi biti čast pred onima koji sjede s tobom za trpezom.
11. Jer svaki koji se podiže, poniziće se; a koji se ponizuje, podignuće se.
12. A i onome što ih je pozvao reče: kad daješ objed ili večeru, ne zovi prijatelja svojijeh, ni braće svoje, ni rođaka svojijeh, ni susjeda bogatijeh, da ne bi oni tebe kad pozvali i vratili ti;
13. Nego kad činiš gozbu zovi siromahe, kljaste, hrome, slijepe;
14. I blago će ti biti što ti oni ne mogu vratiti; nego će ti se vratiti o vaskrseniju pravednijeh.
15. A kad ču to neki od onijeh što sjeđahu s njim za trpezom reče mu: Blago onome koji jede hljeba u carstvu Božijemu!
16. A on mu reče: Jedan čovjek zgotovi veliku večeru, i pozva mnoge;
17. I kad bi vrijeme večeri, posla slugu svojega da kaže zvanima: hajdete, jer je već sve gotovo.
18. I počeše se izgovarati svi redom; prvi mu reče: kupih njivu, i valja mi ići da je vidim; molim te izgovori me.
19. I drugi reče: kupih pet jarmova volova, i idem da ih ogledam; molim te izgovori me.
20. I treći reče: oženih se, i za to ne mogu doći.
21. I došavši sluga taj kaza ovo gospodaru svome. Tada se rasrdi domaćin i reče sluzi svome: idi brzo na raskršća i ulice gradske, i dovedi amo siromahe, i kljaste, i bogaljaste, i slijepe.
22. I reče sluga: Gospodaru. učinio sam kako si zapovjedio, i još mjesta ima.
23. I reče gospodar sluzi: Iziđi na putove i među ograde, te natjeraj da dođu da mi se napuni kuća.
24. Jer vam kažem da ni jedan od onijeh zvanijeh ljudi ne će okusiti moje večere. Jer je mnogo zvanijeh, ali je malo izbranijeh.
25. Iđaše pak s njim mnoštvo naroda, i obazrevši se reče im:
26. Ako ko dođe k meni a ne mrzi na svojega oca, i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braću, i na sestre, i na samu dušu svoju, ne može biti moj učenik.
27. I ko ne nosi krsta svojega i za mnom ne ide, ne može biti moj učenik.
28. I koji od vas kad hoće da zida kulu ne sjede najprije i ne proračuni šta će ga stati, da vidi ima li da može dovršiti?
29. Da ne bi, kad postavi temelj i ne uzmože dovršiti, svi koji gledaju stali mu se rugati
30. Govoreći: ovaj čovjek poče zidati, i ne može da dovrši.
31. Ili koji car kad pođe s vojskom da se pobije s drugijem carem ne sjede najprije i ne drži vijeću može li s deset hiljada sresti onoga što ide na njega sa dvadeset hiljada?
32. Ako li ne može, a on pošlje poslanike dok je onaj još daleko i moli da se pomire.
33. Tako dakle svaki od vas koji se ne odreče svega što ima ne može biti moj učenik.
34. So je dobra, ali ako so obljutavi, čim će se osoliti?
35. Niti je potrebna u zemlju ni u gnoj; nego je prospu na polje. Ko ima uši da čuje neka čuje.
Glava 15
1. I približavahu se k njemu svi carinici i grješnici da ga čuju.
2. I vikahu na njega fariseji i književnici govoreći: Ovaj prima grješnike i jede s njima.
3. A on im kaza priču ovu govoreći:
4. Koji čovjek od vas imajući sto ovaca i izgubivši jednu od njih ne ostavi devedeset i devet u pustinji i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?
5. I našavši digne je na ramo svoje radujući se,
6. I došavši kući sazove prijatelje i susjede govoreći im: radujte se sa mnom: ja nađoh svoju ovcu izgubljenu.
7. Kažem vam da će tako biti veća radost na nebu za jednoga grješnika koji se kaje, nego li za devedeset i devet pravednika kojima ne treba pokajanje.
8. Ili koja žena imajući deset dinara, ako izgubi jedan dinar, ne zapali svijeću, i ne pomete kuće, i ne traži dobro dok ne nađe?
9. I našavši sazove drugarice i susjede govoreći: radujte se sa mnom: ja nađoh dinar izgubljeni.
10. Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božijima za jednoga grješnika koji se kaje.
11. I reče: Jedan čovjek imaše dva sina,
12. I reče mlađi od njih ocu: oče! daj mi dio od imanja što pripada meni. I otac im podijeli imanje.
13. I po tom do nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i otide u daljnu zemlju; i onamo prosu imanje svoje živeći besputno.
14. A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se nađe u nevolji.
15. I otišavši pribi se kod jednoga čovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da čuva svinje.
16. I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jeđahu, i niko mu ih ne davaše.
17. A kad dođe k sebi, reče: koliko najamnika u oca mojega imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi!
18. Ustaću i idem ocu svojemu, pa ću mu reći: oče! sagriješih nebu i tebi,
19. I već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj : primi me kao jednoga od svojijeh najamnika.
20. I ustavši otide ocu svojemu. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga.
21. A sin mu reče: oče! sagriješih nebu i tebi, i već nijesam dostojan nazvati se sin tvoj.
22. A otac reče slugama svojijem: iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge.
23. I dovedite tele ugojeno te zakoljite, da jedemo i da se veselimo.
24. Jer ovaj moj sin bješe mrtav, i oživlje; i izgubljen bješe, i nađe se. I stadoše se veseliti.
25. A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeći kad se približi kući ču pjevanje i podvikivanje.
26. I dozvavši jednoga od slugu zapita: šta je to?
27. A on mu reče: brat tvoj dođe; a otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio?
28. A on se rasrdi i ne šćadijaše da uđe. Tada iziđe otac njegov i moljaše ga.
29. A on odgovarajući reče ocu: eto te služim toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zapovijesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bih se proveselio sa svojijem društvom;
30. A kad dođe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.
31. A on mu reče: sine! ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje.
32. Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživlje; i izgubljen bješe, i nađe se.
Glava 16
1. A učenicima svojijem govoraše: Bijaše jedan čovjek bogat koji imaše pristava, i toga oblagaše kod njega da mu prosipa imanje.
2. I dozvavši ga reče mu: šta ovo ja čujem za tebe? Daj račun kako si kućio kuću; jer više ne možeš kućom upravljati.
3. A pristav od kuće reče u sebi: šta ću činiti? gospodar moj uzima od mene upravljanje kuće: kopati ne mogu, prositi stidim se.
4. Znam šta ću činiti da bi me primili u kuće svoje kad mi se oduzme upravljanje kuće.
5. I dozvavši redom dužnike gospodara svojega reče prvome: koliko si dužan gospodaru mojemu?
6. A on reče: sto oka ulja. I reče mu: uzmi pijemo svoje i sjedi brzo te napiši pedeset.
7. A potom reče drugome: a ti koliko si dužan? A on reče: sto oka pšenice. I reče mu:uzmi pismo svoje i napiši osamdeset.
8. I pohvali gospodar nevjernoga pristava što mudro učini; jer su sinovi ovoga vijeka mudriji od sinova vidjela u svojemu naraštaju.
9. I ja vama kažem: načinite sebi prijatelje nepravednijem bogastvom, da bi vas kad osiromašite primili u vječne kuće.
10. Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran.
11. Ako dakle u nepravednom bogastvu vjerni ne biste, ko će vam u istinom vjerovati?
12. I ako u tuđem ne biste vjerni, ko će vam dati vaše?
13. Nikakav pak sluga ne može dva gospodara služiti; jer ili će na jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će jednome voljeti a za drugoga ne mariti. Ne možete služiti Bogu i bogastvu.
14. A ovo sve slušahu i fariseji, koji bijahu srebroljupci, i rugahu mu se.
15. I reče im: Vi ste oni koji se gradite pravedni pred ljudima; ali Bog zna srca vaša; jer što je u ljudi visoko, ono je mrzost pred Bogom.
16. Zakon i proroci su do Jovana; odsele se carstvo Božije propovijeda jevanđelijem, i svaki navaljuje da uđe. u njega.
17. Lašnje je pak nebu i zemlji proći nego li jednoj titli iz zakona propasti.
18. Svaki koji pušta ženu svoju i uzima drugu, preljubu čini; i koji se ženi puštenicom, preljubu čini.
19. čovjek neki pak bješe bogat, koji se oblačaše u skerlet i u svilu. i življaše svaki dan gospodski i veseljaše se.
20. A bijaše jedan siromah, po imenu Lazar, koji ležaše pred njegovijem vratima gnojav,
21. I željaše da se nasiti mrvama koje padahu s trpeze bogatoga; još i psi dolažahu i lizahu gnoj njegov.
22. A kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u naručje Avramovo; a umrije i bogati, zakopaše ga.
23. I u paklu kad bješe u mukama podiže oči svoje i ugleda iz daleka Avrama i Lazara u naručju njegovu,
24. I povikavši reče: oče Avrame! smiluj se na me i pošlji mi Lazara neka umoči u vodu vrh od prsta svojega, i da mi rashladi jezik; jer se mučim u ovome plamenu.
25. A Avram reče: sinko! opomeni se da si ti primio dobra svoja u životu svome, i Lazar opet zla; a sad se on tješi, a ti se mučiš.
26. I preko svega toga postavljena je među nama i vama velika propast, da oni koji bi htjeli odovud k vama prijeći. ne mogu, niti oni otuda k nama da prelaze.
27. Tada reče: molim te dakle, oče, da ga pošlješ kući oca mojega,
28. Jer imam pet braće: neka im posvjedoči da ne bi i oni došli na ovo mjesto mučenja.
29. Reče mu Avram: oni imaju Mojsija i proroke, neka njih slušaju.
30. A on reče: ne, oče Avrame! nego ako im dođe ko iz mrtvijeh pokajaće se.
31. A Avram mu reče: Ako ne slušaju Mojsija i proroka, da ko i iz mrtvijeh ustane ne će vjerovati.
Glava 17
1. A učenicima reče: Nije moguće da ne dođu sablazni; ali teško onome s koga dolaze;
2. Bolje bi mu bilo da mu se vodenični kamen objesi o vratu, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovijeh malijeh.
3. čuvajte se. Ako ti sagriješi brat tvoj, nakaraj ga; pa ako se pokaje, oprosti mu.
4. I ako ti sedam puta na dan sagriješi, i sedam puta na dan dođe k tebi i reče: kajem se, oprosti mu.
5. I rekoše apostoli Gospodu: Dometni nam vjere.
6. A Gospod reče: Kad biste imali vjere koliko zrno gorušično, i rekli biste ovome dudu: iščupaj se i usadi se u more, i poslušao bi vas.
7. Koji pak od vas kad ima slugu koji ore ili čuva stoku pa kad dođe iz polja, reče mu: hodi brzo i sjedi za trpezu?
8. Nego ne kaže li mu: ugotovi mi da večeram, i zapregni se te mi služi dok jedem i pijem, pa onda i ti jedi i pij?
9. Eda li će on zahvaliti sluzi tome kad svrši što mu se zapovjedi? Ne vjerujem.
10. Tako i vi kad svršite sve što vam je zapovjeđeno govorite: mi smo zaludne sluge, jer učinismo što smo bili dužni činiti.
11. I kad iđaše u Jerusalim, on prolažaše između Samarije i Galileje.
12. I kad ulažaše u jedno selo sretoše ga deset gubavijeh ljudi, koji staše izdaleka,
13. I podigoše glas govoreći: Isuse učitelju! pomiluj nas.
14. I vidjevši ih reče im: Idite i pokažite se sveštenicima. I oni idući očistiše se.
15. A jedan od njih vidjevši da se iscijeli povrati se hvaleći Boga iza glasa,
16. I pade ničice pred noge njegove, i zahvali mu. I to bješe Samarjanin.
17. A Isus odgovarajući reče: Ne iscijeliše li se desetorica? Gdje su dakle devetorica?
18. Kako se među njima koji ne nađe da se vrati da zahvali Bogu, nego sam ovaj tuđin?
19. I reče mu: Ustani, idi; vjera tvoja pomože ti.
20. A kad ga upitaše fariseji: Kad će doći carstvo Božije? odgovarajući reče im: Carstvo Božije ne će doći da se vidi;
24. Niti će se kazati: evo ga ovdje ili ondje; jer gle, carstvo je Božije unutra u vama.
22. A učenicima reče: Doći će vrijeme kad ćete zaželjeti da vidite jedan dan sina čovječijega, i ne ćete vidjeti.
23. I reći će vam: evo ovdje je, ili: eno ondje; ali ne izlazite, niti tražite.
24. Jer kako što munja sine s neba, i zasvijetli se preko svega što je pod nebom, tako će biti i sin čovječij u svoj dan.
25. Ali mu najprije treba mnogo postradati, i okrivljenu biti od roda svojega.
26. I kako je bilo u vrijeme Nojevo onako će biti u dane sina čovječijega.
27. Jeđahu, pijahu, ženjahu se, udavahu se do onoga dana kad Noje uđe u kovčeg, i dođe potop i pogubi sve.
28. Tako kao što bi u dane Lotove: jeđahu, pijahu, kupovahu, prodavahu, sađahu, zidahu;
29. A u dan kad iziđe Lot iz Sodoma, udari oganj i sumpor iz neba i pogubi sve.
30. Tako će biti i u onaj dan kad će se javiti sin čovječij.
31. u onaj dan koji se desi na krovu a pokućstvo njegovo u kući, neka ne silazi da ga uzme; i koji se desi u polju, tako neka se ne vraća natrag.
32. Opominjite se žene Lotove.
33. Koji pođe da sačuva dušu svoju, izgubiće je; a koji je izgubi, oživljeće je.
34. Kažem vam: u onu noć biće dva na jednome odru, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti;
35. Dvije će mljeti zajedno, jedna će se uzeti a druga će se ostaviti;
36. Dva će biti na njivi, jedan će se uzeti a drugi će se ostaviti.
37. I odgovarajući rekoše mu: Gdje, Gospode? A on im reče: Gdje je strvina onamo će se i orlovi skupiti.
Glava 18
1. Kaza im pak i priču kako se treba svagda moliti Bogu, i ne dati da dotuži,
2. Govoreći: u jednome gradu bijaše jedan sudija koji se Boga ne bojaše i ljudi ne stiđaše.
3. A u onome gradu bijaše jedna udovica i dolažaše k njemu govoreći: ne daj me mojemu suparniku.
4. I ne šćadijaše za dugo. A najposlije reče u sebi: ako se i ne bojim Boga i ljudi ne sramim,
5. No budući da mi dosađuje ova udovica, odbraniću je, da mi jednako ne dolazi i ne dosađuje.
6. Tada reče Gospod: čujte šta govori nepravedni sudija.
7. A kamo li Bog ne će odbraniti izbranijeh svojijeh koji ga mole dan i noć?
8. Kažem vam da će ih odbraniti brzo. Ali sin čovječij kad dođe hoće li naći vjeru na zemlji?
9. A i drugima koji mišljahu za sebe da su pravednici i druge uništavahu kaza priču ovu:
10. Dva čovjeka uđoše u crkvu da se mole Bogu, jedan farisej a drugi carinik.
11. Farisej stade i moljaše se u sebi ovako: Bože! hvalim te što ja nijesam kao ostali ljudi: hajduci, nepravednici, preljubočnici, ili kao ovaj carinik.
12. Postim dvaput u nedjelji; dajem desetak od svega što imam.
13. A carinik izdaleka stajaše, i ne šćaše mi očiju podignuti na nebo, nego bijaše prsi svoje govoreći: Bože! milostiv budi meni grješnome!
14. Kažem vam da ovaj otide opravdan kući svojoj, a ne onaj. Jer svaki koji se sam podiže poniziće se; a koji se sam ponižuje podignuće se.
15. Donošahu k njemu i djecu da ih se dotakne; a kad vidješe učenici, zaprijetiše im.
16. A Isus dozvavši ih reče: Pustite djecu neka dolaze k meni, i ne branite im; jer je takovijeh carstvo Božije.
17. I kažem vam zaista: koji ne primi carstva Božijega kao dijete, ne će ući u njega.
18. I zapita ga jedan knez govoreći: Učitelju blagi! šta da učinim da naslijedim život vječni?
19. A Isus reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga.
20. Zapovijesti znaš: ne čini preljube; ne ubij; ne ukradi; ne svjedoči lažno; poštuj oca svojega i mater svoju.
21. A on reče: Sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje.
22. A kad to ču Isus reče mu: Još ti jedno ne dostaje: prodaj sve što imaš i razdaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; i hajde za mnom.
23. A kad on ču to postade žalostan, jer bješe vrlo bogat.
24. A kad ga vidje Isus gdje postade žalostan, reče: Kako je teško ući u carstvo Božije onima koji imaju bogastvo!
25. Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego li bogatome ući u carstvo Božije.
26. A oni koji slušahu rekoše: Ko se dakle može spasti?
27. A on reče: što je u ljudi nemoguće u Boga je moguće.
28. A Petar reče: Eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo.
29. A on im reče: Zaista vam kažem: nema ni jednoga koji bi ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili sestre, ili ženu, ili djecu carstva radi Božijega,
30. Koji ne će primiti više u ovo vrijeme, i na onome svijetu život vječni.
31. Uze pak dvanaestoricu i reče im: Evo idemo gore u Jerusalim, i sve će se svršiti što su proroci pisali za sina čovječijega.
32. Jer će ga predati neznabošcima, i narugaće mu se. i ružiće ga, i popljuvaće ga,
33. I biće ga, i ubiće ga; i treći dan ustaće.
34. I oni ništa od toga ne razumješe, i besjeda ova bješe od njih sakrivena, i ne razumješe što im se kaza.
35. A kad se približi k Jerihonu, jedan slijepac sjeđaše kraj puta proseći.
36. A kad ču narod gdje prolazi zapita: šta je to?
37. I kazaše mu da Isus Nazarećanin prolazi.
38. I povika govoreći: Isuse, sine Davidov! pomiluj me.
39. I prijećahu mu oni što iđahu naprijed da ućuti; a on još više vikaše: Sine Davidov! pomiluj me.
40. A Isus stade i zapovjedi da mu ga dovedu; a kad mu se približi, zapita ga
41. Govoreći: šta hoćeš da ti učinim? A on reče: Gospode! da progledam.
42. A Isus mu reče: Progledaj; vjera tvoja pomože ti.
43. I odmah progleda, i pođe za njim hvaleći Boga. I svi ljudi koji vidješe hvaljahu Boga.
Glava 19
1. I kad uđe u Jerihon i prolažaše krozanj,
2. I gle, čovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinički, i bješe bogat,
3. I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta;
4. I potrčavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebao proći.
5. I kad dođe Isus na ovo mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reče mu: Zakheju! siđi brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kući.
6. I siđe brzo; i primi ga radujući se.
7. I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreći da grješnome čovjeku dođe u kuću.
8. A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daću siromasima, i ako sam koga zanio vratiću onoliko četvoro.
9. A Isus mu reče: Danas dođe spasenije kući ovoj; jer je i ovo sin Avramov.
10. Jer je sin čovječij došao da nađe i spase što je izgubljeno.
11. A kad oni to slušahu nastavi kazivati priču; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da će se odmah javiti carstvo Božije.
12. Reče dakle: Jedan čovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.
13. Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reče im: trgujte dok se ja vratim.
14. I građani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreći: ne ćemo da on caruje nad nama.
15. I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reče da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.
16. Tada dođe prvi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa.
17. I reče mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.
18. I dođe drugi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa.
19. A on reče i onome: i ti budi nad pet gradova.
20. I treći dođe govoreći: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i čuvao.
21. Jer sam se bojao tebe: jer si čovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.
22. A gospodar mu reče: po tvojijem ću ti riječima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd čovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao:
23. Pa za što nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?
24. I reče onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa.
25. I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.
26. A on im odgovori: jer vam kaže da će se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeće se od njega i ono što ima.
27. A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.
28. I kazavši ovo pođe naprijed, i iđoše gore u Jerusalim.
29. I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od učenika svojijeh
30. Govoreći: Idite u to selo prema vama, i kad uđete u njega naći ćete magare privezano na koje nikakav čovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite.
31. I ako vas ko upita: za što driješite? ovako mu kažite: ono Gospod treba.
32. A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza.
33. A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: Za što driješite magare?
34. A oni rekoše: Ono Gospodu treba.
35. I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa.
36. A kad iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.
37. A kad se približi već da siđe s gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva čudesa što su vidjeli,
38. Govoreći: Blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!
39. I neki fariseji iz naroda rekoše mu: učitelju! zaprijeti učenicima svojijem.
40. I odgovarajući reče im: Kažem vam: ako oni ućute, kamenje će povikati.
41. I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim
42. Govoreći: Kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od očiju tvojijeh.
43. Jer će doći dani na tebe, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i obuzeće te sa sviju strana;
44. I razbiće tebe i djecu tvoju u tebi, i ne će ostaviti u tebi kamena na kamenu, za to što nijesi poznao vremena u kojemu si pohođen.
45. I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu,
46. Govoreći im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.
47. I učaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenički i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube.
48. I ne nalažahu šta bi mu učinili; jer sav narod iđaše za njim, i slušahu ga.
Glava 20
1. I kad on u jedan od onijeh dana učaše narod u crkvi i propovijedaše jevanđelije, dođoše glavari sveštenički
2. I rekoše mu govoreći: Kaži nam kakvom vlasti to činiš? Ili ko ti je dao vlast tu?
3. A on odgovarajući reče im: I ja ću vas upitati jednu riječ, i kažite mi:
4. Krštenje Jovanovo ili bi s neba ili od ljudi?
5. A oni pomišljahu u sebi govoreći: Ako rečemo: s neba, reći će: za što mu dakle ne vjerovaste?
6. Ako li rečemo: od ljudi, sav će nas narod pobiti kamenjem: jer svi vjerovahu da Jovan bješe prorok.
7. I odgovoriše: Ne znamo otkuda.
8. A Isus im reče: Ni ja vama ne ću kazati kakvom vlasti ovo činim.
9. A narodu poče kazivati priču ovu: Jedan čovjek posadi vinograd, i dade ga vinogradarima pa otide na po dugo vremena.
10. I u vrijeme posla k vinogradarima slugu da mu dadu od roda vinogradskoga; ali vinogradari izbiše ga, i poslaše prazna.
11. I posla opet drugoga slugu; a oni i onoga izbivši i osramotivši poslaše prazna.
12. I posla opet trećeg; a oni i onoga raniše, i istjeraše.
13. Onda reče gospodar od vinograda: šta ću činiti? Da pošljem sina svojega ljubaznoga: eda se kako zastide kad vide njega.
14. A vinogradari vidjevši njega mišljahu u sebi govoreći: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo da naše bude dostojanje.
15. I izvedoše ga na polje iz vinograda i ubiše. šta će dakle učiniti njima gospodar od vinograda?
16. Doći će i pogubiće ove vinogradare, i daće vinograd drugima. A oni što slušahu rekoše: Ne dao Bog!
17. A on pogledavši ia njih reče: šta znači dakle ono u pismu: kamen koji odbaciše zidari onaj posta glava od ugla?
18. Svaki koji padne na taj kamen razbiće se; a na koga on padne satrće ga.
19. I gledahu glavari sveštenički i književnici u onaj čas da dignu ruke nanj: ali se pobojaše naroda, jer razumješe da njima ovu priču kaza.
20. I pažahu na njega, i poslaše vrebače, koji se građahu kao da su pobožni: ne bi li ga uhvatili u riječi da ga predadu poglavarima i vlasti sudijnoj.
21. I upitane ga govoreći: učitelju! znamo da pravo govoriš i učiš. i ne gledaš ko je ko, nego zaista učiš putu Božijem:
22. Treba li nam ćesaru davati harač, ili ne?
23. A on razumjevši njihovo lukavstvo reče im: šta me kušate?
24. Pokažite mi dinar; čij je na njemu obraz i natpis? A oni odgovarajući rekoše: ćesarev.
25. A on im reče: Podajte dakle što je ćesarevo ćesaru, i što je Božije Bogu.
26. I ne mogoše riječi njegove pokuditi pred narodom; i diviše se odgovoru njegovu, i umukoše.
27. A pristupiše neki od sadukeja koji kažu da nema vaskrsenija, i pitahu ga
28. Govoreći: učitelju! Mojsije nam napisa: ako kome umre brat koji ima ženu, i umre bez djece, da brat njegov uzme ženu, i da podigne sjeme bratu svojemu.
29. Bijaše sedam braće, i prvi uze ženu, i umrije bez djece;
30. I uze drugi ženu, i on umrije bez djece;
31. I treći je uze; a tako i svi sedam; i ne ostaviše djece, i pomriješe;
32. A poslije sviju umrije i žena.
33. O vaskrseniju dakle koga će od njih biti žena? jer je ona sedmorici bila žena.
34. I odgovarajući Isus reče im: Djeca ovoga svijeta žene se i udaju;
35. A koji se udostoje dobiti onaj svijet i vaskrsenije iz mrtvijeh niti će se ženiti ni udavati;
36. Jer više ne mogu umrijeti; jer su kao anđeli; i sinovi su Božiji kad su sinovi vaskrsenija.
37. A da mrtvi ustaju, i Mojsije pokaza kod kupine gdje naziva Gospoda Boga Avramova i Boga Isakova i Boga Jakovljeva.
38. A Bog nije Bog mrtvijeh nego živijeh; jer su njemu svi živi.
39. A neki od književnika odgovarajući rekoše: učitelju! dobro si kazao.
40. I već ne smijahu ništa da ga zapitaju. A on im reče:
41. Kako govore da je Hristos sin Davidov?
42. Kad sam David govori u psaltiru: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane
43. Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
44. David dakle njega naziva Gospodom; pa kako mu je sin?
45. A kad sav narod slušaše, reče učenicima svojijem:
46. čuvajte se od književnika, koji hoće da idu u dugačkijem haljinama, i traže da im se klanja po ulicama, i prvijeh mjesta po zbornicama, i začelja na gozbama;
47. Koji jedu kuće udovičke, i lažno se mole Bogu dugo. Oni će još većma biti osuđeni.
Glava 21
1. Pogledavši pak gore vidje bogate gdje meću priloge svoje u haznu Božiju;
2. A vidje i jednu siromašnu udovicu koja metaše ondje dvije lepte;
3. I reče: Zaista vam kažem: ova siromašna udovica metnu više od sviju:
4. Jer ovi svi metnuše u prilog Bogu od suviška svojega, a ona od sirotinje svoje metnu svu hranu svoju što imaše.
5. I kad neki govorahu za crkvu da je ukradena lijepijem kamenjem i zakladima, reče:
6. Doći će dani u koje od svega što vidite ne će ostati ni kamen na kamenu koji se ne će razmetnuti.
7. Zapitaše ga pak govoreći: učitelju! a kad će to biti? i kakav je znak kad će se to dogoditi?
8. A on reče: čuvajte se da vas ne prevare, jer će mnogi doći na ime moje govoreći: ja sam. i vrijeme se približi. Ne idite dakle za njima.
9. A kad čujete ratove i bune, ne plašite se; jer to sve treba najprije da bude; ali još nije tada pošljedak.
10. Tada im reče: Ustaće narod na narod i carstvo na carstvo;
11. I zemlja će se tresti vrlo po svijetu, i biće gladi i pomori i strahote i veliki znaci biće na nebu.
12. A prije svega ovoga metnuće na vas ruke svoje i goniće vas i predavati u zbornice i u tamnice; vodiće vas pred careve i kraljeve imena mojega radi.
13. A to će vam se dogoditi za svjedočanstvo.
14. Metnite dakle u srca svoja, da se prije ne pripravljate kako ćete odgovarati:
15. Jer ću vam ja dati usta i premudrost kojoj se ne će moći protiviti ni odgovoriti svi vaši protivnici.
16. A predavaće vas i roditelji i braća i rođaci i prijatelji; i pobiće neke od vas.
17. I svi će omrznuti na vas imena mojega radi.
18. I dlaka s glave vaše ne će poginuti.
19. Trpljenjem svojijem spasavajte duše svoje.
20. A kad vidite da Jerusalim opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti.
21. Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze na polje; i koji su na polju neka ne ulaze u njega:
22. Jer su ovo dani osvete, da se izvrši sve što je napisano.
23. Ali teško trudnima i dojilicama u te dane! Jer će biti velika nevolja na zemlji, i gnjev na ovom narodu.
24. I pašće od oštrica mača, i odvešće se u ropstvo po svijem narodima; i Jerusalim će gaziti neznabošci dok se ne izvrše vremena neznabožaca.
25. I biće znaci u suncu i u mjesecu i u zvijezdama; i ljudima na zemlji tuga od smetnje i od huke morske i valova.
26. Ljudi će umirati od straha i od čekanja onoga što ide na zemlju; jer će se i sile nebeske pokrenuti.
27. I tada će ugledati sina čovječijega gdje ide na oblacima sa silom i slavom velikom.
28. A kad se počne ovo zbivati, gledajte i podignite glave svoje; jer se približuje izbavljenje vaše.
29. I kaza im priču: Gledajte na smokvu i na sva drveta;
30. Kad vidite da već potjeraju, sami znate da je blizu ljeto.
31. Tako i vi kad vidite ovo da se zbiva, znajte da je blizu carstvo Božije.
32. Zaista vam kažem da ovaj naraštaj ne će proći dok se ovo sve ne zbude.
33. Nebo i zemlja proći će, a riječi moje ne će proći.
34. Ali se čuvajte da kako vaša srca ne otežaju žderanjem i pijanstvom i brigama ovoga svijeta, i da vam ovaj dan ne dođe iznenada.
35. Jer će doći kao zamka na sve koji žive po svoj zemlji.
36. Stražite dakle jednako i molite se Bogu da biste se udostojili uteći od svega ovoga što će se zbiti, i stati pred sinom čovječijim.
37. I danju učaše u crkvi, a noću izlažaše i noćivaše na gori koja se zove Maslinska.
38. I sav narod dolažaše iz jutra k njemu u crkvu da ga slušaju.
Glava 22
1. Približavaše se pak praznik prijesnijeh hljebova koji se zove pasha.
2. I gledahu glavari sveštenički i književnici kako bi ga ubili; ali se bojahu naroda.
3. A sotona uđe u Judu, koji se zvaše Iskariot, i koji bješe jedan od dvanaestorice.
4. I otišavši govori s glavarima svešteničkijem i sa starješinama kako će im ga izdati.
5. I oni se obradovaše, i ugovoriše da mu dadu novce.
6. I on se obreče, i tražaše zgodna vremena da im ga preda tajno od naroda.
7. A dođe dan prijesnijeh hljebova u koji trebaše klati pashu;
8. I posla Petra i Jovana rekavši: Idite ugotovite nam pashu da jedemo.
9. A oni mu rekoše: Gdje hoćeš da ugotovimo?
10. A on im reče: Eto kad uđete u grad, srešće vas čovjek koji nosi vodu u krčagu; idite za njim u kuću u koju on uđe,
11. I kažite domaćinu: učitelj veli: gdje je gostionica gdje ću jesti pashu s učenicima svojijem?
12. I on će vam pokazati veliku sobu prostrtu; ondje ugotovite.
13. A oni otidoše i nađoše kao što im kaza; i ugotoviše pashu.
14. I kad dođe čas, sjede za trpezu, i dvanaest apostola s njim.
15. I reče im: Vrlo sam željeo da ovu pashu jedem s vama prije nego postradam;
16. Jer vam kaže da je odsele ne ću jesti dok se ne svrši u carstvu Božijemu.
17. I uzevši čašu dade hvalu, i reče: uzmite je i razdjelite među sobom;
18. Jer vam kažem da ne ću piti od roda vinogradskoga dok ne dođe carstvo Božije.
19. I uzevši hljeb dade hvalu, i prelomivši ga dade im govoreći: Ovo je tijelo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen.
20. A tako i čašu po večeri, govoreći: Ova je čaša novi zavjet mojom krvi koja se za vas proljeva.
21. ali evo ruka izdajnika mojega sa mnom je na trpezi.
22. I sin čovječij dakle se kao što je uređeno; ali teško čovjeku onome koji ga izdaje!
23. I oni staše tražiti među sobom koji bi dakle od njih bio koji će to učiniti.
24. A posta i prepiranje među njima koji bi se držao među njima da je najveći.
25. A on im reče: Carevi narodni vladaju narodom, a koji njim upravljaju, zovu se dobrotvori.
26. Ali vi nemojte tako; nego koji je najveći među vama neka bude kao najmanji, i koji je starješina neka bude kao sluga.
27. Jer koji je veći, koji sjedi za trpezom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za trpezom? A ja sam među vama kao sluga.
28. A vi ste oni koji ste se održali sa mnom u mojijem napastima.
29. I ja ostavljam vama carstvo kao što je otac moj meni ostavio:
30. Da jedete i pijete za trpezom mojom u carstvu mojemu, i da sjedite na prijestolima i sudite nad dvanaest koljena Izrailjevijeh.
31. Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu.
32. A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju.
33. A on mu reče: Gospode! s tobom gotov sam i u tamnicu i na smrt ići.
34. A on reče: Kažem ti, Petre! danas ne će zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ.
35. I reče im: Kad vas poslah bez kese i bez torbe i bez obuće, eda vam što ne dostade? A oni rekoše: Ništa.
36. A on im reče: Ali sad koji ima kesu neka je uzme, tako i torbu; a koji nema neka proda haljinu svoju i kupi nož.
37. Jer vam kaže da još i ovo treba na meni da se izvrši što stoji u pismu: i među zločince metnuše ga. Jer što je pisano za mene, svršuje se.
38. A oni rekoše: Gospode! evo ovdje dva noža. A on im reče: Dosta je.
39. I izišavši otide po običaju na goru Maslinsku; a za njim otidoše učenici njegovi.
40. A kad dođe na mjesto reče im: Molite se Bogu da ne padnete u napast.
41. I sam otstupi od njih kako se može kamenom dobaciti, i kleknuvši na koljena moljaše se Bogu
42. Govoreći: Oče! kad bi hteo da proneseš ovu čašu mimo mene! ali ne moja volja nego tvoja da bude.
43. A anđeo mu se javi s neba, i krijepi ga.
44. I budući u borenju, moljaše se bolje; znoj pak njegov bijaše kao kaplje krvi koje kapahu na zemlju.
45. I ustavši od molitve dođe k učenicima svojijem, i nađe ih a oni spavaju od žalosti,
46. I reče im: što spavate? ustanite, molite se Bogu da ne padnete u napast.
47. Dok on pak još govoraše, gle, narod i jedan od dvanaestorice, koji se zvaše Juda, iđaše pred njima, i pristupi k Isusu da ga cjeliva. Jer im ovo bijaše dao znak: Koga cjelivam onaj je.
48. A Isus mu reče: Juda! zar cjelivom izdaješ sina čovječijega?
49. A kad oni što bijahu s njim vidješe šta će biti, rekoše mu: Gospode! da bijemo nožem?
50. I udari jedan od njih slugu poglavara svešteničkoga, i odsiječe mu desno uho.
51. A Isus odgovarajući reče: Ostavite to. I dohvativši se do uha njegova iscijeli ga.
52. A glavarima svešteničkijem i vojvodama crkvenijem i starješinama koji bijahu došli nanj reče Isus: Zar kao na hajduka iziđoste s noževima i s koljem da me uhvatite?
53. Svaki dan bio sam s vama u crkvi i ne digoste ruku na mene; ali je sad vaš čas i oblast tame.
54. A kad ga uhvatiše, odvedoše ga i uvedoše u dvor poglavara svešteničkoga. A Petar iđaše za njim izdaleka.
55. A kad oni naložiše oganj nasred dvora i sjeđahu zajedno, i Petar sjeđaše među njima.
56. Vidjevši ga pak jedna sluškinja gdje sjedi kod ognja, i pogledavši nanj reče: I ovaj bješe s njim.
57. A on ga se odreče govoreći: ženo! ne poznajem ga.
58. I malo za tijem vidje ga drugi i reče: I ti si od njih. A Petar reče: čovječe! nijesam.
59. I pošto prođe oko jednoga sahata drugi neko potvrđivaše govoreći: Zaista i ovaj bješe s njim; jer je Galilejac.
60. A Petar reče: čovječe! ne znam šta govoriš. I odmah dok on još govoraše zapjeva pijetao.
61. I obazrevši se Gospod pogleda na Petra, i Petar se opomenu riječi Gospodnje kako mu reče: Prije nego pijetao zapjeva odreći ćeš me se triput.
62. I izišavši na polje plaka gorko.
63. A ljudi koji držahu Isusa rugahu mu se, i bijahu ga.
64. I pokrivši ga bijahu ga po obrazu i pitahu ga govoreći: Proreci ko te udari?
65. I druge mnoge hule govorahu nanj.
66. I kad svanu, sabraše se starješine narodne i glavari sveštenički i književnici, i odvedoše ga u svoj sud
67. Govoreći: Jesi li ti Hristos? kaži nam. A on im reče: Ako vam i kažem, ne ćete vjerovati.
68. A ako vas i zapitam, ne ćete mi odgovoriti, niti ćete me pustiti.
69. Odsele će sin čovječij sjediti s desne strane sile Božije.
70. Svi pak rekoše: Ti li si dakle sin Božij? A on im reče: Vi kažete da sam ja.
71. A oni rekoše: šta nam trebaju više svjedočanstva? jer sami čusmo iz usta njegovijeh.
Glava 23
1. I ustavši njih sve mnoštvo odvedoše ga k Pilatu.
2. I počeše ga tužiti govoreći: Ovoga nađosmo da otpađuje narod naš, i zabranjuje davati ćesaru danak, i govori da je on Hristos car.
3. A Pilat ga zapita: Ti li si car Judejski? A on odgovarajući reče mu: Ti kažeš.
4. A Pilat reče glavarima svešteničkijem i narodu: Ja ne nalazim nikakve krivice na ovom čovjeku.
5. A oni navaljivahu govoreći: On buni ljude učeći po svoj Judeji počevši od Galileje dovde.
6. A Pilat čuvši za Galileju zapita: Zar je on Galilejac?
7. I razumjevši da je iz područja Irodova posla ga Irod, koji također bijaše, u Jerusalimu onijeh dana.
8. A Irod vidjevši Isusa bi mu vrlo milo; jer je odavno željeo da ga vidi, jer je mnogo slušao za njega, i nadaše se da će vidjeti od njega kako čudo.
9. I pita ga mnogo koje za što; ali mu on ništa ne odgovori.
10. A glavari sveštenički i književnički stajahu, i jednako tužahu ga.
11. A Irod osramotivši ga sa svojijem vojnicima, i narugavši mu se, obuče mu bijelu haljinu, i posla ga natrag Pilatu.
12. I u taj se dan pomiriše Pilat i Irod među sobom; jer prije bijahu u zavadi.
13. A Pilat sazvavši glavare svešteničke i knezove i narod
14. Reče im: Dovedoste mi ovoga čovjeka kao koji narod otpuđuje, i eto ja ga pred vama ispitah, i ne nalazim na ovom čovjeku ni jedne krivice što vi na njega govorite!
15. A ni Irod, jer sam ga slao k njemu; i eto se ne nalazi ništa da je učinio što bi zasluživao smrt.
16. Daklem da ga izbijem pa da pustim.
17. A trebaše o svakom prazniku pashe da im pusti po jednoga sužnja.
18. Ali narod sav povika govoreći: uzmi ovoga, a pusti nam Varavu;
19. Koji bijaše bačen u tamnicu za nekakvu bunu učinjenu u gradu i za krv.
20. A Pilat opet reče da bi on htio pustiti Isusa.
21. A oni vikahu govoreći: Raspni ga, raspni.
22. A on im treći put reče: Kakvo je dakle on zlo učinio? ja ništa na njemu ne nađoh što bi zasluživao smrt; daklem da ga izbijem pa da pustim.
23. A oni jednako navaljivahu s velikom vikom, i iskahu da se on razapne; i nadvlada vika njihova i glavara svešteničkijeh.
24. I Pilat presudi da bude kao što oni ištu.
25. I pusti onoga što iskahu, koji bješe bačen u tamnicu za bunu i za krv; a Isusa ostavi na njihovu volju.
26. I kad ga povedoše, uhvatiše nekoga Simona Kirinca koji iđaše iz polja, i metnuše na njega krst da nosi za Isusom.
27. A za njim iđaše mnoštvo naroda i žena, koje plakahu i naricahu za njim.
28. A Isus obazrevši se na njih reče: Kćeri Jerusalimske! ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za djecom svojom.
29. Jer gle, idu dani u koje će se reći: blago nerotkinjama, i utrobama koje ne rodiše, i sisama koje ne dojiše.
30. Tada će početi govoriti gorama: padnite na nas; i bregovima: pokrijte nas.
31. Jer kad se ovako radi od sirova drveta, šta će biti od suha?
32. Vođahu pak i druga dva zločinca da pogube s njim.
33. I kad dođoše na mjesto koje se zvaše košturnica, ondje razapeše njega i zločince, jednoga s desne strane a drugoga s lijeve.
34. A Isus govoraše: Oče! oprosti im; jer ne znadu šta čine. A dijeleći njegove haljine bacahu kocke.
35. I narod stajaše te gledaše, a i knezovi s njima rugahu mu se govoreći: Drugima pomože, neka pomože i sebi, ako je on Hristos, izbranik Božij.
36. A i vojnici mu se rugahu, i pristupahu k njemu i davahu mu ocat,
37. I govorahu: Ako si ti car Judejski pomozi sam sebi.
38. A bijaše nad njim i natpis napisan slovima Grčkijem i Latinskijem i Čivutskijem: Ovo je car Judejski.
39. A jedan od obješenijeh zločinaca huljaše na njega govoreći: Ako si ti Hristos pomozi sebi i nama.
40. A drugi odgovarajući šutkaše ga i govoraše: Zar se ti ne bojiš Boga, kad si i sam osuđen tako?
41. I mi smo još pravedno osuđeni; jer primamo po svojijem djelima kao što smo zaslužili; ali on nikakva zla nije učinio.
42. I reče Isusu: Opomeni me se, Gospode! kad dođeš u carstvo svoje.
43. I reče mu Isus: Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju.
44. A bijaše oko šestoga sahata, i tama bi po svoj zemlji do sahata devetoga.
45. I pomrča sunce, i zavjes crkveni razdrije se na pola.
46. I povikavši Isus iza glasa reče: Oče! u ruke tvoje predaje duh svoj. I rekavši ovo izdahnu.
47. A kad vidje kapetan šta bi, stade hvaliti Boga govoreći: Zaista ovaj čovjek bješe pravednik.
48. I sav narod koji se bijaše skupio da gleda ovo, kad vidje šta biva, vrati se bijući se u prsi svoje.
49. A svi njegovi znanci stajahu izdaleka, i žene koje bijahu išle za njim iz Galileje, i gledahu ono.
50. I gle, čovjek, po imenu Josif. savjetnik, čovjek dobar i pravedan,
51. (On ne bijaše pristao na njihov savjet i na posao) iz Arimateje grada Judejskoga, koji i sam čekaše carstva Božijeg,
52. On pristupivši k Pilatu zaiska tijelo Isusovo.
53. I skide ga, i obavi platnom, i metnu ga u grob isječen, u kome niko ne bijaše nikad metnut.
54. I dan bijaše petak, i subota osvitaše.
55. A žene koje bijahu došle s Isusom iz Galileje, idoše za Josifom, i vidješe grob i kako se tijelo metnu.
56. Vrativši se pak pripraviše mirise i miro; i u subotu dakle ostaše na miru po zakonu.
Glava 24
1. A u prvi dan nedjeljni dođoše vrlo rano na grob. i donesoše mirise što pripraviše, i neke druge žene s njima;
2. Ali nađoše kamen odvaljen od groba.
3. I ušavši ne nađoše tijela Gospoda Isusa.
4. I kad se one čuđahu tome, gle, dva čovjeka stane pred njima u sjajnijem haljinama;
5. A kad se one uplašiše i oboriše lica k zemlji. rekoše im: što tražite živoga među mrtvima?
6. Nije ovdje; nego ustade: opomenite se kako vam kaza kad bješe još u Galileji,
7. Govoreći da sin čovječij treba da se preda u ruke ljudi grješnika i da se razapne i treći dan da ustane.
8. I opomenuše se riječi njegovijeh.
9. I vrativši se od groba javiše sve ovo jedanaestorici i svima ostalijem.
10. A to bijaše Magdalina Marija i Jovana i Marija Jakovljeva i ostale e njima koje kazaše ovo apostolima.
11. I njima se učiniše njihove riječi kao laž, i ne vjerovaše im.
12. A Petar ustavši otrča ka grobu, i natkučivši se vidje same haljine gdje leže, i otide, čudeći se u sebi šta bi.
13. I gle, dvojica od njih iđahu u onaj dan u selo koje bijaše daleko od Jerusalima šeset potrkališta i zvaše se Emaus.
14. I oni govorahu među sobom o svima ovijem događajima.
15. I kad se oni razgovarahu i zapitivahu jedan drugoga, i Isus približi se, i iđaše s njima.
16. A oči im se držahu da ga ne poznaše.
17. A on im reče: Kakav je to razgovor koji imate među sobom idući, i što ste neveseli?
18. A jedan, po imenu Kleopa, odgovarajući reče mu: Zar si ti jedan od crkvara u Jerusalimu koji nijesi čuo šta je u njemu bilo ovijeh dana?
19. I reče im: šta? A oni mu rekoše: Za Isusa Nazarećanina, koji bješe prorok, silan u djelu i u riječi pred Bogom i pred svijem narodom;
20. Kako ga predadoše glavari sveštenički i knezovi naši te se osudi na smrt, i razapeše ga?
21. A mi se nadasmo da je on onaj koji će izbaviti Izrailja; ali svrh svega toga ovo je danas treći dan kako to bi.
22. A uplašiše nas i žene neke od našijeh koje su bile rano na grobu,
23. I ne našavši tijela njegova dođoše govoreći da su im se anđeli javili koji su kazali da je on živ.
24. I idoše jedni od našijeh na grob, i nađoše tako kao što i žene kazaše, ali njega ne vidješe.
25. I on im reče: O bezumni i sporoga srca za vjerovanje svega što govoriše proroci!
26. Nije li to trebalo da Hristos pretrpi i da uđe u slavu svoju?
27. I počevši od Mojsija i od sviju proroka kazivaše im što je za njega u svemu pismu.
28. I približiše se k selu u koje iđahu, i on činjaše se da hoće dalje da ide.
29. I oni ga ustavljahu govoreći: Ostani s nama, jer je dan nagao, i blizu je noć. I uđe s njima da noći.
30. I kad sjeđaše s njima za trpezom, uze hljeb i blagoslovivši prelomi ga i dade im.
31. Tada se njima otvoriše oči i poznaše ga. I njega nestade.
32. I oni govorahu jedan drugome: Ne goraše li naše srce u nama kad nam govoraše putem i kad nam kazivaše pismo?
33. I ustavši onaj čas, vratiše se u Jerusalim, i nađoše u skupu jedanaestoricu i koji bijahu s njima
34. Koji govorahu: Zaista ustade Gospod, i javi se Simonu.
35. I oni kazaše što bi na putu, i kako ga poznaše kad prelomi hljeb.
36. A kad oni ovo govorahu, i sam Isus stade među njima, i reče im: Mir vam.
37. A oni se uplašiše, i poplašeni budući, mišljahu da vide duha.
38. I reče im: šta se plašite? I zašto takove misli ulaze u srca vaša?
39. Vidite ruke moje i noge moje: ja sam glavom; opipajte me i vidite; jer duh tijela i kostiju nema kao što vidite da ja imam.
40. I ovo rekavši pokaza im ruke i noge.
41. A dok oni još ne vjerovahu od radosti i čuđahu se reče im: Imate li ovdje što za jelo?
42. A oni mu daše komad ribe pečene, i meda u satu.
43. I uzevši izjede pred njima.
44. I reče im: Ovo su riječi koje sam vam govorio još dok sam bio s vama, da sve treba da se svrši što je za mene napisano u zakonu Mojsijevu i u prorocima i u psalmima.
45. Tada im otvori um da razumiju pismo.
46. I reče im: Tako je pisano, i tako je trebalo da Hristos postrada i da ustane iz mrtvijeh treći dan;
47. I da se propovijeda pokajanje u ime njegovo i oproštenje grijeha po svijem narodima počevši od Jerusalima.
48. A vi ste svjedoci ovome.
49. I gle, ja ću poslati obećanje oca svojega na vas; a vi sjedite u gradu Jerusalimskome dok se ne obučete u silu s visine.
50. I izvede ih na polje do Vitanije, i podignuvši ruke svoje blagoslovi ih.
51. I kad ih blagosiljaše, otstupi od njih, i uznošaše se na nebo.
52. I oni mu se pokloniše, i vratiše se u Jerusalim s velikom radošću.
53. I bijahu jednako u crkvi hvaleći i blagosiljajući Boga. Amin.
Jevanđelje po Jovanu
Glava 1
1. U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ.
2. Ona bješe u početku u Boga.
3. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postao što je postao.
4. U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima.
5. I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.
6. Posla Bog čovjeka po imenu Jovana.
7. Ovaj dođe za svjedočanstvo da svjedoči za vidjelo da svi vjeruju krozanj.
8. On ne bješe vidjelo, nego da svjedoči za vidjelo.
9. Bješe vidjelo istinito koje obasjava svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.
10. Na svijetu bješe, i svijet krozanj posta, i svijet ga ne pozna.
11. K svojima dođe, i svoji ga ne primiše.
12. A koji ga primiše dade im vlast da budu sinovi Božiji, koji vjeruju u ime njegovo,
13. Koji se ne rodiše od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga.
14. I riječ postade tijelo i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu njegovu, slavu, kao jedinorodnoga od oca.
15. Jovan svjedoči za njega i viče govoreći: Ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom ide preda mnom postade, jer prije mene bješe.
16. I od punosti njegove mi svi uzesmo blagodat za blagodaću.
17. Jer se zakon dade preko Mojsija, a blagodat i istina postade od Isusa Hrista.
18. Boga niko nije vidio nikad: jedinorodni sin koji je u naručju očinom, on ga javi.
19. I ovo je svjedočanstvo Jovanovo kad poslaše Čivuti iz Jerusalima sveštenike i Levite da ga zapitaju: Ko si ti?
20. I on prizna, i ne zataja, i prizna: Ja nijesam Hristos.
21. I zapitaše ga: Ko si dakle? Jesi li Ilija? I reče: Nijesam. Jesi li prorok? I odgovori: Nijesam.
22. A oni mu rekoše: Ko si? da možemo kazati onima što su nas poslali: šta kažeš za sebe?
23. Reče: Ja sam glas onoga što više u pustinji: poravnite put Gospodnji; kao što kaza Isaija prorok.
24. I bijahu poslanici od fariseja,
25. I zapitaše ga govoreći mu: Za što dakle kršćavaš kad ti nijesi Hristos ni Ilija ni prorok?
26. Odgovori im Jovan govoreći: Ja kršćavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate.
27. On je onaj što će doći za mnom, koji bješe preda mnom; kome je nijesam dostojan odriješiti remena na obući njegovoj.
28. Ovo bi u Vitavari preko Jordana gdje Jovan kršćavaše.
29. A sjutra dan vidje Jovan Isusa gdje ide k njemu, i reče: Gle, jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta.
30. Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koji preda mnom postade, jer prije mene bješe.
31. I ja ga ne znadoh; nego da se javi Izrailju za to ja dođoh da krstim vodom.
32. I svjedoči Jovan govoreći: Vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i stade na njemu.
33. I ja ga ne znadoh; nego onaj koji me posla da krstim vodom on mi reče: na koga vidiš da silazi Duh i stoji na njemu to je onaj koji će krstiti Duhom svetijem.
34. I ja vidjeh i zasvjedočih da je ovaj sin Božij.
35. A sjutradan opet stajaše Jovan i dvojica od učenika njegovijeh.
36. I vidjevši Isusa gdje ide, reče: Gle, jagnje Božije.
37. I čuše ga oba učenika kad govoraše, i otidoše za Isusom
38. A Isus obazrevši se i vidjevši ih gdje idu za njim, reče im: šta ćete? A oni mu rekoše: Ravi! (koje znači: učitelju) gdje stojiš?
39. I reče im: Dođite i vidite. I otidoše, i vidješe gdje stajaše; i ostaše u njega onaj dan. A bijaše oko devetoga sahata.
40. A jedan od dvojice koji čuše od Jovana i iđahu za njim bijaše Andrija brat Simona Petra;
41. On nađe najprije brata svojega Simona, i reče mu: Mi nađosmo Mesiju, koje znači Hristos.
42. I dovede ga k Isusu. A Isus pogledavši nanj reče: Ti si Simon, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kifa, koje znači Petar.
43. A sjutradan namisli izići u Galileju, i nađe Filipa, i reče mu: Hajde za mnom.
44. A Filip bješe iz Vitsaide iz grada Andrijna i Petrova.
45. Filip nađe Natanaila, i reče mu: Za koga Mojsije u zakonu pisa i proroci, nađosmo ga, Isusa sina Josifova iz Nazareta.
46. I reče mu Natanailo: Iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: Dođi i viđi.
47. A Isus vidjevši Natanaila gdje ide k njemu reče za njega: Evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva.
48. Reče mu Natanailo: Kako me poznaješ? Odgovori Isus i reče mu: Prije nego te pozva Filip vidjeh te kad bijaše pod smokvom.
49. Odgovori Natanailo i reče mu: Ravi! ti si sin Božij, ti si car Izrailjev.
50. Odgovori Isus i reče mu: što ti kazah da te vidjeh pod smokvom za to vjeruješ; vidjećeš više od ovoga.
51. I reče mu: Zaista, zaista vam kažem: odsele ćete vidjeti nebo otvoreno i anđele Božije gdje se penju i silaze k sinu čovječijemu.
Glava 2
1. I u treći dan bi svadba u Kani Galilejskoj, i ondje bješe mati Isusova.
2. A pozvan bješe i Isus i učenici njegovi na svadbu.
3. I kad nesta vina, reče mati Isusova njemu: Nemaju vina.
4. Isus joj reče: što je meni do tebe, ženo? Još nije došao moj čas.
5. Reče mati njegova slugama: štogod vam reče učinite.
6. A ondje bijaše šest vodenijeh sudova od kamena, postavljenijeh po običaju Čivutskoga čišćenja, koji uzimahu po dva ili po tri vedra.
7. Reče im Isus: Napunite sudove vode. I napuniše ih do vrha.
8. I reče im: Zahvatite sad, i nosite kumu. I odnesoše.
9. A kad okusi kum od vina koje je postalo od vode, i ne znadijaše otkuda je (a sluge znadijahu koje su zahvatile vodu), zovnu kum ženika,
10. I reče mu: Svaki čovjek najprije dobro vino iznosi, a kad se opiju onda rđavije; a ti si čuvao dobro vino doslije.
11. Ovo učini Isus početak čudesima u Kani Galilejskoj, i pokaza slavu svoju; i učenici njegovi vjerovaše ga.
12. Po tom siđe u Kapernaum, on i mati njegova, i braća njegova, i učenici njegovi, i ondje stajaše ne mnogo dana.
13. I blizu bješe pasha Čivutska, i iziđe Isus u Jerusalim.
14. I nađe u crkvi gdje sjede oni što prodavahu volove i ovce i golubove, i koji novce mijenjahu.
15. I načinivši bič od uzica, izgna sve iz crkve, i ovce i volove; i mjenjačima prosu novce i stolove ispremeta;
16. I reče onima što prodavahu golubove: Nosi te to odavde, i ne činite od doma oca mojega doma trgovačkoga.
17. A učenici se njegovi opomenuše da u pismu stoji: Revnost za kuću tvoju izjede me.
18. A Čivuti odgovarajući rekoše mu: Kakav nam znak pokazuješ, da to možeš činiti?
19. Isus odgovori i reče im: Razvalite ovu crkvu i za tri dana ću je podignuti.
20. A Čivuti rekoše: četrdeset i šest godina građena je ova crkva, i ti za tri dana da je podigneš?
21. A on govoraše za crkvu tijela svojega.
22. A kad usta iz mrtvijeh, opomenuše se učenici njegovi da ovo govoraše, i vjerovaše pismu i riječi koju reče Isus.
23. I kad bješe u Jerusalimu na praznik pashe, mnogi vjerovaše u ime njegovo, videći čudesa njegova koja činjaše.
24. Ali Isus ne povjeravaše im sebe; jer ih sve znadijaše,
25. I ne trebaše mu da ko svjedoči za čovjeka; jer sam znadijaše šta bješe u čovjeku.
Glava 3
1. Bijaše pak čovjek među farisejima. po imenu Nikodim knez Čivutski.
2. Ovaj dođe k Isusu noću i reče mu: Ravi! znamo da si ti učitelj od Boga došao; jer niko ne može čudesa ovijeh činiti koja ti činiš ako nije Bog e njim.
3. Odgovori Isus i reče mu: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega.
4. Reče Nikodim njemu: Kako se može čovjek roditi kad je star? eda li može po drugi put ući u utrobu matere svoje i roditi se?
5. Odgovori Isus: Zaista, zaista ti kažem: ako se ko ne rodi vodom i Duhom, ne može ući u carstvo Božije.
6. što je rođeno od tijela, tijelo je; a što je rođeno od Duha, duh je.
7. Ne čudi se što ti rekoh: valja vam se nanovo roditi.
8. Duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide: tako je svaki čovjek koji je rođen od Duha.
9. Odgovori Nikodim, i reče mu: Kako može to biti?
10. Isus odgovori i reče mu: Ti si učitelj Izrailjev, i to li ne znaš?
11. Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo i svjedočimo što vidjesmo, i svjedočanstva našega ne primate.
12. Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko?
13. I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba. sin čovječij koji je na nebu.
14. I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba sin čovječij da se podigne,
15. Da ni jedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni:
16. Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da ni jedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.
17. Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase krozanj.
18. Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega.
19. A sud je ovaj što vidjelo dođe na svijet, i ljudima omilje većma tama nego li vidjelo; jer njihova djela bijahu zla.
20. Jer svaki koji zlo čini mrzi na vidjelo i ne ide k vidjelu da ne pokaraju djela njegovijeh, jer su zla.
21. A ko istinu čini ide k vidjelu da se vide djela njegova, jer su u Bogu učinjena.
22. A po tom dodje Isus i učenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršćavaše.
23. A Jovan kršćavaše u Enonu blizu Saima, jer ondje bješe mnogo vode; i dolažahu te ih kršćavaše.
24. Jer još ne bijaše Jovan bačen u tamnicu.
25. Tada postade raspra među učenicima Jovanovijem i Čivutima oko čišćenja.
26. I dođoše k Jovanu i rekoše mu: Ravi! onaj što bješe s tobom preko Jordana, za koga si ti svjedočio, evo on kršćava, i svi idu k njemu.
27. Jovan odgovori i reče: Ne može čovjek ništa primati ako mu ne bude dano s neba.
28. Vi sami meni svjedočite da rekoh: Ja nijesam Hristos, nego sam poslan pred njim.
29. Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se.
30. Onaj treba da raste, a ja da se umaljujem.
31. Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.
32. I što vidje i ču ono svjedoči; i svjedočanstva njegova niko ne prima.
33. Koji primi njegovo svjedočanstvo, potvrdi da je Bog istinit.
34. Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru.
35. Jer otac ljubi sina, i sve dade u ruke njegove.
36. Ko vjeruje sina, ima život vječni; a ko ne vjeruje sina, ne će vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu.
Glava 4
1. Kad razumje dakle Gospod da su čuli fariseji da Isus više učenika dobija i kršćava nego Jovan
2. (Isus pak sam ne kršćavaše nego učenici njegovi),
3. Ostavi Judeju, i otide opet u Galileju.
4. A valjalo mu je proći kroz Samariju.
5. Tako dođe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.
6. A ondje bijaše izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeđaše na izvoru; a bješe oko šestoga sahata.
7. Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus: Daj mi da pijem.
8. (Jer učenici njegovi bijahu otišli u grad da kupe jela.)
9. Reče mu žena Samarjanka: Kako ti, Čivutin budući, možeš iskati od mene žene Samarjanke da piješ? Jer se Čivuti ne miješaju sa Samarjanima.
10. Odgovori Isus i reče joj : Da ti znaš dar Božij, i ko je taj koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu.
11. Reče mu žena: Gospode! ni zahvatiti nemaš čim, a studenac je dubok, odakle ćeš dakle uzeti vodu živu?
12. Eda li si ti veći od našega oca Jakova, koji nam dade ovaj studenac, i on iz njega pijaše i sinovi njegovi i stoka njegova?
13. Odgovori Isus i reče joj: Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti;
14. A koji pije od vode koju ću mu ja dati ne će ožednjeti do vijeka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.
15. Reče mu žena: Gospode! daj mi te vode da ne žednim niti da dolazim ovamo na vodu.
16. Reče joj Isus: Idi zovni muža svojega, i dođi ovamo.
17. Odgovori žena i reče mu: Nemam muža. Reče joj Isus: Dobro si kazala: nemam muža;
18. Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
19. Reče mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.
20. Oci naši moliše se Bogu na ovoj gori, a vi kažete da je u Jerusalimu mjesto gdje se treba moliti.
21. Reče joj Isus: ženo! vjeruj mi da ide vrijeme kad se ne ćete moliti ocu ni na ovoj gori ni u Jerusalimu.
22. Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo čemu se molimo: jer je spasenije od Čivuta.
23. Ali ide vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca.
24. Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
25. Reče mu žena: Znam da će doći Mesija koji se zove Hristos, kad on dođe kazaće nam sve.
26. Reče joj Isus: Ja sam koji s tobom govorim.
27. I tada dođoše učenici njegovi, i čuđahu se gdje govoraše sa ženom; ali ni jedan ne reče: šta hoćeš? ili šta govoriš s njom?
28. A žena ostavi sudove svoje i otide u grad i reče ljudima:
29. Hodite da vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila: da nije to Hristos?
30. Iziđoše dakle iz grada i pođoše k njemu.
31. A učenici njegovi moljahu ga među tijem govoreći: Ravi! jedi.
32. A on im reče: Ja imam jelo da jedem za koje vi ne znate.
33. Tada učenici govorahu među sobom: Već ako mu ko donese da jede?
34. A on im reče: Jelo je moje da izvršim volju onoga koji me je poslao, i da svršim njegov posao.
35. Ne kažete li vi da su još četiri mjeseca pa će žetva prispjeti? Eto, velim vam: podignite oči svoje i vidite njive kako su već žute za žetvu.
36. I koji žnje prima platu, i sabira rod za život vječni, da se raduju zajedno i koji sije i koji žnje;
37. Jer je u tom istinita besjeda da je drugi koji sije a drugi koji žnje.
38. Ja vas poslah da žnjete gdje se vi ne trudiste; drugi se trudiše, a vi u posao njihov uđoste.
39. I iz grada onoga mnogi od Samarjana vjerovaše ga za bjesedu žene koja svjedočaše: Kaza mi sve što sam učinila.
40. Kad dođoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.
41. I mnogo ih više vjerova za njegovu besjedu.
42. A ženi govorahu: Sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.
43. A poslije dva dana iziđe odande, i otide u Galileju;
44. Jer sam Isus svjedočaše da prorok na svojoj postojbini nema časti.
45. A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.
46. Dođe pak Isus opet u Kanu Galilejsku, gdje pretvori vodu u vino. I bješe neki carev čovjek kojega sin bolovaše u Kapernaumu.
47. Ovaj čuvši da Isus dođe iz Judeje u Galileju dođe k njemu i moljaše ga da siđe i da mu iscijeli sina; jer bijaše na smrti.
48. I reče mu Isus: Ako ne vidite znaka i čudesa ne vjerujete.
49. Reče mu carev čovjek: Gospode! siđi dok nije umrlo dijete moje.
50. Reče mu Isus: Idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova čovjek riječi koje mu reče Isus, i pođe.
51. A odmah kad on silažaše, gle, sretoše ga sluge njegove i javiše mu govoreći: Sin je tvoj zdrav.
52. Tada pitaše za sahat u koji mu lakše bi; i kazaše mu: Juče u sedmom sahatu pusti ga groznica.
53. Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reče Isus: Sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuća njegova.
54. Ovo opet drugo čudo učini Isus kad dođe iz Judeje u Galileju.
Glava 5
1. A potom bješe praznik Čivutski, i iziđe Isus u Jerusalim.
2. u Jerusalimu pak kod Ovčijeh vrata ima banja, koja se zove Čivutski Vitezda, i oko nje pet pokrivenijeh trijemova,
3. U kojima ležaše mnoštvo bolesnika, slijepijeh, hromijeh, suhijeh, koji čekahu da se zaljulja voda;
4. Jer anđeo Gospodnji silažaše u određeno vrijeme u banju i mućaše vodu; i koji najprije ulažaše pošto se zamuti voda, ozdravljaše, makar kakva bolest da je na njemu.
5. A ondje bijaše jedan čovjek koji trideset i osam godina bješe bolestan.
6. Kad vidje Isus ovoga gdje leži, i razumje da je već odavno bolestan, reče mu: Hoćeš li da budeš zdrav?
7. Odgovori mu bolesni: Da, Gospode; ali nemam čovjeka da me spusti u banju kad se zamuti voda; a dok ja dođem drugi siđe prije mene.
8. Reče mu Isus: Ustani uzmi odar svoj i hodi.
9. I odmah ozdravi čovjek, i uzevši odar svoj hođaše. A taj dan bješe subota.
10. Tada govorahu Čivuti onome što ozdravi: Danas je subota, i ne valja ti odra nositi.
11. A on im odgovori: Koji me iscijeli on mi reče: uzmi odar svoj i hodi.
12. A oni ga zapitaše: Ko je taj čovjek koji ti reče: uzmi odar svoj i hodi?
13. A iscijeljeni ne znadijaše ko je; jer se Isus ukloni, jer ljudstva mnogo bješe na mjestu.
14. A po tom ga nađe Isus u crkvi i reče mu: Eto si zdrav, više ne griješi, da ti ne bude gore.
15. A čovjek otide i kaza Čivutima da je ono Isus koji ga iscijeli.
16. I za to gonjahu Čivuti Isusa, i gledahu da ga ubiju, jer činjaše to u subotu.
17. A Isus im odgovaraše: Otac moj poslije čini, i ja činim.
18. I za to još više gledahu Čivuti da ga ubiju što ne samo kvaraše subotu nego i ocem svojijem nazivaše Boga i građaše se jednak Bogu.
19. A Isus odgovarajući reče im: Zaista, zaista vam kažem: sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini onako;
20. Jer otac ljubi sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće mu veća djela od ovijeh da se vi čudite.
21. Jer kako što otac podiže mrtve i oživljuje, tako i sin koje hoće oživljuje.
22. Jer otac ne sudi nikome, nego sav sud dade sinu.
23. Da svi poštuju sina kao što oca poštuju. Ko ne poštuje sina ne poštuje oca koji ga je poslao.
24. Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome koji je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.
25. Zaista, zaista vam kažem: ide čas, i već je nastao, kad će mrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživljeti.
26. Jer kako što otac ima život u sebi, tako dade i sinu da ima život u sebi;
27. I dade mu vlast da i sud čini, jer je sin čovječij.
28. Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega,
29. I izići će koji su činili dobro u vaskrsenije života, a koji su činili zlo u vaskrsenije suda.
30. Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan; jer ne traži volje svoje nego volju oca koji me je poslao.
31. Ako ja svjedočim za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito.
32. Ima drugi koji svjedoči za mene; i znam da je istinito svjedočanstvo što svjedoči za mene.
33. Vi poslaste k Jovanu, i posvjedoči vam za istinu;
34. A ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasete.
35. On bješe vidjelo koje goraše i svijetljaše; a vi se htjeste malo vremena radovati njegovu svijetljenju.
36. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Jovanova; jer poslovi koje mi dade otac da ih svršim, ovi poslovi koje ja radim svjedoče za mene da me otac posla.
37. I otac koji me posla sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova kad čuste ni lica njegova vidjeste;
38. I riječi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onome koga on posla.
39. Pregledajte pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni; i ona svjedoče za mene.
40. I ne ćete da dođete k meni da imate život.
41. Ja ne primam slave od ljudi.
42. Nego vas poznajem da ljubavi Božije nemate u sebi.
43. Ja dođoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.
44. Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?
45. Ne mislite da ću vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate.
46. Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene.
47. A kad njegovijem pismima ne vjerujete kako ćete vjerovati mojijem riječima?
Glava 6
1. Po tom otide Isus preko mora Galilejskoga kod Tiverijade.
2. I za njim iđaše mnoštvo naroda, jer viđahu čudesa njegova koja činjaše na bolesnicima
3. A Isus iziđe na goru, i ondje sjeđaše s učenicima svojijem.
4. A bijaše blizu pasha praznik Čivutski.
5. Podignuvši dakle Isus oči, i vidjevši da mnoštvo naroda ide k njemu, reče Filipu: Gdje ćemo kupiti hljeba da ovi jedu?
6. A ovo govoraše kušajući ga, jer sam znadijaše šta će činiti.
7. Odgovori mu Filip: Dvjesta groša hljeba nije dosta da svakome od njih po malo dopadne.
8. Reče mu jedan od učenika njegovijeh, Andrija, brat Simona Petra:
9. Ovdje ima jedno momče koje ima pet hljebova ječmenijeh i dvije ribe; ali šta je to na toliki svijet!
10. A Isus reče: Posadite ljude. A bješe trave mnogo na onome mjestu. Posadi se dakle ljudi na broj oko pet hiljada.
11. A Isus uzevši one hljebove, i davši hvalu, dade učenicima, a učenici onima koji bijahu posađeni; tako i od riba koliko htješe.
12. I kad se nasitiše, reče učenicima svojijem: Skupite komade što pretekoše da ništa ne propadne.
43. I skupiše, i napuniše dvanaest kotarica komada od pet hljebova ječmenijeh što preteče iza onijeh što su jeli.
14. A ljudi vidjevši čudo koje učini Isus govorahu: Ovo je zaista onaj prorok koji treba da dođe na svijet.
15. A kad razumje Isus da hoće da dođu da ga uhvate i da ga učine carem, otide opet u goru sam.
46. A kad bi u veče siđoše učenici njegovi pa more,
17. I uđoše u lađu, i pođoše preko mora u Kapernaum. I već se bijaše smrklo, a Isus ne bješe došao k njima.
18. A more se podizaše od velikoga vjetra.
19. Vozivši pak oko dvadeset i pet ili trideset potrkališta ugledaše Isusa gdje ide po moru i došao blizu do lađe, i uplašiše se.
20. A on im reče: Ja sam; ne bojte se.
21. Onda ga s radosti uzeše u lađu; i odmah lađa bi na zemlji u koju iđahu.
22. Sjutradan pak narod koji stajaše preko mora kad vidje da lađe druge ne bješe ondje osim one jedne što u nju uđoše učenici njegovi, i da ne uđe Isus s učenicima svojijem u lađu nego sami učenici njegovi otidoše,
23. A druge lađe iz Tiverijade dođoše blizu onog mjesta gdje jedoše hljeb kad Gospod dade hvalu,
24. Kad vidje narod da Isusa ne bješe ondje ni učenika njegovijeh, uđoše i oni u lađe, i dođoše i Kapernaum da traže Isusa.
25. I našavši ga preko mora rekoše mu: Ravi! kad si došao ovamo?
26. Isus im odgovori i reče: Zaista, zaista vam kažem: ne tažite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste hljeba i nasitiste se.
27 Starajte se ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za vječni život, koje će vam dati sin čovječij, jer ovoga potvrdi otac Bog.
28. A oni mu rekoše: šta ćemo činiti da radimo djela Božija?
29. Odgovori Isus i reče im: Ovo je djelo Božije da vjerujete onoga koga on posla.
30. A oni mu rekoše: Kakav dakle ti pokazuješ znak da vidimo i da ti vjerujemo? šta radiš ti?
31. Ocevi naši jedoše manu u pustinji, kao što je napisano: hljeb s neba dade im da jedu.
32. Tada im reče Isus: Zaista, zaista vam kažem: Mojsije ne dade vama hljeba s neba, nego vam otac moj daje hljeb istiniti s neba;
33. Jer je hljeb Božij onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.
34. Tada mu rekoše: Gospode! daj nam svagda taj hljeb.
35. A Isus im reče: Ja sam hljeb života: koji meni dolazi ne će ogladnjeti, i koji mene vjeruje ne će nikad ožednjeti.
36. Nego vam kazah da me i vi vidjeste i ne vjerujete.
37. Sve što meni daje otac k meni će doći; i koji dolazi k meni ne ću ga istjerati na polje.
38. Jer siđoh s neba ne da činim volju svoju, nego volju oca koji me posla.
39. A ovo je vonja oca koji me posla da od onoga što mi dade ništa ne izgubim, nego da ga vaskrsnem u pošljednji dan.
40. A ovo je volja onoga koji me posla da svaki koji vidi sina i vjeruje ga ima život vječni; i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
44. Tada vikahu Čivuti na njega što reče: Ja sam hljeb koji siđe s neba,
42. I govorahu: Nije li ovo Isus sin Josifov kojemu mi znamo oca i mater? kako dakle on govori: ja siđoh s neba?
43. Onda Isus odgovori i reče im: Ne vičite među sobom.
44. Niko ne može doći k meni ako ga ne dovuče otac koji me posla; a ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan.
45. U prorocima stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svaki koji čuje od oca i nauči, doći će k meni.
46. Ne da je ko vidio oca osim onoga koji je od Boga: on vidje oca.
47. Zaista, zaista vam kaže: koji vjeruje mene ima život vječni.
48. Ja sam hljeb života.
49. Ocevi vaši jedoše manu u pustinji, i pomriješe.
50. Ovo je hljeb koji silazi s neba: da koji od njega jede ne umre.
51. Ja sam hljeb živi koji siđe s neba; koji jede od ovoga hljeba življeće va vijek; i hljeb koji ću ja dati tijelo je moje, koje ću dati za život svijeta.
52. A Čivuti se prepirahu među sobom govoreći: Kako može ovaj dati nama tijelo svoje da jedemo?
53. A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ako ne jedete tijela sina čovječijega i ne pijete krvi njegove, ne ćete imati života u sebi.
54. Koji jede moje tijelo i pije moju krv ima život vječni, i ja ću ga vaskrsnuti u pošljednji dan:
55. Jer je tijelo moje pravo jelo i krv moja pravo piće.
56. Koji jede moje tijelo i pije moju krv stoji u meni i ja u njemu.
57. Kao što me posla živi otac, i ja živim oca radi; i koji jede mene i on će življeti mene radi.
58. Ovo je hljeb koji siđe s neba: ne kao što vaši ocevi jedoše manu, i pomriješe; koji jede hljeb ovaj življeće va vijek.
59. Ovo reče u zbornici kad učaše u Kapernaumu.
60. Tada mnogi od učenika njegovijeh koji slušahu rekoše: Ovo je tvrda besjeda! ko je može slušati?
61. A Isus znajući u sebi da učenici njegovi viču na to, reče im: Zar vas ovo sablažnjava?
62. A kad vidite sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio?
63. Duh je ono što oživljava; tijelo ne pomaže ništa. Riječi koje vam ja rekoh duh su i život su.
64. Ali imaju neki među vama koji ne vjeruju. Jer znadijaše Isus od početka koji su što ne vjeruju, i ko će ga izdati.
65. I reče: Za to vam rekoh da niko ne može doći k meni ako mu ne bude dano od oca mojega.
66. Od tada mnogi od učenika njegovijeh otidoše natrag, i više ne iđahu s njim.
67. A Isus reče dvanaestorici: Da ne ćete i vi otići?
68. Tada mu odgovori Simon Petar: Gospode! kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.
69. I mi vjerovasmo i poznasmo da si ti Hristos, sin Boga živoga.
70. Isus im odgovori: Ne izbrah li ja vas dvanaestoricu, i jedan je od vas đavo?
71. A govoraše za Judu Simonova Iskariota, jer ga on šćaše izdati, i bijaše jedan od dvanaestorice.
Glava 7
1. I po tom hođaše Isus po Galileji; jer po Judeji ne šćadijaše da hodi, jer gledahu Čivuti da ga ubiju.
2. Bijaše pak blizu praznik Čivutski građenje sjenica.
3. Tada mu rekoše braća njegova: Iziđi odavde i idi u Judeju, da i učenici tvoji vide djela tvoja koja činiš;
4. Jer niko ne čini što tajno a sam traži da je poznat. Ako to činiš javi sebe svijetu.
5. Jer ni braća njegova ne vjerovahu ga.
6. Tada im reče Isus: Vrijeme moje još mije došlo, a vrijeme je vaše svagda gotovo.
7. Ne može svijet mrziti na vas: a na mene mrzi, jer ja svjedočim zanj da su djela njegova zla.
8. Vi iziđite na praznik ovaj: ja još ne ću izići na praznik ovaj, jer se moje vrijeme još nije navršilo.
9. Rekavši im ovo osta u Galileji.
10. A kad iziđoše braća njegova na praznik, tada i sam iziđe, ne javno nego kao tajno.
11. A Čivuti ga tražahu na praznik i govorahu: Gdje je on?
12. I bijahu zanj mnoge raspre u narodu: jedni govorahu da je dobar, a drugi: Nije, nego vara narod.
13. Ali niko ne govoraše javno zanj od straha Čivutskoga.
14. Ali odmah u polovini praznika iziđe Isus u crkvu i učaše.
15. I divljahu se Čivuti govoreći: Kako ovaj zna knjige a nije se učio?
16. Tada im odgovori Isus i reče: Moja nauka nije moja, nego onoga koji me je poslao.
17. Ko hoće njegovu volju tvoriti, razumjeće je li ova nauka od Boga ili ja sam od sebe govorim.
18. Koji govori sam od sebe, slavu svoju traži; a ko traži slavu onoga koji ga je poslao, on je istinit i nema u njemu nepravde.
19. Ne dade li Mojsije vama zakon i niko od vas ne živi po zakonu? Za što tražite da me ubijete?
20. Odgovori narod i reče: Jeli đavo u tebi? ko traži da te ubije?
21. Odgovori Isus i reče im: Jedno djelo učinih i svi se divite tome.
22. Mojsije vam dade da se obrezujete (ne kao da je od Mojsija nego od otaca); i u subotu obrezujete čovjeka.
23. Ako se čovjek u subotu obrezuje da se ne pokvari zakon Mojsijev, srdite li se na mene što svega čovjeka iscijeliti u subotu?
24. Ne gledajte ko je ko kad sudite, nego pravedan sud sudite.
25. Tada govorahu neki od Jerusalimljana: Nije li to onaj kojega traže da ubiju?
26. I gle, kako govori slobodno i ništa mu ne vele: da ne doznaše naši knezovi da je on zaista Hristos?
27. Ali ovoga znamo otkuda je; a Hristos kad dođe, niko neće znati otkuda je.
28. Tada Isus povika u crkvi učeći i reče: I mene poznajete i znate otkuda sam; i sam od sebe ne dođoh, nego ima istiniti koji me posla, kojega vi ne znate.
29. Ja ga znam, jer sam od njega i on me posla.
30. Tada gledahu da ga uhvate; i niko ne metnu nanj ruke, jer još ne bješe došao čas njegov.
31. A od naroda mnogi ga vjerovaše, i govorahu: Kad dođe Hristos eda li će više čudesa činiti nego ovaj što čini?
32. čuše fariseji od naroda takovi govor za njega, i poslaše fariseji i glavari sveštenički sluge da ga uhvate.
33. Tada reče Isus: Još sam malo vremena s vama, pa ide k onome koji me posla.
34. Tražićete me i ne ćete me naći; i gdje sam ja vi ne možete doći.
35. A Čivuti rekoše među sobom: Kuda će ovaj ići da ga mi ne nađemo? Ne ćeli ići među rastrkane Grke, i Grke učiti?
36. šta znači ova riječ što reče: tražićete me i nećete me naći; i gdje sam ja vi ne možete doći?
37. A u pošljednji veliki dan praznika stajaše Isus i vikaše govoreći: Ko je žedan neka dođe k meni i pije.
38. Koji me vjeruje, kao što pijemo reče, iz njegova tijela oteći će rijeke žive vode.
39. A ovo reče za Duha kojega poslije primiše oni koji vjeruju u ime njegovo: jer Duh sveti još ne bješe na njima, jer Isus još ne bješe proslavljen.
40. A mnogi od naroda čuvši ove riječi govorahu: Ovo je zaista prorok.
41. Drugi govorahu: Ovo je Hristos. A jedni govorahu: Zar će Hristos iz Galileje doći?
42. Ne kaza li pismo da će Hristos doći od sjemena Davidova, i iz sela Vitlejema odakle bješe David?
43. Tako raspra postade u narodu njega radi.
44. A neki od njih šćadijahu da ga uhvate; ali niko ne metnu ruku nanj.
45. Dođoše pak sluge ka glavarima svešteničkijem i farisejima; i oni im rekoše: Za što ga ne dovedoste?
46. A sluge odgovoriše: Nikad čovjek nije tako govorio kao ovaj čovjek.
47. Tada im odgovoriše fariseji: Zar se i vi prevariste?
48. Vjerova li ga ko od knezova ili od fariseja?
49. Nego narod ovaj, koji ne zna zakona, proklet je.
50. Reče im Nikodim što dolazi k njemu noću, koji bješe jedan od njih:
51. Eda li zakon naš sudi čovjeku dokle ga najprije ne sasluša i dozna šta čini?
52. Odgovoriše mu i rekoše: Nijesi li i ti iz Galileje? Razgledaj i viđi da prorok iz Galileje ne dolazi.
53. I otidoše svaki svojoj kući.
Glava 8
1. A Isus otide na goru Maslinsku.
2. A u jutru opet dođe u crkvu, i sav narod iđaše k njemu; i sjedavši učaše ih.
3. A književnici i fariseji dovedoše k njemu ženu uhvaćenu u preljubi, i postavivši je na srijedu
4. Rekoše mu: Učitelju! ova je žena uhvaćena sad u preljubi;
5. A Mojsije nam u zakonu zapovjedi da takove kamenje ubijamo; a ti šta veliš?
6. Ovo pak rekoše kušajući ga da bi ga imali za što okriviti. A Isus saže se dolje i pisaše prstom po zemlji (ne gledajući na njih).
7. A kad ga jednako pitahu, ispravi se i reče im: Koji je među vama bez grijeha neka najprije baci kamen na nju.
8. Pa se opet saže dolje i pisaše po zemlji.
9. A kad oni to čuše, i pokarani budući od svoje savjesti izlažahu jedan za drugijem počevši od starješina do pošljednjijeh; i osta Isus sam i žena stojeći na srijedi.
10. A kad se Isus ispravi, i ne vidjevši ni jednoga do samu ženu, reče joj: ženo! gdje su oni što te tužahu? Ni jedan te ne osudi?
11. A ona reče: Ni jedan, Gospode! A Isus joj reče: Ni ja te ne osuđujem; idi, i odsele više ne griješi.
12. Isus im pak opet reče: Ja sam vidjelo svijetu: ko ide za mnom ne će hoditi po tami, nego će imati vidjelo života.
13. Tada mu rekoše fariseji: Ti sam za sebe svjedočiš: svjedočanstvo tvoje nije istinito.
14. Isus odgovori i reče im: Ako ja svjedočim sam za sebe istinito je svjedočanstvo moje: jer znam otkuda dođoh i kuda idem; a vi ne znate otkuda dolazim i kuda idem.
15. Vi sudite po tijelu, ja ne sudim nikome.
16. I ako sudim ja, sud je moj prav: jer nijesam sam, nego ja i otac koji me posla.
17. A i. u zakonu vašemu stoji napisano da je svjedočanstvo dvojice ljudi istinito.
18. Ja sam koji svjedočim sam za sebe, i svjedoči za mene otac koji me posla.
19. Tada mu govorahu: Gdje je otac tvoj? Isus odgovori: Ni mene znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega.
20. Ove riječi reče Isus kod hazne Božije kad učaše u crkvi; i niko ga ne uhvati, jer još ne bješe došao čas njegov.
21. A Isus im opet reče: Ja idem i tražićete me; i pomrijećete u svojemu grijehu; kud ja idem vi ne možete doći.
22. Tada rekoše Čivuti: Da se ne će sam ubiti, što govori: kud ja idem vi ne možete doći?
23. I reče im: Vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh vi ste od ovoga svijeta, ja nijesam od ovoga svijeta.
24. Tako vam kazah da ćete pomrijeti u grijesima svojima; jer ako ne uzvjerujete da sam ja, pomrijećete u grijesima svojima.
25. Tada mu govorahu: Kositi? I reče im Isus:Početak, kako vam i kažem.
26. Mnogo imam za vas govoriti i suditi; ali onaj koji me posla istinit je, i ja ono govorim svijetu što čuh od njega.
27. Ne razumješe dakle da im govoraše za oca.
28. A Isus im reče: Kad podignete sina čovječijega, onda ćete doznati da sam ja, i da ništa sam od sebe ne činim; nego kako me nauči otac moj onako govorim.
29. I onaj koji me posla sa mnom je. Ne ostavi otac mene sama; jer je svagda činim što je njemu ugodno.
30. Kad ovo govoraše, mnogi ga vjerovaše.
31. Tada Isus govoraše oni je Čivutima koji mu vjerovaše: Ako vi ostanete na mojoj besjedi, zaista ćete biti učenici moji,
32. I poznaćete istinu, i istina će vas izbaviti.
33. Odgovoriše i rekoše mu: Mi smo sjeme Avramovo, i nikome nijesmo robovali nikad; kako ti govoriš da ćemo se izbaviti?
34. Isus im odgovori: Zaista, zaista vam kažem da je svaki koji čini grijeh rob grijehu.
35. A rob ne ostaje u kući va vijek, sin ostaje va vijek.
36. Ako vas dakle sin izbavi, zaista ćete biti izbavljeni.
37. Znam da ste sjeme Avramovo; ali gledate da me ubijete, jer moja besjeda ne može u vas da stane.
38. Ja govorim što vidjeh od oca svojega; i vi tako činite što vidjeste od oca svojega.
39. Odgovoriše i rekoše mu: Otac je naš Avram. Isus im reče: Kad biste vi bili djeca Avramova, činili biste djela Avramova.
40. A sad gledate mene da ubijete, čovjeka koji vam istinu kazah koju čuh od Boga: tako Avram nije činio.
41. Vi činite djela oca svojega. Tada mu rekoše: Mi nijesmo rođeni od kurvarstva: jednoga oca imamo Boga.
42. A Isus im reče: Kad bi Bog bio vaš otac, ljubili biste mene; jer ja od Boga iziđoh i dođoh; jer ne dođoh sam od sebe, nego me on posla.
43. Za što ne razumijete govora mojega? Jer ne možete riječi mojijeh da slušate.
44. Vaš je otac đavo; i slasti oca svojega hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži.
45. A meni ne vjerujete. jer ja istinu govorim.
46. Koji me od vas kori za grijeh? Ako li istinu govorim, za što mi vi ne vjerujete?
47. Ko je od Boga riječi Božije sluša; za to vi ne slušate, jer nijeste od Boga.
48. Tada odgovoriše Čivuti rekoše mu: Ne govorimo li mi pravo da si ti Samarjanin, i da je đavo u tebi?
49. Isus odgovori: U meni đavola nema, nego poštujem oca svojega; a vi mene sramotite.
50. A ja ne tražim slave svoje; ima koji traži i sudi.
51. Zaista, zaista vam kažem: ko održi riječ moju ne će vidjeti smrti do vijeka.
52. Tada mu rekoše Čivuti: Sad vidjesmo da je đavo u tebi: Avram umrije i proroci, a ti govoriš: ko održi riječ moju ne će okusiti smrti do vijeka.
53. Eda li si ti već i od oca našega Avrama, koji umrije? I proroci pomriješe: ko se ti sam gradiš?
54. Isus odgovori: Ako se ja sam slavim, slava je moja ništa: otac je moj koji me slavi, za kojega vi govorite da je vaš Bog.
55. I ne poznajete ga, a ja ga znam; i ako reče da ga ne znam biću laža kao vi. Nego ga znam, i riječ njegovu držim.
56. Avram, otac vaš, bio je rad da vidi dan moj; i vidje, i obradova se.
57. Tada mu rekoše Čivuti:Još ti nema pedeset godina, i Avrama li si vidio?
58. A Isus im reče: Zaista, zaista vam kažem: ja sam prije nego se Avram rodio.
59. Tada uzeše kamenje da bace nanj; a Isus se sakri, i iziđe iz crkve prošavši između njih i otide tako.
Glava 9
1. I prolazeći vidje čovjeka slijepa od rođenja
2. I zapitaše ga učenici njegovi govoreći: Ravi! ko sagriješi, ili ovaj ili roditelji njegovi, te se rodi slijep.
3. Isus odgovori: Ni on sagriješi ni roditelji njegovi, nego da se jave djela Božija na njemu.
4. Meni valja raditi djela onoga koji me posla dok je dan: doći će noć kad niko ne može raditi.
5. Dok sam na svijetu vidjelo sam svijetu.
6. Rekavši ovo pljunu na zemlju i načini kao od pljuvačke, i pomaza kalom oči slijepome,
7. I reče mu: Idi umij se u banji Siloamskoj (koje znači poslan). Otide dakle i umi se, i dođe gledajući.
8. A susjedi i koji ga bijahu vidjeli prije da bješe slijep govorahu: Nije li ovo onaj što sjeđaše i prošaše?
9. Jedni govorahu: On je; a drugi: Nalik je nanj. A on govoraše: Ja sam.
10. Tada mu govorahu: Kako ti se otvoriše oči?
11. On odgovori i reče: čovjek koji se zove Isus načini kao, i pomaza oči moje, i reče mn: idi u banju Siloamsku i umij se. A kad otidoh i umih se, progledah.
12. Tada mu rekoše: Gdje je on? Reče: Ne znam.
13. Tada ga povedoše k farisejima, onoga što bješe nekad slijep.
14. A bješe subota kad načini Isus kao i otvori mu oči.
15. Tada ga opet pitahu i fariseji kako progleda. A on im reče: Kao metnu mi na oči, i umih se, i vidim.
16. Tada govorahu neki od fariseja: Nije ovaj čovjek od Boga, jer ne svetkuje subote. Drugi govorahu: Kako može čovjek grješan takova čudesa činiti? I posta raspra među njima.
17. Rekoše dakle opet slijepcu: šta veliš ti za njega što ti otvori oči tvoje? A on reče: Prorok je.
18. Tada Čivuti ne vjerovaše za njega da bješe slijep i progleda, dok ne dozvaše roditelje onoga što je progledao,
19. I zapitaše ih govoreći: Je li ovo vaš sin za koga vi govorite da se rodi slijep? kako dakle sad vidi?
20. A roditelji njegovi odgovoriše im i rekoše: Znamo da je ovo sin naš, i da se rodi slijep;
21. A kako sad vidi ne znamo; ili ko mu otvori oči mi ne znamo; on je veliki, pitajte njega neka sam kaže za sebe.
22. Ovo rekoše roditelji njegovi, jer se bojahu Čivuta; jer se Čivuti bijahu dogovorili da bude odlučen od zbornice ko ga prizna za Hrista.
23. Za to rekoše roditelji njegovi: On je veliki, pitajte njega.
24. Tada po drugi put dozvaše čovjeka koji je bio slijep, i rekoše mu: Podaj Bogu slavu; mi znamo da je čovjek ovaj grješan.
25. A on odgovori i reče: Jeli grješan ne znam; samo znam da ja bijah slijep, a sad vidim.
26. Tada mu opet rekoše: šta ti učini? kako otvori oči tvoje?
27. Odgovori im: Ja vam već kazah, i ne slušaste; šta ćete opet slušati? Već ako i vi hoćete učenici njegovi da budete?
28. A oni ga ukoriše, i rekoše mu: Ti si učenik njegov, a mi smo učenici Mojsijevi.
29. Mi znamo da s Mojsijem govori Bog; a ovoga ne znamo otkuda je.
30. čovjek odgovori i reče im: To i jest za čudo, što vi ne znate otkuda je a on otvori oči moje.
31 . A znamo da Bog ne sluša grješnika; nego ako ko poštuje Boga i volju njegovu tvori onoga sluša.
32. Od kako je svijeta nije čuveno da ko otvori oči rođenom slijepcu.
33. Kad on ne bi bio od Boga ne bi mogao ništa činiti.
34. Odgovoriše i rekoše mu: Ti si se rodio sav u grijesima, pa zar ti nas da učiš? I istjeraše ga na polje.
35. ču Isus da ga istjeraše na polje; i našavši ga reče mu: Vjeruješ li ti sina Božijega?
36. On odgovori i reče: A koje je, Gospode, da ga vjerujem?
37. A Isus mu reče: I vidio si ga, i koji govori s tobom on je.
38. A on reče: Vjerujem Gospode! I pokloni mu se.
39. I reče Isusu: Ja dođoh na sud na ovaj svijet, da vide koji ne vide, i koji vide da postanu slijepi.
40. I čuše ovo neki od fariseja koji bijahu s njim, i rekoše mu: Eda li smo i mi slijepi?
41. Reče im Isus: Kad biste bili slijepi, ne biste imali grijeha; a sad govorite da vidite, tako vaš grijeh ostaje.
Glava 10
1. Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovčiji nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;
2. A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:
3. njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
4. I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
5. A za tuđinom ne će da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuđega.
6. Ovu priču kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.
7. Tada im reče Isus opet: Zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.
8. Svi koliko ih god dođe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.
9. Ja sam vrata; ko uđe kroza me spašće se, i ući će i izići će, i pašu će naći.
10. Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi: ja dođoh da imaju život i izobilje.
11. Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,
12. A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;
13. A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14. Ja sam pastir dobri, i znam svoje, i moje mene znaju.
15. Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.
16. I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i čuće glas moj, i biće jedno stado i jedan pastir.
17. Za to me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.
18. Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je, i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.
19. Tada opet postade raspra među Čivutima za ove riječi.
20. Mnogi od njih govorahu: U njemu je đavo, i poludio je; šta ga slušate?
21. Drugi govorahu: Ove riječi nijesu ludoga: zar može đavo slijepima oči otvorati?
22. A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.
23. I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.
24. A Čivuti ga opkoliše, i govorahu mu: Dokle ćeš mučiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.
25. Isus im odgovori: Ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoče za me.
26. Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.
27. Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.
28. I ja ću im dati život vječni, i nikad ne će izginuti, i niko ih ne će oteti iz ruke moje.
29. Otac moj koji mi ih dade veći je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.
30. Ja i otac jedno smo.
31. A Čivuti opet uzeše kamenje da ga ubiju.
32. Isus im odgovori: Mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?
33. Odgovoriše mu Čivuti govoreći: Za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, čovjek budući, gradiš se Bog.
34. Isus im odgovori: Ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh bogovi ste?
35. Ako one nazva bogovima kojima riječ Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;
36. Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij?
37. Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.
38. Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu.
39. Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmače iz ruku.
40. I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršćavaše; i osta ondje.
41. I mnogi dođoše k njemu i govorahu: Jovan ne učini mi jednoga čuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.
42. I mnogi vjerovaše ga ondje.
Glava 11
1. Bijaše pak jedan bolesnik, Lazar iz Vitanije iz sela Marije i Marte sestre njezine.
2. (A Marija, koje brat Lazar bolovaše, bješe ona što pomaza Gospoda mirom i otr noge njegove svojom kosom.)
3. Onda poslaše sestre k njemu govoreći: Gospode! gle, onaj koji ti je mio bolestan je.
4. A kad ču Isus, reče: Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se proslavi sin Božij s nje.
5. A Isus ljubljaše Martu i sestru njezinu i Lazara.
6. A kad ču da je bolestan, tada osta dva dana na onom mjestu gdje bješe.
7. A potom reče učenicima: Hajdemo opet u Judeju.
8. Učenici mu rekoše: Ravi! sad Judejci šćadijahu da te ubiju kamenjem, pa opet hoćeš da ideš onamo?
9. Isus odgovori: Nije li dvanaest sahata u danu? ko danju ide ne spotiče se, jer vidi vidjelo ovoga svijeta;
10. A ko ide noću spotiče se, jer nema vidjela u njemu.
11. Ovo kaza i po tom reče im: Lazar, naš prijatelj, zaspa; nego idem da ga probudim.
12. Onda mu rekoše učenici njegovi: Gospode! ako je zaspao, ustaće.
13.. A Isus im reče za smrt njegovu, a oni mišljahu da govori za spavanje sna.
14. Tada im Isus kaza upravo: Lazar umrije.
15. I milo mi je vas radi što nijesam bio onamo da vjerujete: nego hajdemo k njemu.
16. Onda Toma, koji se zvaše Blizanac, reče učenicima: Hajdemo i mi da pomremo s njim.
17. A kad dođe Isus, nađe ga a on već četiri dana u grobu.
18. (A Vitanija bješe blizu Jerusalima oko petnaest potrkališta.)
19. I mnogi od Judejaca bijahu došli k Marti i Mariji da ih tješe za bratom njihovijem.
20. Kad Marta dakle ču da Isus ide, iziđe predanj, a Marija sjeđaše doma.
21. onda reče Marta Isusu: Gospode! da si bio ovdje ne bi moj brat umr’o.
22. A i sad znam da što zaišteš u Boga daće ti Bog.
23. Isus joj reče: Brat će tvoj ustati,
24. Marta mu reče: Znam da će ustati o vaskrseniju, u pošljednji dan.
25. A Isus joj reče: Ja sam vaskrsenije i život: koji vjeruje mene ako i umre življeće.
26. I mi jedan koji živi i vjeruje mene ne će umrijeti va vijek. Vjeruješ li ovo?
27. Reče mu: Da, Gospode! ja vjerovah da si ti Hristos sin Božij koji je trebao da dođe na svijet.
28. I ovo rekavši otide te zovnu tajno Mariju sestru svoju govoreći: učitelj je došao, i zove te.
29. A ona kako ču, usta brzo i otide k njemu;
30. Jer Isus još ne bješe došao u selo, nego bijaše na onom mjestu gdje ga srete Marta.
34. A Judejci onda koji bijahu s njom u kući i tješahu je, kad vidješe Mariju da brzo usta i iziđe, pođoše za njom govoreći da ide na grob da plače onamo.
32. A Marija kako dođe gdje bješe Isus, i vidje ga, pade na noge njegove govoreći mu: Gospode! da si ti bio ovdje, ne bi umr’o moj brat.
33. Onda Isus kad je vidje gdje plače, i gdje plaču Judejci koji dođoše s njom, zgrozi se u duh, i sam postade žalostan.
34. I reče: Gdje ste ga metnuli? Rekoše mu: Gospode! hajde da vidiš.
35. Udariše suze Isusu.
36. Onda Judejci govorahu. Gledaj kako ga ljubljaše.
37. A neki od njih rekoše: Ne mogaše li ovaj koji otvori oči slijepcu učiniti da i ovaj ne umre?
38. A Isus opet se zgrozi u sebi, i dođe na grob; a bijaše pećina, i kamen ležaše na njoj.
39. Isus reče: Uzmite kamen. Reče mu Marta, sestra onoga što je umr’o. Gospode! već smrdi; jer su četiri dana kako je umr’o.
40. Isus joj reče: Ne rekoh li ti da ako vjeruješ vidjećeš slavu Božiju?
41. Uzeše dakle kamen gdje ležaše mrtvac; a Isus podiže oči gore, i reče: Oče! hvala ti što si me uslišio.
42. A ja znadoh da me svagda slušaš; nego rekoh naroda radi koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.
43. I ovo rekavši zovnu iza glasa: Lazare! iziđi na polje.
44. I iziđe mrtvac obavit platnom po rukama i po nogama, i lice njegovo ubrusom povezano. Isus im reče: Razdriješite ga i pustite nek ide.
45. Onda mnogi od Judejaca koji bijahu došli k Mariji i vidješe šta učini Isus, vjerovaše ga.
46. A neki od njih otidoše k farisejima i kazaše im šta učini Isus.
47. Onda glavari sveštenički i fariseji sabraše skupštinu, i govorahu: šta ćemo činiti? čovjek ovaj čini mnoga čudesa.
48. Ako ga ostavimo tako, svi će ga vjerovati: pa će doći Rimljani i uzeti nam zemlju i narod.
49. A jedan od njih, po imenu Kajafa, koji one godine bješe poglavar sveštenički, reče im: Vi ne znate ništa;
50. I ne mislite da je nama bolje da jedan čovjek umre za narod, nego li da narod sav propadne.
51. A ovo ne reče sam od sebe, nego, budući poglavar sveštenički one godine, proreče da Isusu valja umrijeti za narod;
52. I ne samo za narod, nego da i rasijanu djecu Božiju skupi u jedno.
53. Od toga dakle dana dogovoriše se da ga ubiju.
54. A Isus više ne hođaše javno po Judejcima, nego odande otide u kraj blizu pustinje u grad po imenu Jefrem, i ondje hođaše s učenicima svojima.
55. A bješe blizu pasha Čivutska, i mnogi iz onoga kraja dođoše u Jerusalim prije pashe da se očiste.
56. Tada tražahu Isusa, i stojeći u crkvi govorahu među sobom: šta mislite vi za što ne dolazi na praznik?
57. A glavari sveštenički i fariseji izdaše zapovijest ako ga ko opazi gdje je, da javi da ga uhvate.
Glava 12
1. A Isus prije pashe na šest lana dođe u Vitaniju gdje bješe Lazar što umrije, koga podiže iz mrtvijeh
2. Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a i Lazar sjeđaše s njim za trpezom;
3. A Marija uzevši litru pravoga nardova mnogocjenoga mira pomaza noge Isusove, i otr kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira.
4. Onda reče jedan od učenika njegovijeh, Juda Simonov Iskariotski, koji ga poslije izdade:
5. Za što se ovo miro ne prodade za trista groša i ne dade siromasima?
6. A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše unj.
7. A Isus reče: Ne dirajte u nju; ona je to pohranila za dan mojega pogreba:
8. Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.
9. Razumje pak mnogi narod iz Judeje da je ondje, i dođoše ne samo Isusa radi nego i da vide Lazara kojega podiže iz mrtvijeh.
10. A glavari sveštenički dogovoriše se da i Lazara ubiju;
11. Jer mnogi njega radi iđahu iz Judeje i vjerovahu Isusa.
12. A sjutradan mnogi od naroda koji bješe došao na praznik, čuvši da Isus ide u Jerusalim
13. uzeše grane od finika i iziđoše mu na susret, i vikahu govoreći: Osana! blagosloven koji ide u ime Gospodnje, car Izrailjev.
14. A Isus našavši magare usjede nanj, kao što je pisano:
15. Ne boj se kreći /kćeri?, prim. pri/ Sionova, evo car tvoj ide sjedeći na magaretu.
16. Ali ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu učiniše.
17. A narod svjedočaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.
18. Za to ga i srete narod, jer čuše da on učini ovo čudo.
19. A fariseji govorahu među sobom: Vidite da ništa ne pomaže? gle, svijet ide za njim.
20. A bijahu neki Grci među onima koji bijahu došli na praznik da se mole Bogu.
21. Ovi dakle pristupiše k Filipu, koji bješe iz Vitsaide Galilejske, i moljahu ga govoreći: Gospodine! mi bismo htjeli da vidimo Isusa.
22. Dođe Filip i kaza Andriji, a Andrija i Filip opet kazaše Isusu.
23. A Isus odgovori im govoreći: Dođe čas da se proslavi sin čovječij.
24. Zaista, zaista vam kažem: ako zrno pšenično padnuvši na zemlju ne umre, onda jedno ostane; ako li umre mnogo roda rodi:
25. Koji ljubi dušu svoju izgubiće je, a ko mrzi na dušu svoju na ovom svijetu, sačuvaće je za život vječni.
26. Ko meni služi, za mnom nek ide, i gdje sam ja ondje i sluga moj neka bude; i ko meni služi onoga će poštovati otac moj.
27. Sad je duša moja žalosna; i šta da kažem? Oče! sačuvaj me od ovoga časa; ali za to dođoh na čas ovaj.
28. Oče! proslavi ime svoje! Tada glas dođe s neba: I proslavio sam, i opet ću proslaviti.
29. A kad ču narod koji stajaše, govorahu: Grom zagrmi; a drugi govorahu: Anđeo mu govori.
30. Isus odgovori i reče: Ovaj glas ne bi mene radi nego naroda radi.
31. Sad je sud ovome svijetu: sad će biti istjeran knez ovoga svijeta na polje.
32. I kad ja bude podignut od zemlje, sve ću privući k sebi.
33. A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umrijeti
34. Narod mu odgovori. Mi čusmo iz zakona da će Hristos ostati va vijek; kako ti govoriš da se sinu čovječijemu valja podignuti? Ko je taj sin čovječij?
35. A Isus im reče: Još je malo vremena vidjelo s vama; hodite dok vidjelo imate da vas tama ne obuzme; jer ko hodi po tami ne zna kuda ide.
36. Dok vidjelo imate vjerujte vidjelo, da budete sinovi vidjela. Rekavši ovo Isus otide i sakri se od njih.
37. Ako je i činio tolika čudesa pred njima, opet ga ne vjerovahu;
38. Da se zbude riječ Isaije proroka koji reče: Gospode! ko vjerova govorenju našemu? i ruka Gospodnja kome se otkri?
39. Za to ne mogahu vjerovati, jer opet reče Isaija:
40. Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima ni srce razumiju, i ne obrate se da ih iscijelim.
41. Ovo reče Isaija kad vidje slavu njegovu i govori za njega.
42. Ali opet i od knezova mnogi ga vjerovaše; nego radi fariseja ne priznavahu, da ne bi bili izgnani iz zbornice;
43. Jer im većma omilje slava ljudska nego slava Božija.
44. A Isus povika i reče: Ko mene vjeruje ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla;
45. I ko vidi mene vidi onoga koji me posla.
46. Ja dođoh vidjelo na svijet, da ni jedan koji me vjeruje ne ostane u tami.
47. I ko čuje moje riječi i ne vjeruje, ja mu ne ću suditi; jer ja ne dođoh da sudim svijetu, nego da spasem svijet.
48. Koji se odriče mene, i ne prima riječi mojijeh, ima sebi sudiju: riječ koju ja govorih ona će mu suditi u pošljednji dan;
49. Jer ja od sebe ne govorih, nego otac koji me posla on mi dade zapovijest šta ću kazati i šta ću govoriti.
50. I znam da je zapovijest njegova život vječni. što ja dakle govorim onako govorim kao što mi reče otac.
Glava 13
1. A pred praznik pashe, znajući Isus da mu dođe čas da prijeđe iz ovoga svijeta k ocu, kako je ljubio svoje koji bijahu na svijetu, do kraja iz ljubi.
2. I po večeri kad već đavo bješe metnuo u srce Judi Simonovu Iskariotskome da ga izda,
3. Znajući Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od Boga iziđe, i k Bogu ide,
4. Ustade od večere, i skide svoje haljine, i uze ubrus te se zapreže;
5. Po tom usu vodu u umivaonicu, i poče prati noge učenicima i otirati ubrusom kojijem bješe zapregnut.
6. Onda dođe k Simonu Petru, i on mu reče: Gospode! zar ti moje noge da opereš?
7. Isus odgovori i reče mu: što ja činim ti sad ne znaš, ali ćeš poslije doznati.
8. Reče mu Petar: Nikad ti ne ćeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: Ako te ne operem nemaš dijela sa mnom.
9. Reče mu Simon Petar: Gospode! ne samo noge moje. nego i ruke i glavu.
10. Isus mu reče: Opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist; i vi ste čisti, ali ne svi.
11. Jer znadijaše izdajnika svojega, za to reče: Nijeste svi čisti.
12. A kad im opra noge, uze haljine svoje, i sjedavši opet za trpezu reče im: Znate li što ja učinih vama?
13. Vi zovete mene učiteljem i Gospodom; i pravo velite: jer jesam.
14. Kad dakle ja oprah vama noge Gospod i učitelj, i vi ste dužni jedan drugome prati noge.
15. Jer ja vam dadoh ugled da i vi tako činite kao što ja vama učinih.
16. Zaista, zaista vam kažem: nije sluga veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao.
17. Kad ovo znate, blago vama ako ga izvršujete.
18. Ne govorim za sve vas, jer ja znam koje izbrah; nego da se zbude pismo: koji sa mnom hljeb jede podiže petu svoju na me.
19. Sad vam kažem prije nego se zbude, da, kad se zbude, vjerujte da sam ja.
20. Zaista, zaista vam kažem: koji prima onoga koga pošljem mene prima; a ko prima mene prima onoga koji me posla.
21. Rekavši ovo Isus posta žalostan u duhu, i posvjedoči i reče: Zaista, zaista vam kažem: jedan između vas izdaće me.
22. Onda se učenici zgledahu među sobom, i čuđahu se za koga govori.
23. A jedan od učenika njegovijeh, kojega Isus ljubljaše, sjeđaše za trpezom na krilu Isusovu.
24. Onda namaže na njega Simon Petar da zapita ko bi to bio za koga govori.
25. A on leže na prsi Isusove i reče mu: Gospode! ko je to?
26. Isus odgovori: Onaj je kome ja umočivši zalogaj dam. I umočivši zalogaj dade Judi Simonovu Iskariotskome.
27. I po zalogaju tada uđe u njega sotona. Onda mu reče Isus: šta činiš čini brže.
28. A ovo ne razumje niko od onijeh što sjeđahu za trpezom za što mu reče.
29. A neki mišljahu, budući da u Jude bješe kesa, da mu Isus reče: kupi što treba za praznik; ili da da što siromašnima.
30. A on uzevši zalogaj odmah iziđe; a bješe noć.
31. Kad on iziđe, onda Isus reče: Sad se proslavi sin čovječij, i Bog se proslavi u njemu.
32. Ako se Bog proslavi u njemu, i Bog će njega proslaviti u sebi, i odmah će ga proslaviti.
33. Dječice! još sam malo s vama; tražićete me, i kao što rekoh Judejcima: kuda ja idem vi ne možete doći, i vama govorim sad.
34. Novu vam zapovijest dajem da ljubite jedan drugoga, kao što ja vas ljubih, da se i vi ljubite među sobom.
35. Po tom će svi poznati da ste moji učenici ako uzimate ljubav među sobom.
36. Reče mu Simon Petar: Gospode! kuda ideš? Isus mu odgovori: Kuda ja idem ne možeš sad ići za mnom, ali ćeš poslije poći za mnom.
37. Petar mu reče: Gospode! za što ne mogu sad ići za tobom? dušu ću svoju položiti za te.
38. Odgovori mu Isus: Dušu li ćeš svoju položiti za me? Zaista, zaista ti kaže: ne će pijetao zapjevati dok me se triput ne odrečeš.
Glava 14
1. Da se ne plaši srce vaše, vjerujte Boga, i mene vjerujte.
2. Mnogi su stanovi u kući oca mojega. A da nije tako, kazao bih vam: idem da vam pripravim mjesto.
3. I kad otidem i pripravim vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.
4. I kuda ja idem znate, i put znate.
5. Reče mu Toma: Gospode! ne znamo kuda ideš; i kako možemo put znati?
6. Isus mu reče: Ja sam put i istina i život; niko ne će doći k ocu do kroza me.
7. Kad biste mene znali onda biste znali i oca mojega; i odsele poznajete ga, i vidjeste ga.
8. Reče mu Filip: Gospode! pokaži nam oca, i biće nam dosta.
9. Isus mu reče: Toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam oca?
10. Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji stoji u meni on tvori djela.
11. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima.
12. Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća će od ovijeh tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu;
13. I štagod zaištete u oca u ime moje, ono ću vam učiniti, da se proslavi otac u sinu.
14. I ako što zaištete u ime moje, ja ću učiniti.
15. Ako imate ljubav k meni, zapovijesti moje držite.
16. I ja ću umoliti oca, i daće vam drugoga utješitelja da bude s vama va vijek:
17. Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer ga ne vidi niti ga poznaje; a vi ga poznajete, jer u vama stoji, i u vama će biti.
18. Ne ću vas ostaviti sirotne; doći ću k vama.
19. Još malo, i svijet mene više neće vidjeti; a vi ćete me vidjeti; jer ja živim, i vi ćete življeti.
20. U onaj ćete vi dan doznati da sam ja u ocu svojemu, i vi u meni, i ja u vama.
21. Ko ima zapovijesti moje i drži ih on je onaj što ima ljubav k meni; a koji ima ljubav k meni imaće k njemu ljubav otac moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam.
22. Reče mu Juda, ne Iskariotski: Gospode! šta je to da ćeš se nama javiti, a ne svijetu?
23. Isus odgovori i reče mu: Ko ima ljubav k meni, držaće riječ moju; i otac moj imaće ljubav k njemu; i k njemu ćemo doći, i u njega ćemo se staniti.
24. Koji nema ljubavi k meni ne drži mojijeh riječi; a riječ što čujete nije moja nego oca koji me posla.
25. Ovo vam kazah dok sam s vama.
26. A utješitelj Duh sveti, kojega će otac poslati u ime moje, on će vas naučiti svemu i napomenuće vam sve što vam rekoh.
27. Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svijet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji.
28. čuste da vam ja kazah: idem, i doći ću k vama. Kad biste imali ljubav k meni, onda biste se obradovali što rekoh: ide k ocu; jer je otac moj veći od mene.
29. I sad vam kazah, prije dok se nije zbilo, da vjerujete kad se zbude.
30. Već ne ću mnogo govoriti s vama; jer ide knez ovoga svijeta, i u meni nema ništa.
31. Nego da vidi svijet da imam ljubav k ocu, i kao što mi zapovjedi otac onako tvorim. Ustanite, hajdemo odavde.
Glava 15
1. Ja sam pravi čokot, i otac je moj vinogradar:
2. Svaku lozu na meni koja ne rađa roda odsjeći će je; i svaku koja rađa rod očistiće je da više roda rodi.
3. Vi ste već očišćeni riječju koju vam govorih.
4. Budite u meni i ja ću u vama. Kao što, loza ne može roda roditi sama od sebe ako ne bude na čokotu, tako ni vi ako u meni ne budete.
5. Ja sam čokot a vi loze: i koji bude u meni i ja u njemu on će roditi mnogi rod: jer bez mene ne možete činiti ništa.
6. Ko u meni ne ostane izbaciće se na polje kao loza, i osušiće se, i skupiće je, i u oganj baciti, i spaliti.
7. Ako ostanete u meni i riječi moje u vama ostanu, štagod hoćete ištite, i biće vam.
8. Tijem će se otac moj proslaviti, da rod mnogi rodite; i bićete moji učenici.
9. Kao što otac ima ljubav k meni, i ja imam ljubav k vama; budite u ljubavi mojoj.
10. Ako zapovijesti moje uzdržite ostaćete u ljubavi mojoj, kao što ja održah zapovijesti oca svojega i ostajem u ljubavi njegovoj.
11. Ovo vam kazah, da radost moja u vama ostane i radost vaša se ispuni.
12. Ovo je zapovijest moja da imate ljubav među sobom, kao što ja imadoh ljubav k vama.
13. Od ove ljubavi niko veće nema, da ko dušu svoju položi za prijatelje svoje.
14. Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam.
15. Više vas ne nazivam slugama; jer sluga ne zna šta radi gospodar njegov: nego vas nazvah prijateljima; jer vam sve kazah što čuh od oca svojega.
16. Vi mene ne izbraste, nego ja vas izbrah, i postavih vas da vi idete i rod rodite; i da vaš rod ostane, da štogod zaištete u oca u ime moje da vam da.
17. Ovo vam zapovijedam da imate ljubav među sobom.
18. Ako svijet na vas uzmrzi, znajte da na mene omrznu prije vas.
19. Kad biste bili od svijeta, onda bi svijet svoje ljubio: a kako nijeste od svijeta, nego vas ja od svijeta izbrah, za to mrzi na vas svijet.
20. Opominjite se riječi koju vam ja rekoh: mije sluga veći od gospodara svojega. Ako mene izgnaše, i vas će izgnati; ako moju riječ održaše, i vašu će održati.
21. Ali sveće vam ovo činiti za ime moje, jer ne poznaju onoga koji me posla.
22. Da nijesam bio došao i govorio im ne bi grijeha imali; a sad izgovora ne će imati za grijeh svoj.
23. Koji mrzi na mene i na oca mojega mrzi.
24. Da nijesam bio djela tvorio među njima kojijeh niko drugi ne tvori, ne bi grijeha imali: a sad i vidješe, i omrznuše na mene i na oca mojega.
25. Ali da se zbude riječ napisana u zakonu njihovom: omrznuše na mene ni za što.
26. A kad dođe utješitelj, koga ću vam poslati od oca, Duh istine, koji od oca izlazi, on će svjedočiti za mene.
27. A i vi ćete svjedočiti, jer ste od početka sa mnom.
Glava 16
1. Ovo vam kazah da se ne sablaznite.
2. Izgoniće vas iz zbornica; a doći će vrijeme kad će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu čini
3. I ovo će činiti, jer ne poznaše oca ni mene.
4. Nego vam ovo kazah kad dođe vrijeme da se opomenete ovoga da vam ja kazah; a isprva ne kazah ovo, jer bijah s vama.
5. A sad idem k onome koji me posla, i niko me od vas ne pita: kuda ideš?
6. Nego što vam ovo kazah žalosti napuni se srce vaše.
7 Nego vam ja istinu govorim: bolje je za vas da ja idem: jer ako ja ne idem, utješitelj ne će doći k vama; ako li odem, poslaću ga k vama.
8. I kad on dođe pokaraće svijet za grijeh, i za pravdu, i za sud:
9. Za grijeh dakle što ne vjeruju mene;
10. A za pravdu što idem k ocu svojemu, i više me ne ćete vidjeti;
11. A za sud što je knez ovoga svijeta osuđen.
12. Još vam mnogo imam kazati; ali sad ne možete nositi.
13. A kad dođe on, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer ne će od sebe govoriti, nego će govoriti što čuje, i javiće vam što će biti u napredak.
14. On će me proslaviti, jer će od mojega uzeti, i javiće vam:
15. Sve što ima otac moje je: za to rekoh da će od mojega uzeti, i javiti vam.
16. Još malo, i ne ćete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti: jer idem k ocu.
17. A neki od učenika njegovijeh rekoše među sobom: šta je to što nam kaže: još malo, i ne ćete me vidjeti, i opet malo, pa ćete me vidjeti; i: ja idem k ocu?
18. Govorahu dakle: šta je to što govori: malo? ne znamo šta govori.
19. A Isus razumje da šćadijahu da ga zapitaju, pa im reče: Za to li se zapitujete među sobom što rekoh: još malo i ne ćete me vidjeti, i opet malo pa ćete me vidjeti?
20. Zaista, zaista vam kažem da ćete vi zaplakati i zaridati, a svijet će se radovati; i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost.
21. žena kad rađa trpi muku; jer dođe čas njezin: ali kad rodi dijete, više se ne opominje žalosti od radosti, jer se rodi čovjek na svijet.
22. Tako i vi dakle imate sad žalost; ali ću vas opet vidjeti, i radovaće se srce vaše, i vaše radosti niko ne će uzeti od vas;
23. I u onaj dan ne ćete me pitati ni za što. Zaista, zaista vam kažem da štogod uzištete u oca u ime moje, daće vam.
24. Doslije ne iskaste ništa u ime moje; ištite i primićete, da radost vaša bude ispunjena.
25. Ovo vam govorih u pričama; ali će doći vrijeme kad vam više neću govoriti u pričama, nego ću vam upravo javiti za oca.
26. u onaj ćete dan u ime moje zaiskati, i ne velim dam da ću ja umoliti oca za vas;
27. Jer sam otac ima ljubav k vama kao što vi imaste ljubav k meni, i vjerovaste da ja od Boga iziđoh.
28. Iziđoh od oca, i dođoh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k ocu.
29. Rekoše mu učenici njegovi: Eto sad upravo govoriš, a priče nikakve ne govoriš.
30. Sad znamo da sve znaš, i ne treba ti da te ko pita. Po tome vjerujemo da si od Boga izišao.
31. Isus im odgovori: Zar sad vjerujete?
32. Evo ide čas, i već je nastao, da se razbjegnete svaki na svoju stranu i mene sama ostavite; ali nijesam sam, jer je otac sa mnom.
33. Ovo vam kazah, da u meni mir imate. U svijetu ćete imati nevolju; ali ne bojte se, jer ja nadvladah svijet.
Glava 17
1. Ovo govori Isus, pa podiže oči svoje na nebo i reče: Oče! dođe čas, proslavi sina svojega, da i sin tvoj proslavi tebe;
2. Kao što si mu dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vječni.
3. A ovo je život vječni da poznaju tebe jedinoga istinoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista.
4. Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim.
5. I sad proslavi ti mene, oče, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade.
6. Ja javih ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta; tvoji bijahu pa si ih meni dao, i tvoju riječ održaše.
7. Sad razumješe da je sve što si mi dao od tebe.
8. Jer riječi koje si dao meni dadoh im; i oni primiše, i poznadoše istinito da od tebe iziđoh, i vjerovaše da si me ti poslao.
9. Ja se za njih molim: ne molim se za (sav) svijet, nego za one koje si mi dao, jer su tvoji.
10. I moje sve je tvoje, i tvoje moje; i ja se proslavih u njima.
11. I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti! sačuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi.
12. Dok bijah s njima na svijetu, ja ih čuvah u ime tvoje; one koje si mi dao sačuvah, i niko od njih ne pogibe osim sina pogibli, da se zbude pismo.
13. A sad k tebi idem, i ovo govorim na svijetu, da imaju radost moju ispunjenu u sebi.
14. Ja im dadoh riječ tvoju; i svijest omrznu na njih, jer nijesu od svijeta, kao ni ja što nijesam od svijeta.
15. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih sačuvaš oda zla.
16. Od svijeta nijesu, kao ni ja što nijesam od svijeta.
17. Osveti ih istinom svojom: riječ je tvoja istina.
18. Kao što si ti mene poslao u svijet, i ja njih poslah u svijet
19. Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu osvećeni istinom.
20. Ne molim pak samo za njih, nego i za one koji me uzvjeruju njihove riječi radi.
21. Da svi jedno budu, kao ti, oče, što si u meni i ja u tebi; da i oni nama jedno budu, da i svijet vjeruje da si me ti poslao.
22. I slavu koju si mi dao ja dadoh njima, da bude jedno kao mi što smo jedno.
23. Ja u njima i ti u meni: da budu sa svijem u jedno, i da pozna svijet da si me ti poslao i da si imao ljubav k njima kao i k meni što si ljubav imao.
24. Oče! hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao, jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta.
25. Oče pravedni! svijet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao.
26. I pokazah im ime tvoje, i pokazaću: da ljubav kojom si mene ljubio u njima bude, i ja u njima.
Glava 18
1. I rekavši ovo Isus iziđe s učenicima svojijem preko potoka Kedrona gdje bješe vrt, u koji uđe on i učenici njegovi.
2. A Juda izdajnik njegov znadijaše ono mjesto; jer se Isus često skupljaše ondje s učenicima svojijem.
3. Onda Juda uze četu i od glavara svešteničkijeh i fariseja momke. i dođe onamo s fenjerima i sa svijećama i s oružjem.
4. A Isus znajući sve što će biti od njega iziđe i reče im: Koga tražite?
5. Odgovoriše mu: Isusa Nazarećanina. Isus im reče: Ja sam. A s njima stajaše i Juda koji ga izdavaše.
6. A kad im reče: Ja sam; izmakoše se natrag i popadaše na zemlju.
7. Onda ih opet zapita Isus. Koga tražite? A oni rekoše: Isusa Nazarećanina.
8. Isus im odgovori: Kazah vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, ostavite ove nek idu.
9. Da se izvrši riječ što reče: Ne izgubih ni jednoga od onijeh koje si mi dao.
10. A Simon Petar imaše nož, pa ga izvadi i udari slugu poglavara svešteničkoga, i odsiječe mu desno uho. A sluzi bješe ime Malho.
11. Onda reče Isus Petru: Zadjeni nož u nožnice. čašu koju mi dade otac zar da je ne pijem?
12. A četa i vojvoda i momci Čivutski uhvatiše Isusa i svezaše ga,
13. I odvedoše ga najprije Ani, jer bješe tast Kajafi, koji bješe poglavar sveštenički one godine.
14. A Kajafa bješe onaj što dade svjet Judejcima da je bolje da umre jedan čovjek nego narod da propadne.
15. Za Isusom pak iđaše Simon Petar i drugi učenik; a učenik onaj bješe poznat kod poglavara svešteničkoga i uđe s Isusom u dvor poglavara svešteničkoga;
16. A Petar stajaše na polju kod vrata. Onda iziđe onaj učenik što bješe poznat kod poglavara svešteničkoga i reče vratarici te uvede Petra.
17. Onda reče sluškinja vratarica Petru: Da nijesi i ti učenik onoga čovjeka? On reče: Nijesam.
18. A sluge i momci bijahu naložili oganj i stajahu te se grijahu, jer bješe zima; a i Petar stajaše s njima i grijaše se.
19. Poglavar pak sveštenički zapita Isusa za učenike njegove i za njegovu nauku.
20. Isus mu odgovori: Ja govorih javno svijetu, ja svagda učih u zbornici i u crkvi, gdje se svagda skupljaju Judejci, i ništa tajno ne govorih.
21. što pitaš mene? Pitaj one koji su slušali šta sam im govorio; evo ovi znadu šta sam ja govorio.
22. A kad on ovo reče, jedan od momaka koji stajahu ondje udari Isusa po obrazu, i reče: Zar tako odgovaraš poglavaru svešteničkome?
23. Isus mu odgovori: Ako zlo rekoh, dokaži da je zlo; ako li dobro, za što me biješ?
24. I Ana ga posla svezana Kajafi poglavaru svešteničkome.
25. A Simon Petar stajaše i grijaše se. Onda mu rekoše: da nijesi i ti od učenika njegovijeh? A on se odreče i reče: Nijesam.
26. Reče jedan od slugu poglavara svešteničkoga koji bješe rođak onome što mu Petar odsiječe uho: Ne vidjeh li ja tebe u vrtu s njim.
27. Onda se Petar opet odreče; i odmah pijetao zapjeva.
28. A Isusa povedoše od Kajafe u sudnicu. Ali bješe jutro, i oni ne uđoše u sudnicu da se ne bi opoganili, nego da bi mogli jesti pashu.
29. Onda Pilat iziđe k njima na polje i reče: Kakovu krivicu iznosite na ovoga čovjeka?
30. Odgovoriše mu i rekoše: Kad on ne bi bio zločinac ne bismo ga predali tebi?
31. A Pilat im reče: Uzmite ga vi i po zakonu svojemu sudite mu. A Čivuti mu rekoše: Mi ne smijemo nikoga pogubiti.
32. Da se zbude riječ Isusova koju reče kazujući kakvom će smrti umrijeti.
33. Onda uđe Pilat opet u sudnicu, i dozva Isusa, i reče mu: Ti si car Judejski?
34. Isus mu odgovori: Govoriš li ti to sam od sebe, ili ti drugi kazaše za mene?
35. Pilat odgovori: Zar sam ja Čivutin? Rod tvoj i glavari sveštenički predaše te meni; šta si učinio?
36. Isus odgovori: Carstvo moje nije od ovoga svijeta; kad bi bilo od ovoga svijeta carstvo moje, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Čivutima; ali carstvo moje nije odavde.
37. Onda mu reče Pilat: Daklem si ti car? Isus odgovori: Ti govoriš da sam ja car. Ja sam za to rođen i za to dođoh na svijet da svjedočim istinu. I svaki koji je od istine sluša glas moj.
38. Reče mu Pilat: šta je istina? I ovo rekavši iziđe opet k Čivutima, i reče im: Ja nikakve krivice ne nalazim na njemu.
39. A u vas je običaj da vam jednoga pustim na pashu, hoćete li dakle da vam pustim cara Judejskoga?
40. Onda svi povikaše opet govoreći: Ne ovoga, nego Varavu. A Varava bješe hajduk.
Glava 19
1. Tada dakle Pilat uze Isusa i šiba ga.
2. I vojnici spletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu i obukoše mu skrletnu haljinu,
3. I govorahu: Dobro jutro, care Judejski! i bijahu ga po obrazima.
4. Onda Pilat iziđe opet na polje, i reče im: Evo ga izvodim k vama na polje da vidite da na njemu ne nalazim nikakve krivice.
5. A Isus iziđe na polje pod vijencem od trnja i u skerletnoj haljini. I reče im Pilat: Evo čovjeka!
6. A kad ga vidješe glavari sveštenički i momci, povikaše govoreći: Raspni ga, raspni. Pilat im reče: Uzmite ga vi i raspnite, jer ja ne nalazim na njemu krivice.
7. Odgovoriše mu Čivuti: Mi imamo zakon i po zakonu našemu valja da umre, jer načini sebe sinom Božijim.
8. Kad dakle Pilat ču ovu riječ, poboja se većma.
9. I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: Odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.
10. A Pilat mu reče: Zar meni ne govoriš? ne znaš li da imam vlast raspeti te, i vlast imam pustiti te?
11. Isus odgovori: Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom kad ti ne bi bilo dano odozgo; za to onaj ima veći grijeh koji me predade tebi.
12. Od tada gledaše Pilat da ga pusti. Ali Čivuti vikahu govoreći: Ako ovoga pustiš nijesi prijatelj ćesaru. Svaki koji sebe carem gradi protivi se ćesaru.
13. Pilat dakle čuvši ovu riječ izvede Isusa na polje, i sjede na sudijnsku stolicu na mjestu koje se zove kaldrma a Čivutski Gavata.
14. A bješe petak u oči pashe oko šestoga sahata: i Pilat reče Čivutima: Evo car vaš.
15. A oni vikahu: Uzmi, uzmi raspni ga. Pilat im reče: Zar cara vašega da razapnem? Odgovoriše glavari sveštenički: mi nemamo cara osim ćesara.
16. Tada im ga dakle predade da se razapne. A oni uzeše Isusa i odvedoše.
17. I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove košturnica a Čivutski Golgota.
18. Ondje ga razapeše i s njim drugu dvojicu s jedne i s druge strane, a Isusa u srijedi.
19. Pilat pak napisa i natpis i metnu na krst; a bješe napisano: Isus Nazarećanin car Judejski.
20. I ovaj natpis čitaše mnogi od Čivuta; jer mjesto bješe blizu grada gdje razapeše Isusa; i bješe napisano Čivutski, Grčki, Latinski.
21. A Čivutski glavari sveštenički govorahu Pilatu: Ne piši: car Judejski, nego da sam reče: ja sam car Judejski.
22. Pilat odgovori: što pisah pisah.
23. A vojnici kad razapeše Isusa uzeše njegove haljine i načiniše četiri dijela, svakome vojniku po dijel, i dolamu: a dolama ne bješe šivena nego izatkana sva s vrha do dna.
24. Onda rekoše među sobom: Da je ne deremo, nego da bacimo kocke za nju kome će dopasti. Da se zbude pismo koje govori: Razdijeliše haljine moje među sobom, i za dolamu moju baciše kocke. Vojnici dakle tako učiniše.
25. A stajahu kod krsta Isusova mati njegova, i sestra matere njegove Marija Kleopova, i Marija Magdalina.
26. A Isus vidjevši mater i učenika koga ljubljaše gdje stoje reče materi svojoj: ženo! eto ti sina!
27. Po tom reče učeniku: Eto ti matere! I od onoga časa uze je učenik k sebi.
28. Po tom znajući Isus da se već sve svrši, da se zbude pismo reče: žedan sam.
29. Ondje stajaše sud pun octa; a oni napuniše sunđer octa, i nataknuvši na trsku, prinesoše k ustima njegovijem.
30. A kad primi Isus ocat reče: Svrši se: I preklonivši glavu predade duh.
31. A budući da bješe petak, pa da ne bi tijela ostala na krstu u subotu (jer bijaše velik dan ona subota), Čivuti moliše Pilata da im prebiju golijeni pa da ih skinu.
32. Onda dođoše vojnici, i prvome dakle prebiše golijeni i drugome raspetome s njim.
33. A došavši na Isusa, kad ga vidješe da je već umr’o, ne prebiše mu golijeni:
34. Nego jedan od vojnika probode mu rebra kopljem; i odmah iziđe krv i voda.
35. I onaj što vidje posvjedoči, i svjedočanstvo je njegovo istinito; i on zna da istinu govori da vi vjerujete.
36. Jer se ovo dogodi da se zbude pismo: Kost njegova da se ne prelomi.
37. I opet drugo pismo govori: Pogledaće onoga koga probodoše.
38. A po tom Josif iz Arimateje, koji bješe učenik Isusov ali kradom od straha Čivutskoga, moli Pilata da uzme tijelo Isusovo, i dopusti Pilat. Onda dođe i uze tijelo Isusovo.
39. A dođe i Nikodim, koji prije dolazi k Isusu noću, i donese pomiješane smirne i aloja oko sto litara.
40. I uzeše tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima, kao što je običaj u Čivuta da ukopavaju.
41. A bijaše blizu onoga mjesta gdje bješe razapet, vrt, i u vrtu grob nov, u koji niko nikad ne bješe metnut.
42. Ondje dakle petka radi Čivutskoga, jer bješe blizu grob, metnuše Isusa.
Glava 20
1. A u prvi dan nedjelje dođe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
2. Onda otrča, i dođe k Simonu Petru i k drugom učeniku koga ljubljaše Isus, i reče im: Uzeše Gospoda iz groba, i ne znamo gdje ga metnuše.
3. A Petar iziđe i drugi učenik, i pođoše ka grobu.
4. Trčahu pak oba zajedno, i drugi učenik trčaše brže od Petra, i dođe prije ka grobu.
5. I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uđe.
6. Dođe pak Simon Petar za njim, i uđe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
7. I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
8. Tada dakle uđe i drugi učenik koji najprije dođe ka grobu, i vidje i vjerova.
9. Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
10. Onda otidoše opet učenici doma.
11. A Marija stajaše na polju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob,
12. I vidje dva anđela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan čelo glave a jedan čelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.
13. I rekoše joj oni: ženo! što plačeš? Reče im: Uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.
14. I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji i ne znadijaše da je Isus.
15. Isus joj reče: ženo! što plačeš? koga tražiš? A ona misleći da je vrtar reče mu: Gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti.
16. Isus joj reče: Marija! A ona obazrevši se reče mu: Ravuni! koje znači učitelju.
17. Reče joj Isus: Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.
18. A Marija Magdalina otide, i javi učenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.
19. A kad bi u veče onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu učenici njegovi skupili od straha Čivutskoga, dođe Isus i stade na srijedu i reče im: Mir vam.
20. I ovo rekavši dunu, i reče im: Primite Duh sveti.
23. Kojima oprostite grijehe, oprostiće im se; i kojima zadržite, zadržaće se.
24. A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad dođe Isus.
25. A drugi mu učenici govorahu: Vidjesmo Gospoda. A on im reče: Dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; ne ću vjerovati.
26. I poslije osam dana opet bijahu učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade među njima i reče: Mira va.
27. Po tom reče Tomi: Pruži prst svoj amo i viđi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
28. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj.
29. Isus mu reče: Pošto me vidje vjerovao si: blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
30. A i mnoga druga čudesa učini Isus pred učenicima svojijem koja nisu pisana u knjizi ovoj.
31. A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujući imate život u ime njegovo.
Glava 21
1. Poslije toga opet se javi Isus učenicima svojijem na moru Tiverijadskom. A javi se ovako:
2. Bijahu zajedno Simon Petar i Toma koji se zvaše Blizanac, i Natanailo iz Kane Galilejske, i sinovi Zevedejevi, i druga dvojica od učenika njegovijeh.
3. Reče im Simon Petar: Idem da lovim ribu. Rekoše mu: Idemo i mi s tobom. Onda iziđoše i odmah sjedoše u lađu, i onu noć ne uhvatiše ništa.
4. A kad bi jutro, stade Isus na brijegu; ali učenici ne poznaše da je Isus.
5. A Isus im reče: Djeco! eda što imate za jelo? Odgovoriše mu: Nemamo.
6. A on im reče: Bacite mrežu s desne strane lađe, i naći ćete: Onda baciše, i već na mogahu izvući je od mnoštva ribe.
7. Onda učenik onaj koga ljubljaše Isus reče Petru: To je Gospod. A Simon Petar kad ču da je Gospod, zapreže se košuljom, jer bješe go, i skoči u more.
8. A drugi učenici dođoše na lađi, jer ne bješe daleko od zemlje nego oko dvjesta lakata, vukući mrežu s ribom.
9. Kad dakle ižljezoše na zemlju, vidješe oganj naložen, i na njemu metnutu ribu i hljeb.
10. Isus im reče: Prinesite od ribe što sad uhvatiste.
11. A Simon Petar uđe i izvuče mrežu na zemlju punu velikijeh riba sto i pedeset i tri; i od tolikoga mnoštva ne prodrije se mreža.
12. Isus im reče: Hodite objedujte. A ni jedan od učenika ne smjedijaše da ga pita: Ko si ti? videći da je Gospod.
13. A do+e i Isus, i uze hljeb, i dade im, tako i ribu.
14. Ovo se već treći put javi Isus učenicima svojijem pošto ustade iz mrtvijeh.
15. A kad objedovaše, reče Isus Simonu Petru: Simone Jonin! ljubiš li me većma nego ovi? Reče mu: Da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reče mu Isus: Pasi jaganjce moje.
16. Reče mu opet drugom: Simone Jonin! ljubiš li me? Reče mu: Da, Gospode! ti znaš da te ljubim. Reče mu Isus: Pasi ovce moje.
17. Reče mu trećom: Simone Jonin! ljubiš li me? A Petar osta žalostan što mu reče trećom: Ljubiš li me? i reče mu: Gospode! ti sve znaš, ti znaš da te ljubim. Reče mu Isus: Pasi ovce moje.
18. Zaista, zaista ti kažem: kad si bio mlad, opasivao si se sam, i hodio si kuda si htio; a kad ostariš, širićeš ruke svoje i drugi će te opasati i odvesti kuda ne ćeš.
19. A ovo reče pokazujući kakom će smrti proslaviti Boga. I rekavši ovo reče mu: Hajde za mnom.
20. A Petar obazrevši se vidje gdje za njim ide onaj učenik koga Isus ljubljaše, koji i na večeri liježe na prsi njegove i reče; Gospode! ko je taj koji će te izdati?
21. Vidjevši Petar ovoga reče Isusu: Gospode! a šta će ovaj?
22. Isus mu reče: Ako hoću da on ostane dok ja ne dođem, što je tebi do toga? Ti hajde za mnom.
23. Onda iziđe ova riječ među braćom a onaj učenik ne će umrijeti; ali Isus ne reče njemu da ne će umrijeti, nego: Ako hoću da ostane dok ja ne dođem, što je tebi do toga?
24. Ovo je onaj učenik koji svjedoči za ovo, koji i napisa ovo: i znamo da je svjedočanstvo njegovo istinito.
25. A ima i drugo mnogo što učini Isus, koje kad bi se redom popisalo ni u sami svijet, mislim ne bi mogle stati napisane knjige. Amin.
Djela apostolska
Glava 1
Prvu sam ti knjigu napisao o svemu, o Teofile, što poče Isus i tvoriti i učiti
2. Do dana kad se uznese, pošto Duhom svetijem zapovjedi apostolima koje izabra,
3. Pred kojima i po stradanju svome pokaza sebe živa mnogijem istinitijem znacima, i javlja im se četrdeset dana, i govori o carstvu Božijemu.
4. I sabravši ih zapovjedi im da ne idu iz Jerusalima, nego da čekaju obećanje očino, koje čuste, reče, od mene;
5. Jer je Jovan krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom svetijem ne dugo poslije ovijeh dana.
6. A oni onda koji zajedno bijahu, pitahu ga govoreći: Gospode! hoćeš li sad načiniti carstvo Izrailjevo?
7. A on im reče: Nije vaše znati vremena i ljeta koje otac zadrža u svojoj vlasti;
8. Nego ćete primiti silu kad siđe Duh sveti na vas; i bićete mi svjedoci i u Jerusalimu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje.
9. I ovo rekavši vidješe oni gdje se podiže i odnese ga oblak iz očiju njihovijeh.
10. I kad gledahu za njim gdje ide na nebo, gle, dva čovjeka stadoše pred njima u bijelijem haljinama,
11. Koji i rekoše: Ljudi Galilejci! šta stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus koji se od vas uze na nebo tako će doći kao što vidjeste da ide na nebo.
12. Tada se vratiše u Jerusalim s gore koja se zove Maslinska, koja je blizu Jerusalima jedan subotni dan hoda.
13. I kad uđoše, popeše se u sobu gdje stajahu Petar i Jakov, i Jovan i Andrija, Filip i Toma, Vartolomije i Matej, Jakov Alfejev i Simon Zilot, i Juda Jakovljev.
14. Ovi svi jednodušno bijahu jednako na molitvi i u moljenju sa ženama, i s Marijom materom Isusovom i braćom njegovom.
15. I u dane one ustavši Petar između učenika reče (a bijaše naroda zajedno oko sto i dvadeset imena):
16. Ljudi braćo! trebalo je da se izvrši ono pismo što proreče Duh sveti ustima Davidovijem za Judu koji bješe pred onima što uhvatiše Isusa;
17. Jer se brojaše s nama, i bijaše primio dijel ove službe.
18. On dakle steče njivu od plate nepravedne, i objesivši se puče po srijedi, i izasu se sva utroba njegova.
19. I postade znano svima koji žive u Jerusalimu da će se ta njiva prozvati njihovijem jezikom Akeldama, koje znači njiva krvna.
20. Jer se piše u knjizi Psaltiru: da bude dvor njegov pust, i da ne bude nikoga ko bi življeo u njemu, i: vladičanstvo njegovo da primi drugi.
21. Treba dakle od ovijeh ljudi koji su bili s nama za sve vrijeme kako među nas uđe i iziđe Gospod Isus,
22. Počevši od krštenja Jovanova do dana kad se uze od nas, da bude s nama svjedok njegova vaskrsenija jedan od ovijeh.
23. I postaviše dvojicu, Josifa koji se zvaše Varsava prezimenom Just, i Matija.
24. I pomolivši se Bogu rekoše: Ti, Gospode! koji poznaješ srca sviju pokaži jednoga od ove dvojice koga si izabrao,
25. Da primi dijel ove službe i apostolstva, iz koga ispade Juda da ide na mjesto svoje.
26. I baciše kocke za njih, i pade kocka na Matija, i primiše ga među jedanaest apostola.
Glava 2
I kad se navrši pedeset dana bijahu zajedno svi apostoli jednodušno.
2. I u jedan put postade huka s neba kao duhanje silnoga vjetra, i napuni svu kuću gdje sjeđahu;
3. I pokazaše im se razdijeljeni jezici kao ognjeni; i sjede po jedan na svakoga od njih.
4. I napuniše se svi Duha svetoga, i stadoše govoriti drugijem jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.
5. A u Jerusalimu stajahu Čivuti ljudi pobožni iz svakoga naroda koji je pod nebom.
6. A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gdje oni govore njegovijem jezikom.
7. I divljahu se i čuđahu se govoreći jedan drugome: Nijesu li ovo sve Galilejci što govore?
8. Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?
9. Parćani, i Miđani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,
10. I iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva Livijskijeh kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci,
11. Krićani i Arapi, čujemo gdje oni govore našijem jezicima veličine Božije.
12. I divljahu se svi i ne mogahu se načuditi govoreći jedan drugome: Šta će dakle ovo biti?
13. A drugi podsmijevajući se govorahu: Nakitili su se vina.
14. A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! ovo da vam je na znanje, i čujte riječi moje,
15. Jer ovi nijesu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći sahat dana;
16. Nego je ovo ono što kaza prorok Joilo:
17. I biće u pošljednje dane, govori Gospod, izliću od Duha svojega na svako tijelo, i proreći će sinovi vaši i kćeri vaše, i mladići vaši vidjeće utvare, i starci vaši sniće snove;
18. Jer ću na sluge svoje i na sluškinje svoje u te dane izliti od Duha svojega, i proreći će.
19. I daću čudesa gore na nebu i znake dolje na zemlji: krv i oganj i pušenje dima.
20. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv prije nego dođe veliki i slavni dan Gospodnji.
21. I biće da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.
22. Ljudi Izrailjci! poslušajte riječi ove: Isusa Nazarećanina, čovjeka od Boga potvrđena među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko njega među vama, kao što i sami znate,
23. Ovoga određenijem savjetom i promislom Božijim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste;
24. Kojega Bog podiže, razdriješivši sveze smrtne, kao što ne bijaše moguće da ga one drže.
25. Jer David govori za njega: Gospoda jednako gledah pred sobom: jer je s desne strane mene, da se ne pomaknem;
26. Za to se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i tijelo moje počivaće u nadu;
27. Jer ne ćeš ostaviti duše moje u paklu, niti ćeš dati da svetac tvoj vidi truhljenja.
28. Pokazao si mi putove života; napunićeš me veselja s licem svojijem.
29. Ljudi braćo! neka je slobodno kazati vam upravo za starješinu Davida da i umrije, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovoga dana.
30. Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovijeh po tijelu podignuti Hrista, i posaditi ga na prijestolu njegovu,
31. Predvidjevši govori za vaskrsenije Hristovo da se ne ostavi duša njegova u paklu, ni tijelo njegovo vidje truhljenja.
32. Ovoga Isusa vaskrse Bog, čemu smo mi svi svjedoci.
33. Desnicom dakle Božijom podiže se, i obećanje svetoga Duha primivši od oca, izli ovo što vi sad vidite i čujete.
34. Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: reče Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane,
35. Dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima.
36. Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovoga Isusa koga vi raspeste.
37. A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalijem apostolima: Šta ćemo činiti, ljudi braćo?
38. A Petar im reče: Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje grijeha; i primićete dar svetoga Duha;
39. Jer je za vas obećanje i za djecu vašu, i za sve daljne koje će god dozvati Gospod Bog naš.
40. I drugijem mnogijem riječima svjedočaše, i moljaše ih govoreći: Spasite se od ovoga pokvarenoga roda.
41. Koji dakle rado primiše riječ njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.
42. I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hljeba, i u molitvama.
43. I uđe strah u svaku dušu: jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu.
44. A svi koji vjerovaše bijahu zajedno, i imahu sve zajedno.
45. I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše.
46. I svaki dan bijahu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hljeb po kućama, i primahu hranu s radosti i u prostoti srca,
47. Hvaleći Boga, i imajući milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onijeh koji se spasavahu.
Glava 3
A Petar i Jovan iđahu zajedno gore u crkvu na molitvu u deveti sahat.
2. I bijaše jedan čovjek hrom od utrobe matere svoje, kojega nošahu i svaki dan metahu pred vrata crkvena koja se zovu Krasna da prosi milostinju od ljudi koji ulaze u crkvu;
3. Koji vidjevši Petra i Jovana da hoće da uđu u crkvu prošaše milostinju.
4. A Petar pogledavši na nj s Jovanom, reče: Pogledaj na nas.
5. A on gledaše u njih misleći da će mu oni što dati.
6. A Petar reče: Srebra i zlata nema u mene, nego što imam ovo ti dajem: u ime Isusa Hrista Nazarećanina ustani i hodi.
7. I uze ga za desnicu i podiže. I odmah se utvrdiše njegova stopala i gležnji.
8. I skočivši ustade, i hođaše, i uđe s njima u crkvu idući i skačući i hvaleći Boga.
9. I vidješe ga svi ljudi gdje ide i hvali Boga.
10. A znadijahu ga da onaj bješe što milostinje radi sjeđaše kod Krasnijeh vrata crkvenijeh, i napuniše se čuda i straha za to što bi od njega.
11. A kad se iscijeljeni hromi držaše Petra i Jovana, navališe k njima svi ljudi u trijem, koji se zvaše Solomunov, i čuđahu se.
12. A kad vidje Petar, odgovaraše ljudima: Ljudi Izrailjci! što se čudite ovome? Ili šta gledate na nas, kao da smo svojom silom ili pobožnošću učinili da on ide?
13. Bog Avramov i Isakov i Jakovljev, Bog otaca našijeh, proslavi sina svojega Isusa, kojega vi predadoste, i odrekoste ga se pred licem Pilatovijem kad on sudi da ga pusti.
14. A vi sveca i pravednika odrekoste se, i isprosiste čovjeka krvnika da vam pokloni;
15. A načelnika života ubiste, kojega Bog vaskrse iz mrtvijeh, čemu smo mi svjedoci.
16. I za vjeru imena njegova ovoga, koga vidite i poznajete, utvrdi ime njegovo; i vjera koja je kroza nj dade mu cijelo zdravlje ovo pred svima vama.
17. I sad, braćo, znam da iz neznanja ono učiniste, kao i knezovi vaši.
18. A Bog kako naprijed javi ustima sviju proroka svojijeh da će Hristos postradati, izvrši tako.
19. Pokajte se dakle, i obratite se da se očistite od grijeha svojijeh, da dođu vremena odmaranja od lica Gospodnjega,
20. I da pošlje naprijed narečenoga vam Hrista Isusa,
21. Kojega valja dakle nebo da primi do onoga vremena kad se sve popravi, što Bog govori ustima sviju svetijeh proroka svojijeh od postanja svijeta.
22. Mojsije dakle ocevima našijem reče: Gospod Bog vaš podignuće vam proroka iz vaše braće, kao mene; njega poslušajte u svemu što vam kaže.
23. I biće da će se svaka duša koja ne posluša toga proroka istrijebiti iz naroda.
24. A i svi proroci od Samuila i po tom koliko ih god govori, i za ove dane javljaše.
25. Vi ste sinovi proroka i zavjeta koji učini Bog s ocevima vašijem govoreći Avramu: i u sjemenu tvojemu blagosloviće se svi narodi na zemlji.
26. Vama najprije Bog podiže sina svojega Isusa, i posla ga da vas blagosilja da se svaki od vas obrati od pakosti svojijeh.
Glava 4
A kad oni govorahu narodu, naiđoše na njih sveštenici i vojvoda crkveni i sadukeji;
2. I rasrdiše se, što oni uče ljude i javljaju u Isusu vaskrsenije iz mrtvijeh.
3. I digoše na njih ruke, i metnuše ih u zatvor do ujutru: jer već bješe veče.
4. A od onijeh koji slušahu riječ mnogi vjerovaše, i postade broj ljudi oko pet hiljada.
5. A kad bi u jutru, skupiše se knezovi njihovi i starješine i književnici u Jerusalim.
6. I Ana poglavar sveštenički i Kajafa i Jovan i Aleksandar i koliko ih god bješe od roda svešteničkoga;
7. I metnuvši ih na srijedu pitahu: Kakom silom ili u čije ime učiniste vi ovo?
8. Tada Petar napunivši se Duha svetoga reče im: Knezovi narodni i starješine Izrailjeve!
9. Ako nas danas pitate za dobro djelo koje učinismo bolesnu čovjeku te on ozdravi:
10. Da je na znanje svima vama i svemu narodu Izrailjevu da u ime Isusa Hrista Nazarećanina, kojega vi raspeste, kojega Bog podiže iz mrtvijeh, stoji ovaj pred vama zdrav.
11. Ovo je kamen koji vi zidari odbaciste, a postade glava od ugla: i nema ni u jednome drugom spasenija.
12. Jer nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima kojijem bi se mi mogli spasti.
13. A kad vidješe slobodu Petrovu i Jovanovu, i znajući da su ljudi neknjiževni i prosti, divljahu se, a znadijahu ih da bijahu s Isusom.
14. A videći iscijeljenoga čovjeka gdje s njima stoji ne mogahu ništa protivu reći.
15. Onda im zapovjediše da iziđu na polje iz savjeta, pa pitahu jedan drugoga
16. Govoreći: Šta ćemo činiti ovijem ljudima? Jer veliki znak što učiniše oni poznat je svima koji žive u Jerusalimu, i ne možemo odreći;
17. Ali da se dalje ne razilazi po narodu, da im oštro zaprijetimo da više ne govore za ime ovo nikome.
18. I dozvavši ih zapovjediše im da ništa ne spominju niti uče u ime Isusovo.
19. Petar i Jovan odgovarajući rekoše im: Sudite je li pravo pred Bogom da vas većma slušamo nego li Boga?
20. Jer mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.
21. A oni zaprijetivši im pustiše ih, ne našavši ništa kako bi ih mučili, naroda radi; jer svi hvaljahu Boga za ono što se bješe dogodilo.
22. Jer onome čovjeku bješe više od četrdeset godina na kom se dogodi ovo čudo zdravlja.
23. A kad ih otpustiše, dođoše k svojima, i javiše šta im rekoše glavari sveštenički i starješine.
24. A oni kad čuše, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: Gospode Bože, ti koji si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima;
25. Koji ustima Davida sluge svojega reče: za što se bune neznabošci, i narodi izmišljavaju prazne riječi?
26. Sastaše se carevi zemaljski, i knezovi se sabraše u jedno na Gospoda i na Hrista njegova.
27. Zaista se sabraše u ovome gradu na svetoga sina tvojega Isusa, kojega si pomazao, Irod i Pontijski Pilat s neznabošcima i s narodom Izrailjevijem,
28. Da učine što ruka tvoja i savjet tvoj naprijed odredi da bude.
29. I sad Gospode! pogledaj na njihove prijetnje, i daj slugama svojima da govore sa svakom slobodom riječ tvoju;
30. I pružaj ruku svoju na iscjeljivanje i da znaci i čudesa bivaju imenom svetoga sina tvojega Isusa.
31. I pošto se oni pomoliše Bogu zatrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i napuniše se svi Duha svetoga, i govorahu riječ Božiju sa slobodom.
32. A u naroda koji vjerova bješe jedno srce i jedna duša; i ni jedan ne govoraše za imanje svoje da je njegovo, nego im sve bješe zajedničko.
33. I apostoli s velikom silom svjedočahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista; i blagodat velika bješe na svima njima:
34. Jer ni jedan među njima ne bješe siromašan, jer koliko ih god bijaše koji imadijahu njive ili kuće, prodavahu i donošahu novce što uzimahu za to,
35. I metahu pred noge apostolima; i davaše se svakome kao što ko trebaše.
36. A Josija, prozvani od apostola Varnava, koje znači sin utjehe, Levit rodom iz Kipra,
37. On imadijaše njivu, i prodavši je donese novce i metnu apostolima pred noge.
Glava 5
A jedan čovjek, po imenu Ananija, sa ženom svojom Sapfirom, prodade njivu,
2. I sakri od novaca sa znanjem i žene svoje, i donesavši jedan dijel metnu apostolima pred noge.
3. A Petar reče: Ananija! za što napuni sotona srce tvoje da slažeš Duhu svetome i sakriješ od novaca što uze za njivu?
4. Kad je bila u tebe ne bješe li tvoja? I kad je prodade ne bijaše li u tvojoj vlasti? Za što si dakle takovu stvar metnuo u srce svoje? Ljudima nijesi slagao nego Bogu.
5. A kad ču Ananija riječi ove, pade i izdahnu; i uđe veliki strah u sve koji slušahu ovo.
6. A momci ustavši uzeše ga i iznesoše te zakopaše.
7. A kad prođe oko tri sahata, uđe i žena njegova, ne znajući šta je bilo.
8. A Petar joj odgovori: Kaži mi jeste li za toliko dali njivu? A ona reče: Da, za toliko.
9. A Petar joj reče: Za što se dogovoriste da iskušate Duha Gospodnjega? Gle, noge onijeh koji tvoga muža zakopaše pred vratima su, i iznijeće te.
10. I odmah pade pred nogama njegovijem i izdahnu. A momci ušavši nađoše je mrtvu i iznesoše je i zakopaše kod muža njezina.
11. I uđe veliki strah u svu crkvu i u sve koji čuše ovo.
12. A rukama apostolskima učiniše se mnogi znaci i čudesa među ljudima; i bijahu svi jednodušno u trijemu Solomunovu.
13. A od ostalijeh niko ne smijaše pristupiti k njima; nego ih hvaljaše narod.
14. A sve više pristajahu oni koji vjerovahu Gospoda, mnoštvo ljudi i žena,
15. Tako da i po ulicama iznošahu bolesnike, i metahu na posteljama i na nosilima, da bi kad prođe Petar barem sjenka njegova osjenila koga od njih.
16. A dolažahu mnogi i iz okolnijeh gradova u Jerusalim, i donošahu bolesnike i koje mučahu nečisti duhovi; i svi ozdravljahu.
17. Ali ustade poglavar sveštenički i svi koji bijahu s njim, od jeresi sadukejske, i napuniše se zavisti,
18. I digoše ruke svoje na apostole, i metnuše ih u opšti zatvor.
19. A anđeo Gospodnji otvori noću vrata tamnička, i izvedavši ih reče:
20. Idite i stanite u crkvi te govorite narodu sve riječi ovoga života.
21. A kad oni čuše, uđoše u jutru u crkvu, i učahu. A kad dođe poglavar sveštenički i koji bijahu s njim, sazvaše sabor i sve starješine od sinova Izrailjevijeh, i poslaše u tamnicu da ih dovedu.
22. A kad sluge otidoše, ne nađoše ih u tamnici; onda se vratiše i javiše im
23. Govoreći: Tamnicu nađosmo zaključanu sa svakom tvrđom i čuvare gdje stoje pred vratima: ali kad otvorismo, unutra ni jednoga ne nađosmo.
24. A kad čuše ove riječi poglavar sveštenički i vojvoda crkveni i ostali glavari sveštenički, ne mogahu im se načuditi šta bi to sad bilo.
25. A neko dođe i javi im govoreći: Eno oni ljudi što ih baciste u tamnicu, stoje u crkvi i uče narod.
26. Tada otide vojvoda s momcima i dovede ih ne na silu: jer se bojahu naroda da ih ne pobije kamenjem.
27. A kad ih dovedoše, postaviše ih pred sabor, i zapita ih poglavar sveštenički govoreći:
28. Ne zaprijetismo li vam oštro da ne učite u ovo ime? i gle, napuniste Jerusalim svojom naukom, i hoćete da bacite na nas krv ovoga čovjeka.
29. A Petar i apostoli odgovarajući rekoše: Većma se treba Bogu pokoravati nego li ljudima.
30. Bog otaca našijeh podiže Isusa, kojega vi ubiste objesivši na drvo.
31. Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha.
32. I mi smo njegovi svjedoci ovijeh riječi i Duh sveti kojega Bog dade onima koji se njemu pokoravaju.
33. A kad oni čuše, vrlo se rasrdiše, i mišljahu da ih pobiju.
34. Ali onda ustade u skupštini jedan farisej, po imenu Gamaliilo, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostoli malo iziđu na polje,
35. Pa reče njima: Ljudi Izrailjci! gledajte dobro za ove ljude šta ćete činiti;
36. Jer prije ovijeh dana usta Tevda, govoreći da je on nešto, za kojijem pristade ljudi na broj oko četiri stotine; on bi ubijen, i svi koji ga slušahu raziđoše se i propadoše.
37. Po tom usta Juda Galilejac, u dane prijepisa, i odvuče dosta ljudi za sobom; i on pogibe, i svi koji ga slušahu razasuše se.
38. I sad vam kažem: prođite se ovijeh ljudi i ostavite ih; jer ako bude od ljudi ovaj savjet ili ovo djelo, pokvariće se;
39. Ako li je od Boga, ne možete ga pokvariti, da se kako ne nađete kao bogoborci.
40. Onda ga poslušaše, i dozvavši apostole izbiše ih, i zaprijetiše im da ne govore u ime Isusovo, i otpustiše ih.
41. A oni onda otidoše od sabora radujući se što se udostojiše primiti sramotu za ime Gospoda Isusa.
42. A svaki dan u crkvi i po kućama ne prestajahu učiti i propovijedati jevanđelije o Isusu Hristu.
Glava 6
A u ove dane, kad se umnožiše učenici, podigoše Grci viku na Čivute što se njihove udovice zaboravljahu kad se dijeljaše hrana svaki dan.
2. Onda dvanaestorica dozvavši mnoštvo učenika, rekoše: Nije prilično nama da ostavimo riječ Božiju pa da služimo oko trpeza.
3. Nađite dakle, braćo, među sobom sedam poštenijeh ljudi, punijeh Duha svetoga i premudrosti, koje ćemo postaviti nad ovijem poslom.
4. A mi ćemo u molitvi i u službi riječi ostati.
5. I ova riječ bi ugodna svemu narodu. I izbraše Stefana, čovjeka napunjena vjere i Duha svetoga, i Filipa, i Prohora, i Nikanora, i Timona, i Parmena, i Nikolu pokrštenjaka iz Antiohije.
6. Ove postaviše pred apostole, i oni pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih.
7. I riječ Božija rastijaše, i množaše se vrlo broj učenika u Jerusalimu. I sveštenici mnogi pokoravahu se vjeri.
8. A Stefan pun vjere i sile činjaše znake i čudesa velika među ljudima.
9. Tada ustaše neki iz zbornice koja se zove Liverćanska i Kirinačka i Aleksandrijnačka i onijeh koji bijahu iz Kilikije i Azije, i prepirahu se sa Stefanom.
10. I ne mogahu protivu stati premudrosti i Duhu kojijem govoraše.
11. Tada podgovoriše ljude te kazaše: Čusmo ga gdje huli na Mojsija i na Boga.
12. I pobuniše narod i starješine i književnike, i napadoše i uhvatiše ga, i dovedoše ga na sabor.
13. I izvedoše lažne svjedoke koji govorahu: Ovaj čovjek ne prestaje huliti na ovo sveto mjesto i na zakon.
14. Jer ga čusmo gdje govori: ovaj Isus Nazarećanin razvaliće ovo mjesto, i izmijeniće običaje koje nam ostavi Mojsije.
15. I pogledavši na nj svi koji sjeđahu na saboru vidješe lice njegovo kao lice anđela.
Glava 7
A poglavar sveštenički reče: je li dakle tako?
2. A on reče: Ljudi braćo i oci! poslušajte. Bog slave javi se ocu našemu Avramu kad bješe u Mesopotamiji, prije nego se doseli u Haran,
3. I reče mu: Iziđi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega, i dođi u zemlju koju ću ti ja pokazati.
4. Tada iziđe iz zemlje Haldejske, i doseli se u Haran; i odande, po smrti oca njegova, preseli ga u ovu zemlju u kojoj vi sad živite.
5. I ne dade mu našljedstva u njoj ni stope; i obreče mu je dati u držanje i sjemenu njegovu poslije njega, dok on još nemaše djeteta.
6. Ali Bog reče ovako: sjeme tvoje biće došljaci u zemlji tuđoj, i natjeraće ga da služi, i mučiće ga četiri stotine godina.
7. I narodu kome će služiti ja ću suditi, reče Bog; i po tom će izići, i služiće meni na ovome mjestu.
8. I dade mu zavjet obrezanja, i tako rodi Isaka, i obreza ga u osmi dan; i Isak Jakova, i Jakov dvanaest starješina.
9. I starješine zaviđahu Josifu, i prodadoše ga u Misir; i Bog bješe s njim,
10. I izbavi ga od sviju njegovijeh nevolja, i dade mu milost i premudrost pred Faraonom carem Misirskijem, i postavi ga poglavarom nad Misirom i nad svijem domom svojijem.
11. A dođe glad na svu zemlju Misirsku i Hanaansku i nevolja velika, i ne nalažahu hrane oci naši.
12. A Jakov čuvši da ima pšenice u Misiru posla najprije oce naše.
13. I kad dođoše drugi put, poznaše Josifa braća njegova, i rod Josifov posta poznat Faraonu.
14. A Josif posla i dozva oca svojega Jakova i svu rodbinu svoju, sedamdeset i pet duša.
15. I Jakov siđe u Misir, i umrije, on i ocevi naši.
16. I prenesoše ih u Sihem, i metnuše u grob koji kupi Avram za novce od sinova Emorovijeh u Sihemu.
17. I kad se približi vrijeme obećanja za koje se Bog zakle Avramu, narod se narodi i umnoži u Misiru,
18. Dok nasta drugi car u Misiru, koji ne znaše Josifa.
19. Ovaj namisli zlo za naš rod, izmuči oce naše da svoju djecu bacahu da ne žive.
20. U to se vrijeme rodi Mojsije, i bješe Bogu ugodan, i bi tri mjeseca hranjen u kući oca svojega.
21. A kad ga izbaciše, uze ga kći Faraonova, i odgaji ga sebi za sina.
22. I nauči se Mojsije svoj premudrosti Misirskoj, i bješe silan u riječima i u djelima.
23. A kad mu se navršivaše četrdeset godina, dođe mu na um da obiđe braću svoju, sinove Izrailjeve.
24. I vidjevši jednome gdje se čini nepravda, pomože, i pokaja onoga što mu se činjaše nepravda, i ubi Misirca.
25. Mišljaše pak da braća njegova razumiju da Bog njegovom rukom njima spasenije dade: ali oni ne razumješe.
26. A sjutradan dođe među takove koji se bijahu svadili, i miraše ih govoreći: ljudi! vi ste braća, za što činite nepravdu jedan drugome?
27. A onaj što činjaše nepravdu bližnjemu oturi ga govoreći: ko je tebe postavio knezom i sudijom nad nama?
28. Ili i mene hoćeš da ubiješ, kao što si juče ubio Misirca.
29. A Mojsije pobježe od ove riječi, i posta došljak u zemlji Madijamskoj, gdje rodi dva sina.
30. I kad se navrši četrdeset godina, javi mu se u pustinji gore Sinajske anđeo Gospodnji u plamenu ognjenom u kupini.
31. A kad Mojsije vidje, divljaše se utvari. A kad on pristupi da vidi, bi glas Gospodnji k njemu:
32. Ja sam Bog otaca tvojijeh, Bog Avramov i Bog Isakov i Bog Jakovljev. A Mojsije se bješe uzdrktao i ne smijaše da pogleda.
33. A Gospod mu reče: Izuj obuću sa svojijeh nogu: jer je mjesto na kome stojiš sveta zemlja.
34. Ja dobro vidjeh muku svojega naroda koji je u Misiru, i čuh njihovo uzdisanje, i siđoh da ih izbavim: i sad hodi da te pošljem u Misir.
35. Ovoga Mojsija, kojega oturiše rekavši: ko te postavi knezom i sudijom? ovoga Bog za kneza i izbavitelja posla rukom anđela koji mu se javi u kupini.
36. Ovaj ih izvede učinivši čudesa i znake u zemlji Misirskoj i u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
37. Ovo je Mojsije koji kaza sinovima Izrailjevijem: Gospod Bog vaš podignuće vam proroka iz vaše braće, kao mene: njega poslušajte.
38. Ovo je onaj što bješe u crkvi u pustinji s anđelom, koji mu govori na gori Sinajskoj, i s ocima našijem; koji primi riječi žive da ih nama da;
39. Kojega ne htješe poslušati oci naši, nego ga odbaciše, i okrenuše se srcem svojijem u Misir,
40. Rekavši Aronu: načini nam bogove koji će ići pred nama, jer ovome Mojsiju, koji nas izvede iz zemlje Misirske, ne znamo šta bi.
41. I tada načiniše tele, i prinesoše žrtvu idolu, i radovahu se rukotvorini svojoj.
42. A Bog se okrenu od njih, i predade ih da služe vojnicima nebeskijem, kao što je pisano u knjizi proroka: eda zaklanja i žrtve prinesoste mi za četrdeset godina u pustinji, dome Izrailjev?
43. I primiste čador Molohov, i zvijezdu boga svojega Remfana, kipove koje načiniste da im se molite; i preseliću vas dalje od Vavilona.
44. Ocevi naši imahu čador svjedočanstva u pustinji, kao što zapovjedi onaj koji govori Mojsiju da ga načini po onoj prilici kao što ga vidje;
45. Koji i primiše ocevi naši i donesoše s Isusom Navinom u zemlju neznabožaca, koje oturi Bog ispred lica našijeh otaca, tja do Davida,
46. Koji nađe milost u Boga, i izmoli da nađe mjesto Bogu Jakovljevu.
47. A Solomun mu načini kuću.
48. Ali najviši ne živi u rukotvorenijem crkvama, kao što govori prorok:
49. Nebo je meni prijestol a zemlja podnožje nogama mojima: kako ćete mi kuću sazidati? govori Gospod; ili koje je mjesto za moje počivanje?
50. Ne stvori li ruka moja sve ovo?
51. Tvrdovrati i neobrezanijeh srca i ušiju! vi se jednako protivite Duhu svetome; kako vaši oci, tako i vi.
52. Kojega od proroka ne protjeraše oci vaši? I pobiše one koji naprijed javiše za dolazak pravednika, kojega vi sad izdajnici i krvnici postadoste;
53. Koji primiste zakon naredbom anđelskom, i ne održaste.
54. Kad ovo čuše, rasrdiše se vrlo u srcima svojima, i škrgutahu zubima na nj.
55. A Stefan budući pun Duha svetoga pogleda na nebo i vidje slavu Božiju i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu;
56. I reče: Evo vidim nebesa otvorena i sina čovječijega gdje stoji s desne strane Bogu.
57. A oni povikavši iza glasa zatiskivahu uši svoje, i navališe jednodušno na nj.
58. I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metnuše kod nogu mladića po imenu Savla.
59. I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj.
60. Onda kleče na koljena i povika iza glasa: Gospode! ne primi im ovo za grijeh. I ovo rekavši umrije.
Glava 8
Savle pak bješe pristao na njegovu smrt. A u taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaše po krajevima Judejskijem i Samarijskijem osim apostola.
2. A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plač učiniše nad njim.
3. A Savle dosađivaše crkvi, jer iđaše po kućama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu.
4. A oni što se bijahu rasijali prolažahu propovijedajući riječ.
5. A Filip sišavši u grad Samarijski propovijedaše im Hrista.
6. A narod pažaše jednodušno na ono što govoraše Filip, slušajući i gledajući znake koje činjaše;
7. Jer duhovi nečisti s velikom vikom izlažahu iz mnogijeh u kojima bijahu, i mnogi uzeti i hromi ozdraviše.
8. I bi velika radost u gradu onome.
9. A bješe jedan čovjek, po imenu Simon, koji prije čaraše u gradu i dovođaše u čudo narod Samarijski, govoreći da je on nešto veliko;
10. Na kojega gledahu svi, i malo i veliko, govoreći: Ovo je velika sila Božija.
11. A za to gledahu na njega što ih mnogo vremena činima udivljavaše.
12. Kad pak vjerovaše Filipu koji propovijedaše jevanđelije o carstvu Božijemu i o imenu Isusa Hrista, kršćavahu se i ljudi i žene.
13. Tada i Simon vjerova, i krstivši se osta kod Filipa; i videći djela i znake velike koji se činjahu divljaše se vrlo.
14. A kad čuše apostoli koji bijahu u Jerusalimu da Samarija primi riječ Božiju, poslaše k njima Petra i Jovana,
15. Koji sišavši pomoliše se Bogu za njih da prime Duha svetoga;
16. Jer još ni na jednoga ne bješe došao, nego bijahu samo kršteni u ime Gospoda Isusa.
17. Tada apostoli metnuše ruke na njih, i oni primiše Duha svetoga.
18. A kad vidje Simon da se daje Duh sveti kad apostoli metnu ruke, donese im novce
19. Govoreći: Dajte i meni ovu vlast da kad metnem ruke na koga primi Duha svetoga.
20. A Petar mu reče: Novci tvoji s tobom da budu u pogibao, što si pomislio da se dar Božij može dobiti za novce.
21. Nema tebi dijela ni iseta u ovoj riječi; jer srce tvoje nije pravo pred Bogom.
22. Pokaj se dakle od ove svoje pakosti, i moli se Bogu da bi ti se oprostila pomisao srca tvoga;
23. Jer te vidim da si u grkoj žuči i u svezi nepravde.
24. A Simon odgovarajući reče: Pomolite se vi Gospodu za mene da ne naiđe na mene ništa od ovoga što rekoste.
25. Tako oni posvjedočivši i govorivši riječ Gospodnju vratiše se u Jerusalim, i mnogijem selima Samarijskijem propovjediše jevanđelije.
26. A anđeo Gospodnji reče Filipu govoreći: Ustani i idi na podne na put koji silazi od Jerusalima u Gazu i pust je.
27. I ustavši pođe. I gle, čovjek Arapin, uškopljenik, vlastelin Kandakije carice Arapske, što bješe nad svima njezinijem riznicama, koji bješe došao u Jerusalim da se moli Bogu,
28. Pa se vraćaše, i sjedeći na kolima svojima čitaše proroka Isaiju.
29. A Duh reče Filipu: Pristupi i prilijepi se tijem kolima.
30. A Filip pritrčavši ču ga gdje čita proroka Isaiju, i reče: A razumiješ li što čitaš?
31. A on reče: Kako bih mogao ako me ko ne uputi? I umoli Filipa te se pope i sjede s njim.
32. A mjesto iz pisma koje čitaše bješe ovo: Kao ovca na zaklanje odvede se, i nijem kao jagnje pred onijem koji ga striže, tako ne otvori usta svojijeh.
33. U njegovom poniženju ukide se sud njegov. A rod njegov ko će iskazati? Jer se njegov život uzima od zemlje.
34. Onda uškopljenik odgovori Filipu i reče: Molim te, za koga ovo govori prorok? ili za sebe, ili za koga drugoga?
35. A Filip otvorivši usta svoja, i počevši od pisma ovoga, propovjedi mu jevanđelije Isusovo.
36. Kako iđahu putem dođoše na nekaku vodu; i reče uškopljenik: Evo vode, šta brani meni da se krstim?
37. A Filip mu reče: Ako vjeruješ od svega srca svojega, možeš. A on odgovarajući reče: Vjerujem da je Isus Hristos sin Božij.
38. I zapovjedi da stanu kola, i siđoše oba na vodu i Filip i uškopljenik, i krsti ga.
39. A kad iziđoše iz vode, Duh sveti pade na uškopljenika; a anđeo Gospodnji uze Filipa, i više ga ne vidje uškopljenik; nego otide putem svojijem radujući se.
40. A Filip se obrete u Azotu; i prolazeći propovijedaše jevanđelije svima gradovima, dok ne dođe u Ćesariju.
Glava 9
A Savle još dišući prijetnjom i smrću na učenike Gospodnje pristupi k poglavaru svešteničkome,
2. I izmoli u njega poslanice u Damask na zbornice, ako koga nađe od ovoga puta, i ljude i žene, svezane da dovede u Jerusalim.
3. A kad bješe na putu i dođe blizu Damaska, u jedan put obasja ga svjetlost s neba,
4. I padnuvši na zemlju ču glas gdje mu govori: Savle! Savle! za što me goniš?
5. A on reče: Ko si ti, Gospode? A Gospod reče: Ja sam Isus, kojega ti goniš: teško ti je protivu bodila praćati se.
6. A on drkćući od straha reče: Gospode! šta hoćeš da činim? I Gospod mu reče: Ustani i uđi u grad, pa će ti se kazati šta ti treba činiti.
7. A ljudi koji iđahu s njim, stajahu i čuđahu se, jer čujahu glas a ne viđahu nikoga.
8. A Savle usta od zemlje, i otvorenijem očima svojijem nikoga ne viđaše. A oni ga uzeše za ruku i uvedoše u Damask.
9. I bješe tri dana slijep, i ne jede, niti pi.
10. A u Damasku bješe jedan učenik, po imenu Ananija, i reče mu Gospod u utvari: Ananija! A on reče: Evo me, Gospode!
11. A Gospod mu reče: Ustani i idi u ulicu koja se zove Prava, i traži u domu Judinom po imenu Savla Taršanina; jer gle, on se moli Bogu,
12. I vidje u utvari čovjeka, po imenu Ananiju, gdje uđe i metnu ruku na nj da progleda.
13. A Ananija odgovori: Gospode! ja čuh od mnogijeh za toga čovjeka kolika zla počini svetima tvojima u Jerusalimu;
14. I ovdje ima vlast od glavara svešteničkijeh da veže sve koji prizivaju ime tvoje.
15. A Gospod mu reče: Idi, jer mi je on sud izbrani da iznese ime moje pred neznabošce i careve i sinove Izrailjeve.
16. A ja ću mu pokazati koliko mu valja postradati za ime moje.
17. I pođe Ananija, i uđe u kuću, i metnuvši ruke na nj reče: Savle brate! Gospod Isus, koji ti se javi na putu kojijem si išao, posla me da progledaš i da se napuniš Duha svetoga.
18. I odmah otpade od očiju njegovijeh kao krljušt, i odmah progleda, i ustavši krsti se.
19. I pošto pojede okrijepi se; i bi Savle nekoliko dana s učenicima koji bijahu u Damasku.
20. I odmah po zbornicama propovijedaše Isusa da je on sin Božij.
21. A svi koji slušahu divljahu se i govorahu: Nije li ovo onaj što gonjaše u Jerusalimu one koji spominjahu ime ovo, i ovdje za to dođe da ih povezane vodi glavarima svešteničkijem?
22. A Savle se većma siljaše, i zabunjivaše Čivute koji žive u Damasku, dokazujući da je ovo Hristos.
23. A kad se navrši podosta dana, dogovoriše se Čivuti da ga ubiju.
24. Ali Savle doznade njihov dogovor; a oni čuvahu vrata dan i noć da bi ga ubili;
25. A učenici ga uzeše noću i spustiše preko zida u kotarici.
26. A kad dođe Savle u Jerusalim, ogledaše da se pribije uz učenike; i svi ga se bojahu, jer ne vjerovahu da je učenik.
27. A Varnava ga uze i dovede k apostolima, i kaza im kako na putu vidje Gospoda, i kako mu govori, i kako u Damasku slobodno propovijeda ime Isusovo.
28. I bijaše s njima, i ulazi u Jerusalim i izlazi, i slobodno propovijedaše ime Gospoda Isusa.
29. I govoraše i prepiraše se s Grcima; a oni gledahu da ga ubiju.
30. A kad razumješe braća, svedoše ga u Ćesariju, i otpustiše ga u Tars.
31. A crkve po svoj Judeji i Galileji i Samariji bijahu na miru, i napredovahu, i hođahu u strahu Gospodnjem, i umnožavahu se utjehom svetoga Duha.
32. I dogodi se kad Petar obilažaše sve, da dođe i k svetima koji življahu u Lidi.
33. I nađe tamo jednoga čovjeka, po imenu Eneju, koji već osam godina ležaše na odru, jer bješe uzet.
34. I reče mu Petar: Eneja! iscjeljuje te Isus Hristos, ustani i prostri sam sebi. I odmah usta.
35. I vidješe ga svi koji življahu u Lidi i u Asaronu, i obratiše se ka Gospodu.
36. A u Jopi bješe jedna učenica, po imenu Tavita, koje znači srna, i ona bješe puna dobrijeh djela i milostinje što činjaše.
37. I dogodi se u te dane da se ona razbolje i umrije; onda je okupaše i metnuše u gornju sobu.
38. A budući da je Lida blizu Jope, onda učenici čuvši da je Petar u njoj poslaše dva čovjeka moleći ga da ne požali truda doći do njih.
39. A Petar ustavši otide s njima, i kad dođe izvedoše ga u gornju sobu, i skupiše se oko njega sve udovice plačući i pokazujući suknje i haljine što je radila Srna dok je bila s njima.
40. A Petar izgnavši sve na polje kleče na koljena i pomoli se Bogu, i okrenuvši se k tijelu reče: Tavito! ustani. A ona otvori oči svoje, i vidjevši Petra sjede.
41. Petar pak pruživši joj ruku podiže je; i dozvavši svete i udovice pokaza je živu.
42. I ovo se razglasi po svoj Jopi, i mnogi vjerovaše Gospoda.
43. I dogodi se da on osta mnogo dana u Jopi u nekoga Simona kožara.
Glava 10
A u Ćesariji bješe jedan čovjek po imenu Kornilije, kapetan od čete koja se zvaše Talijanska,
2. Pobožan i bogobojazan sa cijelijem domom svojijem, koji davaše milostinju mnogijem ljudima i moljaše se Bogu bez prestanka;
3. On vidje na javi u utvari oko devetoga sahata dnevi anđela Božijega gdje siđe k njemu i reče mu: Kornilije!
4. A on pogledavši na nj i uplašivši se reče: Što je, Gospode? A on mu reče: Molitve tvoje i milostinje iziđoše na pamet Bogu;
5. I sad pošlji u Jopu ljude i dozovi Simona prozvanoga Petra:
6. On stoji u nekoga Simona kožara, kojega je kuća kod mora: on će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj.
7. I kad otide anđeo koji govori Korniliju, dozvavši dvojicu od svojijeh slugu i jednoga pobožna vojnika od onijeh koji mu služahu,
8. I kazavši im sve posla ih u Jopu.
9. A sjutradan kad oni iđahu putem i približiše se ka gradu, iziđe Petar u gornju sobu da se pomoli Bogu u šesti sahat.
10. I ogladnje, i šćaše da jede; a kad mu oni gotovljahu, dođe izvan sebe,
11. I vidje nebo otvoreno i sud nekakav gdje silazi na njega, kao veliko platno, zavezan na četiri roglja, i spušća se na zemlju;
12. U kome bijahu sva četvoronožna na zemlji, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
13. I postade glas k njemu: Ustani, Petre! pokolji i pojedi.
14. A Petar reče: Ni po što, Gospode! jer nikad ne jedoh što pogano ili nečisto.
15. I gle, glas opet k njemu drugom: Što je Bog očistio ti ne pogani.
16. I ovo bi triput, i sud se opet uze na nebo.
17. A kad se Petar u sebi divljaše šta bi bila utvara koju vidje, i gle, ljudi poslani od Kornilija, napitavši i našavši dom Simonov stadoše pred vratima,
18. I zovnuvši pitahu: Stoji li ovdje Simon prozvani Petar?
19. A dok Petar razmišljavaše o utvari, reče mu Duh: Evo tri čovjeka traže te;
20. Nego ustani i siđi i idi s njima ne premišljajući ništa, jer ih ja poslah.
21. A Petar sišavši k ljudima poslanijem k sebi od Kornilija reče: Evo ja sam koga tražite; što ste došli?
22. A oni rekoše: Kornilije kapetan, čovjek pravedan i bogobojazan, poznat kod svega naroda Čivutskoga, primio je zapovijest od anđela svetoga da dozove tebe u svoj dom i da čuje riječi od tebe.
23. Onda ih dozva unutra i ugosti. A sjutradan ustavši Petar pođe s njima, i neki od braće koja bješe u Jopi pođoše s njim.
24. A sjutradan uđoše u Ćesariju. A Kornilije čekaše ih sazvavši rodbinu svoju i ljubazne prijatelje.
25. A kad Petar šćaše da uđe, srete ga Kornilije, i padnuvši na noge njegove pokloni se.
26. A Petar ga podiže govoreći: Ustani, i ja sam čovjek.
27. I s njim govoreći uđe, i nađe mnoge koji se bijahu sabrali.
28. I reče im: Vi znate kako je neprilično čovjeku Čivutinu družiti se ili dolaziti k tuđinu; ali Bog meni pokaza da ni jednoga čovjeka ne zovem pogana ili nečista;
29. Za to i bez sumnje dođoh pozvan. Pitam vas dakle za što poslaste po mene?
30. I Kornilije reče: Od četvrtoga dana do ovoga časa ja postih, i u deveti sahat moljah se Bogu u svojoj kući; i gle, čovjek stade preda mnom u haljini sjajnoj,
31. I reče: Kornilije! uslišena bi molitva tvoja i milostinje tvoje pomenuše se pred Bogom.
32. Pošlji dakle u Jopu i dozovi Simona koji se zove Petar: on stoji u kući Simona kožara kod mora, koji kad dođe kazaće ti.
33. Onda ja odmah poslah k tebi; i ti si dobro učinio što si došao. Sad dakle mi svi stojimo pred Bogom da čujemo sve što je tebi od Boga zapovjeđeno.
34. A Petar otvorivši usta reče: Zaista vidim da Bog ne gleda ko je ko:
35. Nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu.
36. Riječ što posla sinovima Izrailjevijem, javljajući mir po Isusu Hristu, ona je Gospod svima.
37. Vi znate govor koji je bio po svoj Judeji počevši od Galileje po krštenju koje propovijeda Jovan:
38. Isusa iz Nazareta kako ga pomaza Bog Duhom svetijem i silom, koji prođe čineći dobro i iscjeljujući sve koje đavo bješe nadvladao; jer Bog bijaše s njim.
39. I mi smo svjedoci svemu što učini u zemlji Judejskoj i u Jerusalimu; kojega i ubiše objesivši na drvo.
40. Ovoga Bog vaskrse treći dan, i dade mu da se pokaže,
41. Ne svemu narodu nego nama svjedocima naprijed izbranima od Boga, koji s njim jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom iz mrtvijeh.
42. I zapovjedi nam da propovijedamo narodu i da svjedočimo da je on narečeni od Boga sudija živijem i mrtvijem.
43. Za ovo svjedoče svi proroci da će imenom njegovijem primiti oproštenje grijeha svi koji ga vjeruju.
44. A dok još Petar govoraše ove riječi, siđe Duh sveti na sve koji slušahu riječ.
45. I udiviše se vjerni iz obrezanja koji bijahu došli s Petrom, videći da se i na neznabošce izli dar Duha svetoga.
46. Jer ih slušahu gdje govorahu jezike, i veličahu Boga. Tada odgovori Petar:
47. Eda može ko vodu zabraniti da se ne krste ovi koji primiše Duha svetoga kao i mi?
48. I zapovjedi im da se krste u ime Isusa Hrista. Tada ga moliše da ostane kod njih nekoliko dana.
Glava 11
A čuše i apostoli i braća koji bijahu u Judeji da i neznabošci primiše riječ Božiju.
2. I kad iziđe Petar u Jerusalim, prepirahu se s njim koji bijahu iz obrezanja,
3. Govoreći: Ušao si k ljudima koji nijesu obrezani, i jeo si s njima.
4. A Petar počevši kazivaše im redom govoreći:
5. Ja bijah u gradu Jopi na molitvi, i došavši izvan sebe vidjeh utvaru, gdje silazi sud nekakav kao veliko platno na četiri roglja i spušta se s neba, i dođe do preda me.
6. Pogledavši unj opazih i vidjeh četvoronožna zemaljska, i zvjerinje i bubine i ptice nebeske.
7. A čuh glas koji mi govori: ustani, Petre! pokolji i pojedi.
8. A ja rekoh: ni po što, Gospode! jer ništa pogano i nečisto nikad ne uđe u usta moja.
9. A glas mi odgovori drugom s neba govoreći: što je Bog očistio ti ne pogani.
10. A ovo bi triput; i uze se opet sve na nebo.
11. I gle, odmah tri čovjeka staše pred kućom u kojoj bijah, poslani iz Ćesarije k meni.
12. A Duh mi reče da idem s njima ne premišljajući ništa. A dođoše sa mnom i ovo šest braće, i uđosmo u kuću čovjekovu.
13. I kaza nam kako vidje anđela u kući svojoj koji je stao i kazao mu: pošlji ljude u Jopu i dozovi Simona prozvanoga Petra,
14. Koji će ti kazati riječi kojima ćeš se spasti ti i sav dom tvoj.
15. A kad ja počeh govoriti, siđe Duh sveti na njih, kao i na nas u početku.
16. Onda se opomenuh riječi Gospodnje kako govoraše: Jovan je krstio vodom, a vi ćete se krstiti Duhom svetijem.
17. Kad im dakle Bog dade jednak dar kao i nama koji vjerujemo Gospoda svojega Isusa Hrista: ja ko bijah da bih mogao zabraniti Bogu?
18. A kad čuše ovo, umukoše, i hvaljahu Boga govoreći: Dakle i neznabošcima Bog dade pokajanje za život.
19. A oni što se rasijaše od nevolje koja posta za Stefana, prođoše tja do Finikije i Kipra i Antiohije, nikomu ne govoreći riječi do samijem Čivutima.
20. A neki od njih bijahu Kiprani i Kirinci, koji ušavši u Antiohiju govorahu Grcima propovijedajući jevanđelije o Gospodu Isusu.
21. I bješe ruka Božija s njima; i mnogo ih vjerovaše i obratiše se ka Gospodu.
22. A dođe riječ o njima do ušiju crkve koja bješe u Jerusalimu; i poslaše Varnavu da ide tja do Antiohije;
23. Koji došavši i vidjevši blagodat Božiju, obradova se, i moljaše sve da tvrdijem srcem ostanu u Gospodu;
24. Jer bješe čovjek blag i pun Duha svetoga i vjere. I obrati se mnogi narod ka Gospodu.
25. Varnava pak iziđe u Tars da traži Savla; i kad ga nađe, dovede ga u Antiohiju.
26. I oni se cijelu godinu sastajaše ondje s crkvom, i učiše mnogi narod; i najprije u Antiohiji nazvaše učenike Hrišćanima.
27. A u te dane siđoše iz Jerusalima proroci u Antiohiju.
28. I ustavši jedan od njih, po imenu Agav, objavi glad veliki koji šćaše biti po vasionom svijetu; koji i bi za Klaudija ćesara.
29. A od učenika odredi svaki koliko koji mogaše, da pošlju u pomoć braći koja življahu u Judeji.
30. Koje i učiniše poslavši starješinama preko ruke Varnavine i Savlove.
Glava 12
U ono pak vrijeme podiže Irod car ruke da muči neke od crkve.
2. I pogubi Jakova brata Jovanova mačem.
3. I vidjevši da je to po volji Čivutima nastavi da uhvati i Petra (a bijahu dani prijesnijeh hljebova),
4. Kojega i uhvati i baci u tamnicu, i predade ga četvorici četvrtnika vojničkijeh da ga čuvaju, i mišljaše ga po pashi izvesti pred narod.
5. I tako Petra čuvahu u tamnici; a crkva moljaše se za njega Bogu bez prestanka.
6. A kad šćaše Irod da ga izvede, onu noć spavaše Petar među dvojicom vojnika, okovan u dvoje verige, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu.
7. I gle, anđeo Gospodnji pristupi, i svjetlost obasja po sobi, i kucnuvši Petra u rebra probudi ga govoreći: Ustani brže. I spadoše mu verige s ruku.
8. A anđeo mu reče: Opaši se, i obuj opanke svoje. I učini tako. I reče mu anđeo: Obuci haljinu svoju, pa hajde za mnom.
9. I izišavši iđaše za njim, i ne znadijaše da je to istina što anđeo činjaše, nego mišljaše da vidi utvaru.
10. A kad prođoše prvu stražu i drugu i dođoše k vratima gvozdenijem koja vođahu u grad, ona im se sama otvoriše; i izišavši prođoše jednu ulicu, a anđeo odmah odstupi od njega.
11. I kad dođe Petar k sebi, reče: Sad zaista vidim da Bog posla anđela svojega te me izbavi iz ruku Irodovijeh i od svega čekanja naroda Čivutskoga.
12. I razmislivši dođe kući Marije matere Jovana koji se zvaše Marko, gdje bijahu mnogi sabrani i moljahu se Bogu.
13. A kad kucnu Petar u vrata od dvora, pristupi djevojka, po imenu Roda, da čuje.
14. I poznavši glas Petrov od radosti ne otvori vrata, nego utrča i kaza da Petar stoji pred vratima.
15. A oni joj rekoše: Jesi li ti luda? A ona potvrđivaše da je tako. A oni govorahu: Anđeo je njegov.
16. A Petar jednako kucaše. A kad otvoriše, vidješe ga, i udiviše se.
17. A on mahnuvši na njih rukom da ćute, kaza im kako ga Gospod izvede iz tamnice; i reče: Javite ovo Jakovu i braći. I izišavši otide na drugo mjesto.
18. A kad bi dan, bješe ne mala buna među vojnicima, šta to bi od Petra.
19. A kad ga Irod zaiska i ne nađe, onda ispita stražare, i zapovjedi da ih odvedu; i izišavši iz Judeje u Ćesariju onamo življaše.
20. Jer se Irod srđaše na Tirce i Sidonce. Ali oni jednodušno dođoše k njemu, i uzevši na svoju ruku Vlasta, posteljnika careva, iskahu mira, jer se njihove zemlje hranjahu od njegova carstva.
21. A u određeni dan obuče se Irod u carsku haljinu, i sjedavši na prijesto govoraše im;
22. A narod vikaše: Ovo je glas Božij, a ne čovječij.
23. Ali u jedan put udari ga anđeo Gospodnji; jer ne dade slave Bogu; i budući izjeden od crvi izdahnu.
24. A riječ Božija rastijaše i množaše se.
25. A Varnava i Savle predavši pomoć vratiše se iz Jerusalima u Antiohiju, uzevši sa sobom i Jovana koji se zvaše Marko.
Glava 13
A u crkvi koja bješe u Antiohiji bijahu neki proroci i učitelji, to jest: Varnava i Simeun koji se zvaše Nigar, i Lukije Kirinac, i Manail odgajeni s Irodom četverovlasnikom, i Savle.
2. A kad oni služahu Gospodu i pošćahu, reče Duh sveti: Odvojte mi Varnavu i Savla na djelo na koje ih pozvah.
3. Tada postivši i pomolivši se Bogu metnuše ruke na njih, i otpustiše ih.
4. Ovi dakle poslani od Duha svetoga siđoše u Seleukiju, i odande otploviše u Kipar.
5. I došavši u Salamin javiše riječ Božiju u zbornicama Čivutskima; a imahu i Jovana slugu.
6. A kad prođoše ostrvo tja do Pafa, nađoše nekakvoga čovjeka vračara i lažna proroka, Čivutina, kome bješe ime Varisus,
7. Koji bješe s namjesnikom Srđem Pavlom, čovjekom razumnijem. Ovaj dozvavši Varnavu i Savla zaiska da čuje riječ Božiju.
8. A Elima vračar (jer to znači ime njegovo) stade im se suprotiti, gledajući da odvrati namjesnika od vjere.
9. A Savle, koji se zvaše i Pavle, pun Duha svetoga pogledavši na nj
10. Reče: O napunjeni svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolji! neprijatelju svake pravde! zar ne prestaješ kvariti pravijeh putova Gospodnjijeh?
11. I sad eto ruke Gospodnje na te, i da budeš slijep da ne vidiš sunca za neko vrijeme. I u jedan put napade na nj mrak i tama, i pipajući tražaše vođa.
12. Tada namjesnik, kad vidje šta bi, vjerova, diveći se nauci Gospodnjoj.
13. A kad se Pavle sa svojijem društvom odveze iz Pafa, dođoše u Pergu Pamfilijsku; a Jovan se odvoji od njih, i vrati se u Jerusalim.
14. A oni otišavši iz Perge dođoše u Antiohiju Pisidijsku, i ušavši u zbornicu u dan subotni sjedoše.
15. A po čitanju zakona i proroka poslaše starješine zborničke k njima govoreći: Ljudi braćo! ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite.
16. A Pavle ustavši i mahnuvši rukom reče: Ljuda Izrailjci i koji se Boga bojite! čujte.
17. Bog naroda ovoga izabra oce naše, i podiže narod kad bijahu došljaci u zemlji Misirskoj, i rukom visokom izvede ih iz nje.
18. I do četrdeset godina prehrani ih u pustinji.
19. I zatrvši sedam naroda u zemlji Hanaanskoj na kocke razdijeli im zemlju njihovu.
20. I po tom na četiri stotine i pedeset godina dade im sudije do Samuila proroka.
21. I od tada iskaše cara, i dade im Bog Saula, sina Kisova, čovjeka od koljena Venijaminova, za četrdeset godina.
22. I uklonivši njega podiže im Davida za cara, kome i reče svjedočeći: nađoh Davida sina Jesejeva, čovjeka po srcu mojemu, koji će ispuniti sve volje moje.
23. Od njegova sjemena podiže Bog po obećanju Izrailju spasa Isusa;
24. Kad Jovan pred njegovijem dolaskom propovijeda krštenje pokajanja svemu narodu Izrailjevu.
25. I kad svršivaše Jovan tečenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nijesam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nijesam dostojan razdriješiti remena na obući njegovoj.
26. Ljudi braćo! sinovi roda Avramova, i koji se među vama Boga boje! vama se posla riječ ovoga spasenija.
27. Jer oni što žive u Jerusalimu, i knezovi njihovi, ne poznaše ovoga, i glasove proročke koji se čitaju svake subote osudivši ga izvršiše.
28. I ne našavši ni jedne krivice smrtne moliše Pilata da ga pogubi.
29. I kad svršiše sve što je pisano za njega, skinuše ga s drveta i metnuše u grob.
30. A Bog vaskrse ga iz mrtvijeh.
31. I pokaziva se mnogo dana onima što izlaziše s njim iz Galileje u Jerusalim, koji su sad svjedoci njegovi pred narodom.
32. I mi vama javljamo obećanje koje bi ocevima našima da je ovo Bog ispunio nama, djeci njihovoj, podignuvši Isusa;
33. Kao što je napisano i u drugom psalmu: ti si moj sin, ja te danas rodih.
34. A da ga iz mrtvijeh vaskrse da se više ne vrati u truhljenje ovako reče: daću vam svetinju Davidovu vjernu.
35. Za to i na drugom mjestu govori: ne ćeš dati da tvoj svetac vidi truhljenja.
36. Jer David posluživši rodu svojemu po volji Božijoj umrije, i metnuše ga kod otaca njegovijeh, i vidje truhljenje.
37. A kojega Bog podiže ne vidje truhljenja.
38. Tako da vam je na znanje, ljudi braćo! da se krozanj vama propovijeda oproštenje grijeha.
39. I od svega, oda šta se ne mogoste opravdati u zakonu Mojsijevu, opravdaće se u njemu svaki koji vjeruje.
40. Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što je kazano u prorocima:
41. Vidite, nemarljivi! i čudite se, i nek vas nestane; jer ja činim djelo u dane vaše, djelo koje ne ćete vjerovati ako vam ko uskazuje.
42. A kad izlažahu iz zbornice Čivutske, moljahu neznabošci da im se ove riječi u drugu subotu govore.
43. A kad se sabor raziđe, pođoše za Pavlom i za Varnavom mnogi od Čivuta i pobožnijeh došljaka; a oni govoreći im svjetovahu ih da ostanu u blagodati Božijoj.
44. A u drugu subotu sabra se gotovo sav grad da čuju riječi Božije.
45. A kad vidješe Čivuti narod, napuniše se zavisti, i govorahu protivno riječima Pavlovijem nasuprot govoreći i huleći.
46. A Pavle i Varnava oslobodivši se rekoše: Vama je najprije trebalo da se govori riječ Božija; ali kad je odbacujete, i sami se pokazujete da nijeste dostojni vječnoga života, evo se obrćemo k neznabošcima.
47. Jer nam tako zapovjedi Gospod: postavih te za vidjelo neznabošcima, da budeš spasenije do samoga kraja zemlje.
48. A kad čuše neznabošci, radovahu se i slavljahu riječ Božiju, i vjerovaše koliko ih bješe pripravljeno za život vječni.
49. I riječ se Božija raznošaše po svoj okolini.
50. Ali Čivuti podgovoriše pobožne i poštene žene i starješine gradske te podigoše gonjenje na Pavla i Varnavu, i istjeraše ih iz svoje zemlje.
51. A oni otresavši na njih prah sa svojijeh nogu dođoše u Ikoniju.
52. A učenici punjahu se radosti i Duha svetoga.
Glava 14
U Ikoniji pak dogodi se da oni zajedno uđoše u zbornicu Čivutsku, i govorahu tako da vjerova veliko mnoštvo Čivuta i Grka.
2. A Čivuti koji ne vjerovahu podbuniše i razdražiše duše neznabožaca na braću.
3. Ali oni ostaše dosta vremena govoreći slobodno u Gospodu koji svjedočaše riječ blagodati svoje i davaše te se tvorahu znaci i čudesa rukama njihovijem.
4. A mnoštvo gradsko razdijeli se, i jedni bijahu s Čivutima, a jedni s apostolima.
5. A kad navališe i neznabošci i Čivuti sa svojijem poglavarima da im dosade i kamenjem da ih pobiju,
6. Oni doznavši pobjegoše u gradove Likaonske, u Listru i u Dervu i u okolinu njihovu.
7. I onamo propovijedahu jevanđelije.
8. I jedan čovjek u Listri sjeđaše nemoćan u nogama, i bješe hrom od utrobe matere svoje, i ne bješe nikad hodio.
9. Ovaj slušaše Pavla gdje govori. Pavle pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje da će ozdraviti,
10. Reče velikijem glasom: Tebi govorim u ime Gospoda Isusa Hrista, ustani na svoje noge upravo. I skoči, i hođaše.
11. A kad vidje narod šta učini Pavle, podigoše glas svoj govoreći Likaonski: Bogovi načiniše se kao ljudi, i siđoše k nama.
12. I nazivahu Varnavu Jupiterom, a Pavla Merkurijem, jer on upravljaše riječju.
13. A sveštenik Jupitera koji bješe pred gradom njihovijem dovede junce, i donese vijence pred vrata, i s narodom šćadijaše da prinosi žrtvu.
14. A kad čuše apostoli, Varnava i Pavle, razdriješe haljine svoje, i skočiše među narod vičući i govoreći:
15. Ljudi! šta to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi, koji vam propovijedamo jevanđelije da se od ovijeh lažnijeh stvari obratite k Bogu živome, koji stvori nebo i zemlju i more i sve što je u njima;
16. Koji u prošavšijem naraštajima bješe pustio sve narode da idu svojijem putovima:
17. I opet ne ostavi sebe neposvjedočena, čineći dobro, dajući nam s neba dažd i godine rodne, puneći srca naša jelom i veseljem.
18. I ovo govoreći jedva ustaviše narod da im neprinose žrtve, nego da ide svaki svojoj kući. A dok oni življahu ondje i učahu,
19. Dođoše iz Antiohije i iz Ikonije nekaki Čivuti, i kad se oni prepirahu slobodno, podgovoriše narod da ih odustanu, govoreći da ništa pravo ne govore, nego sve lažu. I podgovorivši narod zasuše Pavla kamenjem i izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav.
20. A kad ga opkoliše učenici njegovi, ustade i uđe u grad, i sjutradan iziđe s Varnavom u Dervu.
21. I propovjedivši jevanđelnje gradu onome i naučivši mnoge vratiše se u Listru i Ikoniju i Antiohiju.
22. Utvrđujući duše učenika i svjetujući ih da ostanu u vjeri, i da nam kroz mnoge nevolje valja ući u carstvo Božije.
23. I postavivši im starješine po svijem crkvama, i pomolivši se Bogu s postom, predadoše ih Gospodu koga vjerovaše.
24. I prošavši Pisidiju dođoše u Pamfiliju.
25. I govorivši riječ Gospodnju u Perzi siđoše u Ataliju.
26. I odande otploviše u Antiohiju, odakle bijahu predani blagodati Božijoj na djelo koje svršiše.
27. A kad dođoše i sabraše crkvu, kazaše sve šta učini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere.
28. I ostaše ondje ne malo vremena s učenicima.
Glava 15
I neki sišavši iz Judeje učahu braću: Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasti.
2. A kad posta raspra, i Pavle i Varnava ne malo se prepiraše s njima, odrediše da Pavle i Varnava i drugi neki od njih idu gore k apostolima i starješinama u Jerusalim za ovo pitanje.
3. A oni onda spremljeni od crkve, prolažahu kroz Finikiju i Samariju kazujući obraćanje neznabožaca, i činjahu veliku radost svoj braći.
4. A kad dođoše u Jerusalim, primi ih crkva i apostoli i starješine, i kazaše sve što učini Bog s njima, i kako otvori neznabošcima vrata vjere.
5. Onda ustaše neki od jeresi farisejske koji bijahu vjerovali, i govorahu da ih valja obrezati, i zapovjediti da drže zakon Mojsijev.
6. A apostoli i starješine sabraše se da izvide ovu riječ.
7. I po mnogom vijećanju usta Petar i reče: Ljudi braćo! vi znate da Bog od prvijeh dana izabra između nas da iz mojijeh usta čuju neznabošci riječ jevanđelija i da vjeruju.
8. I Bog, koji poznaje srca, posvjedoči km i dade im Duha svetoga kao i nama.
9. I ne postavi nikake razlike među nama i njima, očistivši vjerom srca njihova.
10. Sad dakle šta kušate Boga, i hoćete da metnete učenicima jaram na vrat, kojega ni ocevi naši ni mi mogosmo ponijeti?
11. Nego vjerujemo da ćemo se spasti blagodaću Gospoda Isusa Hrista kao i oni.
12. Onda umuče sve mnoštvo, i slušahu Varnavu i Pavla koji pripovijedahu kolike znake i čudesa učini Bog u neznabošcima preko njih.
13. A kad oni umukoše, odgovori Jakov govoreći: Ljudi braćo! poslušajte mene.
14. Simon kaza kako Bog najprije pohodi i primi iz neznabožaca narod k imenu svojemu,
15. I s ovijem se udaraju riječi proroka, kao što je napisano:
16. Po tom ću se vratiti, i sazidaću dom Davidov, koji je pao, i njegove razvaline popraviću, i podignuću ga,
17. Da potraže Gospoda ostali ljudi i svi narodi u kojima se ime moje spomenu, govori Gospod koji tvori sve ovo.
18. Bogu su poznata od postanja svijeta sva djela njegova;
19. Za to ja velim da se ne dira u neznabošce koji se obraćaju k Bogu;
20. Nego da im se zapovjedi da se čuvaju od priloga idolskijeh i od kurvarstva i od udavljenoga i od krvi, i što njima nije milo drugima da ne čine.
21. Jer Mojsije ima od starijeh vremena u svijem gradovima koji ga propovijedaju, i po zbornicama čita se svake subote.
22. Tada nađoše za dobro apostoli i starješine sa svom crkvom da izberu između sebe dvojicu i da pošlju u Antiohiju s Pavlom i Varnavom, Judu koji se zvaše Varsava, i Silu, ljude znamenite među braćom.
23. I napisaše rukama svojima ovo: Apostoli i starješine i braća pozdravljaju braću koja su po Antiohiji i Siriji i Kilikiji što su od neznabožaca.
24. Budući da mi čusmo da neki od nas izišavši smetoše vas riječima, i raslabiše duše vaše govoreći vam da se obrezujete i da držite zakon, kojima mi ne zapovjedismo;
25. Za to nađosmo za dobro mi jednodušno sabrani izbrane ljude poslati vama s ljubaznijem našijem Varnavom i Pavlom,
26. S ljudima koji su predali duše svoje za ime Gospoda našega Isusa Hrista.
27. Poslasmo dakle Judu i Silu, koji će to i riječima kazati.
28. Jer nađe za dobro sveti Duh i mi da nikakvijeh tegoba više ne mećemo na vas osim ovijeh potrebnijeh:
29. Da se čuvate od priloga idolskijeh i od krvi i od udavljenoga i od kurvarstva, i što ne ćete da se čini vama ne činite drugima; od čega ako se čuvate, dobro ćete činiti. Budite zdravi.
30. A kad ih opremiše, dođoše u Antiohiju, i sabravši narod predaše poslanicu.
31. A kad pročitaše, obradovaše se utjesi.
32. A Juda i Sila, koji i proroci bijahu, mnogijem riječima utješiše braću i utvrdiše.
33. I pošto biše onamo neko vrijeme, otpustiše ih braća s mirom k apostolima.
34. No Sila nađe za dobro da ostane onamo, a Juda se vrati u Jerusalim.
35. A Pavle i Varnava življahu u Antiohiji i učahu i propovijedahu riječ Gospodnju s mnogima drugijem.
36. A poslije nekoliko dana reče Pavle Varnavi: Hajde da se vratimo i da obiđemo braću po svijem gradovima po kojima propovijedasmo riječ Gospodnju kako žive.
37. A Varnava šćaše da uzmu sa sobom Jovana prozvanoga Marka.
38. Pavle pak govoraše: Onoga koji nas je odustao u Pamfiliji i nije išao s nama na djelo na koje smo bili određeni, da ne uzimamo sa sobom.
39. Tako postade raspra da se oni razdvojiše, i Varnava uzevši Marka otplovi u Kipar.
40. A Pavle izbravši Silu iziđe predan blagodati Božijoj od braće.
41. I prolažaše kroz Siriju i Kilikiju utvrđujući crkve.
Glava 16
Dođe pak u Dervu i u Listru, i gle, ondje bješe neki učenik, po imenu Timotije, sin neke žene Čivutke koja vjerovaše, a oca Grka;
2. Za njega dobro svjedočahu braća koja bijahu u Listri i u Ikoniji.
3. Ovoga namisli Pavle da uzme sa sobom; i uze ga, i obreza Čivuta radi koji bijahu u onijem mjestima: jer svi znadijahu oca njegova da bješe Grk.
4. I kad prolažahu po gradovima, predavaše im da drže uredbe koje urediše apostoli i starješine u Jerusalimu.
5. A crkve se utvrđivahu u vjeri, i svaki dan bivaše ih više.
6. A kad prođoše Frigiju i Galatijsku zemlju, zabrani im Duh sveti govoriti riječ u Aziji.
7. A kad dođoše u Misiju šćadijahu da idu u Vitiniju, i Duh ne dade.
8. A kad prođoše Misiju, siđoše u Troadu.
9. I Pavlu se javi utvara noću: bješe jedan čovjek iz Maćedonije, i stajaše moleći ga i govoreći: Dođi u Maćedoniju i pomozi nam.
10. A kad vidje utvaru, odmah gledasmo da iziđemo u Maćedoniju, doznavši da nas Gospod pozva da im propovijedamo jevanđelije.
11. A kad se odvezosmo iz Troade, dođosmo u Samotrak, i sjutradan u Neapolj,
12. A odande u Filibu, koje je prvi grad zemlje Maćedonije, naselje Rimsko; i u onom gradu ostasmo nekoliko dana.
13. A u dan subotni iziđosmo iz grada k vodi gdje bješe bogomolja; i sjedavši govorismo k ženama koje se bijahu sabrale.
14. I jedna bogobojazna žena, po imenu Lidija, iz grada Tijatirskoga, koja prodavaše skerlet, slušaše; i Gospod otvori srce njezino da pazi na riječi Pavlove.
15. A kad se krsti ona i kuća njezina, moljaše nas govoreći: Ako mislite da ja vjerujem Gospoda, uđite u moju kuću i živite. I natjera nas.
16. A dogodi se kad iđasmo na molitvu da nas srete jedna robinja koja imaše duh pogađački i vračajući donošaše veliki dobitak svojijem gospodarima.
17. Ova pođe za Pavlom i za nama, i vikaše govoreći: Ovi su ljudi sluge Boga najvišega, koji javljaju nama put spasenija.
18. I ovako činjaše mnogo dana. A kad se Pavlu dosadi, okrenu se i reče duhu: Zapovijedam ti imenom Isusa Hrista, iziđi iz nje. I iziđe u taj čas.
19. A kad vidješe njezini gospodari da iziđe nad njihovoga dobitka, uzeše Pavla i Silu i odvukoše ih na pazar ka knezovima.
20. I dovedavši ih k vojvodama, rekoše: Ovi su ljudi Čivuti, i mute po našemu gradu,
21. I propovijedaju običaje kojijeh nama ne valja primati ni tvoriti, jer smo Rimljani.
22. I sleže se narod na njih, i vojvode izdriješe im haljine, i zapovjediše da ih šibaju.
23. I pošto ih zdravo izbiše baciše ih u tamnicu, i zapovjediše tamničaru da ih dobro čuva.
24. Primivši takovu zapovijest on ih baci u najdonju tamnicu i noge im metnu u klade.
25. A u ponoći bijahu Pavle i Sila na molitvi i hvaljahu Boga; a sužnji ih slušahu.
26. A u jedan put tako se vrlo zatrese zemlja da se pomjesti temelj tamnički; i odmah se otvoriše sva vrata i svima spadoše okovi.
27. A kad se probudi tamničar i vidje otvorena vrata tamnička, izvadi nož i šćaše da se ubije, misleći da su pobjegli sužnji.
28. A Pavle povika zdravo govoreći: Ne čini sebi zla nikakva, jer smo mi svi ovdje.
29. A on zaiskavši svijeću uletje i drkćući pripade k Pavlu i Sili;
30. I izvedavši ih na polje reče: Gospodo! šta mi treba činiti da se spasem?
31. A oni rekoše: Vjeruj Gospoda Isusa Hrista i spašćeš se ti i sav dom tvoj.
32. I kazaše mu riječ Gospodnju, i svima koji su u domu njegovu.
33. I uze ih u onaj sahat noći i opra im rane; i krsti se on i svi njegovi odmah.
34. I uvedavši ih u svoj dom postavi trpezu, i radovaše se sa svijem domom svojijem što vjerova Boga.
35. A kad bi dan, poslaše vojvode pandure govoreći: Pustite ona dva čovjeka.
36. A tamničar kaza riječi ove Pavlu: Poslaše vojvode da se pustite; sad dakle iziđite i idite s mirom.
37. A Pavle reče njima: Izbivši nas pred narodom bez suda, ljude Rimljane, baciše u tamnicu; i sad hoće tajno da nas puste? Nije tako, nego sami neka dođu i izvedu nas.
38. A panduri kazaše vojvodama ove riječi; i uplašiše se kad čuše da su Rimljani;
39. I došavši umoliše ih, i izvedoše moleći da iziđu iz grada.
40. A kad iziđoše iz tamnice, dođoše k Lidiji, i vidjevši braću utješiše ih, i otidoše.
Glava 17
Prošavši pak Amfipolj i Apoloniju dođoše u Solun, gdje bješe zbornica Čivutska.
2. I Pavle po običaju svome uđe k njima, i tri subote razgovara se s njima iz pisma,
3. Pokazujući i dokazujući im da je trebalo Hristos da postrada i vaskrsne iz mrtvijeh, i da ovaj Isus kojega ja, reče, propovijedam vama, jest Hristos.
4. I neki od njih vjerovaše, i pristadoše s Pavlom i sa Silom, i od pobožnijeh Grka mnoštvo veliko, i od žena gospodskijeh ne malo.
5. Ali tvrdovrati Čivuti zaviđahu, i uzevši neke zle ljude od prostoga naroda, i sabravši četu, uzbuniše po gradu, i napadoše na kuću Jasonovu, i tražahu ih da izvedu pred narod.
6. A kad njih ne nađoše, povukoše Jasona i neke od braće pred starješine gradske vičući: Ovi što zamutiše vasioni svijet dođoše i ovdje,
7. Koje Jason primi; i ovi svi rade protiv ćesarevijeh zapovijesti, govoreći da ima drugi car, Isus.
8. I smutiše narod i starješine gradske koji ovo čuše.
9. Ali kad ih Jason i ostali zadovoljiše odgovorom, pustiše ih.
10. A braća odmah noću opraviše Pavla i Silu u Veriju. Došavši onamo uđoše u zbornicu Čivutsku.
11. Ovi pak bijahu plemenitiji od onijeh što žive u Solunu; oni primiše riječ sa svijem srcem, i svaki dan istraživahu po pismu je li to tako.
12. Tako vjerovaše mnogi od njih, i od poštenijeh Grčkijeh žena i od ljudi ne malo.
13. A kad razabraše Čivuti Solunski da Pavle u Veriji propovjedi riječ Božiju, dođoše i onamo te uzdigoše i pobuniše narod.
14. A braća onda odmah opraviše Pavla da ide u primorje; a Sila i Timotije ostaše ondje.
15. A pratioci dovedoše Pavla do Atine; i primivši zapovijest na Silu i Timotija da dođu k njemu što brže, vratiše se.
16. A kad ih Pavle čekaše u Atini, razdraži se duh njegov u njemu gledajući grad pun idola;
17. I prepiraše se s Čivutima i s bogobojaznima u zbornici, i na pazaru svaki dan s onima s kojima se udešavaše.
18. A neki od Epikurovaca i od Stojičkijeh mudaraca prepirahu se s njim; i jedni govorahu: Šta hoće ovaj besposlica? A drugi: Vidi se kao da hoće nove bogove da propovijeda. Jer im propovijedaše jevanđelije o Isusu i o vaskrseniju.
19. Pa ga uzeše i odvedoše na Areopag govoreći: Možemo li razumjeti kakva je ta nova nauka što ti kazuješ?
20. Jer nešto novo mećeš u naše uši; hoćemo dakle da vidimo šta će to biti.
21. A Atinjani svi i putnici iz drugijeh zemalja ne bijahu ni za što drugo nego da što novo kazuju ili slušaju.
22. A Pavle stavši nasred Areopaga reče: Ljudi Atinjani! po svemu vas vidim da ste vrlo pobožni;
23. Jer prolazeći i motreći vaše svetinje nađoh i oltar na kome bješe napisano: Bogu nepoznatome. Kojega dakle ne znajući poštujete onoga vam ja propovijedam.
24. Bog koji je stvorio svijet i sve što je u njemu, on budući gospodar neba i zemlje, ne živi u rukotvorenijem crkvama,
25. Niti prima ugađanja od ruku čovječijih, kao da bi onome trebalo što koji sam daje svima život i dihanje i sve.
26. I učinio je da od jedne krvi sav rod čovječij živi po svemu licu zemaljskome, i postavio je naprijed određena vremena i međe njihovoga življenja:
27. Da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli, premda nije daleko ni od jednoga nas;
28. Jer kroz njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevača rekoše: jer smo i rod njegov.
29. Kad smo dakle rod Božij, ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski načinili po smišljanju svome.
30. Ne gledajući dakle Bog na vremena neznanja, sad zapovijeda svima ljudima svuda da se pokaju;
31. Jer je postavio dan u koji će suditi vasionome svijetu po pravdi preko čovjeka koga odredi, i dade svima vjeru vaskrsnuvši ga iz mrtvijeh.
32. A kad čuše vaskrsenije iz mrtvijeh, onda se jedni rugahu; a jedni rekoše: Da te čujemo opet o tom.
33. Tako Pavle otide između njih.
34. A neki ljudi pristaše uzanj i vjerovaše; među kojima bješe i Đonisije Areopagitski, i žena po imenu Damara, i drugi s njima.
Glava 18
A po tom se odluči Pavle od Atine i dođe u Korint,
2. I nađe jednoga Čivutina, po imenu Akilu, rodom iz Ponta, koji bješe skoro došao iz Talijanske sa ženom svojom Priskilom (jer bješe zapovjedio Klaudije da svi Čivuti idu iz Rima), i dođe k njima.
3. I budući da bješe onoga istog zanata, osta kod njih i rađaše; jer bijahu ćilimarskog zanata.
4. A prepiraše se u zbornicama svake subote, i nadgovaraše Čivute i Grke.
5. I kad siđoše iz Maćedonije Sila i Timotije, navali Duh na Pavla da svjedoči Čivutima da je Isus Hristos.
6. A kad se oni protivljahu i huljahu, otrese haljine svoje i reče im: Krv vaša na vaše glave; ja sam čist, od sad idem u neznabošce.
7. I otišavši odande dođe u kuću nekoga po imenu Justa, koji poštovaše Boga, i kojega kuća bješe kraj zbornice.
8. A Krisp, starješina zbornički, vjerova Gospoda sa svijem domom svojijem; i od Korinćana mnogi koji slušahu vjerovaše i krstiše se.
9. A Gospod reče Pavlu noću u utvari: Ne boj se, nego govori, i da ne ućutiš;
10. Jer sam ja s tobom, i niko se ne će usuditi da ti što učini; jer ja imam veliki narod u ovome gradu.
11. I on sjedi ondje godinu i šest mjeseci učeći ih riječi Božijoj.
12. A kad bješe Galion namjesnik u Ahaji, napadoše Čivuti jednodušno na Pavla i dovedoše ga na sud
13. Govoreći: Ovaj nagovara ljude da poštuju Boga protiv zakona.
14. A kad Pavle šćaše da otvori usta, reče Galion Čivutima: Da je kakva nepravda bila ili zlo djelo, po dužnosti poslušao bih vas, o Čivuti!
15. Ali kad su prepiranja za riječi i za imena i za zakon vaš, gledajte sami; jer ja sudija tome ne ću da budem.
16. I izagna ih iz sudnice.
17. Onda svi Grci uhvatiše Sostena, starješinu zborničkoga, i biše ga pred sudnicom; i Galion nije za to ništa mario.
18. A Pavle osta još pozadugo, i oprostivši se s braćom, otplovi u Siriju i s njime Priskila i Akila, i ostriže glavu u Kenhreji, jer se bješe zavjetovao.
19. I dođe u Efes; i njih ostavi ondje, a on uđe u zbornicu, i prepiraše se s Čivutima.
20. A kad ga oni moliše da ostane kod njih više vremena, ne htjede,
21. Nego se oprosti s njima govoreći: Valja mi, makar kako bilo, ovaj praznik što ide provesti u Jerusalimu; nego, ako Bog htjedbude, vratiću se opet k vama. I odveze se iz Efesa; a Akila i Priskila ostaše u Efesu.
22. I došavši u Ćesariju, iziđe i pozdravi se s crkvom, i siđe u Antiohiju,
23. I provedavši nekoliko vremena iziđe i prođe redom Galatijsku zemlju i Frigiju utvrđujući sve učenike.
24. A dođe u Efes jedan Čivutin, po imenu Apolos, rodom iz Aleksandrije, čovjek rječit i silan u knjigama.
25. Ovaj bješe upućen na put Gospodnji, i goreći duhom, govoraše i učaše pravo o Gospodu, a znadijaše samo krštenje Jovanovo.
26. I ovaj poče slobodno propovijedati po zbornicama. A kad ga čuše Akila i Priskila, primiše ga i još mu bolje pokazaše put Gospodnji.
27. A kad on šćaše da pređe u Ahaju, poslaše braća naprijed i pisaše učenicima da ga prime. I on došavši onamo pomože mnogo onima koji vjerovahu blagodaću;
28. Jer zdravo nadvlađivaše Čivute jednako pred narodom dokazujući iz pisma da je Isus Hristos.
Glava 19
Dogodi se pak, kad bješe Apolos u Korintu, da Pavle prolažaše gornje zemlje, i dođe u Efes, i našavši neke učenike
2. Reče im: Jeste li primili Duha svetoga kad ste vjerovali? A oni mu rekoše: Nijesmo ni čuli da ima Duh sveti.
3. A on im reče: Na što se dakle krstiste? A oni rekoše: Na krštenje Jovanovo.
4. A Pavle reče: Jovan krsti krštenjem pokajanja, govoreći narodu da vjeruju onoga koji će za njim doći, to jest, Hrista Isusa.
5. A kad ga čuše, krstiše se u ime Gospoda Isusa.
6. I kad Pavle metnu ruke na njih, siđe Duh sveti na njih, i govorahu jezike i proricahu.
7. A bijaše ljudi svega oko dvanaest.
8. I ušavši u zbornicu govoraše slobodno tri mjeseca učeći i uvjeravajući za carstvo Božije.
9. I kad neki bijahu otvrdnuli i svađahu se huleći na put Gospodnji pred narodom, odstupi od njih i odluči učenike, pa se prepiraše svaki dan u školi nekoga Tirana.
10. I ovo je bivalo dvije godine, tako da svi koji življahu u Aziji, i Čivuti i Grci, čuše riječ Gospoda Isusa.
11. I Bog činjaše ne mala čudesa rukama Pavlovijem,
12. Tako da su i čalme i ubruščiće znojave od tijela njegova nosili na bolesnike, i oni se iscjeljivahu od bolesti, i duhovi zli izlažahu iz njih.
13. I počeše neki od Čivuta, koji se skitahu i zaklinjahu đavole, spominjati nad onima u kojima bijahu zli duhovi ime Gospoda Isusa govoreći: Zaklinjemo vas Isusom koga Pavle propovijeda.
14. A bijahu nekijeh sedam sinova Skeve Čivutina, poglavara svešteničkoga, koji ovo činjahu.
15. A duh zli odgovarajući reče: Isusa poznajem, i Pavla znam; ali vi ko ste?
16. I skočivši na njih čovjek u kome bješe zli duh nadvlada ih, i pritište ih poda se tako da goli i izranjeni utekoše iz one kuće.
17. I ovo doznadoše svi koji življahu u Efesu, i Čivuti i Grci; i uđe strah u sve njih, i veličaše se ime Gospoda Isusa.
18. I mnogi od onijeh što vjerovahu, dolažahu te se ispovijedahu i kazivahu šta su učinili.
19. A mnogi od onijeh koji čarahu, sabravši knjige svoje sapaljivahu ih pred svima; i proračuniše i nađoše da su vrijedile pedeset hiljada groša.
20. Tako zdravo rastijaše i nadvlađivaše riječ Gospodnja.
21. I kad se ovo svrši, namisli Pavle da pođe preko Maćedonije i Ahaje, i da ide u Jerusalim, i reče: Pošto budem tamo, valja mi i Rim vidjeti.
22. I posla u Maćedoniju dvojicu od onijeh koji ga služahu, Timotija i Erasta; a on osta neko vrijeme u Aziji.
23. A u ono vrijeme podiže se ne mala buna puta radi Gospodnjega,
24. Jer nekakav zlatar, po imenu Dimitrije, koji građaše Dijani srebrne crkvice i davaše majstorima ne mali posao,
25. On skupi ove i drugijeh ovakovijeh stvari majstore, i reče: Ljudi! vi znate da od ovoga posla mi imamo dobitak za svoje življenje;
26. I vidite i čujete da ne samo u Efesu nego gotovo po svoj Aziji ovaj Pavle odvrati narod mnogi, govoreći: To nijesu bogovi što se rukama čovječijim grade.
27. I ne samo što će ova nesreća doći na naš zanat da ne prolazi, nego se ne će mariti ni za crkvu velike boginje Dijane, i propašće veličanstvo one koju sva Azija i vasioni svijet poštuje.
28. A kad oni ovo čuše, napuniše se gnjeva, i vikahu govoreći: Velika je Dijana Efeska!
29. I sav se grad napuni bune: i navalivši jednodušno na zborište uhvatiše Gaja i Aristarha iz Maćedonije, drugove Pavlove.
30. A kad Pavle šćaše da ide među narod, ne dadoše mu učenici.
31. A neki i od Azijskijeh poglavara koji mu bijahu prijatelji, poslaše k njemu svjetujući ga da ne izlazi na zborište.
32. Jedni pak vikahu jedno a drugi drugo; jer bijaše sabor smućen, i najviše ih ne znadijahu za što su se skupili.
33. A jedni od naroda izvukoše Aleksandra, kad ga Čivuti izvedoše. A Aleksandar mahnuvši rukom šćaše da odgovori narodu.
34. A kad ga poznaše da je Čivutin, povikaše svi u glas, i vikahu oko dva sahata: Velika je Dijana Efeska.
35. A pisar utišavši narod reče: Ljudi Efesci! Ko je taj čovjek koji ne zna da grad Efes slavi veliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski?
36. Kad dakle to ne može niko odreći, valja vi da budete mirni, i ništa naglo da ne činite;
37. Jer dovedoste ove ljude koji niti su crkvu Dijaninu pokrali, niti hule na vašu boginju.
38. A Dimitrije i majstori koji su s njim ako imaju kakvu tužbu, imaju sudovi, i imaju namjesnici, neka tuže jedan drugoga.
39. Ako li što drugo ištete, neka se izvidi na pravoj skupštini.
40. Jer se bojimo da ne budemo tuženi za današnju bunu; a ni jednoga uzroka nema kojijem bi smo se mogli opravdati za ovu bunu. I ovo rekavši raspusti narod koji se bješe sabrao.
Glava 20
A pošto se utiša buna, dozva Pavle učenike, i utješivši ih oprosti se s njima, i iziđe da ide u Maćedoniju.
2. I prošavši one zemlje, i svjetovavši ih mnogijem rječima, dođe u Grčku.
3. Poživljevši pak onamo tri mjeseca stadoše mu Čivuti raditi o glavi kad šćaše da se odveze u Siriju, i namisli da se vrati preko Maćedonije.
4. I pođe s njim do Azije Sosipatar Pirov iz Verije, i Aristarh i Sekund iz Soluna, i Gaj iz Derve i Timotije, i Tihik i Trofim iz Azije.
5. Ovi otišavši naprijed čekahu nas u Troadi.
6. A mi se odvezosmo poslije dana prijesnijeh hljebova iz Filibe, i dođosmo k njima u Troadu za pet dana, i ondje ostasmo sedam dana.
7. A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb, govoraše im Pavle, jer šćaše sjutradan da pođe, i proteže besjedu do ponoći.
8. I bijahu mnoge svijeće gore u sobi gdje se bijasmo sabrali.
9. A sjeđaše na prozoru jedno momče, po imenu Evtih, nadvladano od tvrdoga sna, i kad Pavle govoraše mnogo, naže se u snu i pade dolje s trećega poda, i digoše ga mrtva.
10. A Pavle sišavši pade na nj, i zagrlivši ga reče: Ne bunite se, jer je duša njegova u njemu.
11. Onda iziđe gore, i prelomivši hljeb okusi, i dovoljno govori do same zore, i tako otide.
12. A momče dovedoše živo, i utješiše se ne malo.
13. A mi došavši u lađu odvezosmo se u As, i odande šćasmo da uzmemo Pavla; jer tako bješe zapovjedio, hoteći sam da ide pješice.
14. I kad se sasta s nama u Asu, uzesmo ga, i dođosmo u Mitilinu.
15. I odande odvezavši se dođosmo sjutradan prema Hiju; a drugi dan odvezosmo se u Sam, i noćismo u Trigiliju; i sjutradan dođosmo u Milit.
16. Jer Pavle namisli da prođemo mimo Efes da se ne bi zadržao u Aziji; jer hićaše, ako bude moguće, da bude o trojičinu dne u Jerusalimu.
17. Ali iz Milita posla u Efes i dozva starješine crkvene.
18. I kad dođoše k njemu, reče im: Vi znate od prvoga dana kad dođoh u Aziju kako s vama jednako bih
19. Služeći Gospodu sa svakom poniznosti i mnogijem suzama i napastima koje mi se dogodiše od Čivuta koji mi rađahu o glavi;
20. Kako ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas naučim pred narodom i po kućama,
21. Svjedočeći i Čivutima i Grcima pokajanje k Bogu i vjeru u Gospoda našega Isusa Hrista.
22. I sad evo ja svezan Duhom idem u Jerusalim ne znajući šta će mi se u njemu dogoditi;
23. Osim da Duh sveti po svijem gradovima svjedoči, govoreći da me okovi i nevolje čekaju.
24. Ali se ni za što ne brinem, niti marim za svoj život, nego da svršim tečenje svoje s radošću i službu koju primih od Gospoda Isusa: da posvjedočim jevanđelije blagodati Božije.
25. I evo sad znam da više ne ćete vidjeti mojega lica, vi svi po kojima prolazih propovijedajući carstvo Božije.
26. Za to vam svjedočim u današnji dan da sam ja čist od krvi sviju;
27. Jer ne izostavih da pokažem volju Božiju.
28. Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh sveti postavi vladikama da pasete crkvu Gospoda i Boga koju steče krvlju svojom;
29. Jer ja ovo znam da će po odlasku mome ući među vas teški vuci koji ne će štedjeti stada;
30. I između vas samijeh postaće ljudi koji će govoriti izvrnutu nauku da odvraćaju učenike za sobom.
31. Za to gledajte i opominjite se da tri godine dan i noć ne prestajah učeći sa suzama svakoga od vas.
32. I sad vas, braćo, predajem Bogu i riječi blagodati njegove, koji može nazidati i dati vam našljedstvo među svima osvećenima.
33. Srebra, ili zlata, ili ruha ni u jednoga ne zaiskah.
34. Sami znate da potrebi mojoj i onijeh koji su sa mnom bili poslužiše ove ruke moje.
35. Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoćnima, i opominjati se riječi Gospoda Isusa koju on reče: mnogo je blaženije davati nego li uzimati.
36. I ovo rekavši kleče na koljena svoja sa svima njima i pomoli se Bogu.
37. A sviju stade veliki plač i zagrlivši Pavla cjelivahu ga,
38. Žalosni najviše za riječ koju reče da više ne će vidjeti lica njegova; i otpratiše ga u lađu.
Glava 21
I kad bi te se odvezosmo otrgnuvši se od njih, idući pravo dođosmo u Ko, i drugi dan u Rod, i odande u Pataru.
2. I našavši lađu koja polazi u Finikiju, uđosmo i odvezosmo se.
3. A kad nam se ukaza Kipar, ostavismo ga na lijevo, i plovljasmo u Siriju, i stadosmo u Tiru; jer ondje valjaše da se istovari lađa.
4. I našavši učenike ostasmo ondje sedam dana: oni Pavlu govorahu Duhom da ne ide gore u Jerusalim.
5. A kad bi te mi dane navršismo, izišavši iđasmo, i praćahu nas svi sa ženama i djecom do iza grada, i kleknuvši na brijegu pomolismo se Bogu.
6. I oprostivši se jedan s drugijem uđosmo u lađu; a oni se vratiše svojijem kućama.
7. A mi počevši plovljenje od Tira, dođosmo u Ptolemaidu; i pozdravivši se s braćom ostasmo kod njih jedan dan.
8. A sjutradan pošavši Pavle i koji bijasmo s njim dođosmo u Ćesariju; i ušavši u kuću Filipa jevanđelista, koji bješe jedan od sedam đakona, ostasmo u njega.
9. I ovaj imaše četiri kćeri djevojke koje proricahu.
10. Stojeći mi pak ondje mnogo dana, dođe odozgo iz Judeje jedan prorok, po imenu Agav;
11. I došavši i nama uze pojas Pavlov i svezavši svoje ruke i noge reče: Tako veli Duh sveti: čovjeka kojega je ovaj pojas, ovako će ga svezati u Jerusalimu Čivuti, i predaće ga u ruke neznabožaca.
12. I kad čusmo ovo, molismo i mi i ondašnji da ne ide gore u Jerusalim.
13. A Pavle odgovori i reče: Šta činite te plačete i cijepate mi srce? Jer ja ne samo svezan biti hoću, nego i umrijeti u Jerusalimu gotov sam za ime Gospoda Isusa.
14. A kad ga ne mogasmo odvratiti, umukosmo rekavši: Volja Božija neka bude.
15. A poslije ovijeh dana spremivši se iziđosmo u Jerusalim.
16. A dođoše s nama i neki učenici iz Ćesarije, vodeći sa sobom nekoga Mnasona iz Kipra, staroga učenika, u kojega bismo mi stajali.
17. I kad dođosmo u Jerusalim, primiše nas braća ljubazno.
18. A sjutradan otide Pavle s nama k Jakovu, i dođoše sve starješine.
19. I pozdravivši se s njima kazivaše sve redom šta učini Bog u neznabošcima njegovom službom.
20. A oni čuvši hvaljahu Boga i rekoše mu: Vidiš li, brate! koliko je hiljada Čivuta koji vjerovaše, i svi teže na stari zakon.
21. A doznali su za tebe da učiš otpadanju od zakona Mojsijeva sve Čivute koji žive među neznabošcima, kazujući da im ne treba obrezivati djece svoje, niti držati običaja otačkijeh.
22. Šta ćemo dakle sad? narod će se sabrati jamačno; jer će čuti da si došao.
23. Ovo dakle učini što ti rečemo: u nas imaju četiri čovjeka koji su se zavjetovali Bogu;
24. Ove uzmi i očisti se s njima, i potroši na njih neka ostrigu glave svoje, i svi će doznati da ono što su čuli za tebe ništa nije, nego da i sam držiš zakon i živiš po njemu.
25. A za neznabošce koji vjerovaše mi poslasmo presudivši da oni takovo ništa ne drže osim da se čuvaju od priloga idolskijeh, i od krvi, i od udavljenoga, i od kurvarstva.
26. Tada Pavle uze one ljude, i sjutradan očistivši se s njima, uđe u crkvu, i pokaza kako izvršuje dane očišćenja dokle se ne prinese žrtva za svakoga njih.
27. A kad šćaše da se navrši sedam dana, vidjevši ga u crkvi oni Čivuti što bijahu iz Azije, pobuniše sav narod, i metnuše ruke na nj
28. Vičući: Pomagajte, ljudi Izrailjci! ovo je čovjek koji protiv naroda i zakona i protiv ovoga mjesta uči sve svuda; pa još i Grke uvede u crkvu i opogani sveto mjesto ovo.
29. Jer bijahu vidjeli s njim u gradu Trofima iz Efesa, kojega mišljahu da je uveo Pavle u crkvu.
30. I sav se grad podiže, i navali narod sa sviju strana, i uhvativši Pavla vucijahu ga na polje iz crkve; i odmah se zatvoriše vrata.
31. A kad šćahu da ga ubiju, dođe glas gore k vojvodi od čete da se pobuni sav Jerusalim.
32. A on odmah uzevši vojnike i kapetane dotrča na njih. A oni vidjevši vojvodu i vojnike prestaše biti Pavla.
33. A vojvoda pristupivši uze ga, i zapovjedi da ga metnu u dvoje verige, i pitaše ko je i šta je učinio.
34. A jedan vikaše jedno, a drugi drugo po narodu. A kad ne može od bune ništa da razumije upravo, zapovjedi da ga odvedu u oko.
35. A kad bi na basamacima, moraše ga vojnici nositi sile radi naroda.
36. Jer za njim prista mnoštvo naroda koji vikahu: Pogubi ga.
37. A kad šćaše Pavle da uđe u oko, reče vojvodi: Jeli mi slobodno govoriti što tebi? A on reče: Zar umiješ Grčki?
38. Nijesi li ti Misirac koji prije ovijeh dana podbuni i izvede u pustinju četiri hiljade hajduka?
39. A Pavle reče: Ja sam čovjek Čivutin iz Tarsa, građanin poznatoga grada u Kilikiji: nego te molim dopusti mi da govorim k narodu.
40. A kad mu dopusti, stade Pavle na basamacima i mahnu rukom na narod; i kad posta velika tišina progovori Čivutskijem jezikom govoreći:
Glava 22
Ljudi, braćo i ocevi! čujte sad moj odgovor k vama.
2. A kad čuše da im Čivutskijem jezikom progovori, još veća tišina posta. I reče:
3. Ja sam čovjek Čivutin, koji sam rođen u Tarsu Kilikijskome, i odgajen u ovome gradu kod nogu Gamaliilovijeh, naučen upravo otačkom zakonu, i bijah revnitelj Božij kao što ste vi svi danas.
4. Ja ovaj put gonih do same smrti, vežući i predajući u tamnicu i ljude i žene,
5. Kao što mi svjedoči i poglavar sveštenički i sve starješine; od kojijeh i poslanice primih na braću koja žive u Damasku, i iđah da dovedem one što bijahu onamo svezane u Jerusalim da se muče.
6. A kad iđah i približih se k Damasku, dogodi mi se oko podne da me u jedan put obasja velika svjetlost s neba.
7. I padoh na zemlju, i čuh glas, koji mi govori: Savle! Savle! za što me goniš?
8. Aja odgovorih: Ko si ti, Gospode? A on mi reče: Ja sam Isus Nazarećanin, kojega ti goniš.
9. A koji bijahu sa mnom vidješe svjetlost i uplašiše se; ali ne čuše glasa koji mi govoraše.
10. A ja rekoh: Šta ću činiti, Gospode? A Gospod mi reče: Ustani i idi u Damask, i tamo će ti se kazati za sve šta ti je određeno da činiš.
11. I kad obnevidjeh od silne svjetlosti one, vođahu me za ruku oni koji bijahu sa mnom, i dođoh u Damask.
12. A neki Ananija čovjek pobožan po zakonu, posvjedočen od sviju Čivuta koji žive u Damasku,
13. Došavši k meni stade i reče mi: Savle brate! progledaj. I ja u taj čas pogledah na nj.
14. A on mi reče: Bog otaca našijeh izabra te da poznaš volju njegovu, i da vidiš pravednika, i da čuješ glas iz usta njegovijeh:
15. Da mu budeš svjedok pred svijem ljudima za ovo što si vidio i čuo.
16. I sad šta oklijevaš? Ustani i krsti se, i operi se od grijeha svojijeh, prizvavši ime Gospoda Isusa.
17. A dogodi se, kad se vratih u Jerusalim i moljah se u crkvi Bogu, da postadoh izvan sebe,
18. I vidjeh ga gdje mi govori: Pohiti te iziđi iz Jerusalima, jer ne će primiti svjedočanstva tvojega za mene.
19. I ja rekoh: Gospode! sami znadu da sam ja metao u tamnice i bio po zbornicama one koji te vjeruju.
20. I kad se proljevaše krv Stefana svjedoka tvojega, i ja stajah i pristajah na smrt njegovu, i čuvah haljine onijeh koji ga ubijahu.
21. I reče mi: Idi; jer ću ja daleko da te pošljem u neznabošce.
22. A oni ga slušahu do ove riječi, pa podigoše glas svoj govoreći: Uzmi sa zemlje takovoga; jer ne treba da živi.
23. A kad oni vikahu i zbacivahu haljine i bacahu prah u nebo,
24. Zapovjedi vojvoda da ga odvedu u oko, i reče da ga bojem ispitaju da dozna za kakvu krivicu tako vikahu na nj.
25. I kad ga pritegoše uzicama, reče Pavle kapetanu, koji stajaše ondje: Zar vi možete biti čovjeka Rimljanina, i još bez suda?
26. A kad ču kapetan, pristupi k vojvodi, i kaza govoreći: Gledaj šta ćeš činiti; jer je ovaj čovjek Rimljanin.
27. A vojvoda pristupivši reče mu: Kaži mi jesi li ti Rimljanin? A on reče: Da.
28. A vojvoda odgovori: Ja sam za veliku cijenu ime ovoga građanstva dobio. A Pavle reče: A ja sam se i rodio s njime.
29. Onda odstupiše odmah od njega oni što šćadijahu da ga ispituju; a vojvoda se uplaši kad razumje da je Rimljanin i što ga bješe svezao.
30. A sjutradan, želeći doznati istinu za što ga tuže Čivuti, pusti ga iz okova, i zapovjedi da dođu glavari sveštenički i sav sabor njihov; i svedavši Pavla postavi ga pred njima.
Glava 23
A Pavle pogledavši na skupštinu reče: Ljudi braćo! ja sa svom dobrom savjesti življeh pred Bogom do samoga ovog dana.
2. A poglavar sveštenički Ananija zapovjedi onima što stajahu kod njega da ga biju po ustima.
3. Tada mu reče Pavle: Tebe će Bog biti, zide okrečeni! I ti sjediš te mi sudiš po zakonu, a prestupajući zakon zapovijedaš da me biju.
4. A oni što stajahu naokolo rekoše: Zar psuješ Božijeg poglavara svešteničkoga?
5. A Pavle reče: Ne znadoh, braćo, da je poglavar sveštenički, jer stoji napisano: starješini naroda svojega da ne govoriš ružno.
6. A znajući Pavle da je jedan dio sadukeja a drugi fariseja, povika na skupštini: Ljudi braćo! ja sam farisej i sin farisejev: za nad i za vaskrsenije iz mrtvijeh doveden sam na sud.
7. A kad on ovo reče, postade raspra među sadukejima i farisejima, i razdijeli se narod.
8. Jer sadukeji govore da nema vaskrsenija, ni anđela ni duha; a fariseji priznaju oboje.
9. I postade velika vika, i ustavši književnici od strane farisejske prepirahu se među sobom govoreći: Nikakvo zlo ne nalazimo na ovome čovjeku; ako li mu govori duh ili anđeo, da se ne suprotimo Bogu.
10. A kad posta raspra velika, pobojavši se vojvoda da Pavla ne raskinu, zapovjedi da siđu vojnici i da ga otmu između njih, i da ga odvedu u oko.
11. A onu noć stade Gospod predanjga i reče: Ne boj se Pavle, jer kao što si svjedočio za mene u Jerusalimu, tako ti valja i u Rimu svjedočiti.
12. A kad bi dan, učiniše neki od Čivuta vijeću i zakleše se govoreći da ne će ni jesti ni piti dokle ne ubiju Pavla.
13. A bješe ih više od četrdeset koji ovukletvu učiniše.
14. Ovi pristupivši ka glavarima svešteničkijem i starješinama, rekoše: Kletvom zaklesmo se da ne ćemo ništa okusiti dok ne ubijemo Pavla;
15. Sad dakle vi sa saborom kažite vojvodi da ga sjutra svede k vama, kao da biste htjeli doznati bolje za njega; a mi smo gotovi da ga ubijemo prije nego se on približi.
16. A sin sestre Pavlove čuvši ovu zasjedu dođe i uđe u oko i kaza Pavlu.
17. A Pavle dozvavši jednoga od kapetana reče: Ovo momče odvedi k vojvodi, jer ima nešto da mu kaže.
18. A on ga uze i dovede k vojvodi, i reče: Sužanj Pavle dozva me i zamoli da ovo momče dovedem k tebi koje ima nešto da ti govori.
19. A vojvoda uzevši ga za ruku, i otišavši na samo, pitate ga: Šta je što imaš da mi kažeš?
20. A ono reče: Čivuti dogovoriše se da te zamole da sjutra svedeš Pavla k njima na skupštinu, kao da bi htjeli bolje ispitati za njega;
21. Ali ih ti nemoj poslušati, jer ga čekaju od njih više od četrdeset ljudi koji su se zakleli da ne će ni jesti ni piti dokle ga ne ubiju; i sad su gotovi, i čekaju tvoje obećanje.
22. A vojvoda onda otpusti momče, zapovjedivši mu: Nikom ne kazuj da si mi ovo javio.
23. I dozvavši dvojicu od kapetana reče: Pripravite mi dvjesta vojnika da idu do Ćesarije, i sedamdeset konjika i dvjesta strijelaca, po trećemu sahatu noći.
24. I neka dovedu konje da posade Pavla, i da ga prate do Filiksa sudije.
25. I napisa poslanicu u kojoj ovako govoraše:
26. Od Klaudija Lisije čestitome sudiji Filiksu pozdravlje.
27. Čovjeka ovoga uhvatiše Čivuti i šćahu da ga ubiju: ja pak dođoh s vojnicima i oteh ga doznavši da je Rimljanin.
28. I želeći doznati uzrok za koji ga krive svedoh ga na njihovu skupštinu.
29. Tada nađoh da ga krive za pitanja zakona njihova, a da nema nikakve krivice koja zaslužuje smrt ili okove.
30. I doznavši ja ugovor Čivutski o glavi ovoga čovjeka odmah ga poslah k tebi zapovjedivši i suparnicima njegovijem da pred tobom kažu što imaju na nj. Zdrav budi!
31. A vojnici onda, kao što im se zapovjedi, uzeše Pavla i odvedoše ga noću u Antipatridu.
32. A sjutradan ostavivši konjike da idu s njim, vratiše se u oko.
33. A oni došavši u Ćesariju, predaše poslanicu sudiji i izvedoše Pavla predanj.
34. A sudija pročitavši poslanicu zapita odakle je; i doznavši da je iz Kilikije
35. Reče: Ispitaću te kad suparnici tvoji dođu. I zapovjedi da ga čuvaju u dvoru Irodovom.
Glava 24
A poslije pet dana siđe poglavar sveštenički Ananija sa starješinama i s ritorom nekijem Tertulom, koji iziđoše pred sudiju protiv Pavla.
2. A kad njega dozvaše, poče Tertul tužiti ga govoreći: Što živimo pod tobom u velikom miru, i pravice koje se ovome narodu čine tvojijem promišljanjem,
3. U svakom događaju i svuda, čestiti Filikse! primamo sa svakom zahvalnosti.
4. Ali da ti mnogo ne dosađujem, molim te da nas u kratko poslušaš sa svojom krotošću.
5. Jer nađosmo ovoga čovjeka da je kuga, i podiže bunu protiv sviju Čivuta po vasionom svijetu, i da je kolovođa jeresi Nazaretskoj;
6. Koji se usudi i crkvu opoganiti; koga mi i uhvatismo, i šćasmo da mu sudimo po zakonu svojemu.
7. Ali dođe Lisija vojvoda, i ote ga iz našijeh ruku na veliku silu, i posla k tebi,
8. Zapovjedivši i nama, koji ga tužimo, da idemo k tebi; a od njega možeš sam ispitavši doznati za sve ovo za što ga mi tužimo.
9. A i Čivuti se složiše govoreći da je ovo tako.
10. A Pavle odgovori kad mu namaže sudija da govori: Znajući od mnogo godina da si ti pravedni sudija ovome narodu, slobodno odgovaram za sebe:
11. Ti možeš doznati da nema više od dvanaest dana kako ja iziđoh u Jerusalim da se pomolim Bogu,
12. I niti me u crkvi nađoše da kome govorim, ili bunu da činim u narodu, ni po zbornicama, ni u gradu,
13. Niti oni mogu posvjedočiti šta tebi sad na mene govore.
14. Ovo ti pak priznajem da u putu, koji ovi nazivaju jeres, tako služim Bogu otačkome, vjerujući sve što je napisano u zakonu i u prorocima,
15. I imajući nadanje na Boga da će biti vaskrsenije mrtvima, i pravednicima i grješnicima, koje i sami ovi čekaju.
16. A za ovo se i ja trudim da imam čistu savjest svagda i pred Bogom i pred ljudima.
17. I poslije mnogo godina dođoh i donesoh milostinju narodu svome i prinose.
18. U tome me nađoše očišćena u crkvi, ni s narodom, ni s vikom.
19. A imaju i Čivuti neki iz Azije kojima je trebalo da dođu preda te, i da se tuže, ako imaju što na me.
20. Ili ovi sami neka kažu, ako su našli na meni kakvu krivicu, kad sam stajao na skupštini,
21. Osim jednoga ovoga glasa kojijem povikah stojeći među njima: za vaskrsenije mrtvijeh dovedoste me danas na sud.
22. A kad Filiks ču ovo, odgodi im znajući vrlo dobro za ovaj put, i reče: Kad dođe Lisija vojvoda, izvidjeću vašu stvar.
23. A kapetanu zapovjedi da se čuva Pavle, i da mu se oblakša, i ni jednome od njegovijeh da se ne zabranjuje posluživati ga ili dolaziti k njemu.
24. A poslije nekoliko dana dođe Filiks sa Drusilom ženom svojom, koja bješe Čivutka, i dozva Pavla da čuje od njega vjeru u Hrista Isusa.
25. A kad Pavle govoraše o pravdi i o čistoti i o sudu koji će biti, uplaši se Filiks, i odgovori: Idi za sad; a kad uzimam kad, dozvaću te.
26. A uz to se i nadaše da će mu Pavle dati novaca da bi ga pustio; za to ga i često dozivaše i razgovaraše se s njim.
27. A kad se navršiše dvije godine, izmijeni Filiksa Porkije Fist. A Filiks, hoteći Čivutima učiniti na volju, ostavi Pavla u sužanjstvu.
Glava 25
A Fist onda primivši vlast poslije tri dana iziđe iz Ćesarije u Jerusalim.
2. Onda glavari sveštenički i starješine Čivutske tužiše mu se na Pavla, i moljahu ga,
3. Ištući milosti protiv njega, da ga pošlje u Jerusalim; i naređivahu zasjedu da ga ubiju na putu.
4. A Fist odgovori da se Pavle čuva u Ćesariji, a i on će sam skoro onamo da ide:
5. Koji dakle mogu od vas, reče, neka idu sa mnom, i ako ima kakva krivica na tom čovjeku neka ga tuže.
6. A pošto bi u njih ne više od deset dana, siđe u Ćesariju, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedi da dovedu Pavla.
7. A kad ga dovedoše, stadoše u naokolo Čivuti koji bijahu došli iz Jerusalima, i mnoge i teške krivice iznošahu na Pavla, kojijeh ne mogahu posvjedočiti,
8. Kad se on odgovaraše: Niti zakonu Čivutskome, ni crkvi, ni ćesaru što sagriješih.
9. Ali Fist, hoteći Čivutima učiniti na volju, odgovori Pavlu i reče: Hoćeš da ideš gore u Jerusalim i ondje da ti sudim za to?
10. A Pavle reče: Ja stojim na sudu ćesarevu, ovdje treba da mi se sudi: Čivutima ništa nijesam skrivio, kao što i ti najbolje znaš.
11. Ako li sam skrivio, ili učinio što što zaslužuje smrt, ne marim umrijeti; ako li pak ništa nema na meni šta ovi na mene potvoraju, niko me ne može njima predati. Ćesaru idem.
12. Tada Fist, pogovorivši sa savjetnicima, odgovori: Ćesaru reče da hoćeš: ćesaru ćeš poći.
13. A pošto prođe nekoliko dana, Agripa car i Vernikija siđoše u Ćesariju da pohode Fista.
14. I budući da ondje mnogo dana ostaše, kaza Fist caru za Pavla govoreći: Čovjeka jednoga ostavio je Filiks u tamnici,
15. Za kojega, kad ja bijah u Jerusalimu, iziđoše preda me glavari sveštenički i starješine Čivutske moleći da ga osudim.
16. Ja im odgovorih da nije običaj u Rimljana da se prije pokloni kakav čovjek na smrt dok se optuženi ne suoči s onima koji ga tuže, i ne primi mjesto da odgovara za svoju krivicu.
17. A kad se oni ovdje sastaše nikakvoga odlaganja ne učinih, i sjutradan sjedavši na sudijnsku stolicu zapovjedih da dovedu čovjeka.
18. A oko njega stavši suparnici ni jedne krivice koje ja mišljah ne iznesoše.
19. Nego imahu protiv njega nekakva pitanja o svojemu sujevjerju, i o nekakvom Isusu, koji je umro pa Pavle govoraše da je živ.
20. A ja ne znajući u ovome poslu šta ću činiti, rekoh bi li htio ići u Jerusalim, i onamo da mu se sudi za ovo.
21. A kad Pavle reče da ga čuvamo do suda Avgustova, zapovjedih da ga čuvaju dokle ga pošljem k ćesaru.
22. A Agripa reče Fistu: I ja bih rad čuti toga čovjeka. A on reče: Sjutra ćeš ga čuti.
23. Sjutradan pak, kad Agripa i Vernikija dođoše s velikijem ponosom, i uđoše u sudnicu s vojvodama i sa starješinama onoga grada, i kad zapovjedi Fist, dovedoše Pavla.
24. I reče Fist: Agripa care! i svi koji ste s nama! Vidite ovoga za kojega mi sve mnoštvo Čivuta dosađivaše i u Jerusalimu i ovdje, vičući da ne valja da on više živi.
25. A ja doznavši da on ništa nije učinio što zaslužuje smrt, a i on sam reče da će da ide k svijetlome ćesaru, namislih da ga pošljem.
26. Za kojega nemam šta upravo pisati gospodaru. Za to ga i dovedoh pred vas, a osobito preda te, Agripa care, da bih, pošto bude ispitivanje, imao šta pisati.
27. Jer mi se čini ludo sužnja poslati, a krivice njegove ne javiti.
Glava 26
A Agripa reče Pavlu: Dopušta ti se da govoriš sam za se. Onda Pavle pruživši ruku odgovaraše:
2. Za sreću svoju držim, care Agripa! što se danas pred tobom odgovaram za sve što me potvoraju Čivuti,
3. A najviše što znam da ti poznaješ sve Čivutske običaje i prepiranja. Za to te molim da me poslušaš milostivo.
4. Moje dakle življenje od mladosti, koje je isprva bilo među narodom mojijem u Jerusalimu, znadu svi Čivuti.
5. Kako me znadu isprva, ako hoće posvjedočiti, da po poznatoj jeresi naše vjere življeh farisejski.
6. I sad stojim pred sudom za nadanje obećanja koje Bog obreče ocevima našijem,
7. Kome se svi dvanaest koljena našijeh jednako dan i noć služeći nadaju da će doći. Za ovo nadanje optužen sam, care Agripa, od Čivuta.
8. Šta? Zar vi mislite da se ne može vjerovati da Bog mrtve podiže?
9. Tako i ja mišljah da mi valja mnoga zla činiti protiv imena Isusa Nazarećanina,
10. Kao što i učinih u Jerusalimu; i mnoge od svetijeh ja zatvorah u tamnice, primivši vlast od glavara svešteničkijeh; i kad ih ubijahu, pristajah na sud.
11. I po svijem zbornicama mučeći ih često, nagonjah da hule na Isusa; i odviše mrzeći na njih gonjah ih tja i do tuđijeh gradova.
12. Za koje idući u Damask s vlašću i zapoviješću od glavara svešteničkijeh,
13. U podne, care, vidjeh na putu s neba svjetlost veću od sijanja sunčanoga, koja obasja mene i one što iđahu sa mnom.
14. A kad mi svi padosmo na zemlju, čuh glas gdje govori meni i kazuje Čivutskijem jezikom: Savle! Savle! za što me goniš? Teško ti je protivu bodila praćati se.
15. Aja rekoh: Ko si ti, Gospode? A on reče: Ja sam Isus, kojega ti goniš;
16. Nego ustani i stani na noge svoje; jer ti se za to javih da te učinim slugom i svjedokom ovome što si vidio i što ću ti pokazati,
17. Izbavljajući te od naroda Čivutskoga, i od neznabožaca, kojima ću te poslati,
18. Da im otvoriš oči da se obrate od tame k vidjelu i od oblasti sotonine k Bogu, da prime oproštenje grijeha i dostojanje među osvećenima vjerom mojom.
19. Za to, care Agripa! ne bih nepokoran nebeskoj utvari;
20. Nego najprije onima koji su u Damasku i u Jerusalimu, po tom i po svoj zemlji Čivutskoj, i neznabošcima propovijedah da se pokaju, i da se obrate k Bogu čineći djela dostojna pokajanja.
21. Za to me Čivuti uhvatiše u crkvi i šćahu da me raskinu.
22. Ali dobivši pomoć Božiju stojim do samoga ovog dana, i svjedočim i malom i velikom, ne kazujući ništa osim što proroci kazaše da će biti, i Mojsije:
23. Da će Hristos postradati, i da će biti prvi iz vaskrsenija mrtvijeh i propovijedati vidjelo narodu Čivutskome i neznabošcima.
24. A kad on ovo odgovaraše, reče Fist velikijem glasom: Zar luduješ, Pavle? Mnoge te knjige izvode iz pameti.
25. A on reče: Ne ludujem, čestiti Fiste, nego riječi istine i razuma kazujem.
26. Jer za ovo zna car, kojemu i govorim slobodno; jer ne vjerujem da mu je što od ovoga nepoznato; jer ovo nije bilo u uglu.
27. Vjeruješ li, care Agripa, prorocima? Znam da vjeruješ.
28. A Agripa reče Pavlu: Još malo pa ćeš me nagovoriti da budem Hrišćanin.
29. A Pavle reče: Molio bih Boga i za malo i za mnogo da bi ne samo ti nego i svi koji me slušaju danas bili takovi kao i ja što sam, osim okova ovijeh.
30. I kad on ovo reče, usta car i sudija i Vernikija, i koji sjeđahu s njima,
31. I otišavši razgovarahu se među sobom govoreći: Ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt ili okove.
32. A Agripa reče Fistu: Ovaj čovjek mogaše biti pušten da ne reče da hoće k ćesaru. I tako sudija namisli da ga pošlje k ćesaru.
Glava 27
I kao što bi određeno da idemo u Talijansku, predaše i Pavla i druge neke sužnje kapetanu, po imenu Juliju, od ćesareve čete.
2. A kad uđosmo u lađu Adramitsku da plovimo u Azijska mjesta, otiskosmo se; i s nama bješe Aristarh Maćedonac iz Soluna.
3. I drugi dan dođosmo u Sidon. I Julije držaše Pavla lijepo, i dopusti mu da odlazi k svojijem prijateljima i da ga poslužuju.
4. I odande odvezavši se doplovismo u Kipar, jer vjetrovi bijahu protivni.
5. I preplovivši pučinu Kilikijsku i Pamfilijsku dođosmo u Miru Likijsku.
6. I ondje našavši kapetan lađu Aleksandrijsku koja plovi u Talijansku, metnu nas u nju.
7. I plovivši mnogo dana sporo, i jedva došavši prema Knidu, jer nam vjetar ne dadijaše, doplovismo pod Krit kod Salmone.
8. I jedva se vozeći pored kraja, dođosmo na jedno mjesto koje se zove Dobra pristaništa, kod kojega blizu bješe grad Laseja.
9. A pošto prođe mnogo vremena, i već plovljenje ne bijaše bez straha, jer i post već bješe prošao, svjetovaše Pavle
10. Govoreći im: Ljudi! vidim da će plovljenje biti s mukom i velikom štetom ne samo tovara i lađe nego i duša našijeh.
11. Ali kapetan posluša većma kormanoša i gospodara od lađe nego li Pavlove riječi.
12. A ne budući pristanište zgodno za zimovnik, svjetovahu mnogi da se odvezu odande, ne bi li kako mogli doći do Finika, i ondje da zimuju u pristaništu Kritskom, koje gleda k jugu i k zapadu.
13. I kad dunu jug, mišljahu da im se volja ispuni, i podignuvši jedra plovljahu pokraj Krita.
14. Ali ne zadugo po tom dunu na suprot njemu buran vjetar koji se zove Evroklidon.
15. A kad se lađa ote, i ne mogaše se vjetru protiviti, predadosmo je valovima i nošahu nas.
16. A kad prođosmo mimo jedno ostrvo koje se zove Klauda, jedva mogosmo udržati čamac,
17. Koji izvukavši, svakojako pomagahu, te ga privezasmo odozdo za lađu; a bojeći se da ne udari na prud, spustismo jedra, i tako se plavljasmo.
18. A kad nam veoma dosađivaše bura sjutradan izbacivahu tovare.
19. I u treći dan svojima rukama izbacismo alat lađarski.
20. A kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne pokazaše, i bura ne mala navalila, bijaše propao sav nad da ćemo se izbaviti.
21. I kad se zadugo nije jelo, onda Pavle stavši preda njih reče: Trebaše dakle, o ljudi! poslušati mene, i ne otiskivati se od Krita, i ne imati ove muke i štete.
22. I evo sad vas molim da budete dobre volje: jer ni jedna duša od vas ne će propasti osim lađe;
23. Jer u ovu noć stade preda me anđeo Boga, kojega sam ja i kome služim,
24. Govoreći: ne boj se, Pavle! valja ti doći pred ćesara; i evo ti darova Bog sve koji se voze s tobom.
25. Za to ne bojte se, ljudi; jer vjerujem Bogu da će tako biti kao što mi bi rečeno.
26. Ali valja nam doći na jedno ostrvo.
27. A kad bi četrnaesta noć, i mi se u ponoći plavljasmo po Adrijanskoj pučini, pomisliše lađari da se približuju k nekakvoj zemlji.
28. I izmjerivši dubinu nađoše dvadeset hvati; i prošavši malo opet izmjeriše, i nađoše petnaest hvati.
29. Onda bojeći se da kako ne udare na prudovita mjesta baciše sa stražnjega kraja lađe četiri lengera, pa se moljasmo Bogu da svane.
30. A kad lađari gledahu da pobjegnu iz lađe, i spustiše čamac u more izgovarajući se kao da hoće s prednjega kraja da spuste lengere,
31. Reče Pavle kapetanu i vojnicima: Ako ovi ne ostanu u lađi, vi ne možete živi ostati.
32. Tada vojnici odrezaše uža na čamcu i pustiše ga te pade.
33. A kad šćaše da svane, moljaše Pavle sve da jedu, govoreći: Četrnaesti je dan danas kako čekate i ne jedući živite ništa ne okusivši.
34. Za to vas molim da jedete: jer je to za vaše zdravlje. A ni jednome od vas dlaka s glave ne će otpasti.
35. I rekavši ovo uze hljeb, i dade hvalu Bogu pred svima, i prelomivši stade jesti.
36. Onda se svi razveselivši i oni jedoše.
37. A u lađi bijaše nas duša svega dvjesta i sedamdeset i šest.
38. I nasitivši se jela, oblakšaše lađu izbacivši pšenicu u more.
39. A kad bi dan ne poznavahu zemlje; nego ugledaše nekakav zaliv s pijeskom, na koji se dogovoriše, ako bude moguće, da izvuku lađu.
40. I podignuvši lengere, vožahu se po moru, i odriješivši uža na krmama, i raširivši malo jedro prema vjetriću koji duhaše, vožasmo se kraju.
41. A kad dođosmo kao na jedan jezik, gdje se more kao razdjeljuje, nasadi se lađa; i prednji kraj, koji se nasadi, osta tvrd da se ne može pomaknuti, a krma se razbijaše od sile valova.
42. A vojnici se dogovoriše da pobiju sužnje, da koji ne ispliva i ne uteče.
43. Ali kapetan želeći sačuvati Pavla zabrani njihov dogovor, i zapovjedi onima koji znadu plivati da iskoče najprije, i da iziđu na zemlju;
44. A ostali jedni na daskama a jedni na čemu od lađe. I tako iziđoše svi živi na zemlju.
Glava 28
I kad iziđoše srećno iz lađe, tada razumješe da se ostrvo zove Melit.
2. A divljaci činjahu nam ne malu ljubav, jer naložiše oganj i primiše nas sve zbog dažda koji iđaše, i zbog zime.
3. A Pavle zgrabivši gomilu granja naloži na oganj, i izišavši zmija od vrućine skoči mu na ruku.
4. I kad vidješe divljaci zmiju gdje visi o ruci njegovoj, govorahu jedan drugome: Jamačno je ovaj čovjek krvnik, kojega izbavljena od mora sud Božij ne ostavi da živi.
5. A on otresavši zmiju u oganj ne bi mu ništa zlo.
6. A oni čekahu da on oteče ili u jedan put da padne mrtav. A kad zadugo čekaše, i vidješe da mu ništa zlo ne bi, promijeniše se, i govorahu da je on Bog.
7. A naokolo oko onoga mjesta bijahu sela poglavara od ostrva, po imenu Poplija, koji nas primi i ugosti ljubazno tri dana.
8. A dogodi se da otac Poplijev ležaše od groznice i od srdobolje, kojemu ušavši Pavle pomoli se Bogu i metnu ruke svoje na nj i iscijeli ga.
9. A kad to bi, dolažahu i drugi koji bijahu bolesni na ostrvu onome, i iscjeljivahu se.
10. I poštovahu nas velikijem častima; i kad pođosmo, spremiše nam što je od potrebe.
11. A poslije tri mjeseca odvezosmo se na lađi Aleksandrijskoj, koja je bila prezimila na ostrvu, i bijahu na njoj napisani Dioskuri.
12. I doplovivši u Sirakuzu ostasmo ondje tri dana.
13. A odande otplovivši dođosmo u Rigiju; i poslije jednoga dana kad dunu jug, dođosmo drugi dan u Potiole.
14. Ondje nađemo braću, i oni nas zamole te ostanemo kod njih sedam dana; i tako pođosmo u Rim.
15. I odande čuvši braća za nas iziđoše nam na susret tja do Apijeva pazara i tri krčme. I kad ih vidje Pavle, dade hvalu Bogu, i oslobodi se.
16. A kad dođosmo u Rim, kapetan predade sužnje vojvodi. Ali se Pavlu dopusti da živi gdje hoće s vojnikom koji ga čuvaše.
17. A poslije tri dana Pavle sazva starješine Čivutske. I kad se oni skupiše, govoraše im: Ljudi braćo! ja ništa ne učinih protivno narodu ili običajima otačkijem; i Jerusalimljani predaše me kao sužnja u ruke Rimljanima.
18. Koji izvidjevši za mene šćahu da me puste, jer se ne nađe na meni ni jedna smrtna krivica.
19. Ali kad Judejci govorahu na suprot, natjera me nevolja da se ištem pred ćesara, ne kao da bih svoj narod imao što tužiti.
20. Toga radi uzroka zamolih vas da se vidimo i da se razgovorimo; jer nada radi Izrailjeva okovan sam u ovo gvožđe.
21. A oni mu rekoše: Mi niti primismo pisma za te iz Judeje; niti dođe ko od braće da javi ili da govori što zlo za tebe.
22. Nego molimo da čujemo od tebe šta misliš; jer nam je poznato za ovu jeres da joj se svuda na suprot govori.
23. I odredivši mu dan dođoše k njemu u gostionicu mnogi; kojima kazivaše svjedočeći carstvo Božije i uvjeravajući ih za Isusa iz zakona Mojsijeva i iz proroka od jutra do samoga mraka.
24. I jedni vjerovahu onome što govoraše a jedni ne vjerovahu.
25. A budući nesložni među sobom, odlažahu kad reče Pavle jednu riječ: Dobro kaza Duh sveti preko proroka Isaije ocevima našijem
26. Govoreći: idi k narodu ovome i kaži: ušima ćete čuti i ne ćete razumjeti; i očima ćete gledati i ne ćete vidjeti.
27. Jer odrveni srce ovoga naroda, i ušima teško čuju, i očima svojijem zažmuriše da kako ne vide očima, i ušima ne čuju, i srcem ne razumiju, i da se ne obrate da ih iscijelim.
28. Da vam je dakle na znanje da se neznabošcima posla spasenije Božije, oni će i čuti.
29. I kad on ovo reče, otidoše Čivuti prepirući se među sobom.
30. A Pavle ostade pune dvije godine o svome trošku, i dočekivaše sve koji mu dolažahu,
31. Propovijedajući carstvo Božije, i učeći o Gospodu našemu Isusu Hristu slobodno, i niko mu ne branjaše.
Poslanica Rimljanima
Glava 1
Od Pavla, sluge Isusa Hrista, pozvanoga apostola, izabranoga za jevanđelije Božije,
2. Koje Bog naprijed obeća preko proroka svojijeh u svetijem pismima
3. O sinu svojemu, koji je po tijelu rođen od sjemena Davidova,
4. A posvjedočen silno za sina Božijega Duhom svetinje po vaskrseniju iz mrtvijeh, Isusu Hristu Gospodu našemu,
5. Preko kojega primismo blagodat i apostolstvo da pokorimo sve neznabošce vjeri imena njegovoga;
6. Među kojima ste i vi pozvani Isusu Hristu,
7. Svima koji su u Rimu, ljubaznima Bogu, i pozvanima svetima: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
8. Prvo dakle zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas što se vjera vaša glasi po svemu svijetu.
9. Jer mi je svjedok Bog, kojemu služim duhom svojijem u jevanđeliju sina njegova, da vas se opominjem bez prestanka,
10. Moleći se svagda Bogu u molitvama svojijem da bi mi kad Božija volja pomogla da dođem k vama;
11. Jer želim vidjeti vas, da vam dam kakav duhovni dar za vaše utvrđenje,
12. To jest, da se s vama utješim vjerom opštom, i vašom i mojom.
13. Ali vam ne ću zatajati, braćo, da sam mnogo puta htio da vam dođem, pa bih zadržan doslije, da i među vama imam kakav rod, kao i među ostalijem neznabošcima.
14. Dužan sam i Grcima i divljacima, i mudrima i nerazumnima.
15. Za to, od moje strane, gotov sam i vama u Rimu propovjediti jevanđelije.
16. Jer se ne stidim jevanđelija Hristova; jer je sila Božija na spasenije svakome koji vjeruje, a najprije Čivutinu i Grku.
17. Jer se u njemu javlja pravda Božija iz vjere u vjeru, kao što je napisano: Pravednik će od vjere živ biti.
18. Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.
19. Jer što se može doznati za Boga poznato je njima: jer im je Bog javio;
20. Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se poznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, da nemaju izgovora.
21. Jer kad poznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojijem mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.
22. Kad se građahu mudri, poludješe,
23. I pretvoriše slavu vječnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četvoronožnijeh životinja i gadova.
24. Za to ih predade Bog u željama njihovijeh srca u nečistotu, da se pogane tjelesa njihova među njima samima;
25. Koji pretvoriše istinu Božiju u laž, i većma poštovaše i poslužiše tvar nego tvorca, koji je blagosloven va vijek. Amin.
26. Za to ih predade Bog u sramne slasti; jer žene njihove pretvoriše putno upotrebljavanje u besputno.
27. Tako i ljudi ostavivši putno upotrebljavanje ženskoga roda, raspališe se željom svojom jedan na drugoga, i ljudi s ljudima činjahu sram, i platu koja trebaše za prijevaru njihovu primahu na sebi.
28. I kao što ne marahu da poznadu Boga, za to ih Bog predade u pokvaren um da čine što ne valja,
29. Da budu napunjeni svake nepravde, kurvarstva, zloće, lakomstva, pakosti; puni zavisti, ubistva, svađe, lukavstva, zloćudnosti;
30. Šaptači, opadači, bogomrsci, siledžije, hvališe, ponositi, izmišljači zala, nepokorni roditeljima,
31. Nerazumni, nevjere, neljubavni, neprimirljivi, nemilostivi.
32. A neki i pravdu Božiju poznavši da koji to čine zaslužuju smrt, ne samo to čine, nego pristaju na to i onima koji čine.
Glava 2
Za to se ne možeš izgovoriti, o čovječe koji god sudiš! jer kojijem sudom sudiš drugome, sebe osuđuješ; jer to činiš sudeći.
2. A znamo da je sud Božij prav na one koji to čine.
3. Nego pomišljaš li, o čovječe koji sudiš onima koji to čine, i sam činiš to! da ćeš ti pobjeći od suda Božijega?
4. Ili ne mariš za bogastvo njegove dobrote i krotosti i trpljenja, ne znajući da te dobrota Božija na pokajanje vodi?
5. Nego svojom drvenosti i nepokajanijem srcem sabiraš sebi gnjev za dan gnjeva u koji će se pokazati pravedni sud Boga,
6. Koji će dati svakome po djelima njegovijem:
7. Onima dakle koji su trpljenjem djela dobroga tražili slavu i čast i neraspadljivost, život vječni;
8. A onima koji se uz prkos suprote istini a pokoravaju se nepravdi, nemilost i gnjev.
9. Nevolja i tuga na svaku dušu čovjeka koji čini zlo, a najprije Čivutina i Grka;
10. A slava i čast i mir svakome koji čini dobro, a najprije Čivutinu i Grku;
11. Jer Bog ne gleda ko je ko.
12. Jer koji bez zakona sagriješiše, bez zakona će i izginuti; i koji u zakonu sagriješiše, po zakonu će se osuditi
13. (Jer pred Bogom nijesu pravedni oni koji slušaju zakon, nego će se oni opravdati koji ga tvore;
14. Jer kad neznabošci ne imajući zakona sami od sebe čine što je po zakonu, oni zakona ne imajući sami su sebi zakon:
15. Oni dokazuju da je ono napisano u srcima njihovijem što se čini po zakonu, budući da im savjest svjedoči, i misli među sobom tuže se ili pravdaju)
16. Na dan kad Bog uzasudi tajne ljudske po jevanđeliju mojemu preko Isusa Hrista.
17. Gle, ti se zoveš Čivutin, a oslanjaš se na zakon, i hvališ se Bogom,
18. I poznaješ volju, i izbiraš što je bolje, jer si naučen od zakona;
19. I misliš da si vođ slijepima, vidjelo onima koji su u mraku,
20. Nakazatelj bezumnima, učitelj djeci, koji imaš ugled razuma i istine u zakonu.
21. Učeći dakle drugoga sebe ne učiš;
22. Propovijedajući da se ne krade, kradeš; govoreći: Ne čini preljube, činiš preljubu; gadeći se na idole, kradeš svetinju;
23. Koji se hvališ zakonom, a prijestupom zakona sramotiš Boga.
24. Jer se ime Božije zbog vas huli u neznabošcima, kao što stoji napisano.
25. Obrezanje pomaže ako zakon držiš; ako li si prestupnik zakona, obrezanje je tvoje neobrezanje postalo.
26. Ako dakle neobrezanje pravdu zakona drži, za što se ne bi njegovo neobrezanje za obrezanje uzelo?
27. I onaj koji je od roda neobrezan i izvršuje zakon, osudiće tebe koji si sa slovima i obrezanjem prestupnik zakona.
28. Jer ono nije Čivutin koji je spolja Čivutin, niti je ono obrezanje koje je spolja na tijelu;
29. Nego je ono Čivutin koji je iznutra, i obrezanje srca duhom a ne slovima, to je obrezanje, kome je hvala ne od ljudi nego od Boga.
Glava 3
Šta je dakle bolji Čivutin od drugijeh ljudi? Ili šta pomaže obrezanje?
2. Mnogo svakojako; prvo što su im povjerene riječi Božije.
3. A što neki ne vjerovaše, šta je za to? Eda će njihovo nevjerstvo vjeru Božiju ukinuti?
4. Bože sačuvaj! nego Bog neka bude istinit, a čovjek svaki laža, kao što stoji napisano: Da se opravdaš u svojijem riječima, i da pobijediš kad ti stanu suditi.
5. Ako li nepravda naša Božiju pravdu podiže, šta ćemo reći? Eda li je Bog nepravedan kad se srdi? Po čovjeku govorim:
6. Bože sačuvaj! Jer kako bi mogao Bog suditi svijetu?
7. Jer ako istina Božija u mojoj laži veća postane na slavu njegovu, za što još i ja kao grješnik da budem osuđen?
8. Za što dakle (kao što viču na nas, i kao što kažu neki da mi govorimo) da ne činimo zla da dođe dobro? Njima će sud biti pravedan.
9. Šta dakle? Jesmo li bolji od njih? Ni po što! Jer gore dokazasmo da su i Čivuti i Grci svi pod grijehom,
10. Kao što stoji napisano: Ni jednoga nema pravedna,
11. Ni jednoga nema razumna, i ni jednoga koji traži Boga;
12. Svi se ukloniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema ni jednoga ciglog.
13. Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojima varaju, ijed je aspidin pod usnama njihovima.
14. Njihova su usta puna kletve i grčine.
15. Njihove su noge brze da proljevaju krv.
16. Na putovima je njihovima raskopavanje i nevolja;
17. I puta mirnoga ne poznaše.
18. Nema straha Božijega pred očima njihovima.
19. A znamo da ono što zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se svaka usta zatisnu, i sav svijet da bude kriv Bogu; :
20. Jer se djelama zakona ni jedno tijelo ne će opravdati pred njim; jer kroz zakon dolazi poznanje grijeha.
21. A sad se bez zakonajavi pravda Božija, posvjedočena od zakona i od proroka;
22. A pravda Božija vjerom Isusa Hrista u sve i na sve koji vjeruju; jer nema razlike.
23. Jer svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju,
24. I opravdaće se za badava blagodaću njegovom, otkupom Isusa Hrista,
25. Kojega postavi Bog očišćenje vjerom u krvi njegovoj da pokaže svoju pravdu oproštenjem pređašnjijeh grijeha;
26. U podnošenju Božijemu, da pokaže pravdu svoju u sadašnje vrijeme da je on pravedan i da pravda onoga koji je od vjere Isusove.
27. Gdje je dakle hvala? Prođe. Kakijem zakonom,? je li zakonom djela? Ne, nego zakonom vjere.
28. Mislimo dakle da će se čovjek opravdati vjerom bez djela zakona.
29. Ili je samo Čivutski Bog, a ne i neznabožački? Da, i neznabožački.
30. Jer je jedan Bog koji će opravdati obrezanje iz vjere i neobrezanje vjerom.
31. Kvarimo li dakle zakon vjerom? Bože sačuvaj! nego ga još utvrđujemo.
Glava 4
Šta ćemo dakle reći za Avrama, oca svojega, da je po tijelu našao?
2. Jer ako se Avram djelima opravda, ima hvalu, ali ne u Boga.
3. Jer šta govori pismo? Vjerova Avram Bogu, i primi mu se u pravdu.
4. A onome koji radi ne broji se plata po milosti nego po dugu.
5. A onome koji ne radi a vjeruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vjera njegova u pravdu.
6. Kao što i David govori da je blago čovjeku kome Bog prima pravdu bez djela zakona:
7. Blago onima kojima se oprostiše bezakonja, i kojima se grijesi prikriše.
8. Blago čovjeku kome Gospod ne prima grijeha.
9. Ovo dakle blaženstvo ili je u obrezanju ili u neobrezanju? Jer govorimo da se Avramu primi vjera u pravdu.
10. Kako mu se dakle primi? ili kad je bio u obrezanju ili neobrezanju? Ne u obrezanju nego u neobrezanju.
11. I primi znak obrezanja kao pečat pravde vjere koju imaše u neobrezanju, da bi bio otac sviju koji vjeruju u neobrezanju, da se i njima primi u pravdu;
12. I da bi bio otac obrezanja ne samo onima koji su od obrezanja, nego i onima koji hode po stopama vjere koja bješe u neobrezanju oca našega Avrama.
13. Jer obećanje Avramu ili sjemenu njegovu da bude našljednik svijetu ne bi zakonom nego pravdom vjere.
14. Jer ako su našljednici oni koji su od zakona, propade vjera, i pokvari se obećanje.
15. Jer zakon gradi gnjev; jer gdje nema zakona nema ni prijestupa.
16. Za to od vjere da bude po milosti da obećanje tvrdo ostane svemu sjemenu, ne samo koje je od zakona nego i koje je od vjere Avrama, koji je otac svima nama,
17. (Kao što stoji napisano: Postavih te oca mnogijem narodima) pred Bogom kome vjerova, koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jest:
18. On vjerova na nad kad se nije bilo ničemu nadati da će on biti otac mnogijem narodima, kao što mu bješe rečeno: Tako će biti sjeme tvoje.
19. I ne oslabivši vjerom ne pogleda ni na svoje već umoreno tijelo, jer mu bješe negdje oko sto godina, ni na mrtvost Sarine materice.
20. I za obećanje Božije ne posumnja se nevjerovanjem, nego ojača u vjeri, i dade slavu Bogu.
21. I znadijaše jamančo da što obeća kadar je i učiniti.
22. Zato se i primi njemu u pravdu.
23. Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi,
24. Nego i za nas, kojima će se primiti ako vjerujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvijeh,
25. Koji se predade za grijehe naše, i ustade za opravdanje naše.
Glava 5
Opravdavši se dakle vjerom, imamo mir s Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista,
2. Kroz kojega i pristup nađosmo vjerom u ovu blagodat u kojoj stojimo, i hvalimo se nadanjem slave Božije.
3. Ne samo pak to, nego se hvalimo i nevoljama, znajući da nevolja trpljenje gradi;
4. A trpljenje iskustvo, a iskustvo nadanje;
5. A nadanje ne će se osramotiti, jer se ljubav Božija izli u srca naša Duhom svetijem koji je dat nama.
6. Jer Hristos još kad slabi bjesmo umrije u vrijeme svoje za bezbožnike.
7. Jer jedva ko umre za pravednika; za dobroga može biti da bi se ko usudio umrijeti.
8. Ali Bog pokazuje svoju ljubav k nama što Hristos još kad bijasmo grješnici umrije za nas.
9. Mnogo ćemo dakle većma biti krozanj spaseni od gnjeva kad smo se sad opravdali krvlju njegovom.
10. Jer kad smo se pomirili s Bogom smrću sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se većma spasti u životu njegovu kad smo se pomirili.
11. Ne samo pak to, nego se hvalimo i Bogom kroz Gospoda svojega Isusa Hrista, kroz kojega sad primismo pomirenje.
12. Za to kao što kroz jednog čovjeka dođe na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt uđe u sve ljude, jer svi sagriješiše.
13. Jer grijeh bješe na svijetu do zakona; ali se grijeh ne primaše kad ne bješe zakona;
14. Nego carova smrt od Adama tja do Mojsija i nad onima koji nijesu sagriješili prestupivši kao Adam, koji je prilika onoga koji šćadijaše doći.
15. Ali dar nije tako kao grijeh; jer kad kroz grijeh jednoga pomriješe mnogi, mnogo se veća blagodat Božija i dar izli izobilno na mnoge blagodaću jednoga čovjeka Isusa Hrista.
16. I dar nije kao grijeh jednoga: jer za grijeh jednoga bi osuđenje, a dar od mnogijeh grijehova opravdanje.
17. Jer kad za grijeh jednoga carova smrt kroz jednoga, koliko će većma oni koji primaju izobilje blagodati i dar pravde u životu carovati kroz jednoga Isusa Hrista!
18. Za to dakle kao što za grijeh jednoga dođe osuđenje na sve ljude, tako i pravdom jednoga dođe na sve ljude opravdanje života.
19. Jer kao što neposlušanjem jednoga čovjeka postaše mnogi grješni, tako će i poslušanjem jednoga biti mnogi pravedni.
20. A zakon dođe uz to da se umnoži grijeh; jer gdje se umnoži grijeh ondje se još većma umnoži blagodat,
21. Da kao što carova grijeh za smrt, tako i blagodat da caruje pravdom za život vječni, kroz Isusa Hrista Gospoda našega.
Glava 6
Šta ćemo dakle reći? Hoćemo li ostati u grijehu da se blagodat umnoži? Bože sačuvaj!
2. Jer koji umrijesmo grijehu kako ćemo još življeti u njemu?
3. Ili ne znate da svi koji se krstismo u Isusa Hrista, u smrt njegovu krstismo se?
4. Tako se s njim pogrebosmo krštenjem u smrt da kao što usta Hristos iz mrtvijeh slavom očinom, tako i mi u novom životu da hodimo.
5. Jer kad smo jednaki s njim jednakom smrću, bićemo i vaskrsenijem;
6.. Znajući ovo da se stari naš čovjek razape s njime, da bi se tijelo grješno pokvarilo, da više ne bismo služili grijehu.
7. Jer koji umrije oprosti se od grijeha.
8. A ako umrijesmo s Hristom, vjerujemo da ćemo i življeti s njim,
9. Znajući da Hristos usta iz mrtvijeh, već više ne umire; smrt više ne će obladati njime.
10. Jer što umrije, grijehu umrije jedanput; a što živi, Bogu živi.
11. Tako i vi dakle držite sebe da ste mrtvi grijehu a živi Bogu u Hristu Isusu Gospodu našemu.
12. Da ne caruje dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu, da ga slušate u slastima njegovijem;
13. Niti dajite udova svojijeh grijehu za oružje nepravde; nego dajite sebe Bogu, kao koji ste živi iz mrtvijeh, i ude svoje Bogu za oružje pravde.
14. Jer grijeh ne će vama obladati, jer nijeste pod zakonom nego pod blagodaću.
15. Šta dakle? Hoćemo li griješiti kad nijesmo pod zakonom nego pod blagodaću? Bože sačuvaj!
16. Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslušanje, sluge ste onoga koga slušate, ili grijeha za smrt, ili poslušanja za pravdu?
17. Hvala dakle Bogu što bivši robovi grijehu poslušaste od srca tu nauku kojoj se i predadoste.
18. Oprostivši se pak od grijeha postaste sluge pravdi.
19. Kao čovjek govorim, za slabost vašega tijela. Jer kao što dadoste ude svoje za robove nečistoti i bezakonju na bezakonje, tako sad dajite ude svoje za sluge pravdi na posvećenje.
20. Jer kad bijaste robovi grijehu, prosti bijaste od pravde.
21. Kakav dakle onda ima doste plod za koji se sad stidite? Jer je onoga kraj smrt.
22. A sad oprostivši se od grijeha, i postavši sluge Božije, imate plod svoj na posvećenje, a kraj život vječni.
23. Jer je plata za grijeh smrt, a dar Božij je život vječni u Hristu Gospodu našemu.
Glava 7
Ili ne znate, braćo (jer govorim onima koji znadu zakon), da zakon vlada nad čovjekom dokle je živ?
2. Jer je udata žena privezana zakonom za muža doklegod on živi; a ako li muž njezin umre, razdriješi se od zakona muževljega.
3. Za to dakle dok joj je muž živ biva preljubočinica ako pođe za drugog muža; a ako joj umre muž prosta je od zakona da ne bude preljubočinica ako pođe za drugoga.
4. Za to, braćo moja, i vi umrijeste zakonu tijelom Hristovijem, da budete drugoga, onoga što usta iz mrtvijeh, da rod donesemo Bogu.
5. Jer kad bijasmo u tijelu, bijahu slasti grijehovne, koje kroz zakon rađahu u udima našima da se smrti rod donosi.
6. A sad umrvši izbavismo se od zakona koji nas držaše, da služimo (Bogu) u obnovljenju Duha a ne u starini slova.
7. Šta ćemo dakle reći? Jeli zakon grijeh? Bože sačuvaj! nego ja grijeha ne poznah osim kroz zakon; jer ne znadoh za želju da zakon ne kaza: Ne zaželi.
8. A grijeh uze početak kroz zapovijest, i načini u meni svaku želju; jer je grijeh bez zakona mrtav.
9. A ja življah nekad bez zakona; a kad dođe zapovijest, onda grijeh oživlje,
10. A ja umrijeh, i nađe se da mi zapovijest bi za smrt koja bješe data za život.
11. Jer grijeh uzevši početak kroz zapovijest prevari me, i ubi me njome.
12. Tako je dakle zakon svet i zapovijest sveta i pravedna i dobra.
13. Dobro li dakle bi meni smrt? Bože sačuvaj! nego grijeh, da se pokaže grijeh dobrom čineći mi smrt, da bude grijeh odviše griješan zapoviješću.
14. Jer znamo da je zakon duhovan; a ja sam tjelesan, prodan pod grijeh:
15. Jer ne znam šta činim, jer ne činim ono šta hoću, nego na što mrzim ono činim.
16. Ako li ono činim šta ne ću, hvalim zakon da je dobar.
17. A ovo više ja ne činim nego grijeh koji živi u meni.
18. Jer znam da dobro ne živi u meni, to jest u tijelu mojemu. Jer htjeti imam u sebi, ali učiniti dobro ne nalazim.
19. Jer dobro šta hoću ne činim, nego zlo što ne ću ono činim.
20. A kad činim ono što ne ću, već ja to ne činim nego grijeh koji živi u meni.
21. Nalazim dakle zakon, kad hoću dobro da činim, da me na zlo nagoni.
22. Jer imam radost u zakonu Božijemu po unutrašnjemu čovjeku;
23. Ali vidim drugi zakon u udima svojima, koji se suproti zakonu uma mojega, i zarobljava me zakonom grjehovnijem koji je u udima mojima.
24. Ja nesrećni čovjek! Ko će me izbaviti od tijela smrti ove?
25. Zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista Gospoda našega. Tako dakle ja sam umom svojijem služim zakonu Božijemu a tijelom zakonu grjehovnome.
Glava 8
Nikakva dakle sad nema osuđenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu.
2. Jer zakon Duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti.
3. Jer što zakonu bješe nemoguće, jer bješe oslabljen tijelom, posla Bog sina svojega u obličju tijela grjehovnoga, i za grijeh osudi grijeh u tijelu,
4. Da se pravda zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego duhu;
5. Jer koji su po tijelu tjelesno misle, a koji su po duhu duhovno misle.
6. Jer tjelesno mudrovanje smrt je, a duhovno mudrovanje život je i mir.
7. Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijemu niti može.
8. A koji su u tijelu ne mogu Bogu ugoditi.
9. A vi nijeste u tijelu nego u duhu; jer Duh Božij u vama živi. A ako ko nema Duha Hristova, on nije njegov.
10. A ako je Hristos u vama, onda je tijelo mrtvo grijeha radi a Duh živ pravde radi.
11. A ako li živi u vama Duh onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvijeh, onaj koji je podigao Hrista iz mrtvijeh oživljeće i vaša smrtna tjelesa Duhom svojijem koji živi u vama.
12. Tako dakle, braćo, nijesmo dužni tijelu da po tijelu živimo.
13. Jer ako živite po tijelu, pomrijećete; ako li duhom poslove tjelesne morite, življećete.
14. Jer koji se vladaju po duhu Božijemu oni su sinovi Božiji.
15. Jer ne primiste duha ropstva, opet da se bojite; nego primiste Duha posinačkoga, kojijem vičemo: Ava, oče!
16. Ovaj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.
17. A kad smo djeca i našljednici smo: našljednici dakle Božiji, a sunašljednici Hristovi: jer s njim stradamo, da se s njim i proslavimo.
18. Jer mislim da stradanja sadašnjega vremena nijesu ništa prema slavi koja će nam se javiti.
19. Jer čekanje tvari čeka da se jave sinovi Božiji.
20. Jer se tvar pokori propadljivosti (ne od svoje volje nego za volju onoga koji je pokori) na nad,
21. Da će se i sama tvar oprostiti od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božije.
22. Jer znamo da sva tvar uzdiše i tuži s nama do sad.
23. A ne samo ona, nego i mi koji novinu duha imamo, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenja i izbavljenja tijelu svojemu.
24. Jer se nadom spasosmo. A nad koji se vidi nije nad; jer kad ko vidi što, kako će mu se nadati?
25. Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo s trpljenjem.
26. A tako i Duh pomaže nam u našijem slabostima: jer ne znamo za što ćemo se moliti kao što treba, nego sam Duh moli se za nas uzdisanjem neiskazanijem.
27. A onaj što ispituje srca zna što je misao Duha, jer po volji Božijoj moli se za svete.
28. A znamo da onima koji ljube Boga sve ide na dobro, koji su pozvani po namjerenju.
29. Jer koje naprijed pozna one i odredi da budu jednaki obličju sina njegova, da bi on bio prvorođeni među mnogom braćom.
30. A koje odredi one i dozva; a koje dozva one opravda; a koje opravda one i proslavi.
31. Šta ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog s nama, ko će na nas?
32. Koji dakle svoga sina ne poštedje, nego ga predade za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje?
33. Ko će optužiti izbrane Božije? Bog koji pravda?
34. Ko će osuditi? Hristos Isus, koji umrije, pa još i vaskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas?
35. Ko će nas rastaviti od ljubavi Božije? Nevolja li ili tuga? ili gonjenje? ili glad? ili golotinja? ili strah? ili mač? kao što stoji napisano:
36. Za tebe nas ubijaju vas dan, drže nas kao ovce koje su za klanje.
37. Ali u svemu ovome pobjeđujemo onoga radi koji nas je ljubio.
38. Jer znam jamačno da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sile, ni sadašnje, ni buduće,
39. Ni visina, ni dubina, ni druga kakva tvar može nas razdvojiti od ljubavi Božije, koja je u Hristu Isusu Gospodu našemu.
Glava 9
Istinu govorim tako mi Hrista, ne lažem, to mi svjedoči savjest moja Duhom svetijem.
2. Da mije vrlo žao i srce me moje boli bez prestanka;
3. Jer bih željeo da ja sam budem odlučen od Hrista za braću svoju koja su mi rod po tijelu,
4. Koja su Izrailjci, kojijeh je posinaštvo i slava, i zavjet i zakon, i bogomoljstvo, i obećanja;
5. Kojijeh su i oci, i od kojijeh je Hristos po tijelu, koji je nad svima Bog blagosloven va vijek. Amin.
6. A nije moguće da riječ Božija prođe: jer nijesu svi Izrailjci koji su od Izrailja;
7. Niti su svi djeca koji su sjeme Avramovo, nego u Isaku, reče, nazvaće ti se sjeme.
8. To jest, nijesu ono djeca Božija što su po tijelu djeca, nego djeca obećanja primaju se za sjeme.
9. Jer je ovo riječ obećanja: U ovo vrijeme doći ću i u Sare će biti sin.
10. Ne samo pak ona nego i Reveka, kad zatrudnje od samoga Isaka oca našega.
11. Jer još dok se djeca ne bijahu rodila, ni učinila dobra ni zla, da ostane Božija naredba po izboru,
12. Ne za djela, nego onoga radi koji poziva reče joj se: Veći će služiti manjemu,
13. Kao što stoji napisano: Jakov mi omilje, a na Isava omrzoh.
14. Šta ćemo dakle reći? Eda li je nepravda u Boga? Bože sačuvaj!
15. Jer Mojsiju govori: Koga ću pomilovati, pomilovaću, i na koga ću se smilovati, smilovaću se.
16. Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće, ni do onoga koji trči, nego do Boga koji pomiluje.
17. Jer pismo govori Faraonu: Za to te isto podigoh da na tebi pokažem silu svoju, i da se razglasi ime moje po svoj zemlji.
18. Tako dakle koga hoće miluje, a koga hoće otvrdoglavi.
19. Reći ćeš mi: Za što nas još krivi? jer ko se može suprotiti volji njegovoj?
20. A ko si ti, o čovječe! da protivno odgovaraš Bogu? Eda li rukotvorina govori majstoru svome: Za što si me tako načinio?
21. Ili zar lončar nema vlasti nad kalom da od jedne guke načini jedan sud za čast a drugi za sramotu?
22. A kad šćaše Bog da pokaže gnjev svoj i da objavi silu svoju, podnese s velikijem trpljenjem sudove gnjeva koji su pripravljeni za pogibao.
23. I da pokaže bogastvo slave svoje na sudima milosti koje pripravi za slavu;
24. Koje nas i dozva ne samo od Čivuta nego i od neznabožaca,
25. Kao što i u Josiji govori: Nazvaću narod svojijem koji nije moj narod, i neljubaznicu ljubaznicom.
26. I biće na mjestu, gdje im se reče: Vi nijeste moj narod; tamo će se nazvati sinovi Boga živoga.
27. A Isaija viče za Izrailja: Ako bude broj sinova Izrailjevijeh kao pijesak morski, ostatak će se spasti.
28. Jer će on izvršiti riječ svoju, i naskoro će izvršiti po pravdi, da, ispuniće Gospod naskoro riječ svoju na zemlji.
29. I kao što proreče Isaija: Da nam nije Gospod Savaot ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom i Gomor.
30. Šta ćemo dakle reći? Da neznabošci koji ne tražiše pravde dokučiše pravdu, ali pravdu od vjere.
31. A Izrailj tražeći zakon pravde ne dokuči zakona pravde.
32. Za što? Jer ne traži iz vjere nego iz djela zakona; jer se spotakoše na kamen spoticanja,
33. Kao što stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen spoticanja i stijenu sablazni; i koji ga god vjeruje ne će se postidjeti.
Glava 10
Braćo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja.
2. Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu.
3. Jer ne poznajući pravde Božije i gledajući da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj.
4. Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je.
5. Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: Koji čovjek to čini življeće u tom.
6. A pravda koja je od vjere ovaka govori: Da ne rečeš u srcu svojemu: ko će izići na nebo? to jest da svede Hrista;
7. Ili: ko će sići u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh.
8. Ali šta govori pismo? Blizu ti je riječ u ustima tvojima, i u srcu tvojemu, to jest riječ vjere koju propovijedamo.
9. Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, bićeš spasen.
10. Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije.
11. Jer pismo govori: Koji ga god vjeruje ne će se postidjeti.
12. Jer nema razlike među Čivutinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju.
13. Jer koji god prizove ime Gospodnje spašće se.
14. Kako će dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako će vjerovati koga ne čuše? A kako će čuti bez propovjednika?
15. A kako će propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: Kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro!
16. Ali svi ne poslušaše jevanđelija: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju?
17. Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje riječju Božijom.
18. Nego velim: Zar ne čuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta riječi njihove.
19. Nego velim: Zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: Ja ću vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiću vas.
20. A Isaija govori slobodno: Nađoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju.
21. A k Izrailju govori: Vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.
Glava 11
Govorim dakle: Eda li Bog odbaci narod svoj? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrailjac od sjemena Avramova od koljena Venijaminova.
2. Ne odbaci Bog naroda svojega, koji naprijed pozna. Ili ne znate šta govori pismo za Iliju kako se tuži Bogu na Izrailja govoreći:
3. Gospode! proroke tvoje pobiše i oltare tvoje raskopaše, i ja ostah jedan i traže dušu moju da je izvade.
4. A šta mu govori Božij odgovor? Ostavih sebi sedam hiljada ljudi koji ne prekloniše koljena pred Vaalom.
5. Tako dakle i u sadašnje vrijeme ostatak bi po izboru blagodati.
6. Ako li je po blagodati, onda nije od djela, jer blagodat već ne bi bila blagodat; ako li je od djela, nije više blagodat, jer djelo već ne bi bilo djelo.
7. Šta dakle? Šta iskaše Izrailj ono ne dobi, a izbor dobi; ostali pak zaslijepiše.
8. Kao što je napisano: Dade im Bog duha neosjetljivoga, oči da ne vide, i uši da ne čuju do samoga današnjega dana.
9. I David govori: Da bude trpeza njihova zamka i gvožđa, i sablazan i plata njima;
10. Da se njihove oči zaslijepe da ne vide, i leđa njihova jednako da su pognuta.
11. Govorim dakle: Eda li se spotakoše da padnu? Bože sačuvaj! Nego je njihova pogrješka spasenije neznabošcima, da bi se i oni razdražili.
12. A kad je pogrješka njihova bogastvo svijetu i šteta njihova bogastvo neznabošcima, a kamo li da se ispune?
13. Jer vama govorim neznabošcima; jer, budući da sam ja apostol neznabožaca, hoću da hvalim svoju službu:
14. Ne bih li kako razdražio svoj rod, i spasao koga od njih.
15. Jer kad je odmet njihov primirenje svijetu, šta bi bilo primljenje, osim život iz mrtvijeh?
16. Ako je kvasac svet, to je i tijesto; i ako je korijen svet, to su i grane.
17. Ako li se neke od grana odlomiše, i ta, koji si divlja maslina, pricijepio si se na njih, i postao si zajedničar u korijenu i u masti od masline;
18. Ne hvali se granama; ako li se pak hvališ, ne nosiš ti korijena nego korijen tebe.
19. A reći ćeš: Odlomiše se grane da se ja pricijepim.
20. Dobro! nevjerstvom odlomiše se, a ti vjerom stojiš; ne ponosi se, nego se boj.
21. Jer kad Bog rođenijeh grana ne poštedje, da i tebe kako ne nepoštedi.
22. Gledaj dakle dobrotu i nepošteđenje Božije: nepošteđenje na onima što otpadoše, a na sebi dobrotu Božiju, ako ostaneš u dobroti; akoli pak ne, i ti ćeš biti odsječen.
23. A i oni, ako ne ostanu u nevjerstvu, pridijepiće se; jer ih je Bog kadar opet pricijepiti.
24. Jer kad si ta odsječen od rođene divlje masline, i pricijepio si se na nerođenu pitomu maslinu; a kamo li ovi koji će se pricijepiti na rođenu svoju maslinu!
25. Jer vam, braćo, ne ću zatajati tajne ove (da ne budete ponositi), da šljepota Izrailju pade u dijel dokle ne uđe neznabožaca koliko treba.
26. I tako će se spasti sav Izrailj, kao što je napisano: Doći će od Siona izbavitelj i odvratiće bezbožnost od Jakova.
27. I ovo im je moj zavjet kad otmem njihove grijehe.
28. Po jevanđeliju dakle neprijatelji su vas radi; a po izboru ljubazni su otaca radi.
29. Jer se Bog ne će raskajati za svoje darove i zvanje.
30. Jer kao i vi što se nekad suproćaste Bogu a sad biste pomilovani njihovoga radi suproćenja,
31. Tako i oni sad ne htješe da vjeruju vašega radi pomilovanja da bi i oni bili pomilovani.
32. Jer Bog zatvori sve u nevjerstvo, da sve pomiluje.
33. O dubino bogastva i premudrosti i razuma Božijega! kako su neispitljivi njegovi sudovi i neistražljivi njegovi putovi!
34. Jer ko pozna misao Gospodnju?
35. Ili ko mu bi savjetnik? Ili ko mu naprijed dade što, da mu se vrati?
36. Jer je od njega i kroz njega i u njemu sve. Njemu slava va vijek. Amin.
Glava 12
Molim vas dakle, braćo, milosti Božije radi, da date tjelesa svoja u žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; to da bude vaše duhovno bogomoljstvo.
2. I ne vladajte se prema ovome vijeku, nego se promijenite obnovljenjem uma svojega, da biste mogli kušati koje je dobra i ugodna i savršena volja Božija.
3. Jer kroz blagodat koja je meni data kažem svakome koji je među vama da ne mislite za sebe više nego što valja misliti; nego da mislite u smjernosti kao što je kome Bog udijelio mjeru vjere.
4. Jer kao u jednom tijelu što imamo mnoge ude a udi svi nemaju jedan posao,
5. Tako smo mnogi jedno tijelo u Hristu, a po sebi smo udi jedan drugome.
6. A imamo različite darove po blagodati koja nam je dana: ako proroštvo, neka bude po mjeri vjere;
7. Ako li službu, neka služi; ako je učitelj, neka uči;
8. Ako je tješitelj, neka tješi; koji daje neka daje prosto; koji upravlja neka se brine; koji čini milost neka čini s dobrom voljom.
9. Ljubav da ne bude lažna. Mrzeći na zlo držite se dobra.
10. Bratskom ljubavi budite jedan k drugome ljubazni. Čašću jedan drugoga većeg činite.
11. Ne budite u poslu lijeni; budite ognjeni u duhu, služite Gospodu.
12. Nadanjem veselite se, u nevolji trpite, u molitvi budite jednako.
13. Dijelite potrebe sa svetima; primajte rado putnike.
14. Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite.
15. Radujte se s radosnima, i plačite s plačnima.
16. Budite jedne misli među sobom. Ne mislite o visokijem stvarima, nego se držite niskijeh. Ne mislite za sebe da ste mudri.
17. A nikome ne vraćajte zla za zlo; promišljajte o tom što je dobro pred svijem ljudima.
18. Ako je moguće, koliko do vas stoji, imajte mir sa svijem ljudima.
19. Ne osvećujte se za sebe, ljubazni, nego podajte mjesto gnjevu, jer stoji napisano: Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod.
20. Ako je dakle gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga; ako je žedan, napoj ga; jer čineći to ugljevlje ognjeno skupljaš na glavu njegovu.
21. Ne daj se zlu nadvladati, nego nadvladaj zlo dobrom.
Glava 13
Svaka duša da se pokorava vlastima koje vladaju; jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene.
2. Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božijoj; a koji se suprote primiće grijeh na sebe.
3. Jer knezovi nijesu strah dobrijem djelima nego zlijem. Hoćeš li pak da se ne bojiš vlasti, čini dobro, i imaćeš hvalu od nje;
4. Jer je sluga Božij tebi za dobro. Ako li zlo činiš, boj se; jer uzalud ne nosi mača, jer je Božij sluga, osvetnik na gnjev onome koji zlo čini.
5. Tako se valja pokoravati ne samo od straha nego i po savjesti.
6. Jer za to i poreze dajete; jer su sluge Božije koje su za to isto postavljene.
7. Podajte dakle svakome šta ste dužni: kome dakle porezu, porezu; a kome carinu, carinu; a kome strah, strah; a kome čast, čast.
8. I ne budite nikome ništa dužni osim da ljubite jedan drugoga; jer koji ljubi drugoga zakon ispuni.
9. Jer ovo: ne čini preljube, ne ubij, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne zaželi, i ako ima još kakva druga zapovijest, u ovoj se riječi izvršuje, to jest: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.
10. Ljubav ne čini zla bližnjemu, daklem je ljubav izvršenje zakona.
11. I znajući ovo vrijeme da je već čas došao da ustanemo od sna; jer nam je sad bliže spasenije nego li kad vjerovasmo.
12. Noć prođe a dan se približi: da odbacimo dakle sva djela tamna, i da se obučemo u oružje vidjela.
13. Da hodimo pošteno kao po danu: ne u žderanju i pijanstvu, ne u kurvarstvu i nečistoti, ne u svađanju i zavisti;
14. Nego se obucite u Gospoda našega Isusa Hrista; i tijelu ne ugađajte po željama.
Glava 14
A slaboga u vjeri primajte lijepo, da se ne smeta savjest.
2. Jer jedan vjeruje da smije svašta jesti, a koji je slab jede zelje.
3. Koji jede neka ne ukorava onoga koji ne jede; i koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede; jer ga Bog primi.
4. Ko si ti koji sudiš tuđemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada. Ali će ustati; jer je Bog kadar podignuti ga.
5. Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drži sve dane da su jednaki: svaki da bude uvjeren za svoju misao.
6. Koji razlikuje dane, Gospodu razlikuje; i koji ne razlikuje dana, Gospodu ne razlikuje. Koji jede, Gospodu jede: jer hvali Boga; i koji ne jede, Gospodu ne jede, i hvali Boga.
7. Jer ni jedan od nas ne živi sebi, i ni jedan ne umire sebi.
8. Jer ako živimo, Gospodu živimo; a ako umiremo, Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo.
9. Jer za to Hristos i umrije i vaskrse i oživlje da oblada i mrtvima i živima.
10. A ti za što osuđuješ brata svojega? Ili ta za što ukoravaš brata svojega? Jer ćemo svi izići na sud pred Hrista.
11. Jer je pisano: Tako mi života, govori Gospod, pokloniće mi se svako koljeno, i svaki jezik slaviće Boga.
12. Tako će dakle svaki od nas dati Bogu odgovor za sebe.
13. Za to da ne osuđujemo više jedan drugoga, nego mjesto toga ovo gledajte da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni.
14. Znam i uvjeren sam u Hristu Isusu da ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je što pogano, onome je pogano.
15. A ako je brat tvoj jela radi žalostan, već se ne vladaš po ljubavi: ne gubi jelom svojijem onoga za kojega Hristos umrije.
16. Gledajte dakle da se ne huli na vaše dobro.
17. Jer carstvo Božije nije jelo i piće, nego pravda i mir i radost u Duhu svetome.
18. Jer koji ovijem služi Hristu ugodan je Bogu i mio ljudima.
19. Tako dakle da se staramo za mir i za ono čim vodimo na bolje jedan drugoga.
20. Ne raskopavaj djela Božijega jela radi; jer je sve čisto; nego je pogano za čovjeka koji jede sa spoticanjem.
21. Dobro je ne jesti mesa, i vina ne piti, i ono ne činiti na što se tvoj brat spotiče, ili oda šta gori postaje ili slabi.
22. Ti imaš vjeru? Imaj je sam u sebi pred Bogom. Blago onome koji ne osuđuje sebe za ono šta nađe za dobro.
23. A koji se sumnja osuđen je ako jede, jer ne čini po vjeri: a štagod nije po vjeri grijeh je.
24. A onome koji vas može utvrditi po jevanđeliju mojemu i propovijedanju Isusa Hrista, po otkrivenju tajne koja je bila sakrivena od postanja svijeta,
25. A sad se javila i obznanila kroz pisma proročka, po zapovijesti vječnoga Boga, za poslušanje vjere među svima neznabošcima,
26. Jedinome premudrome Bogu, kroz Isusa Hrista, slava va vijek. Amin.
Glava 15
Dužni smo dakle mi jaki slabosti slabijeh nositi, i ne sebi ugađati.
2. I svaki od vas da ugađa bližnjemu na dobro za dobar ugled.
3. Jer i Hristos ne ugodi sebi, nego kao što je pisano: Ruženja onijeh koji tebe ruže padoše na me.
4. Jer što se naprijed napisa za našu se nauku napisa, da trpljenjem i utjehom pisma nad imamo.
5. A Bog trpljenja i utjehe da vam da da složno mislite među sobom po Hristu Isusu,
6. Da jednodušno jednijem ustima slavite Boga i oca Gospoda našega Isusa Hrista.
7. Za to primajte jedan drugoga kao što i Hristos primi vas na slavu Božiju.
8. Ali kažem da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Božije, da utvrdi obećanje ocevima,
9. A neznabošci po milosti da proslave Boga, kao što stoji napisano: Za to ću te hvaliti među neznabošcima, Gospode, i pjevaću ime tvoje.
10. I opet govori: Veselite se neznabošci s narodom njegovijem.
11. I opet: Hvalite Gospoda svi neznabošci, i slavite ga svi narodi.
12. I opet Isaija govori: Biće korijen Jesejev, i koji ustane da vlada nad neznabošcima u onoga će se uzdati neznabošci.
13. A Bog nada da ispuni vas svake radosti i mira u vjeri, da imate izobilje u nadu silom Duha svetoga.
14. A ja sam i sam uvjeren za vas, braćo, da ste i vi sami puni blagodati, napunjeni svakoga razuma, da možete II druge naučiti.
15. Ali vam opet, braćo, slobodno pisah nekoliko da vam napomenem radi blagodati koja mi je dana od Boga,
16. Da budem sluga Isusa Hrista u neznabošcima, da služim jevanđeliju Božijemu, da budu neznabošci prinos povoljan i osvećen Duhom svetijem.
17. Imam dakle hvalu u Hristu Isusu kod Boga.
18. Jer ne smijem govoriti što koje Hristos ne učini kroza me za poslušanje neznabožaca riječju i djelom,
19. U sili znaka i čudesa silom Duha Božijega; tako da od Jerusalima i naokolo tja do Ilirika napunih jevanđelijem Hristovijem.
20. I tako se potrudih da propovijedim jevanđelije ne gdje se spominjaše Hristos, da na tuđoj zakopini ne zidam;
21. Nego kao što je pisano: Kojima se ne javi za njega, vidjeće; i koji ne čuše razumjeće.
22. To me i zadrža mnogo puta da ne dođem k vama.
23. A sad više ne imajući mjesta u ovijem zemljama. a imajući želju od mnogo godina da dođem k vama,
24. Ako pođem u Španjolsku, doći ću vam; jer se nadam da ću tuda proći i vas vidjeti, i vi ćete me otpratiti onamo kad se najprije nekoliko nasitim vas.
25. A sad idem u Jerusalim služeći svetima.
26. Jer Maćedonija i Ahaja učiniše dragovoljno neku porezu za siromahe svete koji žive u Jerusalimu.
27. Oni učiniše dragovoljno, a i dužni su im; jer kad neznabošci dobiše dijel u njihovijem duhovnijem imanjima, dužni su i oni njima u tjelesnima poslužiti.
28. Kad ovo dakle svršim, i ovaj im rod zapečatim, poći ću preko vas u Španjolsku.
29. A znam da kad dođem k vama, doći ću s obilnijem blagoslovom jevanđelija Hristova.
30. Ali vas molim, braćo, zaradi Gospoda našega Isusa Hrista, i zaradi ljubavi Duha, pomozite mi u molitvama za me k Bogu;
31. Da se izbavim od onijeh koji se protive u Judeji, i da služba moja za Jerusalim bude po volji svetima;
32. Da s radošću dođem k vama, s voljom Božijom, i da se razveselim s vama.
33. A Bog mira sa svima vama. Amin.
Glava 16
Preporučujem vam pak Fivu sestru našu, koja je sluškinja kod crkve u Kenhreji,
2. Da je primite u Gospodu kao što prilikuje svetima, i da joj budete u pomoći u svakoj stvari koju od vas zatreba; jer je ona mnogima pomogla, i samome meni.
3. Pozdravite Priskilu i Akilu, pomoćnike moje u Hristu Isusu,
4. Koji za dušu moju svoje vratove položiše, kojima ne ja jedan zahvaljujem, nego i sve crkve neznabožačke, i domašnju crkvu njihovu.
5. Pozdravite Epeneta, meni ljubaznoga, koji je novina iz Ahaje u Hrista.
6. Pozdravite Mariju, koja se mnogo trudila za nas.
7. Pozdravite Andronika i Juniju, rodbinu moju, i moje drugare u sužanjstvu, koji su znameniti među apostolima, koji i prije mene vjerovaše Hrista.
8. Pozdravite Amplija, meni ljubaznoga u Gospodu.
9. Pozdravite Urbana, pomoćnika našega u Hristu, i Stahija, meni ljubaznoga.
10. Pozdravite Apelija, okušanoga u Hristu. Pozdravite domaće Aristovulove.
11. Pozdravite Irodijona, rođaka mojega. Pozdravite domaće Narkisove, koji su u Gospodu.
12. Pozdravite Trifenu i Trifosu, koje se trude u Gospodu. Pozdravite Persidu ljubaznu, koja se mnogo trudila u Gospodu.
13. Pozdravite Rufa izbranoga u Gospodu, i mater njegovu i moju.
14. Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Erma, Patrova, Ermija, i braću koja su s njima.
15. Pozdravite Filologa i Juliju, Nireja i sestru njegovu, i Olimpana, i sve svete koji su s njima.
16. Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem. Pozdravljaju vas sve crkve Hristove.
17. Molim vas pak, braćo, čuvajte se od onijeh koji čine raspre i razdore na štetu nauke koju vi naučiste, i uklonite se od njih;
18. Jer takovi ne služe Gospodu našemu Isusu Hristu nego svojemu trbuhu, i blagijem riječima i blagoslovima prelašćuju srca, bezazlenijeh.
19. Jer vaše slušanje razglasi se svuda. I radujem se za vas; ali hoću da ste vi mudri na dobro a prosti na zlo.
20. A Bog mira da satre sotonu pod noge vaše skoro. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin.
21. Pozdravlja vas Timotije, pomoćnik moj, i Lukije i Jason i Sosipatar, rođaci moji.
22. Pozdravljam vas i ja Tertije, koji napisah ovu poslanicu u Gospodu.
23. Pozdravlja vas Gaj, domaćin moj i cijele crkve. Pozdravlja vas Erast, haznadar gradski, i brat Kvart.
24. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
Prva poslanica Korinćanima
Glava 1
Od Pavla, voljom Božijom pozvanoga apostola Isusa Hrista, i od Sostena brata,
2. Crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji prizivlju ime Gospoda našega Isusa Hrista na svakome mjestu, i njihovome i našemu:
3. Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
4. Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas što vam je dana blagodat Božija u Hristu Isusu,
5. Te se u svemu obogatiste krozanj, u svakoj riječi i svakom razumu,
6. Kao što se svjedočanstvo Hristovo utvrdi među vama;
7. Tako da nemate nedostatka ni u jednome daru, vi koji čekate otkrivenja Gospoda našega Isusa Hrista,
8. Koji će vas i utvrditi do samoga kraja da budete pravi na dan Gospoda našega Isusa Hrista.
9. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajednicu sina svojega Isusa Hrista Gospoda našega.
10. Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našega Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu među vama raspre, nego da budete utvrđeni u jednom razumu i u jednoj misli.
11. Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinijeh domašnjijeh da su svađe među vama,
12. A to kažem da jedan od vas govori: Ja sam Pavlov; a drugi: Ja sam Apolov; a treći: Ja sam Kifin; a četvrti: Ja sam Hristov.
13. Eda li se Hristos razdijeli? Eda li se Pavle razape za vas? ili se u ime Pavlovo krstiste?
14. Hvala Bogu što ja ni jednoga od vas ne krstih osim Krispa i Gaja;
15. Da ne reče ko da u svoje ime krstih.
16. A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugoga krstio.
17. Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovijedam jevanđelije, ne premudrijem riječima, da ne izgubi silu krst Hristov.
18. Jer je riječ krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija.
19. Jer je pisano: Pogubiću premudrost premudrijeh, i razum razumnijeh odbaciću.
20. Gdje je premudri? Gdje je književnik?
Gdje je prepirač ovoga vijeka? Ne pretvori li Bog mudrost ovoga svijeta u ludost?
21. Jer budući da u premudrosti Božijoj ne pozna svijet premudrošću Boga, bila je Božija volja da ludošću poučenja spase one koji vjeruju.
22. Jer i Čivuti znake ištu, i Grci premudrosti traže.
23. A mi propovijedamo Hrista razapeta, Čivutima dakle sablazan a Grcima bezumlje;
24. Onima pak koji su pozvani, i Čivutima i Grcima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost.
25. Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi.
26. Jer pogledajte zvanje svoje, braćo, da nema ni mnogo premudrijeh po tijelu, ni mnogo silnijeh, ni mnogo plemenitijeh;
27. Nego što je ludo pred svijetom ono izabra Bog da posrami premudre; i što je slabo pred svijetom ono izabra Bog da posrami jako;
28. I što je neplemenito pred svijetom i uništeno izabra Bog, i što nije, da uništi ono što jest,
29. Da se ne pohvali ni jedno tijelo pred Bogom.
30. Iz kojega ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta premudrost od Boga i pravda i osvećenje i izbavljenje.
31. Da (kao što se piše) ko se hvali, Gospodom da se hvali.
Glava 2
.
I ja došavši k vama, braćo, ne dođoh s visokom riječi ili premudrosti da vam javljam svjedočanstvo Božije.
2. Jer nijesam mislio da znam što među vama osim Isusa Hrista, i toga raspeta.
3. I ja bijah među vama u slabosti, i u strahu, i u velikom drktanju.
4. I riječ moja, i poučenje moje ne bijaše u nadgovorljivijem riječima ljudske premudrosti, nego u dokazivanju Duha i sile.
5. Da vjera vaša ne bude u mudrosti ljudskoj nego u sili Božijoj.
6. Ali premudrost govorimo koja je u savršenima, a ne premudrost vijeka ovoga ni knezova vijeka ovoga koji prolaze;
7. Nego govorimo premudrost Božiju u tajnosti sakrivenu, koju odredi Bog prije svijeta za slavu našu;
8. Koje ni jedan od knezova vijeka ovoga ne pozna; jer da su je poznali, ne bi Gospoda slave razapeli.
9. Nego kao što je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono ugotovi Bog onima koji ga ljube.
10. A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije.
11. Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovječijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega.
12. A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo što nam je darovano od Boga;
13. Koje i govorimo ne riječima što je naučila čovječija premudrost, nego što uči Duh sveti; i duhovne stvari duhovno radimo.
14. A tjelesni čovjek ne razumije što je od Duha Božijega; jer mu se čini ludost, i ne može da razumije, jer treba duhovno da se razgleda.
15. Duhovni pak sve razgleda, a njega sama niko ne razgleda.
16. Jer ko pozna um Gospodnji da ga pouči? A mi um Hristov imamo.
Glava 3
M ja, braćo, ne mogoh s vama govoriti kao s duhovnima nego kao s tjelesnima, kao s malom djecom u Hristu.
2. Mlijekom vas napojih a ne jelom, jer još ne mogaste, i ni sad još ne možete,
3. Jer ste još tjelesni. Jer gdje su među vama zavisti i svađe i nesloge, nijeste li tjelesni, i ne živite li po čovjeku?
4. Jer kad govori ko: Ja sam Pavlov; a drugi: Ja sam Apolov; nijeste li tjelesni?
5. Ko je dakle Pavle a ko li Apolo do samo sluge kroz koje vjerovaste, kao što i svakome Gospod dade?
6. Ja posadih, Apolo zali, a Bog dade te uzraste.
7. Tako niti je onaj što koji sadi, ni onaj koji zaljeva, nego Bog koji daje te raste.
8. A onaj koji sadi i koji zaljeva jednaki su; i svaki će primiti svoju platu po svojemu trudu.
9. Jer mi smo Bogu pomagači, a vi ste Božija njiva, Božija građevina.
10. Po blagodati Božijoj koja mi je dana ja kao premudri neimar postavih temelj, a drugi zida u visinu; ali svaki neka gleda kako zida.
11. Jer temelja drugoga niko ne može postaviti osim onoga koji je postavljen, koji je Isus Hristos.
12. Ako li ko zida na ovome temelju zlato, srebro, drago kamenje, drva, sijeno, slamu,
13. Svakoga će djelo izići na vidjelo; jer će dan pokazati, jer će se ognjem otkriti, i svako djelo pokazaće oganj kao što jest.
14. I ako ostane čije djelo što je nazidao, primiće platu.
15. A čije djelo izgori, otići će u štetu; a sam će se spasti tako kao kroz oganj.
16. Ne znate li da ste vi crkva Božija, i Duh Božij živi u vama?
17. Ako pokvari ko crkvu Božiju, pokvariće njega Bog: jer je crkva Božija sveta, a to ste vi.
18. Niko neka se ne vara: ako ko među vama misli da je mudar ne ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.
19. Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom, jer je pisano: Hvata premudre u njihovu lukavstvu.
20. I opet: Gospod zna pomisli mudrijeh da su ništa.
21. Za to niko da se ne hvali čovjekom, jer je sve vaše.
22. Bio Pavle ili Apolo, ili Kifa, ili svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše;
23. A svi ste Hristovi a Hristos Božij.
Glava 4
Tako da nas drže ljudi kao sluge Hristove i pristave tajna Božijeh.
2. A od pristava se ne traži više ništa, nego da se ko vjeran nađe.
3. Aja malo marim što me sudite vi ili čovječij dan; a ni sam sebe ne sudim.
4. Jer ne znam ništa na sebi: no za to nijesam opravdan, ali onaj koji mene sudi Gospod je.
5. Za to ne sudite ništa prije vremena, dokle Gospod ne dođe, koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami, i objaviće savjete srdačne, i tada će pohvala biti svakome od Boga.
6. A ovo, braćo moja, prigovorih sebi i Apolu vas radi, da se od nas naučite da ne mislite za sebe više nego što je napisano, i da se koga radi ne nadimate jedan na drugoga.
7. Jer ko tebe povišuje? Šta li imaš što nijesi primio? A ako si primio što se hvališ kao da nijesi primio?
8. Eto ste siti, eto se obogatiste, bez nas carujete. O da bi ste carovali, da bismo i mi s vama carovali!
9. Jer mislim da Bog nas apostole najstražnje postavi, kao one koji su na smrt osuđeni; jer bismo gledanje i svijetu i anđelima i ljudima.
10. Mi smo budale Hrista radi, a vi ste mudri u Hristu; mi slabi, a vijaki; vi slavni, a mi sramotni.
11. Do ovoga časa i gladujemo, i trpimo žeđu, i golotinju, i muke, i potucamo se,
12. I trudimo se radeći svojijem rukama. Kad nas psuju, blagosiljamo; kad nas gone, trpimo;
13. Kad hule na nas, molimo; postasmo kao smetlište svijeta, po kojemu svi gaze do sad.
14. Ne pišem ja ovo da posramim vas, nego vas učim kao svoju ljubaznu djecu.
15. Jer ako imate i trista učitelja u Hristu, ali nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Hristu Isusu rodih jevanđelijem.
16. Nego vas molim ugledajte se na mene kao i ja na Hrista.
17. Za to poslah k vama Timotija, koji mi je sin ljubazni i vjerni u Gospodu; on će vam opomenuti putove moje koji su u Hristu Isusu, kao što svuda i u svakoj crkvi učim.
18. Neki se naduše kao da ja ne ću doći k vama.
19. Ali ću vam doći skoro, ako Bog da, i ne ću gledati na riječi onijeh što su se naduli, nego na silu.
20. Jer carstvo Božije nije u riječi nego u sili.
21. Šta hoćete? da dođem k vama s prutom ili s ljubavi i duhom krotosti?
Glava 5
Vrlo se glasi da je kurvarstvo među vama, i takovo kurvarstvo kakovo se ni među neznabošcima ne čuje, da nekakav ima ženu očinu.
2. I vi se još nadimate, mjesto da plačete, da se izvadi između vas onaj koji je učinio to djelo.
3. Jer ja, koji ako nijesam kod vas tijelom ali duhom tu živim, već odsudih, kao da sam tamo, da se onaj koji je to tako učinio,
4. U ime Gospoda našega Isusa Hrista, kad se saberete vi i moj duh, sa silom Gospoda našega Isusa Hrista,
5. Da se on preda sotoni na mučenje tijela, da bi se duh spasao u dan Gospoda našega Isusa Hrista.
6. Nije dobra hvala vaša. Ne znate li da malo kvasca sve tijesto ukiseli?
7. Očistite dakle stari kvasac, da budete novo tijesto, kao što ste prijesni; jer i pasha naša zakla se za nas, Hristos.
8. Za to da praznujemo ne u starome kvascu, ni u kvascu pakosti i lukavstva, nego u prijesnome hljebu čistote i istine.
9. Pisah vam u poslanici da se ne miješate s kurvarima;
10. I to ja ne rekoh za kurvare ovoga svijeta, ili tvrdice, ili hajduke, ili idolopoklonike; jer biste morali izići iz svijeta.
11. A sad vam pisah da se ne miješate ako koji koji se brat zove, postane kurvar, ili tvrdica, ili idolopoklonik, ili kavgadžija, ili pijanica, ili hajduk; s takovima da i ne jedete.
12. Jer šta je meni stalo da sudim i one koji su na polju? Ne sudite li vi one koji su unutra?
13. A one koji su na polju sudiće Bog. Izvadite zloga između sebe.
Glava 6
Smije li koji od vas, kad ima tužbu na drugoga, ići na sud nepravednima, a ne svetima?
2. Ne znate li da će sveti suditi svijetu? Kad ćete dakle vi svijetu suditi, nijeste li vrijedni suditi manjijem stvarima?
3. Ne znate li da ćemo anđelima suditi, a kamo li stvarima ovoga svijeta?
4. A vi kad imate tužbe za stvari ovoga svijeta, uzmete za sudije one koje u crkvi ne broji niko ni u što!
5. Na sramotu vašu govorim: zar nema među vama ni jednoga mudra koji može rasuditi među braćom svojom?
6. Nego se brat s bratom sudi, i to pred nevjernima!
7. I to je već vrlo sramno za vas da imate tužbe među sobom. Za što radije ne trpite nepravdu? Za što radije ne pregorite štetu?
8. Nego vi sami činite nepravdu i štetu, pa još braći!
9. Ili ne znate da nepravednici ne će naslijediti carstva Božijega? Ne varajte se: ni kurvari, ni idolopoklonici, ni preljubočinci, ni adžuvani, ni muželožnici,
10. Ni lupeži, ni lakomci, ni pijanice, ni kavgadžije, ni hajduci, carstva Božijega ne će naslijediti.
11. I ovakovi bijaste neki; nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda našega Isusa Hrista i Duhom Boga našega.
12. Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali ne ću da što oblada mnome.
13. Jela su za trbuh, i trbuh je za jela; ali će Bog i ova i onoga pokvariti. A tijelo nije za kurvarstvo, nego za Gospoda, i Gospod za tijelo.
14. A Bog i Gospoda podiže, i nas će podići silom svojom.
15. Ne znate li da su tjelesa vaša udi Hristovi? Hoću li dakle uzeti ude Hristove i od njih načiniti ude kurvine? Bože sačuvaj!
16. Ili ne znate da ko se s kurvom sveže jedno tijelo s njom postane? Jer, reče, biće dvoje jedno tijelo.
17. A ko se Gospoda drži jedan je duh s Gospodom.
18. Bježite od kurvarstva; jer svaki grijeh koji čovjek čini osim tijela je; a koji se kurva on griješi svome tijelu.
19. Ili ne znate da su tjelesa vaša crkva svetoga Duha koji živi u vama, kojega imate od Boga, i nijeste svoji?
20. Jer ste kupljeni skupo. Proslavite dakle Boga u tjelesima svojijem i u dušama svojijem, što je Božije.
Glava 7
A za ono što mi pisaste: dobro je čovjeku da se ne dohvata do žene:
2. Ali zbog kurvarstva svaki da ima svoju ženu, i svaka žena da ima svojega muža;
3. Muž da čini ženi dužnu ljubav, tako i žena mužu.
4. Žena nije gospodar od svojega tijela, nego muž; tako i muž nije gospodar od svojega tijela, nego žena.
5. Ne zabranjujte se jedno od drugoga, već ako u dogovoru za vrijeme, da se postite i molite Bogu; i opet da se sastanete, da vas sotona ne iskuša vašijem neuzdržanjem.
6. Ali ovo govorim po svjetu a ne po zapovijesgi;
7. Jer hoću da svi ljudi budu kao i ja: ali svaki ima svoj dar od Boga; ovaj dakle ovako a onaj onako.
8. A neoženjenijem i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja što sam.
9. Ako li se ne uzdrže, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se nego li upaljivati se.
10. A oženjenijem zapovijedam, ne ja nego Gospod, da se žena od muža ne razdvaja
11. (Ako li se pak i razdvoji, da se više ne udaje, ili da se pomiri sa svojijem mužem); i muž da ne pušća žene.
12. A ostalima govorim ja a ne Gospod; ako koji brat ima ženu nekrštenu i ona se privoli življeti s njim, da je ne ostavlja.
13. I žena ako ima muža nekrštena i on se privoli življeti s njom, da ga ne ostavlja.
14. Jer se posveti muž nekršten ženom krštenom, i posveti se žena nekrštena od muža krštenoga; jer inače djeca vaša bila bi nečista, a sad su sveta.
15. Ako li se nekršteni razdvaja, neka se razdvoji; jer se brat ili sestra u takovom događaju ne zarobi; jer nas na mir dozva Gospod Bog.
16. Jer šta znaš, ženo, da ako muža spaseš? Ili šta znaš, mužu, da ako ženu spaseš?
17. Samo kao što je Bog razdijelio svakome, i kao što je svakoga pozvao Gospod onako neka živi. I tako zapovijedam po svijem crkvama.
18. Jeli ko pozvat obrezan, neka se ne gradi neobrezan; ako li je ko pozvat neobrezan, neka se ne obrezuje.
19. Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa; nego držanje zapovijesti Božijeh.
20. Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je pozvan.
21. Jesi li pozvan rob, ne brini se; nego ako i možeš svoj biti, još radije budi.
22. Jer koji je pozvan u Gospodu rob, slobodnjak je Gospodnji, tako i koji je pozvan slobodnjak, rob je Hristov.
23. Kupljeni ste skupo, ne budite robovi ljudima.
24. Svaki, braćo, u čemu je ko pozvan u onome neka ostane pred Gospodom.
25. A za djevojke nemam zapovijesti Gospodnje, nego dajem svjet, kao koji sam pomilovan od Gospoda, da budem vjeran.
26. Mislim dakle ovo da će biti dobro za sadašnju nevolju da je čovjeku dobro tako biti.
27. Jesi li se privezao za ženu, ne traži da se razdriješiš; jesi li se odriješio od žene, ne traži žene.
28. A ako li se i oženiš, nijesi sagriješio; i djevojka ako se uda, nije sagriješila: ali će imati takovi nevolje tjelesne; a ja vas žalim.
29. A ovo govorim, braćo, jer je ostalo vrijeme prekraćeno, da će i oni koji imaju žene biti kao oni koji nemaju;
30. I koji plaču kao koji ne plaču; i koji se raduju kao koji se ne raduju; i koji kupuju kao koji nemaju;
31. I koji ovaj svijet upotrebljavaju kao da ga ne upotrebljavaju: jer prolazi obličje ovoga svijeta.
32. A ja hoću da ste vi bezbrižni. Ko je neoženjen brine se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodu;
33. A koji je oženjen brine se za svjetsko, kako će ugoditi ženi. Drugo je žena, a drugo djevojka.
34. Koja je neudata brine se za Gospodnje, kako će ugoditi Gospodu, da bude sveta i tijelom i duhom; a koja je udata brine se za svjetsko, kako će ugoditi mužu.
35. A ovo govorim na korist vama samijem, ne da vam nametnem zamku na vrat, nego za lijepu i pristojnu službu Gospodnju bez smetnje.
36. Ako li pak ko misli da je sramota za njegovu djevojku kad ostane usidjelica, i ne može drukčije biti, neka čini šta hoće, ne griješi ako se uda.
37. A koji stoji tvrdo u srcu, i nema nevolje, a ima vlast nad svojom voljom, i ovo je rasudio u srcu svojemu da zadrži djevojku, dobro čini.
38. Tako i onaj koji udaje svoju djevojku dobro čini; ali koji ne udaje bolje čini.
39. Žena je privezana zakonom dokle joj god živi muž; a ako joj umre muž, slobodna je za. koga hoće da se uda, samo u Gospodu.
40. Ali je blaženija ako ostane tako, po mojemu svjetu; jer mislim da i ja imam Duha Božijega.
Glava 8
A za meso što je klato idolima znamo, jer svi razum imamo. Razum dakle nadima, a ljubav popravlja.
2. Ako li ko misli da što zna, ne zna još ništa kao što treba znati.
3. A ako ko ljubi Boga, Bog ga je naučio.
4. A za jelo idolskijeh žrtava, znamo da idol nije ništa na svijetu, i da nema drugoga Boga osim jedinoga.
5. Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda:
6. Ali mi imamo samo jednoga Boga oca, od kojega je sve, i mi u njemu, i jednoga Gospoda Isusa Hrista, kroz kojega je sve, i mi krozanj.
7. Ali nema svatko razuma; jer neki koji još i sad misle da su idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savjest njihova, slaba budući, pogani se.
8. Ali jelo nas ne postavlja pred Bogom; jer niti ćemo biti veći ako jedemo, ni manji ako ne jedemo.
9. Ali se čuvajte da kako ova sloboda vaša ne postane spoticanje slabima.
10. Jer ako tebe, koji imaš razum, vidi ko u idolskoj crkvi gdje sjediš za trpezom, ne će li njegova savjest, slaba budući, osloboditi se da jede idolske žrtve?
11. I s tvoga razuma poginuće slabi brat, za kojega Hristos umrije.
12. Tako kad se griješite o braću, i bijete njihovu slabu savjest, o Hrista se griješite.
13. Za to ako jelo sablažnjava brata mojega, ne ću jesti mesa do vijeka, da ne sablaznim brata svojega.
Glava 9
Nijesam li ja apostol? Nijesam li sam svoj? Ne vidjeh li ja Isusa Hrista, Gospoda našega? Nijeste li vi djelo moje u Gospodu?
2. Ako drugima i nijesam apostol, ali vama jesam, jer ste vi pečat mojega apostolstva u Gospodu.
3. Moj odgovor onima koji me uspitaju ovo je:
4. Eda li nemamo vlasti jesti i piti?
5. Eda li nemamo vlasti sestru ženu voditi, kao i ostali apostoli, i braća Gospodnja, i Kifa?
6. Ili jedan ja i Varnava nemamo vlasti ovo činiti?
7. Ko vojuje kad o svome trošku? Ili ko sadi vinograd i od rodova njegovijeh da ne jede? Ili ko pase stado i od mlijeka stada ne jede?
8. Eda li ovo govorim po čovjeku? Ne govori li ovo i zakon?
9. Jer je u Mojsijevu zakonu napisano: Da ne zavežeš usta volu koji vrše. Eda li se Bog brine za volove?
10. Ili govori jamačno za nas? Jer se za nas napisa: Koji ore treba u nadanju da ore; i koji vrše u nadanju da će dobiti od onoga što vrše.
11. Kad mi vama duhovna sijasmo, je li to što veliko ako mi vama tjelesna požnjemo?
12. Kad se drugi miješaju u vašu vlast, a kamo li da ne bi mi? Ali ne učinismo po vlasti ovoj, nego sve trpimo da ne učinimo kake smetnje jevanđeliju Hristovu.
13. Ne znate li da oni koji čine svetu službu od svetinje se hrane? i koji oltaru služe s oltarom dijele?
14. Tako i Gospod zapovjedi da oni koji jevanđelije propovijedaju od jevanđelija žive.
15. A ja to ni jedno ne učinih. I ne pišem ovo da tako bude za mene; jer bih voljeo umrijeti. nego da ko slavu moju uništi.
16. Jer ako propovijedam jevanđelije, nema mi hvale: jer mi je za nevolju; i teško meni ako jevanđelija ne propovijedam.
17. Ako dakle ovo činim od svoje volje, platu imam; a ako li činim za nevolju, služba mi je predata.
18. Kakva mi je dakle plata? Da propovijedajući jevanđelije učinim bez plate jevanđelije Hristovo, da ne činim po svojoj vlasti u propovijedanju jevanđelija.
19. Jer premda sam slobodan od sviju, svima sebe učinih robom, da ih više pridobijem.
20. Čivutima bio sam kao Čivutin, da Čivute pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom;
21. Onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, premda nijesam Bogu bez zakona nego sam u zakonu Hristovu, da pridobijem one koji su bez zakona.
22. Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga.
23. A ovo činim za jevanđelije, da bih imao dijel u njemu.
24. Ne znate li da oni što trče na trku, svi trče, a jedan dobije dar? Tako trčite da dobijete.
25. Svaki pak koji se bori od svega se uzdržava: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.
26. Ja dakle tako trčim, ne kao na nepouzdano; tako se borim, ne kao onaj koji bije vjetar;
27. Nego morim tijelo svoje i trudim da kako sam drugima propovijedajući izbačen ne budem.
Glava 10
Ali ne ću vam zatajati, braćo, da ocevi naši svi pod oblakom biše, i svi kroz more prođoše;
2. I svi se u Mojsija krstiše u oblaku i u moru;
3. I svi jedno jelo duhovno jedoše;
4. I svi jedno piće duhovno piše; jer pijahu od duhovne stijene koja iđaše za njima; a stijena bješe Hristos.
5. Ali mnogi od njih ne bijahu po Božijoj volji, jer biše pobijeni u pustinji.
6. A ovo biše ugledi nama, da mi ne želimo zala, kao i oni što želješe.
7. Niti bivajte idolopoklonici, kao neki od njih, kao što stoji napisano: Sjedoše ljudi da jedu i da piju, i ustaše da igraju.
8. Niti da se kurvamo, kao neki od njih što se kurvaše, i pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade.
9. Niti da kušamo Hrista, kao što neki od njih kušaše, i od zmija izgiboše.
10. Niti da vičemo na Boga, kao neki od njih što vikaše, i izgiboše od krvnika.
11. Ovo se pak sve događaše ugledi njima, a napisa se za nauku nama, na koje pošljedak svijeta dođe.
12. Jer koji misli da stoji neka se čuva da ne padne.
13. Drugo iskušanje ne dođe na vas osim čovječijega; ali je vjeran Bog koji vas ne će pustiti da se iskušate većma nego što možete, nego će učiniti s iskušanjem i kraj, da možete podnijeti.
14. Za to, ljubazna braćo moja, bjegajte od idolopoklonstva.
15. Kao mudrima govorim; sudite vi šta govorim.
16. Čaša blagoslova koju blagosiljamo nije li zajednica krvi Hristove? Hljeb koji lomimo nije li zajednica tijela Hristova?
17. Jer smo jedan hljeb, jedno tijelo mnogi; jer svi u jednome hljebu imamo zajednicu.
18. Gledajte Izrailja po tijelu: koji jedu žrtve nijesu li zajedničari oltara?
19. Šta dakle govorim? da je idol što? ili idolska žrtva da je što?
20. Nije; nego što žrtvuju neznabošci, da đavolima žrtvuju, a ne Bogu; aja ne ću da ste vi zajedničari s đavolima.
21. Ne možete piti čaše Gospodnje i čaše đavolske; ne možete imati zajednice u trpezi Gospodnjoj i u trpezi đavolskoj.
22. Ili da prkosimo Gospodu? Eda li smo mi jači od njega?
23. Sve mi je slobodno, ali nije sve na korist; sve mi je slobodno, ali sve ne ide na dobro.
24. Niko da ne gleda što je njegovo, nego svaki da gleda što je drugoga.
25. Sve što se prodaje na mesarnici, jedite, i ništa ne ispitujte savjesti radi;
26. Jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj.
27. Ako li vas ko od nevjernika pozove, i hoćete ići, jedite sve što se pred vas donese, i ne premišljajte ništa savjesti radi.
28. Ako li vam pak ko reče: Ovo je idolska žrtva, ne jedite radi onoga koji vam kaže, i radi savjesti; jer je Gospodnja zemlja i što je na njoj.
29. Ali ne govorim za savjest tvoju, nego drugoga; jer za što da moju slobodu sudi savjest drugoga?
30. Ako ja s blagodaću uživam, za što da se huli na mene za ono za što ja zahvaljujem?
31. Ako dakle jedete, ako li pijete, ako li drugo što činite, sve na slavu Božiju činite.
32. Ne budite na sablazan ni Čivutima, ni Grcima, ni crkvi Božijoj.
33. Kao što i ja u svačemu svima ugađam, ne tražeći svoje koristi nego mnogijeh, da se spasu.
Glava 11
Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista.
2. Hvalim vas pak, braćo, što sve moje pamtite, i držite zapovijesti kao što vam predadoh.
3. Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Hristos; a muž je glava ženi; a Bog je glava Hristu.
4. Svaki muž koji se s pokrivenom glavom moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju.
5. I svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je sve jedno kao da je obrijana.
6. Ako se dakle ne pokriva žena, neka se striže, ako li je ružno ženi strići se ili brijati se, neka se pokriva.
7. Ali muž da ne pokriva glave, jer je obličje i slava Božija; a žena je slava muževlja.
8. Jer nije muž od žene nego žena od muža.
9. Jer muž nije sazdan žene radi nego žena muža radi.
10. Za to žena treba da ima vlast na glavi, anđela radi.
11. Ali niti je muž bez žene ni žena bez muža u Gospodu.
12. Jer kako je žena od muža, tako je i muž iz žene; a sve je od Boga.
13. Sami među sobom sudite je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu?
14. Ili ne uči li vas i sama priroda da je mužu sramota ako gaji dugačku kosu;
15. A ženi je slava ako gaji dugačku kosu? Jer joj je kosa dana mjesto pokrivala.
16. Ako li je ko svadljiv, mi takovoga običaja nemamo, niti crkve Božije.
17. Ali ovo zapovijedajući ne hvalim da se ne na bolje nego na gore sabirate.
18. Prvo dakle kad se sabirate u crkvu, čujem da imaju raspre među vama; i nešto vjerujem od ovoga.
19. Jer treba i jeresi da budu među vama, da se pokažu pošteni koji su među vama.
20. A kad se skupite na jedno mjesto, ne jede se večera Gospodnja.
21. Jer svaki svoju večeru uzme najprije i jede, i tako jedan gladuje a drugi se opija.
22. Eda li dakle nemate kuća da jedete i pijete? Ili ne marite za crkvu Božiju, i sramotite one koji nemaju? Šta ću vam reći? Hoću li vas pohvaliti za to? Ne ću.
23. Jer ja primih od Gospoda što vam i predadoh, da Gospod Isus onu noć u koju bivaše predan uze hljeb,
24. I zahvalivši prelomi i reče: Uzmite, jedite, ovo je tijelo moje, koje se za vas lomi; ovo činite meni za spomen.
25. Tako i čašu, po večeri, govoreći: Ova je čaša novi zavjet u mojoj krvi: ovo činite, kadgod pijete, meni za spomen.
26. Jer kadgod jedete ovaj hljeb i čašu ovu pijete, smrt Gospodnju obznanjujete, dokle ne dođe.
27. Tako koji nedostojno jede ovaj hljeb ili pije čašu Gospodnju, kriv je tijelu i krvi Gospodnjoj.
28. Ali čovjek da ispituje sebe, pa onda od hljeba da jede i od čaše da pije;
29. Jer koji nedostojno jede i pije, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega.
30. Za to su među vama mnogi slabi i bolesni, i dovoljno ih spavaju.
31. Jer kad bismo sebe rasuđivali, ne bismo osuđeni bili.
32. Ali kad smo suđeni, nakazuje nas Gospod, da se ne osudimo sa svijetom.
33. Za to, braćo moja, kad se sastajete da jedete, iščekujte jedan drugoga.
34. Ako li je ko gladan, neka jede kod kuće, da se na grijeh ne sastajete. A za ostalo urediću kad dođem.
Glava 12
A za duhovne darove ne ću vam, braćo, zatajati.
2. Znate da kad bijaste neznabošci idoste k idolima bezglasnima, kako vas vođahu.
3. Za to vam dajem na znanje da niko ko Duhom Božijim govori ne će reći: anatemate Isusa; i niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem.
4. Darovi su različni, ali. je Duh jedan.
5. I različne su službe, ali je jedan Gospod.
6. I različne su sile, ali je jedan Bog koji čini sve u svemu.
7. A u svakome se pojavljuje Duh na korist;
8. Jer jednome se daje Duhom riječ premudrosta; a drugome riječ razuma, po istome Duhu;
9. A drugome vjera, tijem istijem Duhom; a drugome dar ispjeljivanja, po tome istom Duhu;
10. A drugome da čini čudesa, a drugome proroštvo, a drugome da razlikuje duhove, a drugome različni jezici, a drugome da kazuje jezike.
11. A ovo sve čini jedan i taj isti Duh razdjeljujući po svojoj vlasta svakome kako hoće.
12. Jer kao što je tijelo jedno i ude ima mnoge, a svi udi jednoga tijela, premda su mnoga, jedno su tijelo: tako i Hristos.
13. Jer jednijem Duhom mi se svi krstismo u jedno tijelo, bili Čivuti, ili Grci, ili robovi, ili sami svoji; i svi se jednijem Duhom napojismo.
14. Jer tijelo nije jedan ud nego mnogi.
15. Ako reče noga: Ja nijesam ruka, nijesam od tijela; eda li za to nije od tijela?
16. I ako reče uho: Ja nijesam oko, nijesam od tijela; eda li za to nije od tijela? Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje je čuvenje?
17. A kad bi sve bilo čuvenje, gdje je mirisanje?
18. Ali Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio.
19. A kad bi svi bili jedan ud, gdje je tijelo?
20. Sad su pak mnogi udi a jedno tijelo.
21. Ali oko ne može reći ruci: Ne trebaš mi; ili opet glava nogama: Ne trebate mi.
22. Nego još koji se udi tijela čine da su najslabiji najpotrebniji su.
23. I koji nam se čine da su najsramotniji na tijelu, na one udaramo najveću čast;
24. I nepošteni naši udi najveće poštenje imaju; a pošteni udi ne trebaju. Ali Bog složi tijelo i najhuđemu udu dade najveću čast,
25. Da ne bude raspre u tijelu, nego da se udi jednako brinu jedan za drugoga.
26. I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udi; a ako li se jedan ud slavi, s njim se raduju svi udi.
27. A vi ste tijelo Hristovo, i udi među sobom.
28. I jedne dakle postavi Bog u crkvi prvo apostole, drugo proroke, treće učitelje, a po tom čudotvorce, onda darove iscjeljivanja, pomaganja, upravljanja, različne jezike.
29. Eda li su svi apostoli? Eda li su svi proroci? Eda li su svi učitelji? Eda li su svi čudotvorci?
30. Eda li svi imaju darove ispjeljivanja? Eda li svi govore jezike? Eda li svi kazuju?
31. Starajte se pak za veće darove; pa ću vam još bolji put pokazati.
Glava 13
Ako jezike čovječije i anđelske govorim a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči.
2. I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže.
4. Ljubav dugo trpi, milokrvna je; ljubav ne zavidi; ljubav se ne veliča, ne nadima se,
5. Ne čini što ne valja, ne traži svoje, ne srdi se, ne misli o zlu,
6. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7. Sve snosi, sve vjeruje, svemu se vada, sve trpi.
8. Ljubav nikad ne prestaje, a proroštvo ako će i prestati, jezici ako će umuknuti, raauma ako će nestati.
9. Jer nešto znamo, i nešto prorokujemo;
10. A kad dođe savršeno, onda će prestati što je nešto.
11. Kad ja bijah malo dijete, kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo.
12. Tako sad vidimo kao kroz staklo u zagonetki, a onda ćemo licem k licu; sad poznajem nešto, a onda ću poznati kao što sam poznat.
13. A sad ostaje vjera, nad, ljubav, ovo groje; ali je ljubav najveća među njima.
Glava 14
Držite se ljubavi, a starajte se za duhovne dare, a osobito da prorokujete.
2. Jer koji govori jezike, ne govori ljudima nego Bogu: jer niko ne sluša, a on duhom govori tajne.
3. A koji prorokuje govori ljudima za popravljanje i utjehu i utvrđenje.
4. Jer koji govori jezike sebe popravlja, a koji prorokuje crkvu popravlja.
5. Alija bih htio da vi svi govorite jezike, ajoš više da prorokujete: jer je veći onaj koji prorokuje nego li koji govori jezike, već ako ko kazuje, da se crkva popravlja.
6. A sad, braćo, ako dođem k vama jezike govoreći, kaku ću korist učiniti ako vam ne govorim ili u otkrivenju, ili u razumu, ili u proroštvu, ili u nauci?
7. Kao neke stvari bezdušne koje daju glas, bila svirala ili gusle, ako različna glasa ne daju, kako će se razumjeti šta se svira ili gudi?
8. Jer ako truba da nerazgovijetan glas, ko će se pripraviti na boj?
9. Tako i vi ako nerazumljivu riječ rečete jezikom, kako će se razumjeti šta govorite? Jer ćete govoriti u vjetar.
10. Ima na svijetu Bog zna koliko različnijeh glasova, ali ni jedan nije bez značenja.
11. Ako dakle ne znam sile glasa, biću nijemac onome kome govorim, i onaj koji govori biće meni nijemac.
12. Tako i vi, budući da se starate za duhovne darove, gledajte da budete onima bogati koji su na popravljanje crkve.
13. Za to koji govori jezikom neka se moli Bogu da kazuje.
14. Jer ako se jezikom molim Bogu, moj se duh moli, a um je moj bez roda.
15. Šta će se dakle činiti? Moliću se Bogu duhom, a moliću se i umom; hvaliću Boga duhom, a hvaliću i umom.
16. Jer kad blagosloviš duhom kako će onaj koji stoji mjesto prostaka reći amin po tvome blagoslovu, kad ne zna šta govoriš?
17. Ti dobro zahvaljuješ, ali se drugi ne popravlja.
18. Hvala Bogu mojemu što govorim jezike većma od sviju vas.
19. Ali u crkvi volim pet riječi umom svojijem reći, da se i drugi pomognu, nego li hiljadu riječi jezikom.
20. Braćo! ne budite djeca umom, nego pakošću djetinjite, a umom budite savršeni.
21. U zakonu piše: Drugijem jezicima i drugijem usnama govoriću narodu ovome, i ni tako me ne će poslušati, govori Gospod.
22. Za to su jezici za znak ne onima koji vjeruju, nego koji ne vjeruju; a proroštvo ne onima koji ne vjeruju, nego koji vjeruju.
23. Ako se dakle skupi crkva sva na jedno mjesto, i svi uzgovorite jezicima, a dođu i prostaci, ili nevjernici, ne će li reći da ste poludjeli?
24. A ako svi prorokuju, i dođe kakav nevjernik ili prostak, bude pokaran od sviju i suđen od sviju.
25. I tako tajne srca njegova bivaju javljene, i tako padnuvši ničice pokloniće se Bogu, i kazaće da je zaista Bog s vama.
26. Šta će se dakle činiti, braćo? Kad se sabirate svaki od vas ima psalam, ima nauku, ima jezik, ima otkrivenje, ima kazivanje; a sve da biva na popravljanje.
27. Ako govori ko jezikom, ili po dvojica, ili najviše po trojica, i to poredom; a jedan da kazuje.
28. Ako li ne bude nikoga da kazuje, neka ćuti u crkvi, a sebi neka govori i Bogu.
29. A proroci dva ili tri neka govore, i drugi neka rasuđuju.
30. Ako li se otkrije što drugome koji sjedi, neka čeka dok prvi ućuti.
31. Jer možete prorokovati svi, jedan po jedan, da se svi uče, i svi da se tješe.
32. I duhovi proročki pokoravaju se prorocima;
33. Jer Bog nije Bog bune, nego mira. Kao po svima crkvama svetijeh.
34. Žene vaše da ćute u crkvama; jer se njima ne dopusti da govore, nego da slušaju, kao što i zakon govori.
35. Ako li hoće čemu da se nauče, kod kuće muževe svoje neka pitaju; jer je ružno ženi da govori u crkvi.
36. Eda li od vas riječ Božija iziđe? ili samijem vama dođe?
37. Ako ko misli da je prorok ili duhovan, neka razumije što vam pišem, jer su Gospodnje zapovijesti.
38. Ako li ko ne razumije, neka ne razumije.
39. Za to, braćo moja, starajte se da prorokujete, i ne zabranjujte govoriti jezicima.
40. A sve neka biva pošteno i uredno.
Glava 15
Ali vam ponavljam, braćo, jevanđelije, koje vam objavih, koje i primiste, u kome i stojite,
2. Kojijem se i spasavate, ako držite kako vam objavih; već ako da uzalud vjerovaste.
3. Jer vam najprije predadoh što i primih da Hristos umrije za grijehe naše, po pismu,
4. I da bi ukopan, i da usta treći dan, po pismu,
5. I da se javi Kifi, po tom jedanaestorici apostola;
6. A po tom ga vidješe jednom više od pet stotina braće, od kojijeh mnogi žive i sad, a neki i pomriješe;
7. A po tom se javi Jakovu, pa onda svima apostolima;
8. A poslije sviju javi se i meni, kao kakom nedonoščetu.
9. Jer sam ja najmlađi među apostolima, koji nijesam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu Božiju.
10. Ali po blagodati Božijoj jesam što jesam, i blagodat njegova što je u meni ne osta prazna, nego se potrudih više od sviju njih, ali ne ja nego blagodat Božija koja je sa mnom.
11. Bio dakle ja ili oni, tako propovijedamo, i tako vjerovaste.
12. A ako se Hristos propovijeda da ustade iz mrtvijeh, kako govore neki među vama da nema vaskrsenija mrtvijeh?
13. I ako nema vaskrsenija mrgvijeh, to ni Hristos ne usta.
14. A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovijedanje naše, a uzalud i vjera vaša.
15. A nalazimo se i lažni svjedoci Božiji što svjedočimo na Boga da vaskrse Hrista, kojega ne vaskrse kad mrtvi ne ustaju.
16. Jer ako mrtvi ne ustaju, ni Hristos ne usta.
17. A ako Hristos ne usta uzalud vjera vaša; još ste u grijesima svojijem.
18. Dakle i oni koji pomriješe u Hristu, izgiboše.
19. I ako se samo u ovom životu uzdamo u Hrista, najnesrećniji smo od sviju ljudi.
20. Ali Hristos usta iz mrtvijeh, i bi novina onima koji umriješe.
21. Jer budući da kroz čovjeka bi smrt, kroz čovjeka i vaskrsenije mrtvijeh.
22. Jer kako po Adamu svi umiru, tako će i po Hristu svi oživljeti.
23. Ali svaki u svom redu: novina Hristos; a po tom oni koji vjerovaše Hristu o njegovu dolasku;
24. Onda kraj, kad preda carstvo Bogu i ocu, i kad ukine svako poglavarstvo i svaku vlast i silu.
25. Jer njemu valja carovati dokle ne položi sve neprijatelje svoje pod noge svoje.
26. A pošljednji će se neprijatelj ukinuti smrt.
27. Jer sve pokori pod noge njegove. Ali kad veli da je sve njemu pokoreno, pokazuje se da je osim onoga koji mu pokori sve.
28. A kad mu sve pokori, onda će se i sam sin pokoriti onome koji mu sve pokori, da bude Bog sve u svemu.
29. Šta dakle čine oni koji se krste mrtvijeh radi? Kad mrtvi jamačno ne ustaju, što se i kršćavaju mrtvijeh radi?
30. I mi za što podnosimo muke i nevolje svaki čas?
31. Svaki dan umirem, tako mi, braćo, vaše slave, koju imam u Hristu Isusu Gospodu našemu.
32. Jer ako sam se po čovjeku borio sa zvjerovima u Efesu, kaka mi je korist ako mrtvi ne ustaju? Da jedemo i pijemo, jer ćemo sjutra umrijeti.
33. Ne varajte se: zli razgovori kvare dobre običaje.
34. Otrijeznite se jedan put kao što treba, i ne griješite; jer neki ne znaju za Boga, na sramotu vama kažem.
35. Ali će reći ko: Kako će ustati mrtvi? i u kakom će tijelu doći?
36. Bezumniče! ti što siješ ne će oživljeti ako ne umre.
37. I što siješ ne siješ tijelo koje će biti, nego golo zrno, bilo pšenično ili drugo kako.
38. A Bog mu daje tijelo kako hoće, i svakom sjemenu svoje tijelo.
39. Nije svako tijelo jedno tijelo, nego je drugo tijelo čovječije, a drugo skotsko, a drugo riblje, a drugo ptičije.
40. I imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska: ali je druga slava nebeskima, a druga zemaljskima.
41. Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu, i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.
42. Tako i vaskrsenije mrtvijeh: sije se za raspadljivost, a ustaje za neraspadljivost;
43. Sije se u sramoti, a ustaje u slavi; sije se u slabosti, a ustaje u sili;
44. Sije se tijelo tjelesno, a ustaje tijelo duhovno. Ima tijelo tjelesno, i ima tijelo duhovno.
45. Tako je pisano: Prvi čovjek Adam postade u tjelesnom životu, a pošljednji Adam u duhu koji oživljuje.
46. Ali duhovno tijelo nije prvo, nego tjelesno, pa onda duhovno.
47. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi je čovjek Gospod s neba.
48. Kakav je zemljani taki su i zemljani; i kakav je nebeski taki su i nebeski.
49. I kako nosimo obličje zemljanoga tako ćemo nositi i obličje nebeskoga.
50. A ovo govorim, braćo, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeđuje.
51. Evo vam kazujem tajnu: jer svi ne ćemo pomrijeti, a svi ćemo se pretvoriti.
52. U jedan put, u trenuću oka, u pošljednjoj trubi; jer će zatrubiti i mrtvi će ustati neraspadljivi, i mi ćemo se pretvoriti.
53. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
54. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se zbiti ona riječ što je napisana: Pobjeda proždrije smrt.
55. Gdje ti je, smrti, žalac? Gdje taje, pakle, pobjeda?
56. A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.
57. A Bogu hvala koji nam dade pobjedu kroz Gospoda našega Isusa Hrista.
58. Za to, braćo moja ljubazna, budite tvrdi, ne dajte se pomaknuti, i napredujte jednako u djelu Gospodnjemu znajući da trud vaš nije uzalud pred Gospodom.
Glava 16
A za milostinju svetima, kao što uredih po crkvama Galatijskijem onako i vi činite.
2. Svaki prvi dan nedjelje neka svaki od vas ostavlja kod sebe i skuplja koliko može, da ne bivaju zbiranja kad dođem.
3. A kad dođem, koje nađete za vrijedne one ću s poslanicama poslati u Jerusalim neka odnesu vašu pomoć.
4. A ako bude vrijedno da i ja idem, poći će sa mnom.
5. A k vama ću doći kad prođem Maćedoniju, jer ću proći kroz Maćedoniju.
6. A u vas može biti da ću se zabaviti, ili i zimovati, da me vi pratite kud pođem.
7. Sad vas u prolaženju ne ću vidjeti, a nadam se neko vrijeme ostati kod vas, ako Gospod dopusti.
8. A u Efesu ću ostati do Trojičina dne;
9. Jer mi se otvoriše velika i bogata vrata, i protivnika ima mnogo.
10. A ako dođe Timotije, gledajte da bude kod vas bez straha; jer on radi djelo Gospodnje kao i ja.
11. Da ga niko dakle ne prezre, nego ga ispratite s mirom da dođe k meni; jer ga čekam s braćom.
12. A za brata Apola, mnogo ga molih da dođe k vama s braćom: i nikako ne bješe mu volja da sad dođe; ali će doći kad imadbude kad.
13. Pazite, stojte u vjeri, muški se držite, utvrđujte se.
14. Sve da vam biva u ljubavi.
15. Molim vas pak, braćo, znate dom Stefanin da je novina od Ahaje, i na služenje svetima odredi se;
16. Da ste i vi pokorni takovima, i svakome koji pomaže i trudi se.
17. Ali se obradovah dolasku Stefaninu i Fortunatovu i Ahajikovu, jer mi oni naknadiše što sam bio bez vas;
18. Jer umiriše duh moj i vaš. Pripoznajte dakle takove.
19. Pozdravljaju vas crkve Azijske. Pozdravljaju vas u Gospodu mnogo Akila i Priskila s domašnjom svojom crkvom.
20. Pozdravljaju vas braća sva. Pozdravite jedan drugoga cjelivom svetijem.
21. Pozdravljam vas ja Pavle svojom rukom.
22. Ako ko ne ljubi Gospoda Isusa Hrista, da bude proklet, maran ata.
23. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama;
24. I ljubav moja sa svima vama u Hristu Isusu. Amin.
Druga poslanica Korinćanima
Glava 1
Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj, i brata Timotija crkvi Božijoj u Korintu, sa svima svetima koji su u svoj Ahaji:
2. Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista.
3. Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, otac milosti i Bog svake utjehe,
4. Koji nas utješava u svakoj nevolji našoj, da bismo mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji utjehom kojom nas same Bog utješava.
5. Jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama tako se i utjeha naša umnožava kroz Hrista.
6. Ako li smo pak u nevolji, za vašu je utjehu i spasenije, koje postaje u trpljenju tijeh istijeh stradanja koja i mi podnosimo.
7. I nadanje naše tvrdo je za vas. Ako li se utješavamo, za vašu je utjehu i spasenije, znajući da kao što ste zajedničari u našemu stradanju tako i u utjesi.
8. Jer vam ne ćemo, braćo, zatajati nevolje naše koja nam se dogodi u Aziji kad nam je bilo preteško i preko sile tako da se nijesmo nadali ni življeti;
9. Nego sami u sebi osudismo da nam valja pomrijeti da se već ne uzdasmo u sebe nego u Boga koji podiže mrtve,
10. Koji nas je od tolike smrti izbavio, i izbavlja; i u njega se uzdamo da će nas i još izbaviti,
11. S pomoću i vaše molitve za nas; da mnogi ljudi mnogu hvalu daju Bogu za dare koji su nama dati vas radi.
12. Jer je naša slava ovo: svjedočanstvo savjesti naše da smo u prostoti i čistoti Božijoj a ne u mudrosti tjelesnoj nego po blagodati Božijoj življeli na svijetu, a osobito među vama.
13. Jer vam drugo ne pišemo nego što čitate i razumijete. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti.
14. Kao što neki i razumjeste da smo vam slava kao i vi nama za dan Gospoda našega Isusa Hrista.
15. I u ovom pouzdanju šćadijah da vam dođem prije, da drugu blagodat imate;
16. I kroz vas da dođem u Maćedoniju, i opet iz Maćedonije da dođem k vama, i vi da me pratite u Judeju.
17. Ali kad sam ovo htio, eda li sam dakle što nepostojano činio? Ili što se nakanjujem, da se po tijelu nakanjujem, da bude u mene da da, a ne ne?
18. Ali je Bog vjeran, te riječ naša k vama ne bi da i ne.
19. Jer sin Božij Isus Hristos, kojega mi vama propovijedasmo, ja i Silvan i Timotije, ne bi da i ne, nego u njemu bi da.
20. Jer koliko je obećanja Božijeh, u njemu su da, i u njemu amin, Bogu na slavu kroz nas.
21. A Bog je koji nas utvrdi s vama u Hristu, i pomaza nas,
22. Koji nas i zapečati, i dade zalog Duha u srca naša.
23. A ja za svjedoka Boga prizivam na svoju dušu da štedeći vas ne dođoh više u Korint.
24. Ne kao da mi vladamo vjerom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer u vjeri stojite.
Glava 2
Ovo pak sudih u sebi da opet ne dođem k vama u žalosti.
2. Jer ako ja činim žalost vama, ko je koji će mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene?
3. I pisah vam ovo isto, da kad dođem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajući se na sve vas da je moja radost sviju vas.
4. Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama.
5. Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama.
6. Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh.
7. Za to vi nasuprot većma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost.
8. Za to vas molim, utvrdite k njemu ljubav.
9. Jer vam za to i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svačemu poslušni.
10. A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista,
11. Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli.
12. A kad dođoh u Troadu da propovijedam jevanđelije Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu,
13. Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši. se s njima iziđoh u Maćedoniju.
14. Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu.
15. Jer smo mi Hristov miris Bogu i među onima koji se spasavaju i koji ginu:
16. Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan?
17. Jer mi nijesmo kao mnogi koji nečisto propovijedaju riječ Božiju, nego iz čistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo.
Glava 3
Počinjemo li se opet sami hvaliti vama? Ili trebamo kao neki preporučnijeh poslanica na vas ili od vas?
2. Jer ste vi naša poslanica napisana u srcima našima, koju poznaju i čitaju svi ljudi;
3. Koji ste se pokazali da ste poslanica Hristova, koju smo mi služeći napisali ne mastilom nego Duhom Boga živoga, ne na kamenijem daskama nego na mesanijem daskama srca.
4. A takovo pouzdanje imamo kroz Hrista u Boga,
5. Ne da smo vrsni od sebe pomisliti što, kao od sebe, nego je naša vrsnoća od Boga;
6. Koji i učini nas vrsne da budemo sluge novom zavjetu, ne po slovu nego po duhu;jer slovo ubija, a duh oživljuje.
7. Ako li služba smrti koja je u kamenju izrezana slovima, bi u slavi da sinovi Izrailjevi ne mogoše pogledati na lice Mojsijevo od slave lica njegova koja prestaje:
8. A kamo li ne će mnogo većma služba duha biti u slavi?
9. Jer kad je služba osuđenja slava, mnogo većma izobiluje služba pravde u slavi,
10. Jer i nije slavno što se proslavi s ove strane prema prevelikoj slavi.
11. Jer kad je slavno ono što prestaje, mnogo će većma biti u slavi ono što ostaje.
12. Imajući dakle takovi nad s velikom slobodom radimo;
13. I ne kao što Mojsije metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetka onome što prestaje.
14. No zaslijepiše pomisli njihove; jer do samoga ovog dana stoji ono pokrivalo neotkriveno u čitanju starog zavjeta, jer u Hristu prestaje.
15. Nego do danas kad se čita Mojsije, pokrivalo na srcu njihovom stoji.
16. A kad se obrate ka Gospodu, uzeće se pokrivalo.
17. A Gospod je Duh: a gdje je Duh ondje je sloboda.
18. Mi pak svi koji otkrivenijem licem gledamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u to isto obličje iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.
Glava 4
Za to imajući ovu službu kao što bismo pomilovani, ne dosađuje nam se;
2. Nego se odrekosmo tajnoga srama da ne živimo u lukavstvu, niti da izvrćemo riječ Božiju, nego javljanjem istine da se pokažemo svakoj savjesti čovječijoj pred Bogom.
3. Ako li je pak pokriveno jevanđelije naše, u onima je pokriveno koji ginu,
4. U kojima Bog svijeta ovoga oslijepi razume nevjernika, da im ne zasvijetli vidjelo jevanđelija slave Hristove, koji je obličje Boga, koji se ne vidi.
5. Jer sebe ne propovijedamo, nego Hrista Isusa Gospoda, a sebe same vaše sluge Isusa Gospoda radi.
6. Jer Bog koji reče da iz tame zasvijetli vidjelo, zasvijetli u srcima našima na svjetlost poznanja slave Božije u licu Isusa Hrista.
7. Ali ovo blago imamo u zemljanijem sudovima, da premnoštvo sile bude od Boga a ne od nas.
8. U svemu imamo nevolje, ali nam se ne dosađuje; zabunjeni smo, ali ne gubimo nada;
9. Progone nas, ali nijesmo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo,
10. I jednako nosimo na tijelu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov na tijelu našemu pokaže.
11. Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov javi na smrtnome tijelu našemu.
12. Za to dakle smrt vlada u nama, a život u vama.
13. Imajući pak onaj isti duh vjere kao što je napisano: Vjerovah, za to govorih; mi vjerujemo, za to i govorimo,
14. Znajući da će onaj koji podiže Isusa, i nas podignuti s Isusom, i postaviti s vama.
15. Jer je sve vas radi, da blagodat umnožena izobiluje mnogajem hvalama na slavu Božiju.
16. Za to nam se ne dosađuje; no ako se naš spoljašnji čovjek i raspada, ali se unutrašnji obnavlja svaki dan.
17. Jer naša laka sadašnja briga donosi nam vječnu i od svega pretežniju slavu,
18. Nama koji ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer je ovo što se vidi, za vrijeme, a ono što se ne vidi, vječno.
Glava 5
Jer znamo da kad se zemaljska naša kuća tijela raskopa, imamo zgradu od Boga, kuću nerukotvorenu, vječnu na nebesima.
2. Jer za tijem uzdišemo, želeći obući se u svoj nebeski stan.
3. I da se obučeni, ne goli nađemo!
4. Jer budući u ovome tijelu, uzdišemo otežali; jer ne ćemo da se svučemo, nego da se preobučemo, da život proždere smrtno.
5. A onaj koji nas za ovo isto stvori, Bog je, koji nam i dade zalog Duha.
6. Dobre smo dakle volje jednako, jer znamo da putujemo u tijelu, daleko od Gospoda.
7. Jer po vjeri živimo a ne po gledanju.
8. Ali se ne bojimo, i mnogo volimo otići od tijela, i ići ka Gospodu.
9. Za to se i staramo, ili ulazili ili odlazili, da budemo njemu ugodni.
10. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovu, da primimo svaki što je koji u tijelu činio, ili dobro ili zlo:
11. Znajući dakle strah Gospodnji ljude svjetujemo; a Bogu smo poznati, a nadamo se da smo i u vašijem savjestima poznati.
12. Jer se ne hvalimo opet pred vama, nego vama dajemo uzrok da se hvalite nama, da imate što odgovoriti onima koji se hvale onijem što je spolja a ne što je u srcu.
13. Jer ako se odviše hvalimo, Bogu se hvalimo; ako li smo smjerni, vama smo.
14. Jer ljubav Božija nagoni nas, kad mislimo ovo: ako jedan za sve umrije, to dakle svi umriješe.
15. Hristos za sve umrije, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji za njih umrije i vaskrse.
16. Za to i mi od sad nikoga ne poznajemo po tijelu; i ako Hrista poznasmo po tijelu, ali ga sad više ne poznajemo.
17. Za to ako je ko u Hristu, nova je tvar: staro prođe, gle, sve novo postade.
18. Ali je sve od Boga, koji pomiri nas sa sobom kroz Isusa Hrista, i dade nam službu pomirenja.
19. Jer Bog bješe u Hristu, i svijet pomiri sa sobom, ne primivši im grijeha njihovijeh, i metnuvši u nas riječ pomirenja.
20. Tako smo mi poslani mjesto Hrista, kao da Bog govori kroz nas; molimo vas u ime Hristovo, pomirite se s Bogom.
21. Jer onoga koji ne znadijaše grijeha nas radi učini grijehom, da mi budemo pravda Božija u njemu.
Glava 6
Molimo vas pak kao pomagači da ne primite uzalud blagodat Božiju.
2. Jer on govori: U vrijeme najbolje poslušah te, i u dan spasenija pomogoh ti. Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenija!
3. Nikakvo ni u čemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi;
4. Nego u svemu pokažite se kao sluge Božije, u trpljenju mnogom, u nevoljama, u bijedama, u tjesnotama,
5. U ranama, u tamnicama, u bunama, u trudovima, u nespavanju, u postu,
6. U čistoti, u razumu, u podnošenju, u dobroti, u Duhu svetom, u ljubavi istinitoj,
7. U riječi istine, u sili Božijoj, s oružjem pravde i na desno i na lijevo,
8. Slavom i sramotom, kuđenjem i pohvalom, kao varalice i istiniti,
9. Kao neznani i poznati, kao oni koji umiru i evo smo živi, kao nakaženi a ne umoreni, pravdu.
10. Kao žalosni a koji se jednako vesele, kao siromašni, a koji mnoge obogaćavaju, kao oni koji ništa nemaju a sve imaju.
11. Usta naša otvoriše se k vama, Korinćani, i srce naše. rasprostrani se.
12. Vama nije tijesno mjesto u nama, ali vam je tijesno u srcima vašijem.
13. A da mi vratite (kao djeci govorim), rasprostranite se i vi.
14. Ne vucite u tuđemu jarmu nevjernika; jer šta ima pravda s bezakonjem? ili kakvu zajednicu ima vidjelo s tamom?
15. Kako li se slaže Hristos s Velijarom? ili kakav dijel ima vjerni s nevjernikom?
16. Ili kako se udara crkva Božija s idolima? Jer ste vi crkve Boga živoga, kao što reče Bog: Useliću se u njih, i življeću u njima, i biću im Bog, i oni će biti moj narod.
17. Za to iziđite između njih i odvojte se, govori Gospod, i ne dohvatajte se do nečistote, i ja ću vas primiti,
18. I biću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod svedržitelj.
Glava 7
Imajući dakle ovaka obećanja, o ljubazni! da očistimo sebe od svake poganštine tijela i duha, i da tvorimo svetinju u strahu Božijemu,
2. Primite nas, nikome ne učinismo na žao, nikoga ne pokvarismo, nikoga ne zanesosmo.
3. Ne govorim na osuđenje, jer prije rekoh da ste u srcima našijem, da bih s vama i umro i življeo.
4. Vrlo slobodno govorim k vama, mnogo se hvalim vama, napunio sam se utjehe, izobilan sam radošću pored sviju briga našijeh.
5. Jer kad dođosmo u Maćedoniju, nikako mira nemaše tijelo naše, nego u svemu bijaše u nevolji: spolja borbe, iznutra strah.
6. Ali Bog, koji tješi ponižene, utješi nas dolaskom Titovijem,
7. A ne samo dolaskom njegovijem, nego i utjehom kojom se on utješi za vas kazujući vašu želju, vaše plakanje, vaše staranje za mene, tako da se još većma obradovah. _
8. Jer ako sam vas i ražalio poslanicom, ne kajem se, ako se i bijah raskajao; jer vidim da ona poslanica, ako i za malo, ražali vas.
9. Ali se sad radujem, ne što biste žalosni, nego što se ožalostiste na pokajanje: jer se ožalostiste po Bogu, da od nas ni u čemu ne štetujete.
10. Jer žalost koja je po Bogu donosi za spasenije pokajanje, za koje se nigda ne kaje; a žalost ovoga svijeta smrt donosi.
11. Jer, gle, ovo samo što se po Bogu ožalostiste, koliko učini staranje među vama? kakovo pravdanje, kaku nepovoljnost, kakav strah, kaku želju, kaku revnost, kaku osvetu? U svemu pokazaste se da ste čisti u djelu.
12. Jer ako vam i pisah, ne onoga radi koji je skrivio, niti onoga radi kome je krivo učinjeno, nego da se pokaže među vama staranje naše za vas pred Bogom.
13. Za to se utješismo utjehom vašom; a još se većma obradovasmo radosti Titovoj, jer vi svi umiriste duh njegov.
14. Jer što sam mu se za vas pohvalio, nijesam se posramio; nego kako je sve istina što govorismo vama, tako i pohvala naša k Titu istinita bi.
15. I srce je njegovo puno ljubavi k vama kad se opominje poslušanja sviju vas, kako ste ga sa strahom i drktanjem primili.
16. Radujem se dakle što se u svemu smijem osloniti na vas.
Glava 8
Dajemo vam pak na znanje, braćo, blagodat Božiju koja je dana u crkvama Maćedonskima,
2. Da u mnogome kušanju nevolja suvišak radosti njihove i puko siromaštvo njihovo izobilova u bogastvu prostote njihove.
3. Jer po mogućstvu njihovu (ja sam svjedok) i preko mogućstva dobrovoljni bijahu,
4. I s mnogijem moljenjem moliše nas da primimo blagodat i zajednicu službe k svetima.
5. I ne kao što se nadasmo, nego najprije sebe predaše Gospodu i nama, po volji Božijoj,
6. Da mi umolismo Tita da kao što je počeo onako i svrši i među vama blagodat ovu.
7. A vi kako ste u svemu izobilni, u vjeri, i u riječi, i u razumu, i u svakom staranju, i u ljubavi svojoj k nama, da i u ovoj blagodati izobilujete.
8. Ne govorim po zapovijesti, nego kad se drugi staraju, i vašu ljubav kušam je li istinita.
9. Jer znate blagodat Gospoda našega Isusa Hrista da, bogat budući, vas radi osiromaši, da se vi njegovijem siromaštvom obogatite.
10. I svjet dajem u tom; jer je ovo na korist vama, koji ne samo činiti nego i htjeti počeste još od lanjske godine.
11. A sad dovršite to i činiti, da kao što bi dobra volja htjeti tako da bude i učiniti, od toga što imate.
12. Jer ako ima ko dobru volju, mio je po onome što ima, a ne po onome što nema.
13. Jer se ne želi da drugima bude radost a vama žalost, nego jednako.
14. Da u sadašnje vrijeme vaš suvišak bude za njihov nedostatak, da i njihov suvišak bude za vaš nedostatak: da bude jednakost,
15. Kao što je pisano: Ko je mnogo skupio, nije mu preteklo; i ko je malo skupio, nije mu nedostalo.
16. A hvala Bogu, koji je dao takovo staranje za vas u srce Titovo,
17. Jer primi moljenje; a budući da se tako vrlo stara, svojevoljno otide k vama.
18. Poslasmo pak s njim i brata, kojega je pohvala u jevanđeliju po svijem crkvama.
19. A ne samo to, nego je i izabran od crkava da ide s nama u ovu blagodat u kojoj mi služimo za samoga Gospoda slavu i vašu dobru volju:
20. Čuvajući se toga da nas ko ne pokudi za ovo obilje u kome mi služimo,
21. I promišljajući za dobro ne samo pred Bogom nego i pred ljudima.
22. A poslasmo s njima i brata svojega, kojega mnogo puta poznasmo u mnogijem stvarima da je ustalac, a sad mnogo veći zbog velikoga nadanja na vas.
23. A za Tita, on je moj drug i pomagač među vama; a za braću našu, oni su poslanici crkveni i slava Hristova.
24. Pokažite dakle na njima svjedočanstvo svoje ljubavi i naše hvale vama i pred crkvama.
Glava 9
Jer za takovu porezu koja se kupi svetima nije mi trijebe pisati vam;
2. Jer poznajem vašu dobru volju, za koju se o vama hvalim Maćedoncima da se Ahaja prigotovi od lanjske godine, i vaša revnost razdraži mnoge.
3. A braću poslah da se hvala naša vama ne isprazni u ovoj stvari, nego da budete prigotovljeni, kao što sam govorio;
4. Da se, ako dođu sa mnom Maćedonci i nađu vas ne prigotovljene, ne osramotimo mi (da ne rečem vi) u toj hvali.
5. Tako nađoh da je potrebno umoliti braću da naprijed idu k vama, i da priprave ovaj naprijed obrečeni vaš blagoslov da bude gotov tako kakono ti blagoslov, a ne kao lakomstvo.
6. Ovo pak velim: koji s tvrđom sije, s tvrđom će i požnjeti; a koji blagoslov sije, blagoslov će i požnjeti.
7. Svaki po volji svojega srca, a ne sa žalošću! ili od nevolje; jer Bog ljubi onoga koji dragovoljno daje.
8. A Bog je kadar učiniti da je među vama izobilna svaka blagodat, da u svemu svagda svako dovoljstvo imajući izobilujete za svako dobro djelo;
9. Kao što je pisano: Prosu, dade siromasima; pravda njegova ostaje va vijek.
10. A koji daje sjeme sijaču, daće i hljeb za jelo: i umnožiće sjeme vaše, i daće da uzrastu žita pravde vaše;
11. Da se u svemu obogatite za svaku prostotu koja kroz nas čini hvalu Bogu.
12. Jer služba ove poreze ne ispunjuje samo nedostatak svetijeh, nego čini te se i mioge hvale daju Bogu,
13. Ogledom poreze ove hvaleći Boga za vaše pokorno priznanje jevanđelija Hristova, i za prostotu podjele k njima i k svima,
14. I da se mole Bogu za vas, i da čeznu za vama za premnogu blagodat Božiju na vama.
15. A hvala Bogu na njegovu neiskazanome daru.
Glava 10
A sam ja Pavle molim vas krotosti radi i tišine Hristove, koji sam pred vama ponižen prema vama, a kad nijesam kod vas, slobodan sam prema vama.
2. Molim pak da mi ne bude trijebe, kad budem kod vas, onako slobodan biti kao što mislim da smijem protiv nekijeh koji misle za nas da po tijelu živimo;
3. Jer ako i živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu.
4. Jer oružje našega vojevanja nije tjelesno, ne go silno od Boga na raskopavanje gradova, da kvarimo pomisli
5. I svaku visinu koja se podiže na poznanje Božije, i robimo svaki razum za pokornost Hristu,
6. I u pripravnosti imamo osvetu za svaku nepokornost, kad se izvrši vaša pokornost.
7. Gledate li na ono što vam je pred očima? Ako se ko uzda da je Hristov neka misli opet u sebi da kako je on Hristov tako smo i mi Hristovi.
8. Jer ako se što i više pohvalim vlašću našom koju nam dade Gospod na popravljanje, a ne na kvarenje vaše, ne ću se postidjeti.
9. Ali da se ne pokažem kao da vas plašim poslanicama;
10. Jer su poslanice, veli, teške i jake, a kad je tijelom pred nama, slab je, i riječ njegova ne valja ništa.
11. Ovo neka pomisli takovi da kaki smo u riječi po poslanicama kad nijesmo kod vas, taki smo i u djelu kad smo tu.
.12. Jer ne smijemo sebe miješati ili se porediti s drugima koji hvale sami sebe; ali kad sami po sebi sebe mjere i porede sami sebe sa sobom, ne razumijevaju.
13. A mi se ne ćemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila kojega nam Bog mjeru razdijeli da dopremo i do vas.
14. Jer se mi daleko ne prostiremo, kao da ne dosežemo do vas; jer doprijesmo i do vas s jevanđelijem Hristovijem,
15. Ne hvaleći se preko mjere u tuđijem poslovima, imajući pak nad kad uzraste vjera vaša da ćemo se u vama veličati po pravilu svojemu izobilno,
16. Da i u daljnijem stranama od vas propovjedimo jevanđelije, i da se ne pohvalimo onijem što je po tuđemu pravilu uređeno.
17. A koji se hvali, Gospodom neka se hvali.
18. Jer onaj nije valjan koji se sam hvali, nego kojega Gospod hvali.
Glava 11
O da biste malo potrpljeli moje bezumlje! no i potrpite me.
2. Jer revnujem za vas Božijom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednome, da djevojku čistu izvedem pred Hrista.
3. Ali se bojim da kako kao što zmija Jevu prevari lukavstvom svojijem tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu.
4. Jer ako onaj koji dolazi drugoga Isusa propovijeda kojega mi ne propovijedasmo, ili drugoga Duha primite kojega ne primiste, ili drugo jevanđelije koje ne primiste, dobro biste potrpljeli.
5. Jer mislim da ni u čemu nijesam manji od prevelikijeh apostola.
6. Jer ako sam i prostak u riječi, ali u razumu nijesam. No u svemu smo poznati među vama.
7. Ili grijeh učinih ponižujući sebe da se vi povisite? Jer vam za badava Božije jevanđelije propovjedih.
8. Od drugijeh crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, ne dosadih nikome.
9. Jer moju sirotinju potpuniše braća koja dođoše iz Maćedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaću.
10. Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova ne će uzeti od mene u Ahajskijem krajevima.
11. Za što? Što vas ne ljubim? Bog zna. A što činim i činiću,
12. Da odsiječem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome čim se hvale našli se kao i mi.
13. Jer takovi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove.
14. I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svijetla.
15. Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima će svršetak biti po djelima njihovijem.
16. Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumna primite me, da se i ja što pohvalim.
17. A što govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale.
18. Budući da se mnogi hvale po tijelu, i ja ću da se hvalim.
19. Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri.
20. Jer primate ako vas ko natjera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko veliča.
21. Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo. Na što je ko slobodan (po bezumlju govorim), i ja sam slobodan.
22. Jesu li Jevreji? i ja sam; jesu li Izrailjci? i ja sam; jesu li sjeme Avramovo? i ja sam;
23. Jesu li sluge Hristove? (ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podnio, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnoga;
24. Od Čivuta primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac;
25. Triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj.
26. Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom;
27. U trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji;
28. Osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve.
29. Ko oslabi i ja da ne oslabim? Ko se sablazni i ja da se ne raspalim?
30. Ako mi se valja hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti.
31. Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven va vijek, zna da ne lažem.
32. U Damasku neznabožački knez cara Arete čuvaše grad Damask i šćaše da me uhvati: i kroz prozor spustaše me u kotarici preko zida, i izbjegoh iz njegovijeh ruku.
Glava 12
Ali mi se ne pomaže hvaliti, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja.
2. Znam čovjeka u Hristu koji prije četrnaest godina (ili u tijelu, ne znam; ili osim tijela, ne znam: Bog zna) bi odnesen do trećega neba.
3. I znam za takovog čovjeka (ili u tijelu, ili osim tijela, ne znam: Bog zna)
4. Da bi odnesen u raj, i ču neiskazane riječi kojijeh čovjeku nije slobodno govoriti.
5. Tijem ću se hvaliti, a sobom se ne ću hvaliti, već ako slabostima svojima.
6. Jer kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali štedim da ne bi ko više pomislio za mene nego što me vidi ili čuje što od mene.
7. I da se ne bih ponio za premnoga otkrivenja, dade mi se žalac u meso, anđeo sotonin, da me ćuša da se ne ponosim.
8. Za to triput Gospoda molih da odstupi od mene.
9. I reče mi: Dosta ti je moja blagodat; jer se moja sila u slabosti pokazuje sa svijem. Daklem ću se najslađe hvaliti svojijem slabostima, da se useli u mene sila Hristova.
10. Za to sam dobre volje u slabostima, u ruženju, u nevoljama, u progonjenjima, u tugama za Hrista: jer kad sam slab onda sam silan.
11. Postadoh bezuman hvaleći se: vi me natjeraste; jer je trebalo da me vi hvalite; jer ni u čemu nijesam manji od prevelikijeh apostola, ako i jesam ništa.
12. Jer znaci apostolovi učiniše se među vama u svakom trpljenju, u znacima i čudesima i silama.
13. Jer šta je u čemu ste manji od ostalijeh crkava, osim samo što vam ja sam ne dosadih? Bacite na mene ovu krivicu.
14. Evo sam gotov treći put da vam dođem, i ne dosađujem vam; jer ne tražim što je vaše nego vas. Jer djeca nijesu dužna roditeljima imanja teći nego roditelji djeci.
15. A ja dragovoljno potrošiću i biću potrošen za duše vaše, ako i ljubim ja vas odviše, a vi mene manje ljubite.
16. Ali neka bude, ja ne dosadih vama, nego lukav budući dobih vas prijevarom.
17. Eda li vas što zakidoh preko koga od onijeh koje slah k vama?
18. Umolih Tita, i s njim poslah brata: eda li vas Tit što zakide? Ne hodismo li jednijem duhom? ne jednijem li stopama?
19. Mislite li opet da vam se odgovaramo? Pred Bogom u Hristu govorimo, a sve je, ljubazni, za vaše popravljanje.
20. Jer se bojim da kad po čem dođem ne ću vas naći kakove hoću, i ja ću se naći vama kakova me ne ćete: da kako ne budu svađe, zavisti, srdnje, prkosi, opadanja, šaptanja, nadimanja, bune:
21. Da me opet kad dođem ne ponizi Bog moj u vas, i ne usplačem za mnogima koji su prije sagriješili i nijesu se pokajali za nečistotu i kurvarstvo i sramotu, što počiniše.
Glava 13
Ovo treći put idem k vama; u ustima dva ili tri svjedoka ostaće svaka riječ.
2. Naprijed kazah i naprijed govorim kako u vas bivši drugi put, i sad ne budući kod vas pišem onima koji su prdje sagriješili i svima ostalima da ako dođem opet ne ću poštedjeti.
3. Jer tražite da iskušate Hrista što u meni govori, koji među vama nije slab, nego je silan među vama.
4. Jer ako i raspet bi po slabosti, ali je živ po sili Božijoj; jer smo i mi slabi u njemu, ali ćemo biti živi s njim silom Božijom među vama.
5. Sami sebe okušajte jeste li u vjeri, sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? već ako da u čemu nijeste valjani.
6. A nadam se da ćete poznati da mi nijesmo nevaljani.
7. A molimo se Bogu da vi ne činite nikakva zla, ne da se mi valjani pokažemo, nego da vi dobro činite, a mi kao nevaljani da budemo.
8. Jer ništa ne možemo na istinu nego za istinu.
9. Jer se radujemo kad mi slabimo a vi jačate. A za to se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo.
10. Za to, ne budući kod vas, pišem ovo da kad dođem ne učinim bez šteđenja po vlasti koju mi je Gospod dao na popravljanje a ne na raskopavanje.
11. A dalje, braćo, radujte se, savršujte se, utješavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biće s vama.
12. Pozdravite jedan drugoga ijelivom svetijem. Pozdravljaju vas svi sveti.
13. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga i oca i zajednica svetoga Duha sa svima vama. Amin.
Poslanica Galatima
Glava 1
1. Pavle apostol, ni od ljudi, ni kroz čovjeka, nego kroz Isusa Hrista i Boga oca, koji ga vaskrse iz mrtvijeh,
2. I sva braća koja su sa mnom, crkvama Galatijskijem:
3. Blagodat vam i mir od Boga oca i Gospoda našega Isusa Hrista,
4. Koji dade sebe za grijehe naše da izbavi nas od sadašnjega svijeta zloga, po volji Boga i oca našega,
5. Kojemu slava va vijek vijeka. Amin.
6. Čudim se da se tako odmah odvraćate na drugo jevanđelije od onoga koji vas pozva blagodaću Hristovom,
7. Koje nije drugo, samo što neki smetaju vas, i hoće da izvrnu jevanđelije Hristovo.
8. Ali ako i mi, ili anđeo s neba javi vam jevanđelije drukčije nego što vam javismo, proklet da bude!
9. Kao što prije rekosmo i sad opet velim: ako vam ko javi jevanđelije drukčije nego što primiste, proklet da bude!
10. Zar ja sad ljude nagovaram ili Boga? Ili tražim ljudima da ugađam? Jer kad bih ja još ljudima ugađao, onda ne bih bio sluga Hristov.
11. Ali vam dajem na znanje, braćo, da ono jevanđelije koje sam ja javio, nije po čovjeku.
12. Jer ga ja ne primih od čovjeka, niti naučih, nego otkrivenjem Isusa Hrista.
13. Jer ste čuli moje življenje nekad u Čivutstvu, da sam odviše gonio crkvu Božiju i raskopavao je.
14. I napredovah u Čivutstvu većma od mnogijeh vrsnika svojijeh u rodu svome, i odviše revnovah za otačke svoje običaje.
15. A kad bi ugodno Bogu, koji me izabra od utrobe matere moje i prizva blagodaću svojom,
16. Da javi sina svojega u meni, da ga jevanđelijem objavim među neznabošcima; odmah ne pitah tijela i krvi,
17. Niti iziđoh u Jerusalim k starijim apostolima od sebe, nego otidoh u Arapsku, i opet se vratih u Damask.
18. A poslije toga na tri godine iziđoh u Jerusalim da vidim Petra, i ostadoh u njega petnaest dana.
19. Ali drugoga od apostola ne vidjeh, osim Jakova brata Gospodnjega.
20. A što vam pišem evo Bog vidi da ne lažem.
21. A po tom dođoh u zemlje Sirske i Kilikijske.
22. A bijah licem nepoznat Hristovijem crkvama Judejskima;
23. Nego samo bijahu čuli da onaj koji nas nekad goni sad propovijeda vjeru koju nekad raskopavaše.
24. I slavljahu Boga za mene.
Glava 2
A po tom na četrnaest godina opet iziđoh u Jerusalim s Varnavom, uzevši sa sobom i Tita.
2. Ali iziđoh po otkrivenju, i razgovorih se s njima za jevanđelije koje propovijedam u neznabošcima, ali na samo s onima koji se brojahu kao najstariji, da uzalud ne trčim ili ne bih trčao.
3. Ali ni Tit, koji bješe sa mnom, i bješe Grk, ne bi natjeran da se obreže.
4. I za lažnu braću koja dođoše i privukoše se da uhode slobodu našu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe;
5. Kojima se ni sahat ne podasmo u pokornost, da istina jevanđelija ostane među nama.
6. A za one koji se brojahu da su nešto, kakovi bili da bili, ja ne marim ništa; jer Bog ne gleda ko je ko; jer oni koji se brojahu kao najstariji, meni ništa ne dodaše;
7. Nego nasuprot doznavši da je meni povjereno jevanđelije u neobrezanima, kao Petru u obrezanima
8. (Jer onaj koji pomože Petru u apostolstvu među obrezanima onaj pomože i meni među neznabošcima),
9. I poznavši blagodat koja je meni dana, Jakov i Kifa i Jovan, koji se brojahu da su stubovi, dadoše desnice meni i Varnavi, i pristadoše da mi propovijedamo u neznabošcima, a oni u obrezanima;
10. Samo da se opominjemo siromašnijeh, za koje sam se i starao tako činiti.
11. A kad dođe Petar u Antiohiju, u oči njemu protiv stadoh; jer bješe zazoran.
12. Jer prije dok ne dođoše neki od Jakova, jeđaše s neznabošcima, a kad dođoše, ustručavaše se i odvajaše bojeći se onijeh koji su iz obrezanja.
13. I dvoličahu s njim i ostali Judejci, tako da i Varnava prista u njihovo dvoličenje.
14. A kad ja vidjeh da ne idu pravo k istini jevanđelija, rekoh Petru pred svima: Kad ti koji si Čivutii, neznabožački a ne Čivutski živiš, za što neznabošce nagoniš da žive Čivutski?
15. Mi koji smo rođeni Čivuti, a ne grješnici iz neznabožaca,
16. Pa doznavši da se čovjek ne će opravdati djelima zakona, nego samo vjerom Isusa Hrista, i mi vjerovasmo Hrista Isusa da se opravdamo vjerom Hristovom, a ne djelima zakona: jer se djelima zakona nikakvo tijelo ne će opravdati.
17. Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo Hristom, nađosmo i sami grješnici, dakle je Hristos grijehu sluga? Bože sačuvaj!
18. Jer ako opet zidam ono što razvalih, pokazujem se da sam prestupnik.
19. Jer ja zakonom zakonu umrijeh da Bogu živim; s Hristom se razapeh.
20. A ja više ne živim, nego živi u meni Hristos. A što sad živim u tijelu, živim vjerom sina Božijega, kojemu omiljeh, i predade sebe za mene.
21. Ne odbacujem blagodati Božije.; jer ako pravda kroz zakon dolazi, to Hristos uzalud umrije.
Glava 3
O nerazumni Galati! ko vas je opčinio da se ne pokoravate Istini? Vi, kojima pred očima bješe napisan Isus Hristos, a sad se među vama razape.
2. Ovo jedno hoću od vas da doznam, ili Duha primiste kroz djela zakona ili kroz čuvenje vjere?
3. Tako li ste nerazumni? Počevši Duhom, sad tijelom svršujete?
4. Tako li uzalud postradaste? Kad bi bilo samo uzalud!
5. Koji vam dakle daje Duha i čini čudesa među vama, čini li djelima zakona ili čuvenjem vjere?
6. Kao što Avram vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu.
7. Poznajte dakle da su oni sinovi Avramovi koji su od vjere.
8. A pismo vidjevši u napredak da Bog vjerom neznabošce pravda, naprijed objavi Avramu: U tebi će se blagosloviti svi neznabošci.
9. Tako koji su od vjere, blagosloviće se s vjernijem Avramom.
10. Jer koji su god od djela zakona pod kletvom su, jer je pisano: Proklet svaki koji ne ostane u svemu što je napisano u knjizi zakonskoj da čini.
11. A da se zakonom niko ne opravdava pred Bogom, poznato je: jer pravednik od vjere življeće.
12. A zakon nije od vjere; nego čovjek koji to tvori življeće u tome.
13. Hristos je nas iskupio od kletve zakonske postavši za nas kletva, jer je pisano: Proklet svaki koji visi ia drvetu:
14. Da među neznabošcima bude blagoslov Avramov u Hristu Isusu, da obećanje Duha primimo kroz vjeru.
15. Braćo, po čovjeku govorim, niko čovječijega potvrđena zavjeta ne odbacuje, niti mu što domeće.
16. A Avramu i sjemenu njegovu rečena biše obećanja. A ne veli: I sjemenima, kao za mnoga, nego kao za jedno: I sjemenu tvojemu, koje je Hristos.
17. Ovo pak velim: Zavjeta, koji je od Boga potvrđen, za Hrista, ne odbacuje zakon, koji je dostao poslije četiri stotine i trideset godina, da ukine obećanje.
18. Jer ako je našljedstvo od zakona, onda već nije od obećanja, a Avramu obećanjem darova Bog.
19. Šta će dakle zakon? Radi grijeha dodade se, dokle dođe sjeme kojemu se obeća, i postavili su ga anđeli rukom posrednika.
20. Ali posrednik nije jednoga; a Bog je jedan.
21. Eda lije dakle zakon protivan obećanjima Božijim? Bože sačuvaj! Jer da je dan zakon koji može oživljeti, zaista bi od zakona bila pravda.
22. Ali pismo zatvori sve pod grijeh, da se obejćanje dade kroz vjeru Isusa Hrista onima koji vjeruju.
23. A prije dolaska vjere bismo pod zakonom čuvani i zatvoreni za vjeru koja se htjela pokazati.
24. Tako nam zakon bi čuvar do Hrista, da se vjerom opravdamo.
25. A kad dođe vjera, već nijesmo pod čuvarom.
26. Jer ste vi svi sinovi Božiji vjerom Hrista Isusa;
27. Jer koji se god u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste.
28. Nema tu Čivutina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda ni ženskoga; jer ste vi svi jedno u Hristu Isusu.
29. A kad ste vi Hristovi, onda ste sjeme Avramovo, i po obećanju našljednici.
Glava 4
Ali velim: dok je našljednik mlad ništa nije bolji od roba, ako i jest gospodar od svega;
2. Nego je pod zapovjednicima i čuvarima tja do roka očina. ‘
3. Tako i mi kad bijasmo mladi, bijasmo pod stihijama svijeta zarobljeni;
4. A kad se navrši vrijeme, posla Bog sina svojega jedinorodnoga, koji je rođen od žene i pokoren zakonu,
5. Da iskupi one koji su pod zakonom, da primimo posinaštvo.
6. I budući da ste sinovi, posla Bog Duha sina svojega u srca vaša, koji viče: Ava oče!
7. Tako već nijesi rob, nego sin; a ako si sin, i našljednik si Božij kroz Isusa Hrista.
8. Ali tada ne znajući Boga služiste onima koji po sebi nijesu bogovi.
9. A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraćate opet na slabe i rđave stihije, kojima opet iznova hoćete da služite?
10. Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine.
11. Bojim se za vas da se ne budem uzalud trudio oko vas.
12. Budite kao ja što sam; jer sam i ja kao vi što ste. Braćo! molim vas, ništa mi ne učiniste na žao.
13. A znate da vam u slabosti tijela najprije propovjedih jevanđelije;
14. I napasti moje, koja bijaše tijelu mome, ne prezreste, ni popljuvaste, nego me primiste kao anđela Božijega, kao Hrista Isusa.
15. Kakovo bijaše onda vaše blaženstvo? Jer vam svjedočim da biste, kad bi moguće bilo, izvadili oči svoje i dali meni.
16. Tijem li vam postadoh neprijatelj istinu vam goreći?
17. Oni ne revnuju dobro za vas, nego hoće da vas odvoje, da im revnujete.
18. A dobro je revnovati svagda u dobru, i ne samo kad sam ja kod vas.
19. Dječice moja, koju opet s mukom rađam, dokle Hristovo obličje ne postane u vama;
20. Ali bih htio sad da sam kod vas, i da izmijenim glas svoj, jer ne mogu da se načudim za vas.
21. Kažite mi, vi koji hoćete pod zakonom da budete, ne slušate li zakona?
22. Jer je pisano da Avram dva sina imade, jednoga od robinje a drugoga od slobodne.
23. Ali koji bješe od robinje, po tijelu se rodi; a koji od slobodne, po obećanju.
24. Koje znači drugo: jer su ovo dva zavjeta: jedan dakle od gore Sinajske, koja rađa za robovanje, i to je Agar.
25. Jer Agar znači Sinaj gora u Arapskoj, i poredi se sa sadašnjijem Jerusalimom, i služi sa djecom svojom.
26. A gornji Jerusalim slobodna je, koji je mati svima nama.
27. Jer je pisano: Razveseli se nerotkinjo koja ne rađaš; prokini i poviči, ti koja ne trpiš muke porođaja; jer pusta ima mnogo više djece, nego li ona koja ima muža.
28. A mi smo, braćo, po Isaku djeca obećanja.
29. No kako onda onaj što se rodi po tijelu gonjaše duhovnoga, tako i sad.
30. Ali šta govori pismo? Istjeraj robinju i sina njezina; jer sin robinjin ne će naslijediti sa sinom slobodne.
31. Tako, braćo, nijesmo djeca robinjina nego slobodne.
Glava 5
Stojte dakle u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti.
2. Evo ja Pavle kažem vam da ako se obrežete Hristos vam ništa ne će pomoći.
3. A opet svjedočim svakome čovjeku koji se obrezuje da je dužan sav zakon tvoriti.
4. Izgubiste Hrista, vi koji hoćete zakonom da se opravdate, i otpadoste od blagodati.
5. Jer mi duhom čekamo od vjere nad pravde.
6. Jer u Hristu Isusu nita što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego vjera, koja kroz ljubav radi.
7. Dobro trčaste; ko vam zabrani da se ne pokoravate istini?
8. To odvraćanje nije od onoga koji vas pozva.
9. Malo kvasca ukiseli sve tijesto.
10. Ja se za vas nadam u Gospodu da ništa drugo ne ćete misliti. A koji vas smeta ponijeće grijeh, makar ko bio„
11. A ja, braćo, ako još obrezanje propovijedam, za što me gone? Tako se ukide sablazan krstova,
12. O da bi odsječeni bili oni koji vas kvare!
13. Jer ste vi, braćo, na slobodu pozvani: samo da vaša sloboda ne bude na želju tjelesnu, nego iz ljubavi služite jedan drugome.
14. Jer se sav zakon izvršuje u jednoj riječi, to jest: ljubi bližnjega svojega kao sebe.
15. Ali ako se među sobom koljete i jedete, gledajte da jedan drugoga ne istrijebite.
16. Velim pak: po duhu hodite, i želja tjelesnijeh ne izvršujte.
17. Jer tijelo želi protiv duha, a duh protiv tijela; a ovo se protivi jedno drugome, da ne činite ono šta hoćete.
18. Ako li vas duh vodi, nijeste pod zakonom.
19. A poznata su djela tjelesna, koja su preljubočinstvo,, kurvarstvo, nečistota, besramnost,
20. Idolopoklonstvo, čaranja, neprijateljstva, svađe, pakosti, srdnje, prkosi, raspre, sablazni, jeresi,
21. Zavisti, ubistva, pijanstva, žderanja, i ostala ovakova, za koja vam naprijed kazujem, kao što i kazah naprijed, da oni koji. takova čine ne će. naslijediti carstva Božijega.
22. A rod je duhovni ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera,
23. Krotost, uzdržanje; na to nema zakona.
24. A koji su Hristovi, raspeše tijelo sa slastima i željama.
25. Ako u duhu živimo, po duhu i da hodimo.
26. Da ne tražimo lažne slave razdražujući jedan drugoga, i zavideći jedan drugome.
Glava 6
Braćo! ako i upadne čovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti, čuvajući sebe da i ti ne budeš iskušan.
2. Nosite bremena jedan drugoga, i tako ćete ispuniti zakon Hristov.
3. Jer ako ko misli da je što a nije ništa, umom vara, sebe.
4. A svaki da ispita svoje djelo, i tada će sam u sebi imati slavu, a ne u drugome.
5. Jer će svaki svoje breme nositi.
6. A koji se uči riječi neka daje dijel od svakoga dobra onome koji ga uči.
7. Ne varajte se: Bog se ne da ružiti; jer šta čovjek posije ono će i požnjeti.
8. Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela će požnjeti pogibao; a koji sije u duh, od duha će požnjeti život vječni.
9. A dobro činiti da nam se ne dosadi; jer ćemo u svoje vrijeme požnjeti ako se ne umorimo.
10. Za to dakle dok imamo vremena da činimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u vjeri.
11. Vidite koliko vam napisah rukom svojom!
12. Koji hoće da se hvale po tijelu oni vas nagone da se obrezujete, samo da ne budu gonjeni za krst Hristov.
13. Jer ni oni sami koji se obrezuju ne drže zakona, nego hoće da se vi obrezujete da se vašijem tijelom hvale.
14. A ja Bože sačuvaj da se čim drugijem hvalim osim krstom Gospoda našega Isusa Hrista, kojega radi razape se meni svijet, i ja svijetu.
15. Jer u Hristu Isusu niti što pomaže obrezanje ni neobrezanje, nego nova tvar.
16. I koliko ih god po ovome pravilu žive, na njima biće mir i milost, i na Izrailju Božijemu.
17. Više da mi niko ne dosađuje, jer ja rane Gospoda Isusa na tijelu svojemu nosim.
18. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem, braćo. Amin.
Poslanica Efescima
Glava 1
Od Pavla, po volji Božijoj apostola Isusa Hrista, svetima koji su u Efesu, i vjernima u Hristu Isusu:
2. Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
3. Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas je blagoslovio svakijem blagoslovom duhovnijem na nebesima kroz Hrista;
4. Kao što nas izabra kroz njega prije postanja svijeta, da budemo sveti i pravedni pred njim u ljubavi.
5. Odredivši nas naprijed kroz Isusa Hrista sebi na posinaštvo, po ugodnosti volje svoje,
6. Na pohvalu slavne blagodati svoje, kojom nas oblagodati u ljubaznome,
7. U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom, i oproštenje grijeha, po bogastvu blagodati njegove,
8. Koju je preumnožio u nama u svakoj premudrosti i razumu,
9. Pokazavši nam tajnu volje svoje, po ugodnosti svojoj, koju naprijed pokaza u njemu,
10. Za uredbu izvršetka vremena, da se sve sastavi u Hristu što je na nebesima i na zemlji; u njemu,
11. Kroz kojega i našljednnci postasmo, naprijed određeni bivši po naredbi Boga koji sve čini po savjetu volje svoje,
12. Da bismo bili na hvalu slave njegove, mi koji smo se naprijed uzdali u Hrista,
13. Kroz kojega i vi, čuvši riječ istine, jevanđelije spasenija svojega, u kojemu i vjerovavši zapečatiste se svetijem Duhom obećanja,
14. Koji je zalog našljedstva našega za izbavljenje tečevine na hvalu slave njegove.
15. Za to i ja čuvši vašu vjeru u Hrista Isusa, i ljubav k svima svetima,
16. Ne prestajem zahvaljivati za vas, i spominjati vas u svojijem molitvama,
17. Da Bog Gospoda našega Isusa Hrista, otac slave, dade vam Duha premudrosti i otkrivenja da ga poznate,
18. I bistre oči srca vašega da biste mogli vidjeti koje je nad njegova zvanja, i koje je bogastvo slave našljedstva njegova u svetima,
19. I kakva je izobilna veličina sile njegove na nama koji vjerujemo po činjenju prevelike sile njegove,
20. Koju učini u Hristu, kad ga podiže iz mrtvijeh i posadi sebi s desne strane na nebesima,
21. Nad svijem poglavarstvima, i vlastima, i silama, i gospodstvima, i nad svakijem imenom što se može nazvati, ne samo na ovome svijetu nego i na onome koji ide,
22. I sve pokori pod noge njegove, i njega dade za glavu crkvi, nad svima,
23. Koja je tijelo njegovo, punina onoga koji sve ispunjava u svemu.
Glava 2
I vas koji bijaste mrtvi za prestupljenja i grijehe svoje,
2. U kojima nekad hodiste po vijeku ovoga svijeta, po knezu koji vlada u vjetru, po duhu koji sad radi u sinovima protivljenja;
3. U kojima i mi svi življesmo negda po željama tijela svojega, čineći volju tijela i pomisli, i bijasmo rođena djeca gnjeva, kao i ostali;
4. Ali Bog, koji je bogat u milosti, za premnogu ljubav svoju, koju ima k nama,
5. I nas koji bijasmo mrtvi od grijehova oživlje s Hristom (blagodaću ste spaseni),
6. I s njim vaskrse i posadi na nebesima u Hristu Isusu.
7. Da pokaže u vijekovima koji idu preveliko bogastvo blagodati svoje dobrotom na nama u Hristu Isusu.
8. Jer ste blagodaću spaseni kroz vjeru: i to nije od vas, dar je Božij.
9. Ne od djela, da se niko ne pohvali.
10. Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za djela dobra, koja Bog naprijed pripravi da u njima hodimo.
11. Za to se opominjite da vi koji ste negda po tijelu neznabošci bili i nazivani neobrezanje od onijeh koji su se zvali po tijelu obrezanje, koje se rukom radilo,
12. Da bijaste u ono vrijeme bez Hrista, odvojeni od društva Izrailjeva, i bez dijela u zavjetima obećanja, nada ne imajući, i bezbožni na svijetu:
13. A sad u Hristu Isusu, vi koji ste negda bili daleko, blizu postadoste krvlju Hristovom.
14. Jer je on mir naš, koji oboje sastavi u jedno, i razvali plot koji je rastavljao, neprijateljstvo, tijelom svojijem,
15. Zakon zapovijesti naukama ukinuvši; da iz oboga načini sobom jednoga novog čovjeka, čineći mir;
16. I da pomiri s Bogom oboje u jednom tijelu krstom, ubivši neprijateljstvo na njemu.
17. I došavši propovjedi u jevanđeliju mir vama daljnima i onima koji su blizu.
18. Jer on dovede k ocu oboje u jednom duhu.
19. Tako dakle više nijeste tuđi i došljaci, nego živite sa svetima i domaći ste Bogu.
20. Nazidani na temelju apostola i proroka, gdje je kamen od ugla sam Isus Hristos,
21. Na kome sva građevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu;
22. Na kome ćete se i vi sazidati za stan Božij u duhu.
Glava 3
Toga sam radi ja Pavle sužanj Isusa Hrista za vas neznabošce.
2. Budući da čuste službu blagodati Božije koja je meni dana među vama,
3. Da se meni po otkrivenju kaza tajna; kao što gore napisah u kratko,
4. Odakle možete čitajući poznati moj razum u tajni Hristovoj,
5. Koja se u drugijem naraštajima ne kaza sinovima čovječijim, kako se sad otkri svetijem njegovijem apostolima i prorocima Duhom svetijem;
6. Da neznabošci kroz jevanđelije postanu sunašljednici i sutjelesnici i zajedničari u obećanju njegovom u Hristu Isusu,
7. Kojemu postadoh sluga po daru blagodati Božije, koja mi je dana po činjenju sile njegove.
8. Meni najmanjemu od sviju svetijeh dade se ova blagodat da objavim među neznabošcima neiskazano bogastvo Hristovo,
9. I da otkrijem svima što je služba tajne od postanja svijeta sakrivene u Bogu, koji je sazdao sve kroz Isusa Hrista;
10. Da se kroz crkvu sad obznani poglavarstvima i vlastima na nebu mnogorazlična premudrost Božija,
11. Po naredbi vijekova, koju učini u Hristu Isusu Gospodu našemu,
12. U kome imamo slobodu i pristup u nadu vjerom njegovom.
13. Za to vas molim da ne oslabite zbog nevolja mojijeh za vas, koje su slava vaša.
14. Toga radi preklanjam koljena svoja pred ocem Gospoda našega Isusa Hrista,
15. Po kome se sva čeljad i na nebesima i na zemlji zovu,
16. Da vam da silu po bogastvu slave svoje, da se utvrdite Duhom njegovijem za iznutrašnjeg čovjeka,
17. Da se Hristos useli vjerom u srca vaša, da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni;
18. Da biste mogli razumjeti sa svima svetima što je širina i dužina i dubina i visina,
19. I poznati pretežniju od razuma ljubav Hristovu, da se ispunite svakom puninom Božijom.
20. A onome koji može još izobilnije sve činiti što ištemo ili mislimo, po sili koja čini u nama,
21. Onome slava u crkvi po Hristu Isusu u sve naraštaje va vijek vijeka. Amin.
Glava 4
Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani,
2. Sa svakom poniznošću i krotošću, s trpljenjem, trpeći jedan drugoga u ljubavi,
3. Starajući se držati jedinstvo Duha u svezi mira:
4. Jedno tijelo, jedan duh, kao što ste i pozvani u jednom nadu zvanja svojega.
5. Jedan Gospod, jedna vjera, jedno krštenje,
6. Jedan Bog i otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama.
7. A svakome se od nas dade blagodat po mjeri dara Hristova.
8. Za to govori: Izišavši na visinu zaplijenio si plijen, i dade dare ljudima.
9. A što iziđe, šta je, osim da i siđe u najdonja mjesta zemlje?
10. Koji siđe to je onaj koji i iziđe više sviju nebesa da ispuni sve.
11. I on je dao jedne apostole, a jedne proroke a jedne jevanđeliste, a jedne pastire i učitelje,
12. Da se sveti priprave za djelo službe, na sazidanje tijela Hristova;
13. Dokle dostignemo svi u jedinstvo vjere i poznanje sina Božijega, u čovjeka savršena, u mjeru rasta visine Hristove;
14. Da ne budemo više mala djeca, koju ljulja i zanosi svaki vjetar nauke, u laži čovječijoj, putem prijevare;
15. Nego vladajući se po istini u ljubavi da u svemu uzrastemo u onome koji je glava, Hristos.
16. Iz kojega je sve tijelo sastavljeno i sklopljeno svakijem zglavkom, da jedno drugome pomaže dobro po mjeri svakoga uda, i čini da raste tijelo na popravljanje samoga sebe u ljubavi.
17. Ovo dakle govorim i svjedočim u Gospodu da više ne hodite kao što hode i ostali neznabošci u praznosti uma svojega,
18. Koji imaju smisao tamom pokriven, i udaljeni su od života Božijega za neznanje koje je u njima, za okamenjenje srca svojijeh;
19. Koji ostavivši poštenje, predadoše se besramnosti, na činjenje svake nečistote i lakomstva.
20. Ali vi tako ne poznaste Hrista;
21. Jer ga čuste i u njemu se naučiste, kao što je istina u Isusu,
22. Da odbacite, po prvome življenju, staroga čovjeka, koji se raspada u željama prevarljivijem;
23. I da se obnovite duhom uma svojega,
24. I obučete u novoga čovjeka, koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine.
25. Za to odbacite laž, i govorite istinu svaki sa svojijem bližnjijem; jer smo udi jedan drugome.
26. Gnjevite se i ne griješite; sunce da ne zađe u gnjevu vašemu.
27. Niti dajite mjesta đavolu.
28. Koji je krao više da ne krade, nego još da se trudi, čineći dobro rukama svojima, da ima šta davati potrebnome.
29. Nikaka rđava riječ da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju.
30. I ne ožalošćavajte svetoga Duha Božijega, kojijem ste zapečaćeni za dan izbavljenja.
31. Svaka gorčina, i gnjev, i ljutina, i vika i hula, da se uzme od vas, sa svakom pakošću.
32. A budite jedan drugome blaga, milostivi, praštajući jedan drugome, kao što je i Bog u Hristu oprostio vama.
Glava 5
Ugledajte se dakle na Boga, kao ljubazna djeca,
2. I živite u ljubavi, kao što je i Hristos ljubio nas, i predade sebe za nas u prilog i žrtvu Bogu na slatki miris.
3. A kurvarstvo i svaka nečistota i lakomstvo da se i ne spominje među vama, kao što se pristoji svetima;
4. Tako i sramotne i lude riječi, ili šale, što se ne pristoji; nego još zahvaljivanje.
5. Jer ovo da znate da ni jedan kurvar, ili nečist, ili tvrdica (koji je idolopoklonik), ne će imati dijela u carstvu Hrista i Boga.
6. Niko da vas ne vara praznijem riječima; jer ovijeh radi ide gnjev Božij na sinove nepokornosti.
7. Ne bivajte dakle zajedničari njihovi.
8. Jer bijaste negda tama, a sad ste vidjelo u Gospodu: kao djeca vidjela živite;
9. Jer je rod duhovni u svakoj dobroti i pravdi i istini.
10. Istražujte što je Bogu ugodno.
11. I ne pristajte na bezrodna djela tame, nego još karajte.
12. Jer je sramno i govoriti šta oni tajno čine.
13. A sve za što se kara, vidjelo objavljuje; jer sve što se objavljuje, vidjelo je;
14. Za to govori: Ustani ti koji spavaš i vaskrsni iz mrtvijeh, i obasjaće te Hristos.
15. Gledajte dakle da uredno živite, ne kao nemudri, nego kao mudri;
16. Pazite na vrijeme, jer su dani zli.
17. Toga radi ne budite nerazumni, nego poznajte što je volja Božija.
18. I ne opijajte se vinom, u kome je kurvarstvo, nego se još ispunjavajte duhom,
19. Govoreći među sobom u psalmima i pojanju i pjesnama duhovnijem, pjevajući i pripijevajući u srcima svojijem Gospodu;
20. Zahvaljujući za svašta u ime Gospoda našega Isusa Hrista Bogu i ocu;
21. Slušajući se među sobom u strahu Božijemu.
22. Žene! slušajte svoje muževe kao Gospoda.
23. Jer je muž glava ženi kao što je i Hristos glava crkvi, i on je spasitelj tijela.
24. No kao što crkva sluša Hrista tako i žene svoje muževe u svemu.
25. Muževi! ljubite svoje žene kao što i Hristos ljubi crkvu, i sebe predade za nju,
26. Da je osveti očistivši je kupanjem vodenijem u riječi;
27. Da je metne preda se slavnu crkvu, koja nema mane ni mrštine, ili takoga čega, nego da bude sveta i bez mane.
28. Tako su dužni muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa; jer koji ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi.
29. Jer niko ne omrznu kad na svoje tijelo, nego ga hrani i grije, kao i Gospod crkvu.
30. Jer smo udi tijela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovijeh.
31. Toga radi ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo.
32. Tajna je ovo velika; a ja govorim za Hrista i za crkvu.
33. Ali i vi svaki da ljubi onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svojega muža.
Glava 6
Djeco! slušajte svoje roditelje u Gospodu: jer je ovo pravo.
2. Poštuj oca svojega i mater; ovo je prva zapovijest s obećanjem:
3. Da ti blago bude, i da živiš dugo na zemlji.
4. I vi ocevi! ne razdražujte djece svoje, nego ih gajite u nauci i u strahu Gospodnjemu.
5. Sluge! slušajte gospodare svoje po tijelu, sa strahom i drktanjem, u prostoti srca svojega, kao i Hrista;
6. Ne samo pred očima radeći kao ljudima da ugađate, nego kao sluge Hristove, tvoreći volju Božiju od srca.
7. Dragovoljno služite, kao Gospodu a ne kao ljudima,
8. Znajući da svaki što učini dobro ono će i primiti od Gospoda, bio rob ili slobodnjak.
9. I vi gospodari, tako činite njima, ostavljajući prijetnje, znajući da je i vama samijem i njima gospodar na nebesima, i on ne gleda ko je ko.
10. A dalje, braćo moja, jačajte u Gospodu i u sili jačine njegove.
11. Obucite se u sve oružje Božije, da biste se mogli održati protiv lukavstva đavolskoga:
12. Jer naš rat nije s krvlju i s tijelom, nego s poglavarima, i s vlastima, i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba.
13. Toga radi uzmite sve oružje Božije, da biste se mogli braniti u zli dan, i svršivši sve održati se.
14. Stanite dakle opasavši bedra svoja istinom i obukavši se u oklop pravde,
15. I obuvši noge u pripravu jevanđelija mira;
16. A svrh svega uzmite štit vjere, o koji ćete moći pogasiti sve raspaljene strijele nečastivoga;
17. I kacigu spasenija uzmite, i mač duhovni koji je riječ Božija.
18. I svakom molitvom i moljenjem molite se Bogu duhom bez prestanka, i uz to stražite sa svakijem trpljenjem i molitvom za sve svete,
19. I za mene, da mi se da riječ kad otvorim usta svoja, da obznanim sa slobodom tajnu jevanđelija,
20. Za koje sam poslanik u okovima, da u njemu govorim slobodno, kao što mi se pristoji.
21. A da i vi znate kako sam ja i šta radim, sve će vam kazati Tihik, ljubazni brat i vjerni sluga u Gospodu,
22. Kojega poslah k vama za to isto da znate kako smo mi, i da utješi srca vaša.
23. Mir braći i ljubav s vjerom od Boga oca i Gospoda Isusa Hrista.
24. Blagodat sa svima koji ljube Gospoda našega Isusa Hrista jednako. Amin.
Poslanica Filibljanima
Glava 1
Od Pavla i Timotija, slugu Isusa Hrista, svima svetima u Hristu Isusu koji su u Filibi, s vladikama i đakonima:
2. Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
3. Zahvaljujem Bogu svojemu kad se god opomenem vas,
4. Svagda u svakoj molitvi svojoj za sve vas s radošću moleći se,
5. Što vi postadoste zajedničari u jevanđeliju, od prvoga dana i do danas;
6. Uzdajući se u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo u vama dovršiti ga tja do dana Isusa Hrista.
7. Kao što je pravo da ja ovo mislim za sve vas, jer vas imam u srcu i okovima svojima i u odgovoru i potvrđivanju jevanđelija, kao sve zajedničare sa mnom u blagodati.
8. Jer Bog mi je svjedok da vas ljubim ljubavlju Isusa Hrista;
9. I za to se molim Bogu da ljubav vaša još više i više izobiluje u razumu i u svakoj volji,
10. Da kušate šta je bolje, da budete čisti i bez spoticanja na dan Hristov,
11. Napunjeni rodova pravde kroz Isusa Hrista, na slavu i hvalu Božiju.
12. Hoću pak da znate, braćo, da ovo što se radi sa mnom iziđe za napredak jevanđelija,
13. Tako da se razglasi u svoj sudnici i kod sviju ostalijeh da su moji okovi za Hrista.
14. I mnoga braća u Gospodu oslobodivši se okovima mojima većma smiju govoriti riječ Božiju bez straha.
15. Istina, jedni iz zavisti i svađe, a jedni od dobre volje Hrista propovijedaju.
16. Tako ovi uz prkos Hrista objavljuju nečisto, misleći da će nanijeti žalost mojijem okovima;
17. A ovi iz ljubavi, znajući da za obranu jevanđelija ležim u tamnici.
18. Šta dakle? Bilo kako mu drago, dvoličenjem ili istinom, Hristos se propovijeda; i za to se radujem, a i radovaću se;
19. Jer znam da će mi se ovo zbiti na spasenije vašom molitvom i pomoću Duha Isusa Hrista.
20. Kao što čekam i nadam se da se ni u čemu ne ću postidjeti, nego da će sv i sad kao svagda sa svakom slobodom Hristos veličati u tijelu mojemu, bilo životom ili smrću.
21. Jer je meni život Hristos a smrt dobitak.
22. A kad mi življenje u tijelu rod donosi, to ne znam šta ću izabrati.
23. A oboje mi je milo, imajući želju otići i s Hristom biti, koje bi mnogo bolje bilo;
24. Ali ostati u tijelu potrebnije je vas radi.
25. I ovo znam jamačno da ću biti i ostati kod sviju vas na vaš napredak i radost vjere,
26. Da hvala vaša mnome izobiluje u Hristu Isusu kad vam opet dođem.
27. Samo živite kao što se pristoji jevanđeliju Hristovu, da vas vidim kad dođem ili ako vam ne dođem da čujem za vas da stojite u jednome duhu i jedinodušno borite se za vjeru jevanđelija.
28. I ni u čem da se ne plašite od protivnika; koje je njima znak pogibli, a vama spasenija, i to od Boga;
29. Jer se vama darova Hrista radi ne samo da ga vjerujete nego i da stradate zanj,
30. Imajući onu istu borbu kakovu u meni vidjeste i sad čujete za mene.
Glava 2
Ako ima dakle koje poučenje u Hristu, ili ako ima koja utjeha ljubavi, ako ima koja zajednica duha, ako ima koje srce žalostivo i milost,
2. Ispunite moju radost, da jedno mislite, jednu ljubav imate, jedino dušni i jedinomisleni:
3. Ništa ne činite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe.
4. Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh.
5. Jer ovo da se misli među vama što je i u Hristu Isusu,
6. Koji, ako je i bio u obličju Božijemu, nije se otimao da se isporedi s Bogom;
7. Nego je ponizio sam sebe uzevši obličje sluge, postavši kao i drugi ljudi, i na oči nađe se kao čovjek.
8. Ponizio sam sebe postavši poslušan do same smrti, a smrti krstove.
9. Za to i Bog njega povisi, i darova mu ime koje je veće od svakoga imena.
10. Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom;
11. I svaki jezik da prizna da je Gospod Isus Hristos na slavu Boga oca.
12. Tako, ljubazni moji, kao što me svagda slušaste, ne samo kad sam kod vas, nego i sad mnogo većma kad nijesam kod vas, gradite spasenije svoje sa strahom i drktanjem.
13. Jer je Bog što čini u vama da hoćete i učinite kao što mu je ugodno.
14. Sve činite bez vike i premišljanja,
15. Da budete pravi i cijeli, djeca Božija bez mane usred roda nevaljaloga i pokvarenoga, u kojemu svijetlite kao vidjela na svijetu,
16. Pridržavajući riječ života, na moju hvalu za dan Hristov, da mi ne bude uzalud trčanje i trud.
17. No ako i žrtvovan budem na žrtvu i službu vjere vaše, radujem se, i radujem se s vama svima.
18. Tako i vi radujte se i budite sa mnom radosni.
19. A nadam se u Gospoda Isusa da ću skoro po slati k vama Timotija, da se ija razveselim razabravši kako ste vi.
20. Jer ni jednoga nemam jednake misli sa sobom koji se upravo brine za vas.
21. Jer svi traže što je njihovo, a ne što je Hrista Isusa.
22. A njegovo poštenje poznajete, jer kao dijete ocu sa mnom je poslužio u jevanđeliju.
23. Njega dakle nadam se da ću poslati odmah kako razberem šta je za mene.
24. A nadam se u Gospoda da ću i sam skoro doći k vama.
25. Ali nađoh za potrebno da pošljem k vama brata Epafrodita, svojega pomagača i drugara u vojevanju, a vašega poslanika i slugu moje potrebe;
26. Jer željaše od srca vas sve da vidi, i žaljaše što ste čuli da je bolovao.
27. Jer bješe bolestan do smrti; no Bog pomilova ga, ne samo njega, nego i mene, da mi ne dođe žalost na žalost.
28. Za to ga poslah skorije, da se obradujete kad ga opet vidite, i meni da odlakša malo.
29. Primite ga dakle u Gospodu sa svakom radosti, i takove poštujte;
30. Jer za djelo Hristovo dođe do same smrti, ne marivši za svoj život da naknadi u službi mojoj što vas nemam.
Glava 3
A dalje, braćo moja, radujte se u Gospodu. Jer sve jedno da vam pišem meni nije dosadno, a vama je potrebno.
2. Čuvajte se od pasa, čuvajte se od zlijeh poslenika, čuvajte se od siječenja.
3. Jer mi smo obrezanje koji duhom Bogu služimo i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u tijelo,
4. Premda bi se i ja mogao uzdati u tijelo. Ako ko drugi misli da se može uzdati u tijelo, ja još većma
5. Koji sam obrezan osmi dan, od roda Izrailjeva, koljena Venijaminova, Čivutin od Čivuta, po zakonu farisej,
6. Po revnosti gonih crkvu Božiju, po pravdi zakonskoj bih bez mane.
7. No što mi bješe dobitak ono primih za štetu Hrista radi.
8. Jer sve držim za štetu prema prevažnome poznanju Hrista Isusa Gospoda svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem,
9. I da se nađem u njemu, ne imajući svoje pravde koja je od zakona, nego koja je od vjere Isusa Hrista, pravdu koja je od Boga u vjeri;
10. Da poznam njega i silu vaskrsenija njegova i zajednicu njegovijeh muka, da budem nalik na smrt njegovu,
11. Da bih kako dostigao u vaskrsenije mrtvijeh;
12. Ne kao da već dostigoh ili se već savrših, nego tjeram ne bih li dostigao kao što me dostiže Hristos Isus.
13. Braćo! ja još ne mislim da sam dostigao; jedno pak velim: što je ostrag zaboravljam, a za onijem što je naprijed sežem se,
14. I trčim k biljezi, k daru gornjega zvanja Božijega u Hristu Isusu.
15. Koji smo god dakle savršeni ovako da mislimo; ako li što drugo mislite, i ovo će vam Bog otkriti.
16. Ali šta dostigosmo u onome jednako da mislimo i po onome pravilu da živimo.
17. Ugledajte se na mene, braćo, i gledajte na one koji tako žive kao što nas imate za ugled.
18. Jer mnogi hode, za koje vam mnogo govorih, a sad i plačući govorim, neprijatelji krsta Hristova;
19. Kojima je svršetak pogibao, kojima je Bog trbuh, i slava u sramu njihovu, koji zemaljski misle.
20. Jer je naše življenje na nebesima, otkuda i spasitelja očekujemo Gospoda svojega Isusa Hrista,
21. Koji će preobraziti naše poniženo tijelo da bude jednako tijelu slave njegove, po sili da može sve sebi pokoriti.
Glava 4
Za to, braćo moja ljubazna i poželjena, radosti i vijenče moj! tako stojte u Gospodu, ljubazni.
2. Evodiju molim, i Sintihiju molim da jedno misle u Gospodu.
3. Da, molim i tebe, druže pravi, pomaži njima, koje se u jevanđeliju trudiše sa mnom, i s Klimentom, i s ostalima pomagačima mojima, kojijeh su imena u knjizi života.
4. Radujte se svagda u Gospodu, i opet velim: radujte se.
5. Krotost vaša da bude poznata svijem ljudima.
6. Gospod je blizu. Ne brinite se ni za što, nego u svemu molitvom i moljenjem sa zahvaljivanjem da se javljaju Bogu iskanja vaša.
7. I mir Božij, koji prevazilazi svaki um, da sačuva srca vaša i misli vaše u Gospodu Isusu.
8. A dalje, braćo moja, što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god prečisto, što je god preljubazno, što je god slavno, i još ako ima koja dobrodjetelj, i ako ima koja pohvala, to mislite.
9. Što i naučiste, i primiste, i čuste, i vidjeste u meni, ono činite, i Bog mira biće s vama.
10. Obradovah se pak vrlo u Gospodu što se opet opomenuste starati se za mene; kao što se i staraste, ali se nezgodnijem vremenom zadržaste.
11. Ne govorim zbog nedostatka, jer se ja navikoh biti dovoljan onijem u čemu sam.
12. Znam se i poniziti, znam i izobilovati; u svemu i svakojako navikoh, i sit biti, i gladovati, i izobilovati, i nemati.
13. Sve mogu u Isusu Hristu, koji mi moć daje.
14. Ali dobro učiniste što se primiste moje nevolje.
15. A znate i vi, Filibljani, da od početka jevanđelija, kad iziđoh iz Maćedonije, ni jedna mi crkva ne prista u stvar davanja i uzimanja osim vas jednijeh;
16. Jer i u Solun i jednom i drugom poslaste mi u potrebu moju.
17. Ne kao da tražim dara, nego tražim roda koji se množi na korist vašu.
18. A ja sam primio sve, i imam izobila. Ispunio sam se primivši od Epafrodita što ste mi poslali, slatki miris, prilog prijatan, ugodan Bogu.
19. A Bog moj da ispuni svaku potrebu vašu po bogastvu svojemu u slavi, u Hristu Isusu.
20. A Bogu i ocu našemu slava va vijek vijeka. Amin.
21. Pozdravite svakoga svetog u Hristu Isusu. Pozdravljaju vas braća što su sa mnom.
22. Pozdravljaju vas svi sveti, a osobito koji su iz doma Ćesareva.
23. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
Poslanica Kološanima
Glava 1
Od Pavla, po volji Božijoj apostola Isusa Hrista, i brata Timotija,
2. Svetima koji su u Kolosima, i vjernoj braći u Hristu Isusu: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
3. Zahvaljujemo Bogu i ocu Gospoda svojega Isusa Hrista, moleći se svagda za vas,
4. Čuvši vjeru vašu u Hrista Isusa, i ljubav koju imate k svima svetima,
5. Za nad ostavljeni vama na nebesima, za koji naprijed čuste u riječi istine jevanđelija,
6. Koje je u vama, kao i u svemu svijetu, i rodno je i raste, kao i u vama, od onoga dana kako čuste i razumjeste blagodat Božiju u istini,
7. Kao što i doznaste od Epafrasa, ljubaznoga našeg drugara u služenju, koji je za vas vjerni sluga Hristov,
8. Koji nam i javi vašu ljubav u duhu.
9. Toga radi i mi od onoga dana kako čusmo ne prestajemo za vas moliti se Bogu i iskati da se ispunite poznanjem volje njegove u svakoj premudrosti i razumu duhovnome,
10. Da živite pristojno Bogu na svako ugađanje, i u svakome dobrom djelu da budete rodni, i da rastete u poznanju Božijemu,
11. Jačajući svakom snagom po sili slave njegove, i u svakom trpljenju i dugom podnošenju s radošću;
12. Zahvaljujući Bogu i ocu, koji nas prizva u dijel našljedstva svetijeh u vidjelu;
13. Koji nas izbavi od vlasti tamne, i premjesti nas u carstvo sina ljubavi svoje,
14. U kome imamo izbavljenje krvlju njegovom i oproštenje grijeha;
15. Koji je obličje Boga što se ne vidi, koji je rođen prije svake tvari;
16. Jer kroz njega bi sazdano sve što je na nebu i što je na zemlji, što se vidi i što se ne vidi, bili prijestoli, ili gospostva, ili poglavarstva, ili vlasti: sve se krozanj i zanj sazda.
17. I on je prije svega, i sve je u njemu.
18. I on je glava tijelu crkve, koji je početak i prvorođeni iz mrtvijeh, da bude on u svemu prvi;
19. Jer bi volja očina da se unj useli sva punina,
20. I krozanj da primiri sve sa sobom, umirivši krvlju krsta njegova, krozanj sve, bilo na zemlji ili na nebu.
21. I vas koji ste nekad bili odlučeni i neprijatelji kroz pomisli u zlijem djelima,
22. A sad vas primiri u tijelu mesa njegova smrću njegovom, da vas svete i bez mane i bez krivice izvede preda se;
23. Ako samo ostanete u vjeri utemeljeni i tvrdi, i nepokretni od nada jevanđelija, koje čuste, koje je propovijedano svoj tvari pod nebom, kojemu ja Pavle postadoh sluga.
24. Sad se radujem u svojemu stradanju za vas, i dovršujem nedostatak nevolja Hristovijeh na tijelu svojemu za tijelo njegovo, koje je crkva,
25. Kojoj ja postadoh sluga po naredbi Božijoj koja mije dana među vama da ispunim riječ Božiju,
26. Tajnu koja je bila sakrivena od postanja svijeta i naraštaja, a sad se javi svetima njegovijem,
27. Kojima Bog naumi pokazati kako je bogata slava tajne ove među neznabošcima, koje je Hristos u vama, nad slave;
28. Kojega mi propovijedamo svjetujući svakoga čovjeka, i učeći svakoj premudrosti, da pokažemo svakoga čovjeka savršena u Hristu Isusu.
29. Za što se i trudim i borim po njegovoj moći koja u meni silno čini.
Glava 2
Hoću dakle da vi znate koliku borbu imam za vas i za one što su u Laodikiji i u Jerapolju, i za sve koji ne vidješe lica mojega u tijelu,
2. Da se utješe srca njihova, i da se stegnu u ljubavi, i u svakome bogastvu punoga razuma, na poznanje tajne Boga i oca i Hrista,
3. U kojoj je sve blago premudrosti i razuma sakriveno.
4. A ovo govorim, da vas niko ne prevari slatkijem riječima.
5. Jer ako tijelom i nijesam kod vas, ali sam duhom s vama, radujući se i videći vaš red i tvrđu vaše vjere u Hrista.
6. Kako dakle primiste Hrista Isusa Gospoda onako živite u njemu,
7. Ukorijenjeni i nazidani u njemu i utvrđeni vjerom kao što naučiste, izobilujući u njoj zahvalnošću.
8. Braćo! čuvajte se da vas ko ne zarobi filosofijom i praznom prijevarom, po kazivanju čovječijemu, po nauci svijeta, a ne po Hristu.
9. Jer u njemu živi svaka punina Božanstva tjelesno.
10. I da budete ispunjeni u njemu koji je glava svakome poglavarstvu i vlasti;
11. U kome i obrezani biste obrezanjem nerukotvorenijem, odbacivši tijelo grijeha mesnijeh obrezanjem Hristovijem;
12. Zakopavši se s njim krštenjem, u kojemu s njim i ustaste vjerom sile Boga koji ga vaskrsnu iz mrtvijeh.
13. I vas koji ste bili mrtvi u grijesima i u neobrezanju tijela svojega, oživljeo je s njim, poklonivši nam sve grijehe,
14. I izbrisavši pismo uredbe koja bješe protiv nas, i to uzevši sa srijede prikova ga na krstu;
15. I svukavši poglavarstva i vlasti izvede ih na ugled slobodno, i pobijedi ih na njemu.
16. Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine ili za subote;
17. Koje je sve bilo sjen od onoga što šćaše da dođe, i tijelo je Hristovo.
18. Niko da vas ne vara, po svojoj volji izabranom poniznošću i službom anđela, istražujući što ne vidje, i uzalud nadimajući se umom tijela svojega,
19. A ne držeći se glave, iz koje je sve tijelo s pomoću zglavaka i sveza sastavljeno, i raste za rast Božij.
20. Ako dakle umrijeste s Hristom stihijama svijeta, za što se kao živeći u svijetu prepirete:
21. Ne dohvati se, ne okusi, ne opipaj; koje je sve na pogibao onome koji čini,
22. Po zapovijestima i naukama ljudskima?
23. Koje je samo po riječi premudrost samovoljno izbrane službe i poniznosti i nešteđenja tijela, ne za čast kaku, za punjenje tijela.
Glava 3
Ako dakle vaskrsnuste s Hristom, tražite ono što je gore gdje Hristos sjedi s desne strane Boga.
2. Mislite o onome što je gore a ne što je na zemlji.
3. Jer umrijeste, i vaš je život sakriven s Hristom u Bogu.
4. A kad se javi Hristos, život vaš, onda ćete se i vi s njime javiti u slavi.
5. Pomorite dakle ude svoje koji su na zemlji: kurvarstvo, nečistotu, slast, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo;
6. Za koje ide gnjev Božij na sinove protivljenja;
7. U kojima i vi negda hođaste kad življaste među njima.
8. A sad odbacite i vi to sve: gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotne riječi iz usta svojijeh.
9. Ne lažite jedan na drugoga; svucite staroga čovjeka s djelima njegovijem,
10. I obucite novoga, koji se obnavlja za poznanje, po obličju onoga koji ga je sazdao:
11. Gdje nema Grka ni Čivutina, obrezanja ni neobrezanja, divljaka ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Hristos.
12. Obucite se dakle kao izbrani Božiji, sveta i ljubazni, u srdačnu milost, dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje,
13. Snoseći jedan drugoga, i opraštajući jedan drugome ako ima ko tužbu na koga: kao što je i Hristos vama oprostio tako i vi.
14. A svrh svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva.
15. I mir Božij da vlada u srcima vašima, na koji ste i pozvani u jednom tijelu, i zahvalni budite.
16. Riječ Hristova da se bogato useli među vas, u svakoj premudrosti učeći i svjetujući sami sebe sa psalmima i pojanjem i pjesnama duhovnijem, u blagodati pjevajući u srcima svojima Gospodu.
17. I sve štogod činite riječju ili djelom, sve činiše u ime Gospoda Isusa Hrista hvaleći Boga i oca krozanj.
18. Žene! slušajte svoje muževe kao što treba u Gospodu.
19. Muževi! ljubite žene svoje i ne srdite se na njih.
20. Djeco! slušajte roditelje svoje u svačemu; jer je ovo ugodno Gospodu.
21. Ocevi! ne razdražujte djece svoje, da ne gube volje.
22. Sluge! slušajte u svemu svoje tjelesne gospodare, ne samo pred očima radeći kao da ljudima ugađate, nego u prostoti srca, bojeći se Boga,
23. I sve štogod činite, od srca činite kao Gospodu a ne kao ljudima;
24. Znajući da ćete od Gospoda primiti platu našljedstva; jer Gospodu Hristu služite.
25. A koji skrivi primiće što je skrivio: i nema gledanja ko je ko.
Glava 4
Gospodari! pravdu i jednakost činite slugama znajući da i vi imate gospodara na nebesima.
2. Da vam se ne dosadi molitva; i stražite u njoj sa zahvaljivanjem,
3. Moleći se i za nas u jedno da nam Bog otvori vrata riječi, da propovijedamo tajnu Hristovu, za koju sam i svezan,
4. Da je javim kao što mi treba govoriti.
5. Mudro živite prema onima koji su na polju, pazeći na vrijeme.
6. Riječ vaša da biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati.
7. Za mene kazaće vam sve Tihik ljubazni brat i vjerni sluga i drugar u Gospodu,
8. Kojega poslah k vama za to isto da razbere kako ste vi, i da utješi srca vaša,
9. S Onisimom vjernijem i ljubaznijem bratom našijem, koji je od vas. Oni će vam sve kazati kako je ovdje.
10. Pozdravlja vas Aristarh, koji je sa mnom u sužanjstvu, i Marko nećak Varnavin, za kojega primiste zapovijesti (ako dođe k vama, primite ga);
11. I Isus prozvani Just, koji su iz obrezanja. Ovo su jedini moji pomagači u carstvu Božijemu koji mi biše utjeha.
12. Pozdravlja vas Epafras, koji je od vas, sluga Isusa Hrista; on se jednako trudi za vas u molitvama da budete savršeni i ispunjeni svakom voljom Božijom.
13. Jer ja svjedočim za njega da ima veliku revnost i brigu za vas i za one koji su u Laodikiji i u Jerapolju.
14. Pozdravlja vas Luka ljekar ljubazni, i Dimas.
15. Pozdravite braću u Laodikiji, i Nimfana, i domašnju crkvu njegovu.
16. I kad se ova poslanica pročita kod vas, učinite da se pročita i u Laodikijskoj crkvi i onu što je pisana u Laodikiju da i vi pročitate.
17. I kažite Arhipu: Gledaj na službu koju si primio u Gospodu da je dovršiš.
18. Pozdrav mojom rukom Pavlovom. Opominjite se mojijeh okova. Blagodat sa svima vama. Amin.
Prva poslanica Solunjanima
Glava 1
Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi Solunskoj u Bogu ocu i Gospodu Isusu Hristu: blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
2. Zahvaljujemo Bogu svagda za sve vas spominjući vas u molitvama svojima,
3. I spominjući bez prestanka vaše djelo vjere, i trud ljubavi, i trpljenje nada Gospoda našega Isusa Hrista, pred Bogom i ocem našijem,
4. Znajući, braćo ljubazna, od Boga izbor vaš.
5. Jer jevanđelije naše ne bi k vama samo u riječi nego i u sili i u Duhu svetome, i u velikom priznanju, kao što znate kakovi bismo među vama vas radi.
6. I vi se ugledaste na nas i na Gospoda primivši riječ u velikoj nevolji s radošću Duha svetoga,
7. Tako da postadoste ugled svima koji vjeruju u Maćedoniji i u Ahaji.
8. Jer se od vas promče riječ Gospodnja ne samo u Maćedoniji i Ahaji, nego i u svako mjesto iziđe vjera vaša u Boga tako da nam nije trijebe što govoriti.
9. Jer oni obznanjuju za vas kakav ulazak imasmo k vama, i kako se obratiste Bogu od idola, da služite Bogu živu i istinu,
10. I da čekate sina njegova s nebesa kojega vaskrse iz mrtvijeh, Isusa, koji nas izbavlja od gnjeva koji će doći.
Glava 2
Jer sami znate, braćo, ulazak naš k vama da ne bi uzalud;
2. Nego postradavši prije i osramoćeni bivši, kao što znate, u Filibi, oslobodismo se u Bogu svojemu kazivati vama jevanđelije Božije s velikom borbom.
3. Jer utjeha naša nije od prijevare, ni od nečistote, ni u lukavstvu;
4. Nego kako nas okuša Bog da smo vjerni da primimo jevanđelije, tako govorimo, ne kao ljudima ugađajući nego Bogu koji kuša srca naša.
5. Jer nigda iz laskanja ne govorismo k vama, kao što znate, niti iz uzroka lakomstva: Bog je svjedok;
6. Niti tražeći od ljudi slave, ni od vas, ni od drugijeh.
7. Mogli smo vam biti na dosadu, kao Hristovi apostoli; ali bismo krotki među vama, kao što dojilica njeguje svoju djecu.
8. Tako smo vas rado imali da smo gotovi bili dati vam ne samo jevanđelije Božije, nego i duše svoje, jer ste nam omiljeli.
9. Jer pamtite, braćo, trud naš i posao: jer dan i noć radeći da ne dosadimo ni jednome od vas, propovijedasmo vam jevanđelije Božije.
10. Vi ste svjedoci i Bog kako sveti i pravedni i bez krivice bismo vama koji vjerujete,
11. Kao što znate da svakoga vas kao otac djecu svoju
12. Molismo i utješavasmo, i svjedočismo vam da živite kao što se pristoji Bogu, koji vas je prizvao u svoje carstvo i slavu.
13. Toga radi i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka što vi primivši od nas riječ čuvenja Božijega primiste ne kao riječ čovječiju, nego (kao što zaista jest) riječ Božiju, koja i čini u vama koji vjerujete.
14. Jer vi, braćo, prođoste kao crkve Božije koje su u Judeji u Hristu Isusu; jer tako i vi postradaste od svojega roda kao i oni od Čivuta,
15. Koji ubiše i Gospoda Isusa i proroke njegove, i koji nas istjeraše, i Bogu ne ugodiše, i koji se svijem ljudima protive,
16. I zabranjuju nam kazivati neznabošcima da se spasu, da ispune grijehe svoje svagda; ali na pošljetku dođe gnjev na njih.
17. A mi, braćo, osirotjevši za vama neko vrijeme licem a ne srcem, većma hićasmo da vidimo lice vaše s velikom željom.
18. Za to šćadijasmo da dođemo k vama, ja Pavle jednom i drugom, i zabrani nam sotona.
19. Jer ko je naš nad ili radost, ili vijenac slave? Nijeste li i vi pred Gospodom našijem Isusom Hristom o njegovu dolasku.
20. Jer ste vi naša slava i radost.
Glava 3
Za to ne mogući više trpljeti naumismo sami ostati u Atini,
2. I poslasmo Timotija, brata svojega i slugu Božijega, i pomagača svojega u jevanđeliju Hristovu, da vas utvrdi i utješi u vjeri vašoj;
3. Da se niko ne smete u ovijem nevoljama; jer sami znate da smo na to određeni.
4. Jer kad bijasmo kod vas kazasmo vam naprijed da ćemo padati u nevolje, koje i bi, i znate.
5. Toga radi i ja ne mogući više trpljeti poslah da poznam vjeru vašu, da vas kako ne iskuša kušač, i da uzalud ne bude trud naš.
6. A sad kad dođe Timotije k nama od vas i javi nam vašu vjeru i ljubav, i da imate dobar spomen o nama svagda, želeći nas vidjeti, kao i mi vas,
7. Za to se utješismo, braćo, vama u svakoj žalosta i nevolji svojoj vašom vjerom;
8. Jer smo mi sad živi kad vi stojite u Gospodu.
9. Jer kaku hvalu možemo dati Bogu za vas, za svaku radost, kojom se radujemo vas radi pred Bogom svojijem?
10. Dan i noć molimo se Bogu preizobilno da vidimo lice vaše, i da ispunimo nedostatak vjere vaše.
11. A sam Bog i otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama.
12. A vas Gospod da umnoži, i da imate izobilnu ljubav jedan k drugome i k svima, kao i mi k vama,
13. Da bi se utvrdila srca vaša bez krivice u svetinji pred Bogom i ocem našijem, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovijem. Amin.
Glava 4
Dalje, braćo, molimo vas i svjetujemo u Hristu Isusu, kao što primiste od nas, kako vam treba življeti i ugađati Bogu, kao što živite, da bivate sve izobilniji.
2. Jer znate kakve vam zapovijesti dadosmo kroz Gospoda Isusa.
3. Jer je ovo volja Božija, svetost vaša, da se čuvate od kurvarstva,
4. I svaki od vas da zna držati svoj sud u svetinji i u časti,
5. A ne u slasti želja, kao i neznabošci, koji ne poznaju Boga;
6. I da ne prestupate i zakidate u stvari brata svojega; jer će Gospod pokajati sve to, kao što vam i prije kazasmo i posvjedočismo.
7. Jer Bog nas ne dozva na nečistotu, nego u svetost.
8. Koji dakle odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga, koji je dao svetoga Duha svojega u vas.
9. A za bratoljublje ne trebujete da vam se piše, jer ste sami od Boga naučeni da se ljubite među sobom,
10. Jer to činite sa svom braćom po cijeloj Maćedoniji. Ali vas molimo, braćo, da još izobilnije činite,
11. I da se ljubazno starate da ste mirni, i da gledate svoj posao, i da radite svojijem rukama, kao što vam zapovjedismo;
12. Da se vladate pošteno prema onima što su na polju, i da od njih ništa ne potrebujete.
13. Ne ću vam pak zatajati, braćo, za one koji su umrli, da ne žalite kao i ostali koji nemaju nada.
14. Jer ako vjerujemo da Hristos umrije i vaskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s njim.
15. Jer vam ovo kazujemo riječju Gospodnjom da mi koji živimo i ostanemo za dolazak Gospodnji, ne ćemo preteći onijeh koji su pomrli.
16. Jer će sam Gospod sa zapoviješću, s glasom aranđelovijem, i s trubom Božijom sići s neba; i mrtvi u Hristu vaskrsnuće najprije;
17. A po tom mi živi koji smo ostali, zajedno s njima bićemo uzeti u oblake na susret Gospodu na nebo, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
18. Tako utješavajte jedan drugoga ovijem riječima.
Glava 5
A za čase i vremena, braćo, nije vam trijebe pisati;
2. Jer sami znate jamačno da će dan Gospodnji doći kao lupež po noći.
3. Jer kad reku: mir je, i nema se šta bojati, onda će iznenada napasti na njih pogibao kao bol na trudnu ženu; i ne će uteći.
4. Ali vi, braćo, nijeste u tami da vas dan kao lupež zastane.
5. Jer ste vi svi sinovi vidjela i sinovi dana: nijesmo noći niti tame.
6. Tako dakle da ne spavamo kao i ostali, nego da pazimo i da budemo trijezni.
7. Jer koji spavaju, u noći spavaju, i koji se opijaju u noći se opijaju.
8. Ali mi koji smo sinovi dana da budemo trijezni i obučeni u oklop vjere i ljubavi, i s kacigom nada spasenija;
9. Jer nas Bog ne postavi za gnjev, nego da dobijemo spasenije kroz Gospoda svojega Isusa Hrista,
10. Koji umrije za nas da mi, stražili ili spavali, zajedno s njim živimo.
11. Toga radi utješavajte jedan drugoga, i popravljajte svaki bližnjega, kao što i činite.
12. Molimo vas pak, braćo, pridoznajte one koji se trude među vama, i nastojnike svoje u Gospodu, i učitelje svoje,
13. I imajte ih u izobilnoj ljubavi za djelo njihovo. Budite mirni među sobom.
14. Molimo vas pak, braćo, poučavajte neuredne, utješavajte malodušne, branite slabe, snosite svakoga.
15. Gledajte da niko ne vraća kome zla za zlo;
16. Nego svagda idite za dobrom, i među sobom, prema svima.
17. Radujte se svagda.
18. Molite se Bogu bez prestanka. Na svačemu zahvaljujte; jer je ovo volja Božija u Hristu Isusu od vas.
19. Duha ne gasite. Proroštva ne prezirite.
20. A sve kušajući, dobro držite.
21. Uklanjajte se od svakoga zla.
22. A sam Bog mira da posveti vas cijele u svačemu;
23. I cijel vaš duh i duša i tijelo da se sačuva bez krivice za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista.
24. Vjeran je onaj koji vas dozva, koji će i učiniti.
25. Braćo! molite se Bogu za nas.
26. Pozdravite braću svu cjelivom svetijem.
27. Zaklinjem vas Gospodom da pročitate ovu poslanicu pred svom braćom svetom.
28. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vama. Amin.
Druga poslanica Solunjanima
Glava 1
Od Pavla i Silvana i Timotija crkvi Solunskoj u Bogu ocu našemu i Gospodu Isusu Hristu:
2. Blagodat vam i mir od Boga oca našega i Gospoda Isusa Hrista.
3. Dužni smo svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo, kao što treba; jer raste vrlo vjera vaša, i množi se ljubav svakoga vas među vama,
4. Tako da se mi sami hvalimo vama crkvama Božijima, vašijem trpljenjem i vjerom u svima vašijem gonjenjima i nevoljama koje podnosite,
5. Za znak pravednoga suda Božijega da se udostojite carstva Božijega, za koje i stradate.
6. Jer je pravedno u Boga da vrati muke onima koji vas muče;
7. A vama koje muče pokoj s nama kad se pokaže Gospod Isus s neba s anđelima sile svoje
8. U ognju plamenome, koji će dati osvetu onima koji ne poznaju Boga i ne slušaju jevanđelija Gospoda našega Isusa Hrista;
9. Koji će primiti muku, pogibao vječnu od lica Gospodnjega i od slave sile njegove,
10. Kad dođe da se proslavi u svetima svojima, i divan da bude u svima koji ga vjerovaše; jer se primi svedočanstvo naše među vama u onaj dan.
11. Za to se i molimo svagda za vas da vas udostoji Bog naš zvanja, i ispuni svaku radost dobrote i djelo vjere u sili;
12. Da se proslavi ime Gospoda našega Isusa Hrista u vama i vi u njima, po blagodati Boga našega i Gospoda Isusa Hrista.
Glava 2
Ali vas molimo, braćo, za dolazak Gospoda našega Isusa Hrista, i za naš sastanak u njemu,
2. Da se ne date lasno pokrenuti od uma, niti da se plašite, ni duhom, ni riječju, ni poslanicom, kao da je od nas poslana, da je već nastao dan Hristov.
3. Da vas niko ne prevari nikakijem načinom; jer ne će doći dok ne dođe najprije otpad, i ne pokaže se čovjek bezakonja, sin pogibli,
4. Koji se protivi i podiže više svega što se zove Bog ili se poštuje, tako da će on sjesti u crkvi Božijoj kao Bog pokazujući sebe da je Bog.
5. Ne pamtite li da sam vam ovo kazivao još kad sam kod vas bio?
6. I sad znate što zadržava da se ne javi u svoje vrijeme.
7. Jer se već radi tajna bezakonja, samo dok se ukloni onaj koji sad zadržava.
8. Pa će se onda javiti bezakonik, kojega će Gospod Isus ubiti duhom usta svojijeh, i iskorijeniti svjetlošću dolaska svojega;
9. Kojega je dolazak po činjenju sotoninu sa svakom silom i znacima i lažnijem čudesima,
10. I sa svakom prijevarom nepravde među onima koji ginu: jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasli.
11. I za to će im Bog poslati silu prijevare, da vjeruju laži;
12. Da prime sud svi koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu.
13. A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo ljubazna Gospodu! što vas je Bog od početka izabrao za spasenije u svetinji Duha i vjeri istine.
14. U koje vas dozva jevanđelijem našijem, da dobijete slavu Gospoda našega Isusa Hrista.
15. Tako dakle, braćo, stojte i držite uredbe kojima se naučiste ili riječju ili iz poslanice naše.
16. A sam Gospod naš Isus Hristos, i Bog i otac naš, kojemu omiljesmo i dade nam utjehu vječnu i nad dobri u blagodati,
17. Da utješi srca vaša i da vas utvrdi u svakoj riječi i djelu dobrome.
Glava 3
Dalje, braćo, molite se Bogu za nas da riječ Gospodnja trči, i da se slavi kao i među vama;
2. I da se izbavimo od besputnijeh i zlijeh ljudi; jer vjera nije sviju.
3. A Gospod je vjeran, koji će vas utvrditi i sačuvati oda zla.
4. A uzdamo se u Gospoda za vas da ono što vam zapovijedamo i činite i činićete.
5. A Gospod da upravi srca vaša na ljubav Božiju i na trpljenje Hristovo.
6. Zapovijedamo vam pak, braćo, u ime Gospoda našega Isusa Hrista, da se odvojite od svakoga brata koji živi neuredno, a ne po uredbi koju primiše od nas.
7. Jer sami znate kako treba da se ugledate na nas, jer ne življesmo neuredno među vama,
8. Niti za badava hljeb jedosmo u koga, nego u trudu i u poslu, dan i noć radeći, da ne budemo na dosadu nikome od vas.
9. Ne kao da nemamo vlasti, nego da sebe damo vama za ugled, da budete kao i mi.
10. Jer kad bijasmo u vas, ovo vam zapovijedasmo da ako ko ne će da radi da i ne jede.
11. Jer čujemo da neki neuredno žive među vama, ništa ne radeći, nego okrajče i miješaju se u tuđe poslove.
12. Takovima zapovijedamo i molimo ih u Gospodu našemu Isusu Hristu da mirno radeći svoj hljeb jedu.
13. A vama, braćo, da ne dotuži dobro činiti.
14. A ako ko ne posluša riječi naše, onoga poslanicom naznačite, i ne miješajte se s njim, da se posrami.
15. Ali ga ne držite kao neprijatelja, nego ga svjetujte kao brata.
16. A sam Gospod mira da vam da mir svagda u svakom događaju. Gospod sa svima vama.
17. Pozdrav mojom rukom Pavlovom, koje je znak u svakoj poslanici, ovako pišem:
18. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.
Prva poslanica Timoteju
Glava 1
Od Pavla, apostola Isusa Hrista, po zapovijesti Boga spasa našega i Gospoda Isusa Hrista, nada našega,
2. Timotiju, pravome sinu u vjeri, blagodat, milost, mir od Boga oca našega i Hrista Isusa Gospoda našega.
3. Kao što te molih da ostaneš u Efesu, kad iđah u Maćedoniju, da zapovjediš nekima da ne uče drukčije,
4. Niti da gledaju na laži i na teftere od plemena kojima nema kraja, i koji prije čine prepiranja nego li Božij napredak u vjeri.
5. A namjera je zapovijesti ljubav od čista srca i dobre savjesti i vjere nelicemjerne;
6. U kojima neki pogriješivši svrnuše u prazne govore,
7. I htjeli bi da budu zakonici, a ne razumiju ni šta govore, ni šta utvrđuju.
8. A znamo da je zakon dobar ako ga ko drži kao što treba.
9. Znajući ovo da pravedniku zakon nije postavljen, nego bezakonicima i nepokornima i bezbožnicima i grješnicima, nepravednima i poganima, krvnicima oca i matere, krvnicima ljudskima,
10. Kurvarima, muželožnicima, ljudokradicama, lažljivcima, kletvoprestupnicima, i ako što drugo ima protivno zdravoj nauci,
11. Po jevanđeliju slave blaženoga Boga, koje je meni povjereno.
12. I zahvaljujem Hristu Isusu Gospodu našemu koji mi daje moć, što me za vjerna primi, i postavi me u službu,
13. Koji sam prije bio hulnik i gonitelj i siledžija; ali bih pomilovan, jer ne znajući učinih u nevjerstvu.
14. Ali se još većma umnoži blagodat Gospoda našega Isusa Hrista s vjerom i ljubavi u Hristu Isusu.
15. Istinita je riječ i svakoga primanja dostojna da Hristos Isus dođe na svijet da spase grješnike, od kojijeh sam prvi ja.
16. Ali toga radi ja bih pomilovan da na meni prvome pokaže sve trpljenje Isus Hristos za ugled onima koji mu hoće vjerovati za život vječni.
17. A caru vječnome, neraspadljivome, koji se ne vidi, jedinome premudrome Bogu čast i slava va vijek vijeka. Amin.
18. Ovu pak zapovijest predajem ti, sine Timotije, po pređašnjijem proroštvima za tebe, da ratuješ u njima dobar rat,
19. Imajući vjeru i dobru savjest, koju neki odbacivši otpadoše od vjere;
20. Među kojima su Imenej i Aleksandar koje predadoh sotoni da se nauče ne huliti.
Glava 2
Molim dakle prije svega da se čine iskanja, molitve, moljenja, zahvaljivanja za sve ljude,
2. Za careve, i za sve koji su u vlasti, da tihi i mirni život poživimo u svakoj pobožnosti i poštenju.
3. Jer je ovo dobro i prijatno pred spasiteljem našijem Bogom,
4. Koji hoće da se svi ljudi spasu, i da dođu u poznanje istine.
5. Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Hristos Isus,
6. Koji sebe dade u otkup za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme,
7. Za koje sam postavljen propovjednik i apostol (istinu govorim u Hristu, ne lažem), učitelj neznabožaca u vjeri i istini.
8. Hoću dakle da molitve čine ljudi na svakome mjestu, podižući svete ruke bez gnjeva i premišljanja.
9. Tako i žene u pristojnom odijelu, sa stidom i poštenjem da ukrašuju sebe, ne pletenicama, ni zlatom, ili biserom, ili haljinama skupocjenima,
10. Nego dobrijem djelima kao što se pristoji ženama koje se obećavaju pobožnosti.
11. Žena na miru da se uči sa svakom pokornošću.
12. Ali ženi ne dopuštam da uči niti da vlada mužem, nego da bude mirna.
13. Jer je Adam najprije sazdan pa onda Jeva;
14. I Adam se ne prevari, a žena prevarivši se postade prestupnica;
15. Ali će se spasti rađanjem djece, ako ostane u vjeri i ljubavi i u svetinji s poštenjem.
Glava 3
Istinita je riječ: ako ko vladičanstva želi dobru stvar želi.
2. Ali vladika treba da je bez mane, jedne žene muž, trijezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan da uči;
3. Ne pijanica, ne bojac, ne lakom, nego krotak, miran, ne srebroljubac;
4. Koji svojijem domom dobro upravlja, koji ima poslušnu djecu sa svakijem poštenjem;
5. A ako ko ne umije svojijem domom upravljati, kako će se moći starati za crkvu Božiju?
6. Ne novokršten, da se ne bi naduo, i upao u sud đavolji.
7. A valja da ima i dobro svjedočanstvo od onijeh koji su na polju, da ne bi upao u sramotu i u zamku đavolju.
8. Tako i đakoni treba da budu pošteni, ne dvojezični, ne koji mnogo vina piju, ne lakomi na dobitak pogan,
9. Koji imaju tajnu vjere u čistoj savjesti.
10. A i ovi da se kušaju najprije, pa onda da služe, ako su bez mane.
11. Tako i žene treba da su poštene, ne koje opadaju, trijezne, vjerne u svemu.
12. Đakoni da bivaju jedinijeh žena muževi, koji dobro upravljaju djecom i svojijem domovima.
13. Jer koji dobro služe oni dobivaju sebi dobar postup, i veliku slobodu u vjeri Isusa Hrista.
14. Ovo ti pišem nadajući se da ću skoro doći k tebi.
15. Ako li se zabavim, da znaš kako treba življeti u domu Božijemu, koji je crkva Boga živoga, stup i tvrđa istine.
16. I, kao što je priznato, velika je tajna pobožnosti: Bog se javi u tijelu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovjedi se neznabošcima, vjerova se na svijetu, uznese se u slavi.
Glava 4
A Duh razgovijetno govori da će u pošljednja vremena odstupiti neki od vjere slušajući lažne duhove i nauke đavolske,
2. U licemjerju laža, žigosanijeh na svojoj savjesti,
3. Koji zabranjuju ženiti se, i zapovijedaju uzdržavati se od jela koja Bog stvori za jelo sa zahvalnošću vjernima o onima koji poznaše istinu.
4. Jer je svako stvorenje Božije dobro, i ništa nije na odmet kad se prima sa zahvalnošću.
5. Jer se osvećuje riječju Božijom i molitvom.
6. Ovo sve kazujući braći bićeš dobar sluga Isusa Hrista, odgajen riječima vjere i dobrom naukom koju si primio.
7. A poganijeh i bapskijeh gatalica kloni se; a obučavaj se u pobožnosti.
8. Jer tjelesno obučavanje malo je korisno, a pobožnost je korisna za svašto, imajući obećanje života sadašnjega i onoga koji ide.
9. Ovo je istinita riječ i dostojna svakoga primanja.
10. Jer se za to i trudimo i bivamo sramotni, jer se uzdamo u Boga živa, koji je spasitelj svima ljudima, a osobito vjernima.
11. Ovo zapovijedaj i uči.
12. Niko da ne postane nemarljiv za tvoju mladost; nego budi ugled vjernima u riječi, u življenju, u ljubavi, u duhu, u vjeri, u čistoti.
13. Dokle dođem, pazi na čitanje, utješavanje i učenje.
14. Ne pusti u nemar dar u sebi koji ti je dan po proroštvu metnuvši starješine ruke na tebe.
15. U ovom se poučavaj, u ovom stoj, da se napredak tvoj pokaže u svemu.
16. Pazi na sebe i na nauku, i stoj u tome; jer ovo čineći spašćeš i samoga sebe i one koji te slušaju.
Glava 5
Starca ne karaj, nego mu govori kao ocu; momčadma kao braći;
2. Staricama kao materama; mladima kao sestrama, sa svakom čistotom.
3. Udovice poštuj, koje su prave udovice.
4. Ako li koja udovica ima djecu ili unučad, da se uče najprije svoj dom poštovati, i zajam vraćati roditeljima; jer je ovo ugodno pred Bogom.
5. A prava udovica i usamljena uzda se u Boga, i živi u molitvama i u moljenju dan i noć.
6. A koja živi u sladostima, živa je umrla.
7. I ovo zapovijedaj, da budu bez mane.
8. Ako li ko za svoje a osobito za domaće ne promišlja, odrekao se vjere, i gori je od neznabošca.
9. A udovica da se ne prima mlađa od šezdeset godina, i koja je bila jednome mužu žena;
10. I koja ima svjedočanstvo u dobrijem djelima, ako je djecu odgajila, ako je gostoljubiva bila, ako je svetima noge prala, ako je nevoljnima pomagala, ako je išla za svakijem dobrijem djelom.
11. A mladijeh udovica prođi se; jer kad pobjesne protiv Hrista, hoće da se udaju,
12. I imaju grijeh što prvu vjeru odbaciše.
13. A k tome i besposlene uče se skitati po kućama, ne samo pak besposlene, nego i jezične i sveznale, pa govore što ne treba.
14. Hoću dakle da se mlade udovice udaju, djecu rađaju, kuću kuće, a nikakva uzroka da ne daju protivniku za huljenje.
15. Jer se evo neke okrenuše za sotonom.
16. Ako koji vjerni ili vjerna ima udovice, neka se stara za njih, i da ne dosađuju crkvi da one koje su prave udovice može zadovoljiti.
17. A sveštenicima koji se dobro staraju da se daje dvoguba čast, a osobito onima koji se trude u riječi i u nauci.
18. Jer pismo govori: Volu koji vrše ne zavezuj usta, i: Radin je dostojan svoje plate.
19. Na sveštenika ne primaj tužbe, osim kad imaju dva ili tri svjedoka.
20. A koji griješe pokaraj ih pred svima, da i drugi imaju strah.
21. Zaklinjem te pred Bogom i Gospodom Isusom Hristom i izbranima njegovijem anđelima da ovo držiš bez licemjerja, ne čineći ništa po hateru.
22. Ruku odmah ne meći ni na koga, niti pristaj u tuđe grijehe. Drži sebe čista.
23. Više ne pij vode, nego pij po malo vina, želuca radi svojega i čestijeh svojijeh bolesti.
24. A nekijeh su ljudi grijesi poznati koji naprijed vode na sud, a nekijeh idu za njima.
25. Tako su i dobra djela poznata, i koja su drukčija ne mogu se sakriti.
Glava 6
Robovi koji su god pod jarmom da pokazuju svaku čast svojijem gospodarima, da se ne huli na ime Božije i na nauku.
2. A koji imaju krštene gospodare, da ne postaju nemarljivi za njih što su braća, nego još bolje da služe, jer su vjerni i ljubazni, zajedničari u blagodati. Ovo uči i svjetuj.
3. Ako li ko drukčije uči, i ne pristaje na zdrave riječi Gospoda našega Isusa Hrista i na nauku, pobožnu,
4. Nadu se ne znajući ništa, nego bolujući od zapitkivanja i praznijeh prepiranja, oda šta postaje zavist, svađa, huljenje, zle misli,
5. Zaludna prepiranja onakovijeh ljudi koji imaju um izopačen i nemaju istine, koji misle da je pobožnost trgovina. Kloni se takovijeh.
6. Ali jest velika trgovina pobožnost sa zadovoljstvom.
7. Jer ništa ne donesosmo na ovaj svijet, dakle ne možemo ništa ni odnijeti.
8. A kad imamo hranu i odjeću, ovijem da budemo dovoljni.
9. A koji hoće da se obogate oni upadaju u napasti i zamke, i u mnoge lude škodljive želje, koje pohapaju čovjeka u propast i pogibao.
10. Jer je korijen sviju zala srebroljublje, kojemu neki predavši se zađoše od vjere, i na sebe navukoše muke velike.
11. A ti, o čovječe Božij! bjegaj od ovoga, a idi za pravdom, pobožnosti, vjerom, ljubavi, trpljenjem, krotosti.
12. Bori se u dobroj borbi vjere, muči se. za vječni život na koji si i pozvan, i priznao si dobro priznanje pred mnogijem svjedocima.
13. Zapovijedam ti pred Bogom koji sve oživljuje, i Hristom Isusom koji svjedoči za vladanja Pontija Pilata dobro priznanje,
14. Da držiš zapovijest čistu i nezazornu do dolaska Gospoda našega Isusa Hrista,
15. Koji će u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini silni car nad carevima i gospodar nad gospodarima,
16. Koji sam ima besmrtnost, i živi u svjetlosti kojoj se ne može pristupiti, kojega niko od ljudi nije vidio, niti može vidjeti, kojemu čast i država vječna. Amin.
17. Bogatima na ovome svijetu zapovijedaj da se ne ponose, niti uzdaju u bogastvo propadljivo, nego u Boga živoga, koji nam sve daje izobilno za užitak;
18. Neka dobro čine, neka se bogate u dobrijem djelima, neka budu podašni, zajednični,
19. Sabirajući sebi temelj dobar za u napredak, da prime život vječni.
20. O Timotije! sačuvaj što ti je predano, kloni se poganijeh praznijeh razgovora i prepiranja lažno nazvanoga razuma,
21. Kojijem se neki hvaleći otpadoše od vjere. Blagodat s tobom. Amin.
Druga poslanica Timoteju
Glava 1
Od Pavla, apostola Isusa Hrista po volji Božijoj za obećanje života u Isusu Hristu,
2. Timotiju, ljubaznome sinu, blagodat, milost, mir od Boga oca i Hrista Isusa Gospoda našega.
3. Zahvaljujem Bogu, kojemu služim od praroditelja čistom savjesti, što bez prestanka imam spomen za tebe u molitvama svojijem dan i noć,
4. Želeći da te vidim, opominjući se suza tvojijeh, da se radosti ispunim;
5. Opominjući se nelicemjerne u tebi vjere, koja se useli najprije u babu tvoju Loidu i u mater tvoju Evnikiju; a uvjeren sam da je i u tebi;
6. Zaradi kojega uzroka napominjem ti da pogrijevaš dar Božij koji je u tebi kako sam metnuo ruke svoje na tebe.
7. Jer nam Bog ne dade duha straha, nego sile i ljubavi i čistote.
8. Ne postidi se dakle svjedočanstva Gospoda našega Isusa Hrista, ni mene sužnja njegova; nego postradaj s jevanđelijem Hristovijem po sili Boga,
9. Koji nas spase i prizva zvanjem svetijem, ne po djelima našima, nego po svojoj naredbi i blagodati, koja nam je dana u Hristu Isusu prije vremena vječnijeh;
10. A sad se pokaza u dolasku spasitelja našega Isusa Hrista, koji raskopa smrt, i obasja život i neraspadljivost jevanđelijem;
11. Za koje sam ja postavljen apostol i učitelj neznabožaca.
12. Zaradi kojega uzroka i ovo stradam; jer znam kome vjerovah, i uvjeren sam da je kadar amanet moj sačuvati za dan onaj.
13. Imaju u pameti obraz zdravijeh riječi koje si čuo od mene, u vjeri i ljubavi Hrista Isusa.
14. Dobri amanet sačuvaj Duhom svetijem koji živi u nama.
15. Znaš ovo da se odvratiše od mene svi u Aziji, među kojima je Figel i Ermogen.
16. A Gospod da da milost Onisiforovu domu; jer me mnogo puta utješi, i okova mojijeh ne postidje se;
17. Nego došavši u Rim potraži me još s većijem staranjem i nađe.
18. Da da njemu Gospod da nađe milost od Gospoda u dan onaj. I u Efesu koliko mi posluži, ti znaš dobro.
Glava 2
Ti dakle, sine moj, jačaj u blagodati Hrista Isusa;
2. I što si čuo od mene pred mnogijem svjedocima, ono predaj vjernijem ljudima, koji će biti vrijedni i druge naučiti.
3. Ti dakle trpi zlo kao dobar vojnik Isusa Hrista;
4. Jer se nikakav vojnik ne zapleće u trgovine ovoga svijeta da ugodi vojvodi.
5. Ako i vojuje, ne dobija vijenca ako pravo ne vojuje.
6. Radin koji se trudi najprije treba da okusi od roda.
7. Razumij što govorim; a Gospod da ti da razum u svemu.
8. Opominji se Gospoda Isusa Hrista koji usta iz mrtvijeh, od sjemena Davidova, po jevanđeliju mojemu,
9. U kojemu trpim zlo do samijeh okova kao zločinac; ali se riječ Božija ne veže.
10. Za to trpim sve izbranijeh radi da i oni dobiju spasenije u Hristu Isusu sa slavom vječnom.
11. Istinita je riječ: ako s njim umrijesmo, to ćemo s njim i oživljeti.
12. Ako trpimo, s njim ćemo i carovati. Ako se odrečemo, i on će se nas odreći.
13. Ako ne vjerujemo, on ostaje vjeran; jer se sam sebe ne može odreći.
14. Ovo napominji, i posvjedoči pred Gospodom da se ne prepiru, koje ništa ne pomaže, nego smeta one koji slušaju.
15. Postaraj se da se pokažeš pošten pred Bogom, kao radin koji se nema šta stidjeti, i pravo upravlja riječju istine.
16. A poganijeh praznijeh razgovora kloni se; jer najviše pomažu u bezbožnosti,
17. I riječ njihova kao živina toči: među kojima je Imenej i Filit,
18. Koji u istini pogriješiše govoreći da je vaskrsenije već bilo; i smetaju vjeru nekijeh.
19. Tvrdo dakle stoji temelj Božij imajući ovaj pečat: Pozna Gospod svoje, i: Da odstupi od nepravde svaki koji spominje ime Gospodnje.
20. A u velikome domu nijesu sudi samo zlatni i srebrni, nego i drveni i zemljani: i jedni za čast, a jedni za sramotu.
21. Ako dakle ko očisti sebe od ovoga, biće sud za čast, osvećen, i potreban domaćinu, pripravljen za svako dobro djelo.
22. Bježi od želja mladosti, a drži se pravde, vjere, ljubavi, mira, sa svima koji prizivlju Gospoda od čistoga srca;
23. A ludijeh i praznijeh zapitkivanja kloni se znajući da rađaju svađe.
24. A sluga Gospodnji ne treba da se svađa, nego da bude krotak k svima, poučljiv, koji nepravdu može podnositi,
25. I s krotošću poučavati one koji se protive: eda bi im kako Bog dao pokajanje za poznanje istine,
26. I da se iskopaju iz zamke đavola, koji ih je ulovio žive za svoju volju.
Glava 3
1. Ali ovo znaj da će u pošljednje dane nastati vremena teška.
2. Jer će ljudi postati samoživi, srebroljupci, hvališe, ponositi, hulnici, nepokorni roditeljima, neblagodarni, nepravedni, neljubavni,
3. Neprimirljivi, opadači, neuzdržnici, bijesni; ne dobroljubivi,
4. Izdajnici, nagli, naduveni, koji više mare za slasti nego za Boga,
5. Koji imaju obličje pobožnosti, a sile su se njezine odrekli. I ovijeh se kloni.
6. Jer su od ovijeh oni koji se zavlače po kućama, i robe ženice koje su natovarene grijesima i vode ih različne želje,
7. Koje se svagda uče, i nikad ne mogu da dođu k poznanju istine.
8. Kao što se Janije i Jamvrije protiviše Mojsiju, tako se i ovi protive istini, ljudi izopačenoga uma, nevješti u vjeri.
9. Ali ne će dugo napredovati; jer će njihovo bezumlje postati javno pred svima, kao i onijeh što posta.
10. A ti si se ugledao na moju nauku, življenje, namjeru, vjeru, snošenje, ljubav, trpljenje,
11. Protjerivanja, stradanja, kakova mi se dogodiše u Antiohiji, i u Ikoniji, i u Listri, kakova protjerivanja podnesoh, i od sviju me izbavi Gospod.
12. A i svi koji pobožno hoće da žive u Hristu Isusu, biće gonjeni.
13. A zli ljudi i varalice napredovaće na gore, varajući i varajući se.
14. Ali ti stoj u tome što si naučio i što ti je povjereno, znajući od koga si se naučio,
15. I budući da iz malena umiješ sveta pisma, koja te mogu umudriti na spasenije u Hrista Isusa.
16. Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi,
17. Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen.
Glava 4
1. Zaklinjem te dakle pred Bogom i Gospodom našijem Isusom Hristom, koji će suditi živima i mrtvima, dolaskom njegovijem i carstvom njegovijem:
2. Propovijedaj riječ, nastoj u dobro vrijeme i u nevrijeme, pokaraj, zaprijeti, umoli sa svakijem snošenjem i učenjem;
3. Jer će doći vrijeme kad zdrave nauke ne će slušati, nego će po svojijem željama nakupiti sebi učitelje, kao što ih uši svrbe,
4. I odvratiće uši od istine, i okrenuće se ka gatalicama.
5. A ti budi trijezan u svačemu, trpi zlo, učini djelo jevanđelista, službu svoju svrši.
6. Jer ja se već žrtvujem, i vrijeme mojega odlaska nasta.
7. Dobar rat ratovah, trku svrših, vjeru održah.
8. Dalje dakle meni je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati Gospod u dan onaj, pravedni sudija; ali ne samo meni, nego i svima koji se raduju njegovu dolasku.
9. Postaraj se da dođeš brzo k meni;
10. Jer me Dimas ostavi, omiljevši mu sadašnji svijet, i otide u Solun; Kriskent u Galatiju, Tit u Dalmaciju; Luka je sam kod mene.
11. Marka uzmi i dovedi ga sa sobom; jer mi je dobar za službu.
12. A Tihika poslao sam u Efes.
13. Kad dođeš donesi mi kabanicu što sam ostavio u Troadi kod Karpa, i knjige, a osobito kožne.
14. Aleksandar kovač mnogo mi zla učini. Da mu Gospod plati po djelu njegovu.
15. Čuvaj se i ti od njega; jer se vrlo protivi našijem riječima.
16. U prvi moj odgovor niko ne osta sa mnom, nego me svi ostaviše. Da im se ne primi!
17. Ali Gospod bi sa mnom, i dade mi moć da se kroza me svrši propovijedanje, i da čuju svi neznabošci; i izbavih se od usta lavovijeh.
18. I Gospod će me izbaviti od svakoga zla djela, i sačuvaće me za carstvo svoje nebesko; kojemu slava va vijek vijeka. Amin.
19. Pozdravi Priskilu i Akilu, i Onisiforov dom.
20. Erast osta u Korintu. A Trofima ostavih u Miletu bolesna.
21. Postaraj se da dođeš prije zime. Pozdravlja te Euvul, i Pud, i Lin, i Klaudija, i braća sva.
22. Gospod Isus Hristos sa Duhom tvojijem. Blagodat s vama. Amin.
Poslanica Titu
Glava 1
1. Od Pavla, sluge Božijega, a apostola Isusa Hrista po vjeri izbranijeh Božijih, i po poznanju istine pobožnosti,
2. Za nad vječnoga života, koji obeća nelažni Bog prije vremena vječnijeh,
3. A javi u vremena svoja riječ svoju propovijedanjem, koje je meni povjereno po zapovijesti spasitelja našega Boga,
4. Titu, pravome sinu po vjeri nas obojice, blagodat, milost, mir od Boga oca i Gospoda Isusa Hrista, spasa našega.
5. Za to te ostavih u Kritu da popraviš što je nedovršeno, i da postaviš po svijem gradovima sveštenike, kao što ti ja zapovjedih,
6. Ako je ko bez mane, jedne žene muž, i ima krštenu djecu, koju ne kore za kurvarstvo ili za nepokornost.
7. Jer vladika treba da je bez mane, kao Božij pristav; ne koji sebi ugađa, ne gnjevljiv, ne pijanica, ne bojac, ne lakom na pogani dobitak;
8. Nego gostoljubiv, blag, pošten, pravedan, svet, čist;
9. Koji se drži vjerne riječi po nauci, da bude kadar i svjetovati sa zdravom naukom, i pokarati one koji se protive.
10. Jer ima mnogo neposlušnijeh, praznogovorljivijeh, i umom prevarenijeh, a osobito koji su iz obrezanja,
11. Kojima treba usta zatvoriti; koji cijele kuće izopačuju učeći što ne treba, poganoga dobitka radi.
12. A reče neko od njih, njihov prorok: Krićani svagda lažljivi, zli zvjerovi, besposleni trbusi.
13. Svjedočanstvo je ovo istinito; zaradi toga uzroka karaj ih bez šteđenja, da budu zdravi u vjeri,
14. Ne slušajući Čivutskijeh gatalica, ni zapovijesti ljudi koji se odvraćaju od istine.
15. Čistima je sve čisto; a poganima i nevjernima ništa nije čisto, nego je opoganjen njihov i um i savjest.
16. Govore da poznaju Boga, a djelima ga se odriču; jer su mrski i neposlušni, i ni za kakvo dobro djelo valjani.
Glava 2
1. A ti govori što pristoji zdravoj nauci:
2. Starcima da budu trijezni, pošteni, čisti, zdravi u vjeri, u ljubavi, u trpljenju;
3. Staricama također da žive kao što se pristoji svetima, da ne budu opadljive, da se ne predaju vrlo vinu, da uče dobru,
4. Da uče mlade da ljube muževe, da ljube djecu,
5. Da budu poštene, čiste, dobre kućanice, blage, pokorne svojijem muževima, da se ne huli na riječ Božiju.
6. Tako i mladiće svjetuj da budu pošteni.
7. A u svemu sam sebe podaji za ugled dobrijeh djela, u nauci cijelost, poštenje,
8. Riječ zdravu, nezazornu: da se posrami onaj koji se protivi, ne imajući ništa zlo govoriti na nas.
9. Sluge da slušaju svoje gospodare, da budu ugodni u svačemu, da ne odgovaraju,
10. Da ne kradu, nego u svačemu da pokazuju dobru vjeru, da nauku spasitelja našega Boga ukrašuju u svačemu.
11. Jer se pokaza blagodat Božija koja spasava sve ljude,
12. Učeći nas da se odrečemo bezbožnosti i želja ovoga svijeta, i da pošteno i pravedno i pobožno poživimo na ovome svijetu,
13. Čekajući blažena nada i javljenja slave velikoga Boga i spasa našega Isusa Hrista,
14. Koji je dao sebe za nas da nas izbavi od svakoga bezakonja, i da očisti sebi narod izbrani koji čezne za dobrijem djelima.
15. Ovo govori, i svjetuj, i karaj sa svakom zapoviješću, da te niko ne prezire.
Glava 3
1. Opominji ih da budu pokorni i poslušni gospodarima i zapovjednicima, i gotovi na svako dobro djelo;
2. Ni na koga da ne hule, da se ne svađaju, nego da budu mirni, svaku krotost da pokazuju svijem ljudima,
3. Jer i mi bijasmo negda ludi, i nepokorni, i prevareni, služeći različnijem željama i slastima, u pakosti i zavisti živeći, mrski budući i mrzeći jedan na drugoga.
4. A kad se pokaza blagodat i čovjekoljublje spasa našega Boga,
5. Ne za djela pravedna koja mi učinismo, nego po svojoj milosti spase nas banjom prerođenja, i obnovljenjem Duha svetoga,
6. Kojega izli na nas obilno kroz Isusa Hrista spasitelja našega,
7. Da se opravdamo blagodaću njegovom, i da budemo našljednici života vječnoga po nadu.
8. Sine Tite! istinita je riječ, i u ovome hoću da utvrđuješ, da se oni koji vjerovaše Bogu trude i staraju za dobro djelo: ovo je korisno ljudima i dobro.
9. A ludijeh zapitkivanja i teftera od plemena, i svađa i prepiranja o zakonu, kloni se, jer je to nekorisno i prazno.
10. Čovjeka jeretika po prvome i drugom svjetovanju kloni se,
11. Znajući da se takovi izopačio, i griješi, i sam je sebe osudio.
12. Kad pošljem k tebi Artemu ili Tihika, postaraj se da dođeš k meni u Nikopolj, jer sam namislio da ondje zimujem.
13. Zinu zakonika i Apola lijepo opremi da imaju sve što im treba.
14. Ali i naši neka se uče napredovati u dobrijem djelima, ako gdje bude od potrebe da ne budu bez roda.
15. Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi sve koji nas ljube u vjeri. Blagodat sa svima vama. Amin.
Poslanica Filimonu
Od Pavla, sužnja Isusa Hrista, i Timotija brata, Filimonu ljubaznome i pomagaču našemu,
2. I Apfiji, sestri ljubaznoj, i Arhipu, našemu drugaru u vojevanju, i domašnjoj tvojoj crkvi:
3. Blagodat vam i mir od Boga oca našega, i Gospoda Isusa Hrista.
4. Zahvaljujem Bogu svojemu spominjući te svagda u molitvama svojima,
5. Čuvši ljubav tvoju i vjeru koju imaš ka Gospodu Isusu i k svima svetima:
6. Da tvoja vjera, koju imamo zajedno, bude silna u poznanju svakoga dobra, koje imate u Hristu Isusu.
7. Jer imam veliku radost i utjehu radi ljubavi tvoje, što srca svetijeh počinuše kroza te, brate!
8. Toga radi ako i imam veliku slobodu u Hristu da ti zapovijedam što je potrebno,
9. Ali opet molim ljubavi radi, ja koji sam takovi kao starac Pavle, a sad i sužanj Isusa Hrista;
10. Molim te za svojega sina Onisima, kojega rodih u okovima svojima;
11. Koji je tebi negda bio nepotreban, a sad je i tebi i meni vrlo potreban, kojega poslah tebi natrag;
12. A ta ga, to jest, moje srce primi.
13. Ja ga šćadijah da zadržim kod sebe, da mi mjesto tebe posluži u okovima jevanđelija;
14. Ali bez tvoje volje ne htjedoh ništa činiti, da ne bi tvoje dobro bilo kao za nevolju, nego od dobre volje.
15. Jer može biti da se za to rastade s tobom na neko vrijeme da ga dobiješ vječno,
16. Ne više kao roba, nego više od roba, brata ljubaznoga, a osobito meni, a kamo li tebi, i po tijelu i u Gospodu.
17. Ako dakle držiš mene za svojega drugara, primi njega kao mene.
18. Ako li ti u čemu skrivi, ili je dužan, to na mene zapiši.
19. Ja Pavle napisah rukom svojom, ja ću platiti: da ti ne rečem da si i sam sebe meni dužan.
20. Da, brate! da imam korist od tebe u Gospodu, razveseli srce moje u Gospodu.
21. Uzdajući se u tvoju poslušnost napisah ti znajući da ćeš još više učiniti nego što govorim.
22. A uz to ugotovi mi i konak; jer se nadam da ću za vaše molitve bita darovan vama.
23. Pozdravlja te Epafras koji je sa mnom sužanj u Hristu Isusu, Marko, Aristarh, Dimas, Luka, pomagači moji.
24. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa duhom vašijem. Amin.
Poslanica Jevrejima
Glava 1
Bog koji je negda mnogo puta i različnijem načinom govorio ocevima preko proroka, govori i nama u pošljedak dana ovijeh preko sina,
2. Kojega postavi našljednika svemu, kroz kojega i svijet stvori.
3. Koji budući sjajnost slave i obličje bića njegova, i noseći sve u riječi sile svoje, učinivši sobom očišćenje grijeha našijeh, sjede s desne strane prijestola veličine na visini,
4. I toliko bolji posta od anđela koliko preslavnije ime od njihova dobi.
5. Jer kome od anđela reče kad: Sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin.
6. I opet uvodeći prvorodnoga u svijet govori: I da mu se poklone svi anđeli Božiji.
7. Tako i anđelima govori: Koji čini anđele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni.
8. A sinu: Prijestol je tvoj, Bože, va vijek vijeka; palica je pravde palica carstva tvoga.
9. Omiljela ti je pravda, i omrzao si na bezakonje; toga radi pomaza te, Bože, Bog tvoj uljem radosti većma od drugova tvojijeh.
10. I opet: Ti si, Gospode, u početku osnovao zemlju, i nebesa su djela ruku tvojijeh:
11. Ona će proći, a ti ostaješ; i sva će ostarjeti kao haljina,
12. I savićeš ih kao haljinu, i izmijeniće se: a ti si onaj isti, i tvojijeh godina ne će nestati.
13. A kome od anđela reče kad: Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
14. Nijesu li svi službeni duhovi koji su poslani na službu onima koji će naslijediti spasenije?
Glava 2
Toga radi valja nam većma paziti na riječi koje slušamo, da kako ne otpadnemo.
2. Jer ako je ono što je govoreno preko anđela utvrđeno, i svaki prestupak i oglušak pravednu platu primio:.
3. Kako ćemo pobjeći ne marivši za toliko spasenije? koje poče Gospod propovijedati, i oni koji su čuli potvrdiše među nama,
4. Kad i Bog posvjedoči i znacima i čudesima i različnijem silama, i Duha svetoga razdjeljivanjem po svojoj volji.
5. Jer Bog ne pokori anđelima vasionoga svijeta, koji ide i o kome govorimo.
6. Ali neko posvjedoči negdje govoreći: Šta je čovjek da ga se opomeneš, ili sin čovječij da ga obiđeš?
7. Umalio si ga malijem nečim od anđela, slavom i časti vjenčao si ga, i postavio si ga nad djelima ruku svojijeh:
8. Sve si pokorio pod noge njegove. A kad mu pokori sve, ništa ne ostavi njemu nepokoreno; ali sad još ne vidimo da mu je sve pokoreno.
9. A umaljenoga malijem čim od anđela vidimo Isusa, koji je za smrt što podnese vjenčan slavom i časti, da bi po blagodata Božijoj za sve okusio smrt.
10. Jer prilikovaše njemu za kojega je sve i kroz kojega je sve, koji dovede mnoge sinove u slavu, da dovrši poglavara spasenija njihova stradanjem.
11. Jer i onaj koji osvećuje, i oni koji se osvećuju, svi su od jednoga; zaradi toga uzroka ne stidi se nazivati ih braćom,
12. Govoreći: Objaviću ime tvoje braći svojoj, i posred crkve zapjevaću te.
13. I opet: Ja ću se u njega uzdati. I opet: Evo ja i djeca moja koju mi je dao Bog.
14. Budući pak da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome, da smrću satre onoga koji ima državu smrti, to jest đavola;
15. I da izbavi one kojigod od straha smrti u svemu životu biše robovi.
16. Jer se zaista ne prima anđela, nego se prima sjemena Avramova.
17. Za to bješe dužan u svemu da bude kao braća, da bude milostiv i vjeran poglavar sveštenički pred Bogom, da očisti grijehe narodne.
18. Jer u čemu postrada i iskušan bi u onome može pomoći i onima koji se iskušavaju.
Glava 3
Za to, braćo sveta, zajedničari zvanja nebeskoga, poznajte poslanika i vladiku, kojega mi priznajemo, Isusa Hrista,
2. Koji je vjeran onome koji ga stvori, kao i Mojsije u svemu domu njegovu.
3. Jer ovaj posta toliko dostojan veće časti od Mojsija, koliko veću od doma čast ima onaj koji ga je načinio.
4. Jer svaki dom treba neko da načini; a ko je sve stvorio ono je Bog.
5. I Mojsije dakle bješe vjeran u svemu domu njegovu, kao sluga, za svjedočanstvo onoga što je trebalo da se govori.
6. Ali je Hristos kao sin u domu svojemu; kojega smo dom mi, ako slobodu i slavu nada do kraja tvrdo održimo.
7. Za to, kao što govori Duh sveti: Danas ako glas njegov čujete,
8. Ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste u dane napasti u pustinji,
9. Gdje me iskušaše ocevi vaši, iskušaše me, i gledaše djela moja četrdeset godina.
10. Toga radi rasrdih se na taj rod, i rekoh: jednako se metu u srcima, ali oni ne poznaše putova mojijeh;
11. Za to se zakleh u gnjevu svojemu da ne će ući u pokoj moj.
12. Gledajte braćo, da ne bude kad u kome od vas zlo srce nevjerstva da odstupi od Boga živoga;
13. Nego se utješavajte svaki dan, dokle se danas govori, da koji od vas ne odrveni od prijevare grjehovne;
14. Jer postasmo zajedničari Hristu, samo ako kako smo počeli u njemu biti do kraja tvrdo održimo;
15. Dokle se govori: danas, ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca, kao kad se prognjeviste.
16. Jer neki čuvši prognjeviše se, ali ne svi koji iziđoše iz Misira s Mojsijem.
17. A na koje mrzi četrdeset godina? Nije li na one koji sagriješiše, koji ostaviše kosti u pustinji?
18. A kojima se zakle da ne će ući u pokoj njegov, nego onima koji ne htješe da vjeruju?
19. I vidimo da ne mogoše ući za nevjerstvo.
Glava 4
Da se bojimo dakle da kako dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u pokoj njegov, ne odocni koji od vas.
2. Jer je nama objavljeno kao i onima; ali onima ne pomože čuvena riječ, jer ne vjerovaše oni koji čuše.
3. Jer mi koji vjerovasmo ulazimo u pokoj, kao što reče: Za to se zakleh u gnjevu svojemu da ne će ući u pokoj moj, ako su djela i bila gotova od postanja svijeta.
4. Jer negdje reče za sedmi dan ovako: I počinu Bog u dan sedmi od sviju djela svojijeh.
5. I na ovom mjestu opet: Ne će ući u pokoj moj.
6. Budući pak da neki imaju da uđu u njega, i oni kojima je najprije javljeno ne uđoše za neposlušanje;
7. Opet odredi jedan dan, danas, govoreći u Davidu po tolikom vremenu, kao što se prije kaza: Danas ako glas njegov čujete, ne budite drvenastijeh srca.
8. Jer da je Isus one doveo u pokoj, ne bi za drugi dan govorio po tom.
9. Daklem je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.
10. Jer koji uđe u pokoj njegov, i on počiva od djela svojijeh, kao i Bog od svojijeh.
11. Da se postaramo dakle ući u taj pokoj, da ne upadne ko u onu istu gatku nevjerstva.
12. Jer je živa riječ Božija, i jaka, i oštrija od svakoga mača oštra s obje strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavka i mozga, i sudi mislima i pomislima srdačnijem.
13. I nema tvari nepoznate pred njim, nego je sve golo i otkriveno pred očima onoga kojemu govorimo.
14. Imajući dakle velikoga poglavara svešteničkoga, koji je prošao nebesa, Isusa sina Božijega, da se držimo priznanja.
15. Jer nemamo poglavara svešteničkoga koji ne može postradati s našijem slabostima, nego koji je u svačemu iskušan kao i mi, osim grijeha.
16. Da pristupimo dakle slobodno k prijestolu blagodati, da primimo milost i nađemo blagodat za vrijeme kad nam zatreba pomoć.
Jer svaki poglavar sveštenički koji se iz ljudi uzima, za ljude se postavlja na službu k Bogu, da prinosi dare i žrtve za grijehe,
2. Koji može postradati s onima koji ne znadu i zalaze; jer je i on pod slabošću.
3. I za to je dužan kako za narodne tako i za svoje grijehe prinositi.
4. I niko sam sebi ne daje časti, nego koji je pozvan od Boga, kao i Aron.
5. Tako i Hristos ne proslavi sam sebe da bude poglavar sveštenički, nego onaj koji mu reče: Ti si moj sin, ja te danas rodih.
6. Kao što i na drugome mjestu govori: Ti si sveštenik va vijek po redu Melhisedekovu.
7. On u dane tijela svojega moljenja i molitve k onome koji ga može izbaviti od smrti s vikom velikom i sa suzama prinošaše, i bi utješen po svojoj pobožnosti.
8. I ako i bijaše sin Božij, ali od onoga što postrada nauči se poslušanju.
9. I savršivši se, postade svima koji ga poslušaše uzrok spasenija vječnoga,
10. I bi narečen od Boga poglavar sveštenički po redu Melhisedekovu.
11. Za kojega bismo vam imali mnogo govoriti što je teško iskazati: jer ste postali slabi na slušanju.
12. Jer vi koji bi valjalo da ste učitelji po godinama, opet trebujete da se učite koje su prva slova riječi Božije; i postadoste da trebate mlijeka, a ne jake hrane.
13. Jer koji se god hrani mlijekom, ne razumije riječi pravde, jer je dijete.
14. A savršenijeh je tvrda hrana, koji imaju osjećanja dugijem učenjem obučena za razlikovanje i dobra i zla.
Glava 6
Za to da ostavimo početak Hristove nauke, i da se damo na savršenstvo: da ne postavljamo opet temelja pokajanja od mrtvijeh djela, i vjere u Boga,
2. Nauke krštenja, i metanja ruku, i vaskrsenija mrtvijeh, i suda vječnoga.
3. I ovo ćemo učiniti ako Bog dopusti.
4. Jer nije moguće one koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dara nebeskoga, postali zajedničari Duha svetoga,
5. I okusili dobre riječi Božije, i sile onoga svijeta, i otpali,
6. Opet obnoviti na pokajanje, jer sami sebi na novo raspinju i ruže sina Božijega.
7. Jer zemlja koja pije dažd što često na nju pada, i koja rađa povrće dobro onima koji je rade, prima blagoslov od Boga;
8. A koja iznosi trnje i čičak, nepotrebna je i kletve blizu, koja se najposlije sažeže.
9. Ali od vas, ljubazni nadamo se boljemu i što se drži spasenija, ako i govorimo tako.
10. Jer Bog nije nepravedan da zaboravi djelo vaše i trud ljubavi koju pokazaste u ime njegovo, posluživši svetima i služeći.
11. Ali želimo da svaki od vas pokaže to isto staranje da se nad održi do samoga kraja;
12. Da ne budete ljenivi, nego da se ugledate na one koji vjerom i trpljenjem dobijaju obećanja.
13. Jer kad Bog Avramu obeća, ne imajući ničim većijem da se zakune, zakle se sobom,
14. Govoreći: Zaista blagosiljajući blagosloviću te, i umnožavajući umnožiću te.
15. I tako trpeći dugo, dobi obećanje.
16. Jer se ljudi većijem kunu, i svakoj njihovoj svađi svršetak je zakletva za potvrđenje.
17. Za to i Bog kad šćaše našljednicima obećanja obilnije da pokaže tvrđu savjeta svojega, učini posrednika kletvu:
18. Da bi u dvjema nepokolebljivijem stvarima, u kojima Bogu nije moguće slagati, imali jaku utjehu mi koji smo pribjegli da se uhvatimo za nad koji nam je dan,
19. Koji imamo kao tvrd i pouzdan lenger duše, koji ulazi i za najdalje zavjese,
20. Gdje Isus uđe naprijed za nas, postavši poglavar sveštenički do vijeka po redu Melhisedekovu.
Glava 7
Jer ovaj Melhisedek bješe car Salimski, sveštenik Boga najvišega, koji srete Avrama kad se vraćaše s boja careva, i blagoslovi ga;
2. Kojemu i Avram dade desetak od svega. Prvo dakle znači car pravde, po tom i car Salimski, to jest car mira;
3. Bez oca, bez matere, bez roda, ne imajući ni početka danima, ni svršetka životu, a ispoređen sa sinom Božijim, i ostaje sveštenik do vijeka.
4. Ali pogledajte koliki je ovaj kome je i Avram patrijar dao desetak od plijena.
5. Istina, i oni od sinova Levijevijeh koji primiše sveštenstvo, imaju zapovijest da uzimaju po zakonu desetak od naroda, to jest braće svoje, ako su i izišli iz bedara Avramovijeh.
6. Ali onaj koji se ne broji od njihova roda, uze desetak od Avrama, i blagoslovi. onoga koji ima obećanje.
7. Ali bez svakoga izgovora manje blagoslovi veće.
8. I tako ovdje uzimaju desetak ljudi koji umiru, a onamo onaj za kojega se posvjedoči da živi.
9. I, da ovako rečem, Levije, koji uze desetak, dao je desetak kroz Avrama:
10. Jer bijaše još u bedrima očinima kad ga srete Melhisedek.
11. Ako je dakle savršenstvo postalo kroz Levitsko sveštenstvo (jer je narod pod njim zakon primio), kaka je još potreba bila govoriti da će drugi sveštenik postati po redu Melhisedekovu a ne po redu Aronovu?
12. Jer kad se promijeni sveštenstvo, mora se i zakon promijeniti.
13. Jer za koga se ovo govori on je od drugoga koljena, od kojega niko ne pristupi k oltaru.
14. Jer je poznato da Gospod naš od koljena Judina iziđe, za koje koljeno Mojsije ne govori ništa o sveštenstvu.
15. I još je više poznato da će po redu Melhisedekovu drugi sveštenik postati,
16. Koji nije postao po zakonu tjelesne zapovijesti nego po sili života vječnoga.
17. Jer svjedoči: Ti si sveštenik va vijek po redu Melhisedekovu.
18. Tako se ukida pređašnja zapovijest, što bi slaba i zaludna.
19. Jer zakon nije ništa savršio; a postavi bolji nad, kroz koji se približujemo k Bogu.
20. I još ne bez zakletve;
21. Jer oni bez zakletve postaše sveštenici; a ovaj sa zakletvom kroz onoga koji mu govori: Zakle se Gospod i ne će se raskajati: ti: si sveštenik va vijek po redu Melhisedekovu.
22. Toliko boljega zavjeta posta Isus jamac.
23. I oni mnogi biše sveštenici, jer im smrt ne dade da ostanu.
24. A ovaj, budući da ostaje va vijek, ima vječno sveštenstvo.
25. Za to i može va vijek spasti one koji krozanj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih.
26. Jer takav nama trebaše poglavar sveštenički:
svet, bezazlen, čist, odvojen od grješnika, i koji je bio više nebesa;
27. Kojemu nije potrebno svaki dan, kao sveštenicima, najprije za svoje grijehe žrtve prinositi, a po tom za narodne, jer on ovo učini jednom, kad sebe prinese.
28. Jer zakon postavlja ljude za sveštenike koji imaju slabost; a riječ zakletve koja je rečena po zakonu, postavi sina va vijek savršena.
Glava 8
A ovo je glava od toga šta govorimo: Imamo takovoga poglavara svešteničkoga koji sjede s desne strane prijestola veličine na nebesima;
2. Koji je sluga svetinjama i istinitoj skiniji, koju načini Gospod, a ne čovjek.
3. Jer se svaki poglavar sveštenički postavlja da prinosi dare i žrtve; za to valja da i ovaj što ima što će prinijeti.
4. Jer da je na zemlji, ne bi bio sveštenik, kad imaju sveštenici koji. prinose dare po zakonu,
5. Koji služe obličju i sjenu nebeskijeh stvari, kao što bi rečeno Mojsiju kad šćaše skiniju da načini: Gledaj, reče, da načiniš sve po prilici koja ti je pokazana na gori.
6. A sad dobi bolju službu, kao što je i posrednik boljega zavjeta, koji se na boljijem obećanjima utvrdi.
7. Jer da je onaj prvi bez mane bio, ne bi se drugome tražilo mjesta.
8. Jer kudeći ih govori: Evo dani idu, govori Gospod, i načiniću s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet;
9. Ne po zavjetu koji načinih s ocevima njihovima u onaj dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske; jer oni ne ostaše u zavjetu mome, i ja ne marih za njih, govori Gospod.
10. Jer je ovo zavjet koji ću načiniti s domom Izrailjevijem poslije onijeh dana, govori Gospod; daću zakone svoje u misli njihove, i na srcima njihovima napisaću ih, i biću im Bog, i oni će biti meni narod.
11. I ni jedan ne će učiti svojega bližnjega, i ni jedan brata svojega, govoreći: Poznaj Gospoda;jer će me svi poznati od maloga do velikoga među njima.
12. Jer ću biti milostiv nepravdama njihovima, i grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh ne ću više spominjati.
13. A kad veli: nov zavjet, prvi načini vethijem; a što je vetho i ostarjelo, blizu je kraja.
Glava 9
Tako i prvi zavjet imaše pravde bogomoljstva i svetinju zemaljsku.
2. Jer skinija bijaše načinjena prva, u kojoj bijaše svijetnjak i trpeza i postavljeni hljebovi, što se zove svetinja.
3. A za drugijem zavjesom bijaše skinija, koja se zove svetinja nad svetinjama,
4. Koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg zavjeta okovan svuda zlatom, u kome bijaše zlatan sud s manom, i palica Aronova, koja se bješe omladila, i ploče zavjeta.
5. A više njega bijahu heruvimi slave, koji osjenjavahu oltar; o čemu se ne može sad govoriti redom.
6. A kad ovo bijaše tako uređeno ulažahu sveštenici svagda u prvu skiniju i savršivahu službu Božiju.
7. A u drugu ulažaše jednom u godini sam poglavar sveštenički, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodna neznanja.
8. Ovijem pokazivaše Duh sveti da se još nije otvorio put svetijeh, dokle prva skinija stoji;
9. Koja ostade prilika za sadašnje vrijeme, u koje se prinose dari i žrtve, i ne mogu da savrše po savjesti onoga koji služi,
10. Osim u jelima, i pićima, i različnom umivanju i pravdanju tijela, koje je postavljeno do vremena popravljenja.
11. Ali došavši Hristos, poglavar sveštenički dobara koja će doći, kroz bolju i savršeniju skiniju, koja nije rukom građena, to jest, nije ovoga stvorenja,
12. Ni s krvlju jarčijom, niti telećom, nego kroz svoju krv uđe jednom u svetinju, i nađe vječni otkup.
13. Jer ako krv junčija i jarčija, i pepeo juničin, pokropivši njom opoganjene, osvećuje na tjelesnu čistotu;
14. A kamo li ne će krv Hrista, koji Duhom svetijem sebe prinese bez krivice Bogu, očistiti savjest našu od mrtvijeh djela, da služimo Bogu živome i istinome?
15. I za to je novome zavjetu posrednik, da kroz smrt, koja bi za otkup od prestupaka u prvome zavjetu, obećanje vječnoga našljedstva prime zvani.
16. Jer gdje je zavjet valja da bude i smrt onoga koji čini zavjet.
17. Jer je zavjet po smrti potvrđen: budući da nema nikake sile dok je živ onaj koji ga je načinio.
18. Jer ni prvi nije utvrđen bez krvi.
19. Jer kad Mojsije izgovori sve zapovijesti po zakonu svemu narodu, onda uze krvi jarčije i teleće, s vodom i vunom crvenom i isopom, te pokropi i knjigu i sav narod
20. Govoreći: Ovo je krv zavjeta koji Bog načini s vama.
21. A tako i skiniju i sve sudove službene pokropi krvlju.
22. I gotovo sve se krvlju čisti po zakonu, i bez proljeva krvi ne biva oproštenje.
23. Tako je trebalo da se obličja nebeskijeh ovima čiste, a sama nebeska boljijem žrtvama od ovijeh.
24. Jer Hristos ne uđe u rukotvorenu svetinju, koja je prilika prave, nego u samo nebo, da se pokaže sad pred licem Božijim za nas;
25. Niti da mnogo puta prinosi sebe, kao što poglavar sveštenički ulazi u svetinju svake godine s krvlju tuđom;
26. Inače bi on morao mnogo puta stradati od postanja svijeta; a sad jednom na svršetku vijeka javi se da svojom žrtvom satre grijeh.
27. I kao što je ljudima određeno jednom umrijeti, a po tom sud:
28. Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogijeh grijehe; a drugom će se javiti bez grijeha na spasenije onima koji ga čekaju.
Glava 10
Jer zakon imajući sjen dobara koja će doći, a ne samo obličje stvari, ne može nikada savršiti one koji pristupaju svake godine i prinose one iste žrtve.
2. Inače bi prestale prinositi se, kad oni koji služe ne bi više imali nikake savjesti za grijehe, kad se jednom očiste;
3. Nego se njima svake godine čini spomen za grijehe.
4. Jer krv junčija i jarčija ne može uzeti grijeha.
5. Za to ulazeći u svijet govori: Žrtava i darova nijesi htio, ali si mi tijelo pripravio.
6. Žrtve i prilozi za grijeh nijesu ti bili ugodni.
7. Tada rekoh: evo dođoh, u početku knjige pisano je za mene, da učinim volju tvoju, Bože.
8. I više kazavši: Priloga i prinosa i žrtava, i žrtava za grijehe nijesi htio, niti su ti bili ugodni, što se po zakonu prinose;
9. Tada reče: Evo dođoh da učinim volju tvoju, Bože. Ukida prvo da postavi drugo.
10. Po kojoj smo volji mi osvećeni prinosom tijela Isusa Hrista jednom.
11. I svaki sveštenik stoji svaki dan služeći i jedne žrtve mnogo puta prinoseći koje nikad ne mogu uzeti grijeha.
12. A on prinesavši jedinu žrtvu za grijehe sjedi svagda s desne strane Bogu,
13. Čekajući dalje dok se polože neprijatelji njegovi podnožje nogama njegovima.
14. Jer jednijem prinosom savršio je va vijek one koji bivaju osvećeni.
15. A svjedoči nam i Duh sveti; jer kao što je naprijed kazano:
16. Ovo je zavjet koji ću načiniti s njima poslije onijeh dana, govori Gospod; daću zakone svoje u srca njihova, i u mislima njihovijem napisaću ih;
17. I grijeha njihovijeh i bezakonja njihovijeh ne ću više spominjati.
18. A gdje je oproštenje ovijeh ondje više nema priloga za grijehe.
19. Imajući dakle slobodu, braćo, ulaziti u svetinju krvlju Isusa Hrista, putem novijem i živijem,
20. Koji nam je obnovio zavjesom, to jest, tijelom svojijem,
21. I sveštenika velikoga nad domom Božijim:
22. Da pristupamo s istinitijem srcem u punoj vjeri, očišćeni u srcima od zle savjesti, i umiveni po tijelu vodom čistom;
23. Da se držimo tvrdo priznanja nada: jer je vjeran onaj koji je obećao;
24. I da razumijevamo jedan drugoga u podbunjivanju k ljubavi i dobrijem djelima,
25. Ne ostavljajući skupštine svoje, kao što neki imaju običaj, nego jedan drugoga svjetujući, i toliko većma koliko vidite da se približuje dan sudni.
26. Jer kad mi griješimo navalice pošto smo primili poznanje istine, nema više žrtve za grijehe;
27. Nego strašno čekanje suda, i revnost ognja koji će da pojede one koji se suprote.
28. Ko prestupi zakon Mojsijev, bez milosti umire kod dva ili tri svjedoka.
29. Koliko mislite da će gore muke zaslužiti onaj koji sina Božijega pogazi, i krv zavjeta kojom se osveti za poganu uzdrži, i Duha blagodati naruži?
30. Jer znamo onoga koji reče: Moja je osveta, ja ću vratiti, govori Gospod; i opet: Gospod će suditi narodu svojemu.
31. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.
32. Opominjite se pak prvijeh dana svojijeh, u koje se prosvijetliste i mnogu borbu stradanja podnesoste,
33. Koje postavši gledanje sa sramota i nevolja, a koje postavši drugovi onima koji žive tako.
34. Jer se na okove moje sažaliste, i dadoste s radošću da se razgrabi vaše imanje, znajući da imate sebi imanje bolje i nepropadljivo na nebesima.
35. Ne odbacujte dakle slobode svoje, koja ima veliku platu.
36. Jer vam je trpljenje od potrebe da volju Božiju savršivši primite obećanje.
37. Jer još malo, vrlo malo, pak će doći onaj koji treba da dođe i ne će odocniti.
38. A pravednik življeće od vjere; ako li odstupi ne će biti po volji moje duše.
39. A mi, braćo, nijesmo od onijeh koji odstupaju na pogibao, nego od onijeh koji vjeruju da spasu duše.
Glava 11
Vjera je pak tvrdo čekanje onoga čemu se nadamo, i dokazivanje onoga što ne vidimo.
2. Jer u njoj stari dobiše svjedočanstvo.
3. Vjerom poznajemo da je svijet riječju Božijom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo.
4. Vjerom prinese Avelj Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svjedočanstvo da je pravednik, kad Bog posvjedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori.
5. Vjerom bi Enoh prenesen da ne vidi smrti; i ne nađe se, jer ga Bog premjesti, jer prije nego ga premjesti, dobi svjedočanstvo da ugodi Bogu.
6. A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaća onima koji ga traže.
7. Vjerom Noje primivši zapovijest i pobojavši se onoga šta još ne vidje, načini kovčeg za spasenije doma svojega, kojijem osudi sav svijet, i posta našljednik pravde po vjeri.
8. Vjerom posluša Avram kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju šćaše da primi u našljedstvo, i iziđe ne znajući kuda ide.
9. Vjerom dođe Avram u zemlju obećanu, kao u tuđu, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, su našljednicima obećanja toga.
10. Jer čekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog.
11. Vjerom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni, i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vjerna onoga koji obeća.
12. Za to se i rodiše od jednoga, još gotovo mrtvoga, kao zvijezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pijesak pokraj mora.
13. U vjeri pomriješe svi ovi ne primivši obećanja, nego ga vidjevši iz daleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji.
14. Jer koji tako govore pokazuju da traže otačanstva.
15. I kad bi se oni opomenuli onoga iz kojega iziđoše, imali bi vrijeme da se vrate.
16. Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Za to se Bog ne stidi njih nazivati se Bog njihov; jer im pripravi grad.
17. Vjerom privede Avram Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto bješe primio obećanje,
18. U kojemu bješe kazano: U Isaku nazvaće ti se sjeme;
19. Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvijeh vaskrsnuti; za to ga i uze za priliku.
20. Vjerom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje će doći.
21. Vjerom blagoslovi Jakov umirući svakoga sina Josifova, i pokloni se vrhu palice njegove.
22. Vjerom se opominja Josif umirući izlaska sinova Izrailjevijeh, i zapovijeda za kosti svoje.
23. Vjerom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri mjeseca roditelji njegovi, jer vidješe krasno dijete, i ne pobojaše se zapovijesti careve.
24. Vjerom Mojsije, kad bi veliki, ne htjede da se naziva sin kćeri Faraonove;
25. I volje stradati s narodom Božijim, nego li imati zemaljsku sladost grijeha:
26. Državši sramotu Hristovu za veće bogastvo od svega blaga Misirskoga; jer gledaše na platu.
27. Vjerom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše onoga koji se ne vidi, kao da ga viđaše.
28. Vjerom učini pashu i proljev krvi, da se onaj koji gubljaše prvorođene ne dotakne do njih.
29. Vjerom prijeđoše crveno more kao po suhoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se.
30. Vjerom padoše zidovi Jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana.
31. Vjerom Raav kurva ne pogibe s nevjernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugijem putem.
32. I šta ću još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugijem prorocima,
33. Koji vjerom pobijediše carstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
34. Ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od nemoći, postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tuđe;
35. Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenija; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenja, da dobiju bolje vaskrsenije;
36. A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice;
37. Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od mača pomriješe; idoše u kožusima i u kozijim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti;
38. Kojijeh ne biješe dostojan svijet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskijem.
39. I ovi svi dobivši svjedočanstvo vjerom ne primiše obećanja;
40. Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.
Glava 12
Za to dakle i mi imajući oko sebe toliku gomilu svjedoka, da odbacimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s trpljenjem da trčimo u bitku koja nam je određena,
2. Gledajući na načelnika vjere i svršitelja Isusa, koji mjesto određene sebi radosti pretrplje krst, ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane prijestola Božijega.
3. Pomislite dakle na onoga koji je takovo protivljenje protiv sebe od griješnika podnio, da ne oslabe duše vaše i da vam ne dotuži.
4. Jer još do krvi ne dođoste boreći se protiv grijeha,
5. I zaboraviste utjehu koju vam govori, kao sinovima: Sine moj! ne puštaj u nemar karanja Gospodnja, niti gubi volje kad te on pokara;
6. Jer koga ljubi Gospod onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima.
7. Ako trpite karanje, kao sinovima pokazuje vam se Bog: jer koji je sin kojega otac ne kara?
8. Ako li ste bez karanja, u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi.
9. Ako su nam dakle tjelesni ocevi naši karači, i bojimo ih se, kako da ne slušamo oca duhova, da živimo?
10. Jer oni za malo dana, kako im ugodno bješe, karahu nas; a ovaj na korist, da dobijemo dijel od njegove svetinje.
11. Jer svako karanje kad biva ne čini se da je radost, nego žalost; ali poslije daće miran rod pravde onima koji su naučeni njime.
12. Za to oslabljene ruke i oslabljena koljena ispravite,
13. I staze poravnite nogama svojima, da ne svrne što je hromo, nego još da se iscijeli.
14. Mir imajte i svetinju sa svima; bez ovoga niko ne će vidjeti Gospoda.
15. Gledajte da ko ne ostane bez blagodati Božije: da ne uzraste kakav korijen grčine, i ne učini pakost, i tijem da se mnogi ne opogane.
16. Da ne bude ko kurvar ili opoganjen, kao Isav, koji je za jedno jelo dao prvorodstvo svoje.
17. Jer znate da je i po tom, kad šćaše da primi blagoslov, odbačen; jer pokajanje ne nađe mjesta, ako ga i sa suzama tražaše.
18. Jer ne pristupiste ka gori koja se može opipati, i ognju razgorjelom, oblaku, i pomrčini, i oluji,
19. I trubnom glasu, i glasu riječi, kojega se odrekoše oni koji čuše, da ne čuju više riječi;
20. Jer ne mogahu da podnesu ono što se zapovijedaše: Ako se i zvijer dotakne do gore, biće kamenjem ubijena.
21. I tako strašno bješe ono što se vidje da Mojsije reče: Uplašio sam se i drkćem.
22. Nego pristupiste k Sionskoj gori, i ka gradu Boga živoga, Jerusalimu nebeskome, i mnogijem hiljadama anđela,
23. K saboru i crkvi prvorodnijeh koji su napisani na nebesima, i Bogu, sudiji sviju, i duhovima savršenijeh pravednika,
24. I k Isusu, posredniku zavjeta novoga, i krvi kropljenja, koja bolje govori nego li Aveljeva.
25. Ali gledajte da se ne odrečete onoga koji govori; jer kad oni ne utekoše koji se odrekoše onoga koji prorokovaše na zemlji, a kamo li mi koji se odričemo nebeskoga,
26. Kojega glas potrese onda zemlju, a sad obeća govoreći: Još jednom ja ću potresti ne samo zemlju nego i nebo.
27. A što veli: još jednom, pokazuje da će se ukinuti ono što se pomiče, kao stvoreno, da ostane ono što se ne pomiče.
28. Za to, primajući carstvo nepokolebano, da imamo blagodat kojom služimo za ugodnost Bogu, s poštovanjem i sa strahom.
29. Jer je Bog naš oganj koji spaljuje.
Glava 13
Ljubav bratinska da ostane među vama.
2. Gostoljubivosti ne zaboravljajte; jer neki ne znajući iz gostoljubivosti primiše anđele na konak.
3. Opominjite se sužanja kao da ste sa njima svezani, onijeh kojima se nepravda čini kao da ste i sami u tijelu.
4. Ženidbu da drže svi u časti, i postelja ženidbena da bude čista; a kurvarima i preljubočincima sudiće Bog.
5. Ne budite srebroljupci; budite zadovoljni onijem što imate. Jer on reče: Ne ću te ostaviti, niti ću od tebe odstupiti;
6. Tako da smijemo govoriti: Gospod je moj pomoćnik, i ne ću se bojati; šta će mi učiniti čovjek?
7. Opominjite se svojijeh učitelja koji vam kazivaše riječ Božiju; gledajte na svršetak njihova življenja, i ugledajte se na vjeru njihovu.
8. Isus Hristos juče je i danas onaj isti i va vijek.
9. U nauke tuđe i različne ne pristajte; jer je dobro blagodaću utvrđivati srca, a ne jelima, od kojijeh ne imaše koristi oni koji življeše u njima.
10. Imamo pak oltar od kojega oni ne smiju jesti koji služe skiniji.
11. Jer kojijeh životinja krv unosi poglavar sveštenički u svetinju za grijehe, onijeh se tjelesa spaljuju izvan okola.
12. Za to Isus, da osveti narod krvlju svojom, izvan grada postrada.
13. Za to dakle da izlazimo k njemu izvan okola, noseći njegovu sramotu.
14. Jer ovdje nemamo grada koji će ostati, nego tražimo onaj koji će doći.
15. Kroz njega dakle da svagda prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest, rod usana koje priznaju ime njegovo.
16. A dobro činiti i davati milostinju ne zaboravljajte; jer se takovijem žrtvama ugađa Bogu.
17. Slušajte učitelje svoje i pokoravajte im se, jer se oni staraju za duše vaše, kao koji će dati odgovor, da to s radošću čine, a ne uzdišući; jer vam ovo ne pomaže.
18. Molite se Bogu za nas. Jer se nadamo da imamo dobru savjest, starajući se u svemu dobro da živimo.
19. A odviše molim činite ovo, da bih se prije vratio k vama.
20. A Bog mira, koji izvede iz mrtvijeh velikoga pastira ovcama, krvlju zavjeta vječnoga, Gospoda našega Isusa Hrista,
21. Da vas savrši u svakome djelu dobrom, da učinite volju njegovu, čineći u vama što je ugodno pred njim, kroz Isusa Hrista, kojemu slava va vijek vijeka. Amin.
22. Molim vas pak, braćo, primite riječ poučenja; jer u kratko napisah i poslah vam.
23. Znajte da je otišao naš brat Timotije, s kojijem, ako skoro dođe, vidjeću vas.
24. Pozdravite sve učitelje svoje i sve svete. Pozdravljaju vas braća, koja su iz Talijanske.
25. Blagodat sa svima vama. Amin.
Poslanica Jakovljeva
Glava 1
1. Od Jakova, Boga i Gospoda Isusa Hrista sluge, svima dvanaest koljena rasijanijem po svijetu pozdravlje.
2. Svaku radost imajte, braćo moja, kad padate u različne napasti,
3. Znajući da kušanje vaše vjere gradi trpljenje;
4. A trpljenje neka djelo dovršuje, da budete savršeni i cijeli bez i kake mane.
5. Ako li kome od vas ne dostaje premudrosti, neka ište u Boga koji daje svakome bez razlike i ne kori nikoga, i daće mu se;
6. Ali neka ište s vjerom, ne sumnjajući ništa; jer koji se sumnja on je kao morski valovi, koje vjetrovi podižu i razmeću.
7. Jer takovi čovjek neka ne misli da će primiti što od Boga.
8. Koji dvoumi nepostojan je u svima putovima svojijem.
9. A poniženi brat neka se hvali visinom svojom;
10. A bogati svojom poniznošću; jer će proći kao cvijet travni.
11. Jer sunce ogrija s vrućinom, i osuši travu, i cvijet njezin otpade, i krasota lica njezina pogibe; tako će i bogati u hođenju svojemu uvenuti.
12. Blago čovjeku koji pretrpi napast; jer kad bude kušan primiće vijenac života, koji Bog obreče onima koji ga ljube.
13. Ni jedan kada se kuša da ne govori: Bog me kuša; jer se Bog ne može zlom iskušati, i on ne kuša nikoga;
14. Nego svakoga kuša njegova slast koja ga vuče i mami.
15. Tada zatrudnjevši slast rađa grijeh; a grijeh učinjen rađa smrt.
16. Ne varajte se, ljubazna braćo moja!
17. Svaki dobri dar i svaki poklon savršeni od ozgo je, dolazi od oca svjetlosti, u kojega nema promjenjivanja ni mijenjanja vidjela i mraka;
18. Jer nas dragovoljno porodi riječju istine, da budemo novina od njegova stvorenja.
19. Za to, ljubazna braćo moja, neka bude svaki čovjek brz čuti a spor govoriti i spor srditi se;
20. Jer srdnja čovječija ne čini pravde Božije.
21. Za to odbacite svaku nečistotu i suvišak zlobe, i s krotošću primite usađenu riječ koja može spasti duše vaše.
22. Budite pak tvorci riječi, a ne samo slušači, varajući sami sebe.
23. Jer ako ko sluša riječ a ne tvori, on je kao čovjek koji gleda lice tijela svojega u ogledalu;
24. Jer se ogleda pa otide, i odmah zaboravi kakav bješe.
25. Ali koji providi u savršeni zakon slobode i ostane u njemu, i ne bude zaboravni slušač, nego tvorac djela, onaj će biti blažen u djelu svojemu.
26. Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.
27. Jer vjera čista i bez mane pred Bogom i ocem jest ova: obilaziti sirote i udovice u njihovijem nevoljama, i držati sebe neopoganjena od svijeta.
Glava 2
Braćo moja! u vjeri Gospoda našega slavnoga Isusa Hrista ne gledajte ko je ko;
2. Jer ako dođe u crkvu vašu čovjek sa zlatnijem prstenom i u svijetloj haljini, a dođe i siromah u rđavoj haljini,
3. I pogledate na onoga u svijetloj haljini, i rečete mu: Ti sjedi ovdje lijepo, a siromahu rečete: Ti stani tamo, ili sjedi ovdje niže podnožja mojega;
4. I ne rasudiste u sebi, nego biste sudije zlijeh pomisli.
5. Čujte, ljubazna braćo moja, ne izabra li Bog siromahe ovoga svijeta da budu bogati vjerom, i našljednici carstva koje obreče onima koji njega ljube?
6. A vi osramotiste siromaha. Nijesu li to bogati koji vas muče i vuku vas na sudove?
7. Ne hule li oni na dobro ime vaše kojijem ste se nazvali?
8. Ako dakle zakon carski izvršujete po pismu: Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe, dobro činite;
9. Ako li gledate ko je ko, grijeh činite, i bićete pokarani od zakona kao prestupnici;
10. Jer koji sav zakon održi a sagriješi u jednome, kriv je za sve.
11. Jer onaj koji je rekao: Ne čini preljube, rekao je i: Ne ubij. Ako dakle ne učiniš preljube a ubiješ, postao si prestupnik zakona.
12. Tako govorite i tako tvorite kao oni koji će zakonom slobode biti suđeni;
13. Jer će onome biti sud bez milosti koji ne čini milosti; i hvali se milost na sudu.
14. Kakva je korist, braćo moja, ako ko reče da ima vjeru a djela nema? Zar ga može vjera spasti?
15. Ako, na priliku, brat ili sestra goli budu, ili nemaju šta da jedu,
16. I reče im koji od vas: Idite s mirom, grijte se, i nasitite se, a ne da im potrebe tjelesne, šta pomaže?
17. Tako i vjera ako nema djela, mrtva je po sebi.
18. No može ko reći: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi vjeru svoju bez djela svojijeh, a ja ću tebi pokazati vjeru svoju iz djela svojijeh.
19. Ti vjeruješ da je jedan Bog; dobro činiš; i đavoli vjeruju, i drkću.
20. Ali hoćeš li razumjeti, o čovječe sujetni! da je vjera bez djela mrtva?
21. Avram otac naš ne opravda li se djelima kad prinese Isaka sina svojega na oltar?
22. Vidiš li da vjera pomaže djelima njegovijem, i kroz djela savrši se vjera?
23. I izvrši se pismo koje govori: Avram vjerova Bogu, i primi mu se u pravdu, i prijatelj Božij nazva se.
24. Vidite li dakle da se djelima pravda čovjek a ne samom vjerom?
25. A tako i Raav kurva ne opravda li se djelima kad primi uhode, i izvede ih drugijem putem?
26. Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez dobrijeh djela mrtva.
Glava 3
Ne tražite, braćo moja, da budete mnogi učitelji, znajući da ćemo većma biti osuđeni,
2. Jer svi pogrješujemo mnogo puta. Ali ko u riječi ne pogrešuje, onaj je savršen čovjek, može zauzdati i sve tijelo.
3. Jer gle, i konjma mećemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okrećemo.
4. Gle i lađe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreću se malom krmicom kuda hoće onaj koji upravlja.
5. A tako je i jezik mali ud, i mnogo čini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže.
6. I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi među našijem udima, poganeći sve tijelo, i paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla.
7. Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu;
8. A jezika niko od ljudi ne može pripitomio, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.
9. Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.
10. Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.
11. Eda li može izvor iz jedne glave točiti slatko i grko?
12. Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili vinova loza smokve? Tako ni jedan izvor ne daje slane i slatke vode.
13. Ko je među vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti.
14. Ako li imate grku zavist i svađu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu.
15. Ovo nije ona premudrost što silazi od ozgo, nego zemaljska, ljudska, đavolska.
16. Jer gdje je zavist i svađa ondje je nesloga i svaka zla stvar.
17. A koja je premudrost od ozgo ona je najprije čista, a po tom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna.
18. A rod pravde u miru sije se onima koji mir čine.
Glava 4
Otkuda ratovi i raspre među vama? Ne otuda li, od slasti vašijeh, koje se bore u vašijem udima?
2. Želite, i nemate; ubijate i zavidite, i ne možete da dobijete; borite se i vojujete, i nemate, jer ne ištete.
3. Ištete, i ne primate, jer zlo ištete, da u slastima svojijem trošite.
4. Preljubočinci i preljubočinice! ne znate li da je prijateljstvo ovoga svijeta neprijateljstvo Bogu? Jer koji hoće svijetu prijatelj da bude, neprijatelj Božij postaje.
5. Ili mislite da pismo uzalud govori: Duh koji u nama živi mrzi na zavist?
6. A on daje veću blagodat. Jer govori: Gospod suproti se ponositima, a poniženima daje blagodat.
7. Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavolu, i pobjeći će od vas.
8. Približite se k Bogu, i on će se približiti k vama. Očistite ruke, grješnici, popravite srca svoja, nepostojani.
9. Budite žalosni i plačite i jaučite: smijeh vaš neka se pretvori u plač, i radost u žalost.
10. Ponizite se pred Gospodom, i podignuće vas.
11. Ne opadajte jedan drugoga, braćo; jer ko opada brata zbo ili osuđuje brata svojega opada zakon i osuđuje zakon, a ako zakon osuđuješ, nijesi tvorac zakona, nego sudija.
12. Jedan je zakonodavac i sudija, koji može spasti i pogubiti; a ti ko si što drugoga osuđuješ?
13. Slušajte sad vi koji govorite: Danas ili sjutra poći ćemo u ovaj ili u onaj grad, i sjedićemo ondje jednu godinu, i trgovaćemo i dobijaćemo.
14. Vi koji ne znate šta će biti sjutra. Jer šta je vaš život? On je para, koja se za malo pokaže, a po tom je nestane.
15. Mjesto da govorite: Ako Gospod htjedbude, i živi budemo, učinićemo ovo ili ono.
16. A sad se hvalite svojijem ponosom. Svaka je hvala takova zla.
17. Jer koji zna dobro činiti i ne čini, grijeh mu je.
Glava 5
Hodite vi sad bogati, plačite i ridajte za svoje ljute nevolje koje idu na vas.
2. Bogastvo vaše istruhnu, i haljine vaše pojedoše moljci;
3. Zlato vaše i srebro zarđa, i rđa njihova biće svjedočanstvo na vas: izješće tijelo vaše kao oganj. Stekoste bogastvo u pošljednje dane.
4. Gle, viče plata vašijeh poslenika koji su radili njive vaše i vi ste im otkinuli; i vika žetelaca dođe do ušiju Gospoda Savaota.
5. Veseliste se na zemlji, i nasladiste se; uhraniste srca svoja, kao na dan zaklanja.
6. Osudiste, ubiste pravednika, i ne brani vam se.
7. Trpite dakle, braćo moja, do dolaska Gospodnjega. Gle, težak čeka plemenitoga roda iz zemlje, i rado trpi dok ne primi dažd rani i pozni.
8. Trpite dakle i vi, i utvrdite srca svoja, jer se dolazak Gospodnji približi.
9. Ne uzdišite jedan na drugoga, braćo, da ne budete osuđeni: gle, sudija stoji pred vratima.
10. Uzmite, braćo moja, za ugled stradanja proroke koji govoriše u ime Gospoda.
11. Gle, blažene nazivamo one koji pretrplješe. Trpljenje Jovljevo čuste, i pošljedak Gospodnji vidjeste; jer je Gospod milostiv i smiluje se.
12. A prije svega, braćo moja, ne kunite se ni nebom ni zemljom, ni drugom kakvom kletvom; nego neka bude što jest da, i što nije ne, da ne padnete pod sud.
13. Muči li se ko među vama, neka se moli Bogu; je li ko veseo, neka hvali Boga.
14. Boluje li ko među vama, neka dozove starješine crkvene, te neka čitaju molitvu nad njim, i neka ga pomažu uljem u ime Gospodnje.
15. I molitva vjere pomoći će bolesniku, i podignuće ga Gospod; i ako je grijehe učinio, oprostiće mu se.
16. Ispovijedajte dakle jedan drugome grijehe, i molite se Bogu jedan za drugoga, da ozdravljate; jer neprestana molitva pravednoga mnogo može pomoći.
17. Ilija bješe čovjek smrtan kao i mi, i pomoli se Bogu da ne bude dažda, i ne udari dažd na zemlji za tri godine i šest mjeseci.
18. I opet se pomoli i nebo dade dažd, i zemlja iznese rod svoj.
19. Braćo! ako ko od vas zađe s puta istine, i obrati ga ko,
20. Neka zna da će onaj koji obrati grješnika s krivoga puta njegova spasti dušu od smrti, i pokriti mnoštvo grjeha.
Prva poslanica Petrova
Glava 1
Od Petra, apostola Isusa Hrista, izbranijem došljacima, rasijanijem po Pontu, Galatiji, Kapadokiji, Aziji i Vitiniji;
2. Po proviđenju Boga oca, svetinjom Duha dovedenijem u poslušanje i kropljenje krvi Isusa Hrista: da vam se umnoži blagodat i mir.
3. Blagosloven Bog i otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji nas po velikoj milosti svojoj prerodi za živ nad vaskrsenijem Isusa Hrista iz mrtvijeh,
4. Za našljedstvo nepropadljivo, koje ne će istruhnuti ni uvenuti, sačuvano na nebesima za vas,
5. Koje je sila Božija vjerom sačuvala za spasenije, pripravljeno da se javi u pošljednje vrijeme;
6. Kojemu radujte se, premda ste sad malo (gdje je potrebno) žalosni u različnijem napastima,
7. Da se kušanje vaše vjere mnogo vrednije od zlata propadljivoga koje se kuša ognjem nađe na hvalu i čast i slavu, kad se pokaže Isus Hristos;
8. Kojega ne vidjevši ljubite, i kojega sad ne gledajući no vjerujući ga radujete se radošću neiskazanom i proslavljenom,
9. Primajući kraj svoje vjere, spasenije dušama.
10. Koje spasenije tražiše i ispitivaše zanj proroci, koji za vašu blagodat prorekoše;
11. Ispitujući u kakvo ili u koje vrijeme javljaše Duh Hristov u njima, naprijed svjedočeći za Hristove muke, i za slave po tome;
12. Kojima se otkri da ne samijem sebi nego nama služahu ovijem što vam se sad javi po onima koji vam propovjediše jevanđelije poslanijem s neba Duhom svetijem, u koje anđeli žele zaviriti.
13. Za to, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trijezni, i za cijelo se nadajte blagodati koja će vam se prinijeti kad dođe Isus Hristos.
14. Kao poslušna djeca, ne vladajući se po prvijem željama u svojemu neznanju,
15. Nego po svecu koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu življenju.
16. Jer je pisano: Budite sveti, jer sam ja svet.
17. I ako zovete ocem onoga koji, ne gledajući ko je ko, sudi svakome po djelu, provodite vrijeme svojega življenja sa strahom,
18. Znajući da se propadljivijem srebrom ili zlatom ne iskupiste iz sujetnoga svojeg življenja, koje ste vidjeli od otaca;
19. Nego skupocjenom krvlju Hrista, kao bezazlena i prečista jagnjeta;
20. Koji je određen još prije postanja svijeta, a javio se u pošljednja vremena vas radi,
21. Koji kroz njega vjerujete Boga koji ga podiže iz mrtvijeh, i dade mu slavu, da bi vaša vjera i nadanje bilo u Boga.
22. Duše svoje očistivši u poslušanju istine Duhom za bratoljublje nedvolično, od čista srca ljubite dobro jedan drugoga,
23. Kao prerođeni ne od sjemena koje truhne, nego od onog koje ne truhne, riječju živoga Boga, koja ostaje do vijeka.
24. Jer je svako tijelo kao trava, i svaka slava čovječija kao cvijet travni: osuši se trava, i cvijet njezin otpade;
25. Ali riječ Gospodnja ostaje do vijeka. A ovo je riječ što je objavljena među vama.
Glava 2
Odbacite dakle svaku pakost i svaku prijevaru i licemjerje i zavist i sva opadanja,
2. I budite željni razumnoga i pravoga mlijeka, kao novorođena djeca, da o njemu uzrastete za spasenije;
3. Jer okusiste da je blag Gospod.
4. Kad dođete k njemu, kao kamenu živu, koji je, istina, od ljudi odbačen, ali od Boga izabran i pribran:
5. I vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista.
6. Jer u pismu stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen krajeugalan izbrani i skupocjeni; i ko njega vjeruje ne će se postidjeti.
7. Vama dakle koji vjerujete čast je; a onima koji se protive kamen koji odbaciše zidari, on posta glava od ugla, i kamen spoticanja, i stijena sablazni;
8. Na koji se i spotiču koji se protive riječi, na što su i određeni.
9. A vi ste izbrani rod, carsko sveštenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k čudnome vidjelu svome.
10. Koji nekad ne bijaste narod, a sad ste narod Božij; koji ne bijaste pomilovani, a sad ste pomilovani.
11. Ljubazni! molim vas, kao došljake i goste, da se čuvate od tjelesnijeh želja, koje vojuju na dušu.
12. A vladajte se dobro među neznabošcima, da bi za ono za što vas opadaju kao zločince, vidjevši vaša dobra djela, hvalili Boga u dan pohođenja.
13. Budite dakle pokorni svakoj vlasti čovječijoj, Gospoda radi: ako caru, kao gospodaru;
14. Ako li knezovima, kao njegovijem poslanicima za osvetu zločincima, a za hvalu dobrotvorima.
15. Jer je tako volja Božija da dobrijem djelima zadržavate neznanje bezumnijeh ljudi,
16. Kao slobodni, a ne kao da biste imali slobodu za pokrivač pakosti, nego kao sluge Božije.
17. Poštujte svakoga: braću ljubite, Boga se bojte, cara poštujte.
18. Sluge! budite pokorni sa svakijem strahom gospodarima ne samo dobrima i krotkima nego i zlima.
19. Jer je ovo ugodno pred Bogom ako Boga radi podnese ko žalosti, stradajući na pravda.
20. Jer kakva je hvala ako za krivicu muke trpite? Nego ako dobro čineći muke trpite, ovo je ugodno pred Bogom.
21. Jer ste na to i pozvani, jer i Hristos postrada za nas, i nama ostavi ugled da idemo njegovijem tragom;
22. Koji grijeha ne učini, niti se nađe prijevara u ustima njegovijem;
23. Koji ne psova kad ga psovaše; ne prijeti kad strada; nego se oslanjaše na onoga koji pravo sudi;
24. Koji grijehe naše sam iznese na tijelu svojemu na drvo, da za grijehe umremo, i za pravdu živimo; kojega se ranom iscijeliste.
25. Jer bijaste kao izgubljene ovce, koje nemaju pastira; no sad se obratiste k pastiru i vladici duša svojijeh.
Glava 3
A tako i vi žene budite pokorne svojijem muževima, da ako koji i ne vjeruju riječi, ženskijem življenjem bez riječi da se dobiju,
2. Kad vide čisto življenje vaše sa strahom;
3. Vaša ljepota da ne bude spolja u pletenju kose, i u udaranju zlata, i oblačenju haljina;
4. Nego u tajnome čovjeku srca, u jednakosti krotkoga i tihoga duha, što je pred Bogom mnogocjeno.
5. Jer se tako nekad ukrašavahu i svete žene, koje se uzdahu u Boga, i pokoravahu se svojijem muževima,
6. Kao što Sara slušaše Avrama, i zvaše ga gospodarom; koje ste vi kćeri postale, ako činite dobro, i ne bojite se nikakvoga straha.
7. Tako i vi muževi živite sa svojijem ženama po razumu, i poštujte ih kao slabiji ženski sud, i kao sunašljednice blagodati života, da se ne smetu molitve vaše.
8. A najposlije budite svi složni, žalostivi, bratoljubivi, milostivi, ponizni;
9. Ne vraćajte zla za zlo, ni psovke za psovku; nego na suprot blagosiljajte, znajući da ste na to pozvani da naslijedite blagoslov.
10. Jer koji je rad da živi i da vidi dane dobre, neka zadrži jezik svoj od zla, i usne svoje, da ne govore prijevare;
11. Neka se ukloni od zla, i neka učini dobro; neka traži mira, i neka se drži njega.
12. Jer oči Gospodnje gledaju na pravednike, i uši njegove na molitvu njihovu; a lice Gospodnje na one koji zlo čine, da ih istrijebi sa zemlje.
13. I ko može vama nauditi ako uzidete za dobrom?
14. No ako i stradate pravde radi, blaženi ste. Ali straha njihova ne bojte se, niti se plašite;
15. Nego Gospoda Boga svetite u srcima svojijem. A budite svagda gotovi na odgovor svakome koji vas zapita za vaše nadanje,
16. S krotošću i strahom; i imajte dobru savjest, da ako vas opadaju za što kao zločince, da se postide oni što kude vaše dobro življenje po Hristu.
17. Jer je bolje, ako hoće volja Božija, da stradate dobro čineći, nego li zlo čineći.
18. Jer i Hristos jedan put za grijehe naše postrada, pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši tijelom, no oživljevši Duhom;
19. Kojijem sišavši propovijeda i duhovima koji su u tamnici,
20. Koji nekad ne htješe da slušaju, kad ih očekivaše Božije trpljenje u vrijeme Nojevo, kad se građaše kovčeg, u kome malo, to jest osam duša, ostade od vode.
21. Za spomen toga i nas sad spasava krštenje, ali ne pranje tjelesne nečistote, nego obećanje dobre savjesti Bogu, vaskrsenijem Isusa Hrista,
22. Koji je s desne strane Bogu, otišavši na nebo, i slušaju ga anđeli i vlasti i sile.
Glava 4
Kad dakle Hristos postrada za nas tijelom, i vi se tom misli naoružajte: jer koji postrada tijelom, prestaje od grijeha,
2. Da ostalo vrijeme života u tijelu ne živi više željama čovječijim, nego volji Božijoj.
3. Jer je dosta što smo prošavše vrijeme života proveli po volji neznabožačkoj, živeći u nečistotama, u slastima, u pijanstvu, u žderanju, u pijenju, i bogomrskijem neznaboštvima.
4. Za to se čude što vi ne trčite s njima u to isto neuredno življenje, i hule na vas.
5. Oni će dati odgovor onome koji je gotov da sudi živima i mrtvima.
6. Za to se i mrtvima propovjedi jevanđelije, da prime sud po čovjeku tijelom a po Bogu da žive duhom.
7. A svemu se kraj približi. Budite dakle mudri i trijezni u molitvama.
8. A prije svega imajte neprestanu ljubav među sobom; jer ljubav pokriva mnoštvo grijeha.
9. Budete gostoljubivi među sobom bez mrmljanja;
10. I služite se među sobom, svaki darom koji je primio, kao dobri pristavi različne blagodati Božije.
11. Ako ko govori, neka govori kao riječi Božije; ako ko služi, neka služi kao po moći koju Bog daje: da se u svačemu slavi Bog kroz Isusa Hrista, kome je slava i država va vijek vijeka. Amin.
12. Ljubazni! ne čudite se vrućini, koja vam se događa za kušanje vaše, kao da vam se što novo događa;
13. Nego se radujte što stradate s Hristom, da biste, i kad se javi slava njegova, imali radost i veselje.
14. Ako bivate ukoreni za ime Hristovo, blago vama! jer Duh slave i Boga počiva na vama: oni dakle hule na nj, a vi ga proslavljate.
15. Samo da ne postrada koji od vas kao krvnik, ili kao lupež ili kao zločinac, ili kao onaj koji se miješa u tuđe poslove;
16. A ako li kao Hrišćanin, neka se ne stidi, već neka slavi Boga u ovom događaju.
17. Jer je vrijeme da se počne sud od kuće Božije; ako li se najprije od vas počne, kakav će biti pošljedak onima što se protive Božijemu jevanđeliju?
18. I kad se pravednik jedva spase, bezbožnik i grješnik gdje će se javiti?
19. Za to i koji stradaju po volji Božijoj, neka mu kao vjernome tvorcu predadu duše svoje u dobrijem djelima.
Glava 5
Starješine koje su među vama molim koji sam i sam starješina i svjedok Hristova stradanja, i imam dijel u slavi koja će se javiti:
2. Pasite stado Božije koje vam je predato, i nadgledajte ga, ne silom, nego dragovoljno, i po Bogu, niti za nepravedne dobitke, nego iz dobra srca;
3. Niti kao da vladate narodom; nego bivajte ugledi stadu;
4. I kad se javi poglavar pastirski, primićete vijenac slave koji ne će uvenuti.
5. Tako vi mladi slušajte starješine; a svi se slušajte među sobom, i stecite poniznost; jer se Bog ponositima suproti, a poniženima daje blagodat.
6. Ponizite se dakle pod silnu ruku Božiju, da vas povisi kad dođe vrijeme.
7. Sve svoje brige bacite na nj, jer se on brine za vas.
8. Budite trijezni i pazite, jer suparnik vaš, đavo, kao lav ričući hodi i traži koga da proždere.
9. Branite se od njega tvrđom u vjeri, znajući da se takova stradanja događaju vašoj braćd po svijetu.
10. A Bog svake blagodati, koji vas pozva na vječnu svoju slavu u Hristu Isusu, on da vas, pošto malo postradate, savrši, da utvrdi, da ukrijepi, da utemelji.
11. Njemu slava i država va vijek vijeka. Amin.
12. Po Silvanu, vašemu vjernom bratu, kao što mislim, pišem vam ovo malo, svjetujućd i svjedočeći da je ovo prava blagodat Božija u kojoj stojite.
13. Pozdravlja vas crkva s vama izbrana u Vavilonu, i Marko sin moj.
14. Pozdravite jedan drugoga cjelivom ljubavi. Mir vama svima u Hristu Isusu. Amin.
Druga poslanica Petrova
Glava 1
Od Simona Petra, sluge i apostola Isusa Hrista, onima što su primili s nama jednu časnu vjeru u pravdi Boga našega i spasa Isusa Hrista:
2. Blagodat i mir da vam se umnoži poznavanjem Boga i Hrista Isusa Gospoda našega.
3. Budući da su nam sve Božanstvene sile njegove, koje trebaju k životu i pobožnosti, darovane poznanjem onoga koji nas pozva slavom i dobrodjetelju,
4. Kroz koje se nama darovaše časna i prevelika obećanja, da njih radi imate dijel u Božijoj prirodi, ako utečete o tjelesnijeh želja ovoga svijeta.
5. I na samo ovo okrenite sve staranje svoje da pokažete u vjeri svojoj dobrodjetelj, a u dobrodjetelji razum,
6. A u razumu uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost,
7. A u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav.
8. Jer kad je ovo u vama, i množi se, ne će vas ostaviti lijene niti bez roda u poznanju Gospoda našega Isusa Hrista.
9. A ko nema ovoga slijep je, i pipa zaboravivši očišćenje od starijeh svojijeh grijeha.
10. Za to, braćo, postarajte se još većma da svoju službu i izbor utvrdite; jer čineći ovo ne ćete pogriješiti nikad;
11. Jer vam se tako obilno dopusti ulazak u vječno carstvo Gospoda našega i spasa Isusa Hrista.
12. Za to se neću olijeniti opominjati vam jednako ovo, ako i znate i utvrđeni ste u ovoj istini;
13. Jer mislim da je pravo dokle sam god u ovom tijelu da vas budim opominjanjem,
14. Znajući da ću skoro tijelo svoje odbaciti, kao što mi kaza i Gospod naš Isus Hristos.
15. A trudiću se svakojako da se i po rastanku mojemu možete opominjati ovoga;
16. Jer vam ne pokazasmo sile i dolaska Gospoda našega Isusa Hrista po pripovijetkama mudro izmišljenijem, nego smo sami vidjeli slavu njegovu.
17. Jer on primi od Boga oca čast i slavu kad dođe k njemu takovi glas: Ovo je sin moj ljubazni, koji je po mojoj volji.
18. I ovaj glas mi čusmo gdje siđe s neba kad bijasmo s njim na svetoj gori.
19. I imamo najpouzdaniju proročku riječ, i dobro činite što pazite na nju, kao na vidjelo koje svijetli u tamnome mjestu dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašima.
20. I ovo znajte najprije da ni jedno proroštvo književno ne biva po svome kazivanju;
21. Jer nikad proroštvo ne bi od čovječije volje, nego naučeni od svetoga Duha govoriše sveti Božiji ljudi.
Glava 2
A bijaše i lažnijeh proroka u narodu, kao što će i među vama biti lažnijeh učitelja, koji će unijeti jeresi pogibli, i odricaće se gospodara koji ih iskupi, i dovodiće sebi naglu pogibao.
2. I mnogi će poći za njihovijem nečistotama kojima će se huliti na put istine.
3. I u lakomstvu loviće vas izmišljenijem riječima. Njihov sud odavno ne docni, i pogibao njihova ne drijema.
4. Jer kad Bog ne poštedje anđela koji sagriješiše, nego ih metnu u okove mraka paklenoga, i predade da se čuvaju za sud;
5. I prvoga svijeta ne poštedje, nego sačuvavši samosmoga Noja, propovjednika pravde, navede potop na svijet bezbožnički;
6. I gradove Sodom i Gomor sažeže i razvali i osudi, i postavi ugled bezbožnicima koji bi postali;
7. I izbavi pravednoga Lota, koga osramotiše bezakonici nečistotom življenja;
8. Jer kad življaše pravednik. među njima, gledajući i slušajući bezakona djela, mučaše od dana do dana pravednu dušu;
9. Zna Gospod pobožne izbavljati od napasti, a nepravednike mučeći čuvati za dan sudni;
10. A osobito one koji idu za tjelesnijem željama nečistote, i ne mare za poglavarstvo, i koji su bezobrazni i samovoljni, i ne drkću huleći na slavu.
11. Kad anđeli, koji veću snagu i silu imaju, ne izgovaraju na njih pred Gospodom hulnoga suda;
12. A oni, kao nerazumna životinja, koja je od prirode na to stvorena da se hvata i kolje, hule na ono što ne razumiju, i u pogibli svojoj propašće
13. Primajući platu nepravde. Oni misle da je slast častiti se svaki dan; oni su sramota i grijeh, koji se hrane svojijem prijevarama, jedući s vama;
14. Imaju oči pune preljubočinstva i neprestanoga grijeha; prelašćuju neutvrđene duše; imaju srce naučeno lakomstvu, djeca kletve;
15. Ostavivši pravi put, zađoše, i idu putem Valaama Vosorova, kome omilje plata nepravedna;
16. Ali bi pokaran za svoje bezakonje: skot nijemi progovorivši glasom čovječijim zabrani bezumlje prorokovo.
17. Ovo su bezvodni izvori, i oblaci i magle koje progone vjetrovi, za koje se čuva mrak tamni va vijek.
18. Jer govoreći ponosite i lažljive riječi prelašćuju na nečistote tjelesnijeh želja one koji odskora bježe od onijeh što žive u prijevari.
19. I obećavaju im slobodu, a sami su robovi pogibli; jer koga ko nadvlada onaj mu i robuje.
20. Jer ako odbjegnu od nečistote svijeta poznanjem Gospoda i spasa našega Isusa Hrista, pa se opet zapletu u njih i budu nadvladani, bude im pošljednje gore od prvoga;
21. Jer im bješe bolje da ne poznaše puta pravde, nego li kad poznaše da se vrate natrag od svete zapovijesti koja im je predana.
22. Jer im se dogodi istinita pripovijest: Pas se povraća na svoju bljuvotinu, i: Svinja okupavši se, u kaljužu.
Glava 3
Evo vam, ljubazni, već pišem drugu poslanicu, u kojima budim napominjanjem vaš čisti razum,
2. Da se opominjete riječi koje su naprijed kazali sveti proroci, i zapovijesti svojijeh apostola od Gospoda i spasa.
3. I ovo znajte najprije da će u pošljednje dane doći rugači koji će življeti po svojijem željama,
4. I govoriti: Gdje je obećanje dolaska njegova? Jer od kako oci pomriješe sve stoji tako od početka stvorenja.
5. Jer navalice ne će da znadu da su nebesa bila otprije, i zemlja iz vode i usred vode Božijom riječi.
6. Za to tadašnji svijet bi vodom potopljen i pogibe.
7. A sadašnja nebesa i zemlja tom istom riječi zadržana su te se čuvaju za dan strašnoga suda i pogibli bezakonijeh ljudi.
8. Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao hiljada godina, i hiljada godina kao jedan dan.
9. Ne docni Gospod s obećanjem, kao što neki misle da docni; nego nas trpi, jer ne će da ko pogine, nego svi da dođu u pokajanje.
10. Ali će doći dan Gospodnji kao lupež noću, u koji će nebesa s hukom proći, a stihije će se od vatre raspasti, a zemlja i djela što su na njoj, izgorjeće.
11. Kad će se dakle ovo sve raskopati, kakovijem treba vama biti u svetom življenju i pobožnosti,
12. Čekajući i želeći da bude skorije dolazak Božijega dana, kojega će se radi nebesa spaliti i raskopati, i stihije od vatre rastopiti?
13. Ali čekamo po obećanju njegovu novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi.
14. Za to, ljubazni, čekajući ovo starajte se da vas on nađe čiste i prave u miru.
15. I trpljenje Gospoda našega držite za spasenije, kao što vam i ljubazni naš brat Pavle po danoj sebi premudrosti pisa.
16. Kao što govori o ovome i u svima svojijem poslanicama, u kojima imaju neke stvari teške razumjeti, koje nenaučeni i neutvrđeni izvrću, kao i ostala pisma, na svoju pogibao.
17. A vi dakle, ljubazni, znajući naprijed, čuvajte se da prijevarom bezakonika ne budete odvedeni s njima, i ne otpadnete od svoje tvrđe;
18. Nego napredujte u blagodati i u poznanju Gospoda našega i spasa Isusa Hrista. Njemu slava i sad i u vječna vremena. Amin.
Prva poslanica Jovanova
Glava 1
Što bješe iz početka, što čusmo, što vidjesmo očima svojima, što razmotrismo i ruke naše opipaše, o riječi života;
2. I život se javi, i vidjesmo, i svjedočimo, i javljamo vam život vječni, koji bješe u oca, i javi se nama;
3. Što vidjesmo i čusmo to javljamo vama da i vi s nama imate zajednicu; a naša je zajednica s ocem i sa sinom njegovijem Isusom Hristom.
4. I ovo vam pišemo da radost vaša bude ispunjena.
5. I ovo je obećanje koje čusmo od njega, i javljamo vama, da je Bog vidjelo, i tame u njemu nema nikakve.
6. Ako rečemo da imamo zajednicu s njim a u tami hodimo, lažemo i ne tvorimo istine.
7. Ako li u vidjelu hodimo, kao što je on sam u vidjelu, imamo zajednicu jedan s drugijem, i krv Isusa Hrista, sina njegova, očišćava nas od svakoga grijeha.
8. Ako rečemo da grijeha nemamo, sebe varamo, i istine nema u nama.
9. Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe naše, i očisti nas od svake nepravde.
10. Ako rečemo da ne sagriješismo, gradimo ga lažom, i riječ njegova nije u nama.
Glava 2
Dječice moja! ovo vam pišem da ne griješite; i ako ko sagriješi, imamo zastupnika kod oca, Isusa Hrista pravednika.
2. I on očišća grijehe naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.
3. I po tom razumijemo da ga poznasmo, ako zapovijesti njegove držimo.
4. Koji govori: Poznajem ga, a zapovijesti njegovijeh ne drži, laža je, i u njemu istine nema;
5. A koji drži riječ njegovu, u njemu je zaista ljubav Božija savršena; po tom poznajemo da smo u njemu.
6. Koji govori da u njemu stoji, i taj treba tako da hodi kao što je on hodio.
7. Ljubazni! ne pišem vam nove zapovijesti, nego zapovijest staru koju imaste iz početka. Zapovijest stara jest riječ koju čuste iz početka.
8. Opet vam pišem novu zapovijest, koja je zaista u njemu i u vama; jer tama prolazi, i vidjelo pravo već svijetli.
9. Koji govori da je u vidjelu, a mrzi na svojega brata, još je u tami.
10. Koji ljubi brata svojega, u vidjelu živi, i sablazni u njemu nema.
11. A koji mrzi na svojega brata, u tami je, i u tami hodi, i ne zna kuda ide, jer mu tama zaslijepi oči.
12. Pišem vam, dječice, da vam se opraštaju grijesi imena njegova radi.
13. Pišem vam, oci, jer poznaste onoga koji nema početka. Pišem vam, mladići, jer nadvladaste nečastivoga. Pišem vam, djeco, jer poznaste oca.
14. Pisah vam, oci, jer poznaste onoga koji je od početka. Pisah vam, mladiZćl, jer ste jaki, i riječ Božija u vama stoji, i nadvladaste nečastivoga.
15. Ne ljubite svijeta ni što je na svijetu. Ako ko ljubi svijet, nema ljubavi očine u njemu.
16. Jer sve što je na svijetu, tjelesna želja, i želja očiju, i ponos života, nije od oca, nego je od ovoga svijeta.
17. I svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje do vijeka.
18. Djeco! pošljednje je vrijeme, i kao što čuste da će doći antihrist, i sad mnogi antihristi postaše; po tom poznajemo da je pošljednji čas.
19. Od nas iziđoše, ali ne biše od nas: kad bi bili od nas onda bi ostali s nama; ali da se jave da nijesu svi od nas.
20. I vi imate pomazanje od svetoga, i znate sve.
21. Ne pisah vam kao da ne znate istine, nego što je znate, i znaše da nikakva laž nije od istine.
22. Ko je lažljivac osim onoga koji odriče da Isus nije Hristos? Ovo je antihrist, koji se odriče oca i sina.
23. Koji se god odriče sina, ni oca nema; a koji priznaje sina, i oca ima.
24. Vi dakle što čuste iz početka u vama neka stoji: ako u vama ostane što čuste iz početka, i vi ćete ostati u sinu i u ocu.
25. I ovo je obećanje koje nam on obeća, život vječni.
26. Ovo vam pisah za one koji vas varaju.
27. I vi pomazanje što primiste od njega, u vama stoji, i ne trebujete da vas ko uči; nego kako vas to samo pomazanje uči u svemu, i istinito je, i nije laž, i kao što vas nauči ostanite u njemu.
28. I sad, dječice, ostanite u njemu da imamo slobodu kad se javi, i da se ne osramotimo pred njim o njegovu dolasku.
29. Ako znate da je pravednik, poznajte da je svaki koji tvori pravdu od njega rođen.
Glava 3
Vidite kaku nam je ljubav dao otac, da se djeca Božija nazovemo i budemo; za to svijet ne poznaje nas, jer njega ne pozna.
2. Ljubazni! sad smo djeca Božija, i još se ne pokaza šta ćemo biti; nego znamo da kad se pokaže, bićemo kao i on, jer ćemo ga vidjeti kao što jest.
3. I svaki koji ovaj nad ima na njega, čisti se, kao i on što je čist.
4. Svaki koji čini grijeh i bezakonje čini: i grijeh je bezakonje.
5. I znate da se on javi da grijehe naše uzme; i grijeha u njemu nema.
6. Kojigod u njemu stoji ne griješi; kojigod griješi ne vidje ga niti ga pozna.
7. Dječice! niko da vas ne vara: koji pravdu tvori pravednik je, kao što je on pravedan;
8. Koji tvori grijeh od đavola je, jer đavo griješi od početka. Za to se javi sin Božij da raskopa djela đavolja.
9. Koji je god rođen od Boga ne čini grijeha, jer njegovo sjeme stoji u njemu, i ne može griješiti, jer je rođen od Boga.
10. Po tom se poznaju djeca Božija i djeca đavolja: kojigod ne tvori pravde, nije od Boga, i koji ne ljubi brata svojega.
11. Jer je ovo zapovijest, koju čuste iz početka, da ljubimo jedan drugoga.
12. Ne kao što Kain bješe od nečastivoga i zakla brata svojega. I za koji ga uzrok zakla? Jer djela njegova bijahu zla, a brata mu pravedna.
13. Ne čudite se, braćo moja, ako svijet mrzi na vas.
14. Mi znamo da prijeđosmo iz smrti u život, jer ljubimo braću; jer ko ne ljubi brata ostaje u smrti.
15. Svaki koji mrzi na brata svojega krvnik je ljudski; i znate da ni jedan krvnik ljudski nema u sebi vječnoga života.
16. Po tom poznasmo ljubav što on za nas dušu svoju položi: mi smo dužni polagati duše za braću.
17. Koji dakle ima bogastva ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu?
18. Dječice moja! da se ne ljubimo riječju ni jezikom, nego djelom i istinom.
19. I po tom doznajemo da smo od istine, i pred njim tješimo srca svoja.
20. Jer ako nam zazire srce naše, Bog je veći od srca našega i zna sve.
21. Ljubazni! ako nam srce naše ne zazre, slobodu imamo pred Bogom;
22. I štogod zaištemo, primićemo od njega, jer zapovijesti njegove držimo i činimo što je njemu ugodno.
23. I ovo je zapovijest njegova da vjerujemo u ime sina njegova, Isusa Hrista, i da ljubimo jedan drugoga kao što nam je dao zapovijest.
24. I koji drži zapovijesti njegove u njemu stoji, i on u njemu. I po tom doznajemo da stoji u nama, po Duhu koga nam je dao.
Glava 4
Ljubazni! ne vjerujte svakome duhu, nego kušajte duhove jesu li od Boga; jer mnogi lažni proroci iziđoše na svijet.
2. Po ovome poznajte Duha Božijega, i duha lažnoga: svaki duh koji priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, od Boga je;
3. A svaki duh koji ne priznaje da je Isus Hristos u tijelu došao, nije od Boga: i ovaj je antihristov, za kojega čuste da će doći, i sad je već na svijetu.
4. Vi ste od Boga, dječice, i nadvladaste ih, jer je veći koji je u vama, nego li koji je na svijetu.
5. Oni su od svijeta, za to govore od svijeta, i svijet ih sluša.
6. Mi smo od Boga; koji poznaje Boga sluša nas, a koji nije od Boga ne sluša nas. Po ovom poznajemo duha istine i duha prijevare.
7. Ljubazni! da ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga, i svaki koji ima ljubav od Boga je rođen, i poznaje Boga.
8. A koji nema ljubavi ne pozna Boga; jer je Bog ljubav.
9. Po tom se pokaza ljubav Božija k nama što Bog sina svojega jedinorodnoga posla na svijet da živimo krozanj.
10. U ovom je ljubav ne da mi pokazasmo ljubav k Bogu, nego da on pokaza ljubav k nama, i posla sina svojega da očisti grijehe naše.
11. Ljubazni! kad je ovako Bog pokazao ljubav k nama, i mi smo dužni ljubiti jedan drugoga.
12. Boga niko ne vidje nikad: ako imamo ljubav među sobom, Bog u nama stoji, i ljubav je njegova savršena u nama.
13. Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega.
14. I mi vidjesmo i svjedočimo da otac posla sina da spase svijet.
15. Koji prizna da je Isus sin Božij, Bog u njemu stoji i on u Bogu.
16. I mi poznasmo i vjerovasmo ljubav koju Bog ima k nama. Bog je ljubav, i koji stoji u ljubavi, u Bogu stoji i Bog u njemu stoji.
17. Tijem se ljubav u nama savršuje da imamo slobodu na dan sudni; jer kao što je on i mi smo na svijetu ovom.
18. U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah na polje; jer strah ima muku. A ko se boji nije savršen u ljubavi.
19. Da imamo mi ljubav k njemu, jer on najprije pokaza ljubav k nama.
20. Ako ko reče: Ja ljubim Boga, a mrzi na brata svojega, laža je; jer koji ne ljubi brata svojega, koga vidi, kako može ljubiti Boga, koga ne vidi?
21. I ovu zapovijest imamo od njega: koji ljubi Boga da ljubi i brata svojega.
Glava 5
Kojigod vjeruje da je Isus Hristos, od Boga je rođen; i kojigod ljubi onoga koji je rodio, ljubi i onoga koji je rođen od njega.
2. Po tom znamo da ljubimo djecu Božiju kad Boga ljubimo i njegove zapovijesti držimo.
3. Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo; i zapovijesti njegove nijesu teške.
4. Jer svaki koji je rođen od Boga pobjeđuje svijet; i vjera je naša ova pobjeda koja pobijedi svijet.
5. Ko je koji svijet pobjeđuje osim onoga koji vjeruje da je Isus sin Božij?
6. Ovo je Isus Hristos što dođe vodom i krvlju i duhom, ne samo vodom nego vodom i krvlju; i duh je koji svjedoči, jer je duh istina.
7. Jer je troje što svjedoči na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno.
8. I troje je što svjedoči na zemlji: duh, i voda, i krv; i troje je zajedno.
9. Kad primamo svjedočanstvo čovječije svjedočanstvo je Božije veće; jer je ovo svjedočanstvo Božije što svjedoči za sina svojega.
10. Koji vjeruje sina Božijega ima svjedočanstvo u sebi; koji ne vjeruje Bogu načinio ga je lažom, jer ne vjerova svjedočanstvu koje svjedoči Bog za sina svojega.
11. I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život vječni u sinu je njegovom.
12. Ko ima sina Božijega ima život; ko nema sina Božijega nema života.
13. Ovo pisah vama koji vjerujete u ime sina Božijega, da znate da imate život vječni i da vjerujete u ime sina Božijega.
14. I ovo je sloboda koju imamo k njemu da ako što molimo po volji njegovoj posluša nas.
15. I kad znamo da nas sluša štogod molimo, znamo da će nam dati što ištemo u njega.
16. Ako ko vidi brata svojega gdje griješi grijeh ne k smrti, neka moli, i daće mu život, onima koji griješe ne k smrti. Ima grijeh k smrti: za taj ne govorim da moli.
17. Svaka je nepravda grijeh; i ima grijeh ne k smrti.
18. Znamo da ni jedan koji je rođen od Boga, ne griješi, nego koji je rođen od Boga, čuva se, i nečastivi ne dohvata se do njega.
19. Znamo da smo od Boga, i sav svijet leži u zlu.
20. A znamo da sin Božij dođe, i dao nam je razum da poznamo Boga istinoga, i da budemo u istinome sinu njegovom Isusu Hristu. Ovo je istini Bog i život vječni.
21. Dječice! čuvajte se od neznaboštva. Amin.
Druga poslanica Jovanova
1. Od starješine izbranoj gospođi i djeci njezinoj, koju ja ljubim va istinu, i ne samo ja nego svi koji poznaše istinu,
2. Za istinu koja u nama stoji i biće s nama do vijeka:
3. Da bude s vama blagodat, milost, mir od Boga oca i od Gospoda Isusa Hrista, sina očina, u istini i u ljubavi.
4. Obradovah se vrlo što nađoh neke od tvoje djece koji hode u istini, kao što primismo zapovijest od oca.
5. I sad molim te, gospođo, ne kao da ti novu zapovijest pišem, nego koju imamo iz početka, da imamo ljubav među sobom.
6. I ova je ljubav da živimo po zapovijestima njegovijem. Ova je zapovijest, kao što čuste iz početka, da u njoj živite.
7. Jer mnoge varalice iziđoše na svijet koji ne priznaju Isusa Hrista da je došao u tijelu; ovo je varalica i antihrist.
8. Čuvajte se da ne izgubimo što smo zaradili, nego da primimo platu potpuno.
9. Kojigod prestupa i ne stoji u nauci Hristovoj onaj nema Boga; a koji stoji u nauci Hristovoj onaj ima i oca i sina.
10. Ako ko dolazi k vama i ove nauke ne donosi, ne primajte ga u kuću, i ne pitajte se s njim;
11. Jer ko se upita s njim, prima dijel u njegovijem zlijem djelima.
12. Mnogo bih vam imao pisati, ali ne htjedoh hartijom i mastilom; jer se nadam da ću doći k vama i iz usta u usta govoriti, da radost vaša bude ispunjena.
13. Pozdravljaju te djeca tvoje sestre izbrane. Amin.
Treća poslanica Jovanova
1. Od starješine Gaju ljubaznome, kojega ja ljubim va istinu.
2. Ljubazni! molim se Bogu da ti u svemu bude dobro, i da budeš zdrav, kao što je tvojoj duši dobro.
3. Obradovah se vrlo kad dođoše braća i posvjedočiše tvoju istinu, kako ti u istini živiš.
4. Nemam veće radosti od ove da čujem moja djeca u istini da hode.
5. Ljubazni! vjerno radiš što činiš braći i gostima,
6. Koji posvjedočiše tvoju ljubav pred crkvom; i dobro ćeš učiniti ako ih spremiš kao što treba pred Bogom.
7. Jer imena njegova radi iziđoše ne primivši ništa od neznabožaca.
8. Mi smo dakle dužni primati takove, da budemo pomagači istini.
9. Ja pisah crkvi; ali Diotref, koji želi da bude najstariji među njima, ne prima nas.
10. Za to, ako dođem, spomenuću njegova djela koja tvori ružeći nas zlijem riječima; i nije mu to dosta, nego sam braće ne prima, i zabranjuje onima koji bi htjeli da ih primaju, i izgoni ih iz crkve.
11. Ljubazni! ne ugledaj se na zlo, nego na dobro: koji dobro čini od Boga je, a koji zlo čini ne vidje Boga.
12. Dimitriju svjedočiše svi, i sama istina; a i mi svjedočimo; i znate da je svjedočanstvo naše istinito.
13. Mnogo imadoh da pišem; ali ne ću mastilom i perom da ti pišem;
14. Nego se nadam da ću te skoro vidjeti, i iz usta u usta govoriti.
15. Mir ti! Pozdravljaju te prijatelji. Pozdravi prijatelje po imenu. Amin.
Poslanica Judina
1. Od Jude, Isusa Hrista sluge, a brata Jakovljeva, zvanima, koji su osvećeni Bogom ocem i održani Isusom Hristom:
2. Milost i mir i ljubav da vam se umnoži.
3. Ljubazni! starajući se jednako da vam pišem za opšte vaše spasenije, bi mi potrebno da vam pišem moleći da se borite za pravednu vjeru, koja je jedan put dana svetima.
4. Jer se uvukoše neki bezbožni ljudi, koji su davno određeni na ovo suđenje, i Boga našega blagodat pretvaraju u nečistotu, i jedinoga gospodara Boga i Gospoda našega Isusa Hrista odriču se.
5. Ali ću vam napomenuti, kad i vi znate ovo jedan put, da Gospod izbavi narod iz zemlje Misirske, po tom pogubi one koji ne vjerovaše.
6. I anđele koji ne održaše svojega starješinstva nego ostaviše svoj stan čuva u vječnijem okovima pod mrakom za sud velikoga dana.
7. Kao što i Sodom i Gomor, i okolni njihovi gradovi, koji su se prokurvali onako kao i oni, i hodili za drugijem mesom, postaviše se za ugled i muče se u vječnom ognju:
8. Tako dakle i ovi što sanjajući tijelo pogane, a poglavarstva se odriču, i na slavu hule.
9. A Mihailo Aranđel, kad se prepiraše s đavolom i govoraše za Mojsijevo tijelo, ne smijaše prokleta suda da izgovori, nego reče: Gospod neka ti zaprijeti.
10. A ovi hule na ono što ne znadu; a što znadu po prirodi kao nerazumna životinja, u onom se raspadaju.
11. Teško njima! jer putem Kainovijem pođoše, i u prijevaru Valaamove plate padoše, i u buni Koreovoj izgiboše.
12. Ovo su oni što pogane vaše milostinje jedući s vama bez straha i gojeći se; oblaci bezvodni, koje vjetrovi prenose; jesenska drveta nerodljiva, koja su dvaput umrla i iz korijena iščupana;
13. Bijesni valovi morski, koji se pjene svojijem sramotama; zvijezde lažne, kojima se čuva mrak vječne tame.
14. Ali i za ovake prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: Gle, ide Gospod s hiljadama svetijeh anđela svojijeh
15. Da učini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost činiše, i za sve ružne riječi njihove koje bezbožni grješnici govoriše na nj.
16. Ovo su nezadovoljni vikači, koji po željama svojijem žive, i usta njihova govore ponosite riječi, i za dobitak gledaju ko je ko.
17. A vi, ljubazni, opominjte se riječi koje naprijed kazaše apostoli Gospoda našega Isusa Hrista,
18. Jer vam kazaše da će u pošljednje vrijeme postati rugači, koji će hoditi po svojijem željama i bezbožnostima.
19. Ovo su oni što se odvajaju (od jedinosti vjere), i jesu tjelesni, koji duha nemaju.
20. A vi, ljubazni, naziđujte se svojom svetom vjerom i molite se Bogu Duhom svetijem.
21. I sami sebe držite u ljubavi Božijoj, čekajući milosti Gospoda našega Isusa Hrista za život vječni.
22. I tako razlikujući jedne milujte,
23. A jedne strahom izbavljajte i iz ognja vadite; a karajte sa strahom, mrzeći i na haljinu opoganjenu od tijela.
24. A onome koji vas može sačuvati bez grijeha i bez mane, i postaviti prave pred slavom svojom u radosti,
25. Jedinome premudrome Bogu i spasu našemu, kroz Isusa Hrista Gospoda našega, slava i veličanstvo, država i vlast prije sviju vijekova i sad i u sve vijekove. Amin.
Otkrivenje Jovanovo
Glava 1
1. Otkrivenje Isusa Hrista, koje dade njemu Bog, da pokaže slugama svojima šta će skoro biti, i pokaza, poslavši po anđelu svojemu sluzi svojemu Jovanu,
2. Koji svjedoči riječ Božiju i svjedočanstvo Isusa Hrista, i štagod vidje.
3. Blago onome koji čita i onima koji slušaju riječi proroštva, i drže što je napisano u njemu; jer je vrijeme blizu.
4. Od Jovana na sedam crkava koje su u Aziji: blagodat vam i mir od onoga koji jest, i koji bješe, i koji će doći; i od sedam duhova koji su pred prijestolom njegovijem;
5. I od Isusa Hrista, koji je svjedok vjerni, i prvenac iz mrtvijeh, i knez nad carevima zemaljskima, koji nas ljubi, i umi nas od grijeha našijeh krvlju svojom;
6. I učini nas careve, i sveštenike Bogu i ocu svojemu; tome slava i država va vijek vijeka. Amin.
7. Eno, ide s oblacima, i ugledaće ga svako oko, i koji ga probodoše; i zaplakaće za njim sva koljena zemaljska. Da, zaista.
8. Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, govori Gospod, koji jest, i koji bješe, i koji će doći, svedržitelj.
9. Ja Jovan, koji sam i brat vaš i drug u nevolji i u carstvu i trpljenju Isusa Hrista, bijah na ostrvu koje se zove Patam, za riječ Božiju i za svjedočanstvo Isusa Hrista.
10. Bijah u duhu u dan nedjeljni, i čuh za sobom glas veliki kao trube koja govoraše: Ja sam alfa i omega, prvi i pošljednji;
11. I: Što vidiš napiši u knjigu, i pošlji crkvama koje su u Aziji: u Efes, i u Smirnu, i u Pergam, i u Tijatir, i u Sard, i u Filadelfiju, i u Laodikiju.
12. I obazreh se da vidim glas koji govoraše sa mnom; i obazrevši se vidjeh sedam svijetnjaka zlatnijeh,
13. I usred sedam svijetnjaka kao sina čovječijega, obučena u dugačku haljinu, i opasana po prsima pojasom zlatnijem.
14. A glava njegova i kosa bijaše bijela kao bijela vuna, kao snijeg; i oči njegove kao plamen ognjeni;
15. I noge njegove kao mjed kad se rastopi u peći; i glas njegov kao huka voda mnogajeh;
16. I držaše u svojoj desnoj ruci sedam zvijezda, i iz usta njegovijeh izlažaše mač oštar s obje strane, i lice njegovo bijaše kao što sunce sija u sili svojoj.
17. I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovijem kao mrtav, i metnu desnicu svoju na me govoreći mi: Ne boj se, ja sam prvi i pošljednji,
18. I živi; i bijah mrtav i evo sam živ va vijek vijeka, amin. I imam ključeve od pakla i od smrti.
19. Napiši dakle šta si vidio, i šta je, i šta će biti po tom;
20. Tajna sedam zvijezda koje si vidio na desnici mojoj, i sedam svijetnjaka zlatnijeh; sedam zvijezda jesu anđeli sedam crkava; i sedam svijetnjaka koje si vidio, jesu sedam crkava.
Glava 2
Anđelu Efeske crkve napiši: tako govori onaj što drži sedam zvijezda u desnici svojoj, i što hodi posred sedam svijetnjaka zlatnijeh:
2. Znam tvoja djela, i trud tvoj, i trpljenje tvoje, i da ne možeš snositi zlijeh, i iskušao si one koji govore da su apostoli a nijesu, i našao si ih lažne;
3. I podnio si mnogo, i trpljenje imaš, i za ime moje trudio si se, i nijesi sustao.
4. No imam na tebe, što si ljubav svoju prvu ostavio.
5. Opomeni se dakle otkuda si spao, i pokaj se, i prva djela čini; ako li ne, doći ću ti skoro, i dignuću svijetnjak tvoj s mjesta njegova, ako se ne pokaješ.
6. No ovo imaš što mrziš na djela Nikolinaca, na koja i ja mrzim.
7. Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daću mu da jede od drveta životnoga koje je nasred raja Božijega.
8. I anđelu crkve Smiranske napiši: tako govori prvi i pošljednji, koji bješe mrtav, i evo je živ:
9. Znam tvoja djela, i nevolju i siromaštvo (ali si bogat), i hule onijeh koji govore da su Čivuti a nijesu, nego zbornica sotonina.
10. Ne boj se ni oda šta što ćeš postradati. Gle, đavo će neke od vas metati u tamnicu, da se iskušate, i imaćete nevolju do deset dana. Budi vjeran do same smrti, i daću ti vijenac života.
11. Ko ima uho da čuje neka čuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi ne će mu nauditi druga smrt.
12. I anđelu Pergamske crkve napiši: tako govori onaj što ima mač oštar s obje strane:
13. Znam djela tvoja, i gdje živiš, gdje je prijesto sotonin; i držiš ime moje, i nijesi se odrekao vjere moje i u one dane u koje je Antipa, vjerni svjedok moj, ubijen kod vas, gdje živi sotona.
14. No imam na tebe malo, što imaš tu koji drže nauku Valaama, koji učaše Valaka da položi sablazan pred sinovima Izrailjevima, da jedu žrtve idolske, i da se kurvaju.
15. Tako imaš i ti koji drže nauku Nikolinaca, na koju ja mrzim.
16. Pokaj se dakle; ako li ne, doći ću ti skoro, i vojevaću s njima mačem usta svojijeh.
17. Ko ima uho da čuje neka čuje šta govori Duh crkvama: koji pobijedi daću mu da jede od mane sakrivene, i daću mu kamen bijel, i na kamenu novo ime napisano, kojega niko ne zna osim onoga koji primi.
18. I anđelu Tijatirske crkve napiši: tako govori sin Božij, koji ima oči svoje kao plamen ognjeni, i noge njegove kao mjed:
19. Znam tvoja djela, i ljubav, i službu, i vjeru, i trpljenje tvoje, i djela tvoja, i da pošljednjijeh ima više od prvijeh;
20. No imam na tebe malo, što dopuštaš ženi Jezaveli, koja govori da je proročica, da uči i da vara sluge moje da čine preljubu i da jedu žrtvu idolsku.
21. I dadoh joj vrijeme da se pokaje od kurvarstva svojega, i ne pokaja se.
22. Evo je ja mećem na odar, i one koji čine preljubu s njom u nevolju veliku, ako se ne pokaju od svojijeh djela.
23. I djecu njezinu pobiću na mjesto; i poznaće sve crkve da sam ja koji ispitujem srca i bubrege, i daću vam svakome po djelima vašima:
24. A vama govorim i ostalima koji su u Tijatiru koji nemaju nauke ove, i koji ne poznaju dubina sotoninijeh (kao što govore): ne ću metnuti na vas drugoga bremena,
25. Osim koje imate, držite dokle dođem.
26. I koji pobijedi i održi djela moja do kraja, daću mu vlast nad neznabošcima;
27. I pašće ih s gvozdenom palicom, i oni će se razdrobiti kao sudovi lončarski; kao i ja što primih od oca svojega;
28. I daću mu zvijezdu danicu.
29. Ko ima uho da čuje neka čuje šta govori Duh crkvama.
Glava 3
I anđelu Sardske crkve napiši: tako govori onaj što ima sedam Duhova Božijih, i sedam zvijezda: znam tvoja djela, da imaš ime da si živ, a mrtav si.
2. Straži, i utvrđuj ostale koji hoće da pomru; jer ne nađoh tvojijeh djela savršenijeh pred Bogom svojijem.
3. Opominji se dakle, kako si primio i kako si čuo, i drži i pokaj se. Ako li ne uzastražiš, doći ću na tebe kao lupež, i ne ćeš čuti u koji ću čas doći na tebe.
4. Ali imaš malo imena i u Sardu, koji ne opoganiše svojijeh haljina, i hodiće sa mnom u bijelima, jer su dostojni.
5. Koji pobijedi on će se obući u haljine bijele, i ne ću izbrisati imena njegova iz knjige života, i priznaću ime njegovo pred ocem svojijem i pred anđelima njegovima.
6. Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama.
7. I anđelu Filadelfijske crkve napiši: tako govori sveti istiniti, koji ima ključ Davidov, koji otvori i niko ne zatvori, koji zatvori i niko ne otvori.
8. Znam tvoja djela; gle, dadoh pred tobom vrata otvorena, i niko ih ne može zatvoriti; jer imaš malo sile, i držao si moju riječ, i nijesi se odrekao imena mojega.
9. Evo dajem one iz zbornice sotonine koji govore da su Čivuti a nijesu, nego lažu; evo ću ih učiniti da dođu i da se poklone pred nogama tvojima, i da poznadu da te ja ljubim.
10. Jer si održao riječ trpljenja mojega, i ja ću tebe sačuvati od časa iskušenja, koji će doći na sav vasioni svijet da iskuša one koji žive na zemlji.
11. Evo ću doći brzo: drži što imaš, da niko ne uzme vijenca tvojega.
12. Koji pobijedi učiniću ga stub u crkvi Boga svojega, i više ne će izići na polje; i napisaću na njemu ime Boga svojega, i ime novoga Jerusalima, grada Boga mojega, koji silazi s neba od Boga mojega, i ime moje novo.
13. Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama.
14. I anđelu Laodikijske crkve napiši: tako govori Amin, svjedok vjerni i istiniti, početak stvorenja Božijega:
15. Znam tvoja djela da nijesi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć!
16. Tako, budući mlak, i nijesi ni studen ni vruć, izbljuvaću te iz usta svojijeh.
17. Jer govoriš: bogat sam, i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem; a ne znaš da si ti nesrećan, i nevoljan, i siromah, i slijep, i go.
18. Svjetujem te da kupiš u mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš; i bijele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje; i masti očinjom pomaži oči svoje da vidiš.
19. Ja koje god ljubim one i karam i poučavam: postaraj se dakle, i pokaj se.
20. Evo stojim na vratima i kucam: ako ko čuje glas moj i otvori vrata, ući ću k njemu i večeraću s njime, i on sa mnom.
21. Koji pobijedi daću mu da sjede sa mnom na prijestolu mojemu, kao i ja što pobijedih i sjedoh s ocem svojijem na prijestolu njegovu.
22. Ko ima uho neka čuje šta govori Duh crkvama.
Glava 4
Po tom vidjeh: i gle, vrata otvorena na nebu, i glas prvi koji čuh kao trubu gdje govori sa mnom, reče: Popni se amo, i pokazaću ti šta će biti za ovijem.
2. I odmah bih u Duhu; i gle, prijesto stajaše na nebu, i na prijestolu sjeđaše neko.
3. I onaj što sjeđaše bijaše po viđenju kao kamen jaspis i sard; i oko prijestola bješe duga po viđenju kao smaragd.
4. I oko prijestola bijahu dvadeset i četiri prijestola; i na prijestolima vidjeh dvadeset i četiri starješine gdje sjede, obučene u bijele haljine, i imahu krune zlatne na glavama svojima.
5. I od prijestola izlažahu munje i gromovi i glasovi; i sedam žižaka ognjenijeh gorahu pred prijestolom, koje su sedam duhova Božijih.
6. I pred prijestolom bijaše stakleno more, kao kristal; i nasred prijestola i oko prijestola četiri životinje pune očiju sprijed i sastrag.
7. I prva životinja bješe kao lav, i druga životinja kao tele, i treća životinja imaše lice kao čovjek, i četvrta životinja bješe kao orao kad leti.
8. I svaka od četiri životinje imaše po šest krila naokolo, i unutra puna očiju, i mira ne imaju dan i noć govoreći: Svet, svet, svet Gospod Bog svedržitelj, koji bješe, i koji jest, i koji će doći.
9. I kad daše životinje slavu i čast i hvalu onome što sjeđaše na prijestolu, što živi va vijek vijeka,
10. Padoše dvadeset i četiri starješine pred onijem što sjeđaše na prijestolu, i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka, i metnuše krune svoje pred prijestolom govoreći:
11. Dostojan si, Gospode, da primiš slavu i čast i silu; jer si ti sazdao sve, i po volji tvojoj jest i stvoreno je.
Glava 5
I vidjeh u desnici onoga što sjeđaše na prijestolu knjigu napisanu iznutra i spolja, zapečaćenu sa sedam pečata.
2. I vidjeh anđela jaka gdje propovijeda glasom velikijem: Ko je dostojan da otvori knjigu, i da razlomi pečate njezine?
3. I niko ne mogaše ni na nebu, ni na zemlji, ni pod zemljom da otvori knjige, ni da zagleda u nju.
4. I ja plakah mnogo, što se niko ne nađe dostojan da otvori i da pročita knjigu, niti da zagleda u nju.
5. I jedan od starješina reče mi: Ne plači, evo je nadvladao lav, koji je od koljena Judina, korijen Davidov, da otvori knjigu i razlomi sedam pečata njezinijeh.
6. I vidjeh, i gle, nasred prijestola i četiri životinje, i posred starješina jagnje stajaše kao zaklano, i imaše sedam rogova, i sedam očiju, koje su sedam duhova Božijih poslanijeh po svemu svijetu.
7. I dođe i uze knjigu iz desnice onoga što sjeđaše na prijestolu.
8. I kad uze knjigu, četiri životinje i dvadeset i četiri starješine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetijeh.
9. I pjevahu pjesmu novu govoreći: Dostojan si da uzmeš knjigu, i da otvoriš pečate njezine; jer si se zaklao, i iskupio si nas Bogu krvlju svojom od svakoga koljena i jezika i naroda i plemena,
10. I učinio si nas Bogu našemu careve i sveštenike, i carovaćemo na zemlji.
11. I vidjeh, i čuh glas anđela mnogijeh oko prijestola i životinja i starješina, i bješe broj njihov hiljade hiljada,
12. Govoreći glasom velikijem: Dostojno je jagnje zaklano da primi silu i bogastvo i premudrost i jačinu i čast i slavu i blagoslov.
13. I svako stvorenje, što je na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i što je na moru, i što je u njima, sve čuh gdje govore: Onome što sjedi na prijestolu, i jagnjetu blagoslov i čast i slava i država va vijek vijeka.
14. I četiri životinje govorahu: Amin. I dvadeset i četiri starješine padoše i pokloniše se onome što živi va vijek vijeka.
Glava 6
I vidjeh kad otvori jagnje jedan od sedam pečata, i čuh jednu od četiri životinje gdje govori kao glas gromovni: Dođi i viđi.
2. I vidjeh, i gle, konj bijel, i onaj što sjeđaše na njemu imadijaše strijelu; i njemu se dade vijenac, i iziđe pobjeđujući, i da pobijedi.
3. I kad otvori drugi pečat, čuh drugu životinju gdje govori: Dođi i viđi.
4. I iziđe drugi konj riđ, i onome što sjeđaše na njemu dade se da uzme mir sa zemlje, i da ubija jedan drugoga, i dade mu se mač veliki.
5. I kad otvori treći pečat, čuh treću životinju gdje govori: Dođi i viđi. I vidjeh, i gle, konj vran, i onaj što sjeđaše na njemu imaše mjerila u ruci svojoj.
6. I čuh glas između četiri životinje gdje govori: Oka pšenice za groš, i tri oke ječma za groš; a ulja i vina ne će ni biti.
7. I kad otvori četvrti pečat, čuh glas četvrte životinje gdje govori: Dođi i viđi.
8. I vidjeh, i gle, konj blijed, i onome što sjeđaše na njemu bješe ime smrt, i pakao iđaše za njim; i njemu se dade oblast na četvrtom dijelu zemlje da ubije mačem i glađu i smrću i zvjerinjem zemaljskijem.
9. I kad otvori peti pečat, vidjeh pod oltarom duše pobijenijeh za riječ Božiju i za svjedočanstvo koje imahu.
10. I povikaše glasom velikijem govoreći: Dokle, gospodaru sveti i istiniti! ne sudiš i ne kaješ krvi naše na onima što žive na zemlji?
11. I dane biše svakome od njih haljine bijele, i rečeno im bi da počinu još malo vremena, dokle se navrše i drugari njihovi i braća njihova, koji valja da budu pobijeni kao i oni.
12. I vidjeh kad otvori šesti pečat, i gle, zatrese se zemlja vrlo, i sunce posta crno kao vreća od kostrijeti, i mjesec posta kao krv;
13. I zvijezde nebeske padoše na zemlju kao što smokva odbacuje pupke svoje kad je veliki vjetar zaljulja.
14. I nebo se izmače kao knjiga kad se savije, i svaka gora i ostrvo s mjesta svojijeh pokrenuše se.
15. I carevi zemaljski, i boljari, i bogati, i vojvode, i silni, i svaki rob, i svaki slobodnjak, sakriše se po pećinama i po kamenjacima gorskijem;
16. I govoriše gorama i kamenju: Padnite na nas, i sakrijte nas od lica onoga što sjedi na prijestolu, i od gnjeva jagnjetova.
17. Jer dođe veliki dan gnjeva njegova, i ko može ostati?
Glava 7
I po tom vidjeh četiri anđela gdje stoje na četiri ugla zemlje, i drže četiri vjetra zemaljska, da ne duše vjetar na zemlju, ni na more, niti na i kako drvo.
2. I vidjeh drugoga anđela gdje se penje od istoka sunčanoga, koji imaše pečat Boga živoga; i povika glasom velikijem na četiri anđela kojima bješe dano da kvare zemlju i more, govoreći:
3. Ne kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta, dokle zapečatim sluge Boga našega na čelima njihovima.
4. I čuh broj zapečaćenijeh, sto i četrdeset i četiri hiljade zapečaćenijeh od sviju koljena sinova Izrailjevijeh;
5. Od koljena Judina dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Ruvimova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Gadova dvanaest hiljada zapečaćenijeh;
6. Od koljena Asirova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Neftalimova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Manasijna dvanaest hiljada zapečaćenijeh;
7. Od koljena Simeunova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Levijeva dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Isaharova dvanaest hiljada zapečaćenijeh;
8. Od koljena Zavulonova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Josifova dvanaest hiljada zapečaćenijeh; od koljena Venijaminova dvanaest hiljada zapečaćenijeh.
9. Po tom vidjeh, i gle, narod mnogi, kojega ne može niko izbrojiti, od svakoga jezika i koljena i naroda i plemena, stajaše pred prijestolom i pred jagnjetom, obučen u haljine bijele, i palme u rukama njihovima.
10. I povikaše glasom velikijem govoreći: Spasenije Bogu našemu, koji sjedi na prijestolu, i jagnjetu.
11. I svi anđeli stajahu oko prijestola i starješina i četiri životinje, i padoše na lice pred prijestolom, i pokloniše se Bogu,
12. Govoreći: Amin, blagoslov i slava i premudrost i hvala i čast i sila i jačina Bogu našemu va vijek vijeka Amin.
13. I odgovori jedan od starješina govoreći mi: Ovi obučeni u bijele haljine ko su, i otkuda dođoše?
14. I rekoh mu: Gospodaru! ti znaš. I reče mi: Ovo su koji dođoše od nevolje velike, i opraše haljine svoje i ubijeliše haljine svoje u krvi jagnjetovoj.
15. Za to su pred prijestolom Božijim, i služe mu dan i noć u crkvi njegovoj; i onaj što sjedi na prijestolu useliće se u njih.
16. Više ne će ogladnjeti ni ožednjeti, i ne će na njih pasti sunce, niti i kakva vrućina.
17. Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašće ih, i uputiće ih na izvore žive vode; i Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh.
Glava 8
I kad otvori sedmi pečat, posta tišina na nebu oko po sahata.
2. I vidjeh sedam anđela koji stajahu pred Bogom, i dade im se sedam truba.
3. I drugi anđeo dođe, i stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i bijaše mu dano mnogo tamjana da da molitvama sviju svetijeh na oltar zlatni pred prijestolom.
4. I dim od kađenja u molitvama svetijeh iziđe od ruke anđelove pred Boga.
5. I uze anđeo kadionicu, i napuni je ognja s oltara, i baci je na zemlju, i postaše glasovi i gromovi i sijevanje munja i tresenje zemlje.
6. I sedam anđela koji imahu sedam truba, pripraviše se da zatrube.
7. I prvi anđeo zatrubi, i posta grad i oganj, smiješani s krvlju, i padoše na zemlju; i trećina drva izgorje, i svaka trava zelena izgorje.
8. I drugi anđeo zatrubi, i kao velika gora ognjem zapaljena pade u more; i trećina mora posta krv.
9. I umrije trećina stvorenja koje živi u moru, i trećina lađi propade.
10. I treći anđeo zatrubi, i pade s neba velika zvijezda, koja goraše kao svijeća, i pade na trećinu rijeka i na izvore vodene.
11. I ime zvijezdi bješe Pelen; i trećina voda posta pelen, i mnogi ljudi pomriješe od voda, jer bijahu grke.
12. I četvrti anđeo zatrubi, i udarena bi trećina sunca, i trećina mjeseca, i trećina zvijezda, da pomrča trećina njihova, i trećina dana da ne svijetli, tako i noći.
13. I vidjeh, i čuh jednoga anđela gdje leti posred neba i govori glasom velikijem: Teško, teško, teško onima koji žive na zemlji od ostalijeh glasova trubnijeh trojice anđela, koji će trubiti.
Glava 9
I peti anđeo zatrubi, i vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se ključ od studenca bezdana;
2. I otvori studenac bezdana, i iziđe dim iz studenca kao dim velike peći, i pocrnje sunce i nebo od dima studenčeva;
3. I iz dima iziđoše skakavci na zemlju, i dade im se oblast, kao što i skorpije imaju oblast na zemlji.
4. I reče im se da ne ude travi zemaljskoj, niti i kakoj zeleni, niti i kaku drvetu, nego samo ljudima koji nemaju pečata Božijega na čelima svojima.
5. I dade im se da ih ne ubijaju, nego da ih muče pet mjeseci; i mučenje njihovo bijaše kao mučenje skorpijno kad ujede čovjeka;
6. I u te dane tražiće ljudi smrt, i ne će je naći; i željeće da umru, i smrt će od njih bježati.
7. I skakavci bijahu kao konji spremljeni na boj; i na glavama njihovima kao krune od zlata, i lica njihova kao lica čovječija.
8. I imahu kose kao kose ženske, i zubi njihovi bijahu kao u lavova;
9. I imahu oklope kao oklope gvozdene, i glas krila njihovijeh bijaše kao glas kola kad mnogi konji trče na boj;
10. I imahu repove kao skorpijne, i žalci bijahu na repovima njihovima; i dana im bješe oblast da ude ljudima pet mjeseci.
11. I imahu nad sobom cara anđela bezdana kojemu je ime Čivutski Avadon, a Grčki Apolion.
12. Jedno zlo prođe, evo idu još dva zla za ovijem.
13. I šesti anđeo zatrubi, i čuh glas jedan od četiri roglja zlatnoga oltara, koji je pred Bogom,
14. Gdje govori šestome anđelu koji imaše trubu: Odriješi četiri anđela koji su svezani kod rijeke velike Eufrata.
15. I biše odriješena četiri anđela koji bijahu pripravljeni na sahat, i dan, i mjesec, i godinu, da pobiju trećinu ljudi.
16. I broj vojnika na konjma bijaše dvjesta hiljada hiljada; i čuh broj njihov.
17. I tako vidjeh u utvari konje, i one što sjeđahu na njima, koji imahu oklope ognjene i plavetne i sumporne; i glave konja njihovijeh bijahu kao glave lavova, i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor.
18. I od ova tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlažaše iz usta njihovijeh.
19. Jer sila konja bješe u ustima njihovima, i u repovima njihovima; jer repovi njihovi bijahu kao zmije i imahu glave, i njima uđahu.
20. I ostali ljudi koji ne biše pobijeni zlima ovima, ne pokajaše se od djela ruku svojijeh, da se ne poklanjaju đavolima, ni idolima zlatnima i srebrnima i mjedenima i kamenima i drvenima, koji ni mogu vidjeti, ni čuti, ni hoditi;
21. Niti se pokajaše od ubistva svojijeh, ni od čaranja svojijeh, ni od kurvarstva svojega, ni od krađa svojijeh.
Glava 10
I vidjeh drugoga anđela jaka gdje silazi s neba, koji bješe obučen u oblak, i duga bješe na glavi njegovoj, i lice njegovo bješe kao sunce, i noge njegove kao stubovi ognjeni;
2. I imaše u ruci svojoj knjižicu otvorenu, i metnu nogu svoju desnu na more, a lijevu na zemlju.
3. I povika glasom velikijem, kao lav kad riče; i kad on povika, govoriše sedam gromova glasove svoje.
4. I kad govoriše sedam gromova glasove svoje, šćadijah da pišem; i čuh glas s neba koji mi govori: Zapečati šta govoriše sedam gromova, i ovo ne piši.
5. I anđeo kojega vidjeh gdje stoji na moru i na zemlji, podiže ruku svoju k nebu,
6. I zakle se onijem koji živi va vijek vijeka, koji sazda nebo i što je na njemu, i zemlju i što je na njoj, i more i što je u njemu, da vremena već ne će biti;
7. Nego u dane glasa sedmoga anđela, kad zatrubi, onda će se svršiti tajna Božija, kao što javi svojijem slugama prorocima.
8. I glas koji čuh s neba, opet progovori sa mnom i reče: Idi i uzmi knjižicu otvorenu iz ruke onoga anđela što stoji na moru i na zemlji.
9. I otidoh k anđelu, i rekoh mu: Daj mi knjižicu. I reče mi: Uzmi i izjedi je; i grka će biti u trbuhu tvojemu, ali u ustima biće ti slatka kao med.
10. I uzeh knjižicu iz ruke anđelove, i izjedoh je; i bješe u ustama mojima kao med slatka, a kad je izjedoh, bijaše grka u trbuhu mojemu.
11. I reče mi: Valja ti opet prorokovati narodima i plemenima i jezicima i carevima mnogima.
Glava 11
I dade mi se trska kao palica, govoreći: Ustani i izmjeri crkvu Božiju i oltar, i one što se klanjaju u njoj;
2. A portu što je izvan crkve, izbaci na polje, niti je mjeri, jer je dana neznabošcima; i grad sveti gaziće četrdeset i dva mjeseca.
3. I daću dvojici svojijeh svjedoka, i proricaće hiljadu i dvjesta i šezdeset dana obučeni u vreće.
4. Ovi su dvije masline i dva žiška što stoje pred gospodarom zemaljskijem.
5. I ako im ko nepravdu učini, oganj izilazi iz usta njihovijeh, i poješće neprijatelje njihove; i ko htjedbude da im učini na žao onaj valja da bude ubijen.
6. I ovi će imati vlast da zatvore nebo, da ne padne dažd na zemlju u dane njihova proricanja; i imaće vlast nad vodama, da ih pretvaraju u krv, i da udare zemlju svakom mukom, kadgod htjedbudu.
7. I kad svrše svjedočanstvo svoje, onda će zvijer što izlazi iz bezdana učiniti s njima rat, i pobijediće ih i ubiće ih.
8. I tjelesa njihova ostaviće na ulici grada velikoga, koji se duhovno zove Sodom i Misir, gdje i Gospod naš razapet bi.
9. I gledaće neki od naroda i plemena i jezika i koljena tjelesa njihova tri dana i po, i ne će dati da se njihova tjelesa metnu u grobove.
10. I koji žive na zemlji, obradovaće se i razveseliće se za njih, i slaće dare jedan drugome, jer ova dva proroka mučiše one što žive na zemlji.
11. I poslije tri dana i po duh života od Boga uđe u njih; i staše oba na nogama svojima, i strah veliki napade na one koji ih gledahu.
12. I čuše glas veliki s neba, koji im govori: Iziđite amo. I iziđoše na nebo na oblacima, i vidješe ih neprijatelji njihovi.
13. I u taj čas zatrese se zemlja vrlo, i deseti dijel grada pade, i tresenje zemlje pobi sedam hiljada imena čovječijih; i ostali se uplašiše, i daše slavu Bogu nebeskome.
14. Zlo drugo prođe; evo zlo treće ide brzo.
15. I sedmi anđeo zatrubi, i postaše veliki glasovi na nebesima govoreći: Posta carstvo svijeta Gospoda našega i Hrista njegova, i carovaće va vijek vijeka.
16. I dvadeset i četiri starješine koje sjeđahu pred Bogom na prijestolima svojima, padoše na lica svoja i pokloniše se Bogu.
17. Govoreći: Hvalimo te Gospode Bože svedržitelju, koji jesi, i bješe, i bićeš, što si primio silu svoju veliku, i caruješ.
18. I neznabošci se prognjeviše, i dođe gnjev tvoj i vrijeme mrtvima da se sudi, i da se da plata slugama tvojima, prorocima i svetima, i onima koji se boje imena tvojega, malima i velikima, i da se pogube oni koji zemlju pogubiše.
19. I otvori se crkva Božija na nebu, i pokaza se ćivot zavjeta njegova u crkvi njegovoj; i biše sijevanja munja, i glasovi, i gromovi, i tresenje zemlje, i grad veliki.
Glava 12
I znak veliki pokaza se na nebu: žena obučena u sunce, i mjesec pod nogama njezinijem, i na glavi njezinoj vijenac od dvanaest zvijezda.
2. I bješe trudna, i vikaše od muke, i mučaše se da rodi.
3. I pokaza se drugi znak na nebu, i gle, velika crvena aždaha, koja imaše sedam glava, i deset rogova; i na glavama njezinijem sedam kruna;
4. I rep njezin odvuče trećinu zvijezda nebeskijeh, i baci ih na zemlju. I aždaha stajaše pred ženom koja šćaše da se porodi, da joj proždere dijete kad rodi.
5. I rodi muško, sina, koji će pasti sve narode s palicom gvozdenom; i dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolu njegovu.
6. A žena uteče u pustinju gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da se onamo hrani hiljadu i dvjesta i šezdeset dana.
7. I posta rat na nebu. Mihailo i anđeli njegovi udariše na aždahu, i bi se aždaha i anđeli njezini.
8. I ne nadvladaše, i više im se ne nađe mjesta na nebu.
9. I zbačena bi aždaha velika, stara zmija, koja se zove đavo i sotona, koji vara sav vasioni svijet, i zbačena bi na zemlju, i anđeli njezini zbačeni biše s njom.
10. I čuh glas veliki na nebu koji govori: Sad posta spasenije i sila i carstvo Boga našega, i oblast Hrista njegova; jer se zbaci opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noć.
11. I oni ga pobijediše krvlju jagnjetovom i riječju svjedočanstva svojega, i ne mariše za život svoj do same smrti.
12. Za to veselite se nebesa i vi koji živite na njima. Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima.
13. I kad vidje aždaha da zbačena bi na zemlju, gonjaše ženu koja rodi muško.
14. I ženi dana biše dva krila orla velikoga da leti u pustinju na svoje mjesto, gdje će se hraniti vrijeme i vremena i po vremena, sakrivena od lica zmijina.
15. I ispusti zmija za ženom iz usta svojijeh vodu kao rijeku, da je utopi u rijeci.
16. I pomože zemlja ženi, i otvori zemlja usta svoja, i proždrije rijeku koju ispusti zmija iz usta svojijeh.
17. I razgnjevi se zmija na ženu, i otide da se pobije s ostalijem sjemenom njezinijem, koje drži zapovijesti Božije i ima svjedočanstvo Isusa Hrista.
Glava 13
I stadoh na pijesku morskome; i vidjeh zvijer gdje izlazi iz mora, koja imaše sedam glava, i rogova deset, i na rogovima njezinijem deset kruna, a na glavama njezinijem imena hulna.
2. I zvijer koju vidjeh bijaše kao ris, i noge joj kao u medvjeda, i usta njezina kao usta lavova, i dade joj zmija silu svoju, i prijestol svoj, i oblast veliku.
3. I vidjeh jednu od glava njezinijeh kao ranjenu na smrt, i rana smrti njezine izliječi se. I čudi se sva zemlja iza zvijeri, i pokloniše se zmiji, koja dade oblast zvijeri.
4. I pokloniše se zvijeri govoreći: Ko je kao zvijer? i ko može ratovati s njom?
5. I dana joj biše usta koja govore velike stvari i huljenja, i dana joj bi oblast da čini četrdeset i dva mjeseca.
6. I otvori usta svoja za huljenje na Boga, da huli na ime njegovo, i na kuću njegovu, i na one koji žive na nebu.
7. I dano joj bi da se bije sa svetima, i da ih pobijedi; i dana joj bi oblast nad svakijem koljenom i narodom i jezikom i plemenom.
8. I pokloniše joj se svi koji žive na zemlji kojima imena nijesu zapisana u životnoj knjizi jagnjeta, koje je zaklano od postanja svijeta.
9. Ako ko ima uho neka čuje.
10. Ko u ropstvo vodi, biće u ropstvo odveden; ko nožem ubije, valja da on nožem bude ubijen. Ovdje je trpljenje i vjera svetijeh.
11. I vidjeh drugu zvijer gdje izlazi iz zemlje, i imaše dva roga kao u jagnjeta; i govoraše kao aždaha.
12. I svu vlast prve zvijeri činjaše pred njom; i učini da zemlja i koji žive na njoj pokloni se prvoj zvijeri kojoj se iscijeli rana smrtna.
13. I učini čudesa velika, i učini da i oganj silazi s neba na zemlju pred ljudima.
14. I vara one koji žive na zemlji znacima, koji joj biše dani da čini pred zvijeri, govoreći onima što žive na zemlji da načine ikonu zvijeri koja imade ranu smrtnu i osta živa.
15. I bi joj dano da dade duh ikoni zvijerinoj, da progovori ikona zvijerina, i da učini da se pobiju koji se god ne poklone ikoni zvijerinoj.
16. I učini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove, te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelima njihovima,
17. Da niko ne može ni kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ili ime zvijeri, ili broj imena njezina.
18. Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuni broj zvijeri: jer je broj čovjekov, i broj njezin šest stotina i šezdeset i šest.
Glava 14
I vidjeh, i gle, jagnje stajaše na gori Sionskoj, i s njim sto i četrdeset i četiri hiljade, koji imahu ime oca njegova napisano na čelima svojima.
2. I čuh glas s neba kao glas voda mnogijeh, i kao glas groma velikoga; i čuh glas gudača koji guđahu u gusle svoje.
3. I pjevahu kao novu pjesnu pred prijestolom i pred četiri životinje i pred starješinama; i niko ne mogaše naučiti pjesne, osim onijeh sto i četrdeset i četiri hiljade koji su otkupljeni sa zemlje.
4. Ovo su koji se ne opoganiše sa ženama, jer su djevstvenici; oni idu za jagnjetom kudgod ono pođe. Ovi su kupljeni od ljudi prvenci Bogu i jagnjetu.
5. I u njihovijem ustima ne nađe se prijevara, jer su bez mane pred prijestolom Božijim.
6. I vidjeh drugoga anđela gdje leti posred neba, koji imaše vječno jevanđelije da objavi onima koji žive na zemlji, i svakome plemenu i jeziku i koljenu i narodu,
7. I govoraše velikijem glasom: Bojte se Boga, i podajte mu slavu, jer dođe čas suda njegova; i poklonite se onome koji je stvorio nebo i zemlju i more i izvore vodene.
8. I drugi anđeo za njim ide govoreći: Pade, pade Vavilon grad veliki: jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode.
9. I treći anđeo za njim ide govoreći glasom velikijem: Ko se god pokloni zvijeri i ikoni njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili na ruku svoju,
10. I on će piti od vina gnjeva Božijega, koje je nepomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova, i biće mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred jagnjetom.
11. I dim mučenja njihova izlaziće va vijek vijeka; i ne će imati mira dan i noć koji se poklanjaju zvijeri i ikoni njezinoj, i koji primaju žig imena njezina.
12. Ovdje je trpljenje svetijeh, koji drže zapovijesti Božije i vjeru Isusovu.
13. I čuh glas s neba gdje mi govori: Napiši: blago mrtvima koji umiru u Gospodu od sad. Da, govori Duh, da počinu od trudova svojijeh; jer djela njihova idu za njima.
14. I vidjeh, i gle, oblak bijel, i na oblaku sjeđaše kao sin čovječij, i imaše na glavi svojoj krunu zlatnu, i u ruci svojoj srp oštar.
15. I drugi anđeo iziđe iz crkve vičući velikijem glasom onome što sjedi na oblaku: Zamahni srpom svojijem i žnji, jer dođe vrijeme da se žnje, jer se osuši žito zemaljsko.
16. I onaj što sjeđaše na oblaku baci srp svoj na zemlju, i požnjevena bi zemlja.
17. I drugi anđeo iziđe iz crkve što je na nebu, i imaše i on kosijer oštar.
18. I drugi anđeo iziđe iz oltara, koji imaše oblast nad ognjem, i povika s velikom vikom onome koji imaše kosijer oštri, govoreći: Zamahni kosijerom svojijem oštrijem, i odreži grožđe vinograda zemaljskoga; jer već sazreše puca njegova.
19. I baci anđeo kosijer svoj na zemlju, i obra vinograd zemaljski, i metnu u kacu velikoga gnjeva Božijega.
20. I otoči se kaca izvan grada, i iziđe krv iz kace tja do uzda konjma hiljadu i šest stotina potrkališta.
Glava 15
I vidjeh drugi veliki znak na nebu i čudo: sedam anđela koji imahu sedam pošljednjijeh zala, jer se u njima savrši gnjev Božij.
2. I vidjeh kao stakleno more smiješano s ognjem, i one što pobijediše zvijer i ikonu njezinu, i žig njezin, i broj imena njezina, gdje stoje na moru staklenome i imaju gusle Božije;
3. I pjevaju pjesnu Mojsija sluge Božijega, i pjesnu jagnjetovu, govoreći: Velika su i divna djela tvoja, Gospode Bože svedržitelju, pravedni su i istiniti putovi tvoji, care svetijeh.
4. Ko se ne će pobojati tebe, Gospode, i proslaviti ime tvoje? Jer si ti jedan svet; jer će svi neznabošci doći i pokloniti se pred tobom; jer se tvoji sudovi javiše.
5. I poslije ovoga vidjeh, i gle, otvori se crkva skinije svjedočanstva na nebu,
6. I iziđoše sedam anđela iz crkve, koji imahu sedam zala, obučeni u čiste i bijele haljine od platna, i opasani po prsima pojasima zlatnijem;
7. I jedna od četiri životinje dade sedmorici anđela sedam čaša zlatnijeh napunjenijeh gnjeva Boga, koji živi va vijek vijeka.
8. I napuni se crkva dima od slave Božije i od sile njegove; i niko ne mogaše doći u crkvu, dok se ne svrši sedam zala sedmorice anđela.
Glava 16
I čuh glas veliki iz crkve gdje govori sedmorici anđela: Idite i izlijte sedam čaša gnjeva Božijega na zemlju.
2. I otide prvi anđeo, i izli čašu svoju na zemlju; i postaše rane zle i ljute na ljudima koji imaju žig zvijerin i koji se klanjaju ikoni njezinoj.
3. I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i posta krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru.
4. I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene; i posta krv.
5. I čuh anđela vodenoga gdje govori: Pravedan si Gospode, koji jesi, i koji bješe, i svet, što si ovo sudio;
6. Jer proliše krv svetijeh i proroka, i krv si im dao da piju, jer su zaslužili.
7. I čuh drugoga iz oltara gdje govori: Da, Gospode Bože svedržitelju, istiniti su i pravi sudovi tvoji.
8. I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem.
9. I opališe se ljudi od velike vrućine, i huliše na ime Boga, koji ima oblast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slavu.
10. I peti anđeo izli čašu svoju na prijesto zvijerin; i carstvo njezino posta tamno, i žvatahu jezike svoje od bola.
11. I huliše na ime Boga nebeskoga od bola i od rana svojijeh, i ne pokajaše se od djela svojijeh.
12. I šesti anđeo izli čašu svoju na veliku rijeku Eufrat; i presahnu voda njezina, da se pripravi put carevima od istoka sunčanoga.
13. I vidjeh iz usta aždahinijeh, i iz usta zvijerinijeh, i iz usta lažnoga proroka, gdje iziđoše tri nečista duha, kao žabe.
14. Jer su ovo duhovi đavolski, koji čine čudesa, i izlaze k carevima svega vasionoga svijeta da ih skupe na boj za onaj veliki dan Boga svedržitelja.
15. Evo idem kao lupež; blago onome koji je budan i koji čuva haljine svoje, da go ne hodi i da se ne vidi sramota njegova.
16. I sabra ih na mjesto, koje se Čivutski zove Armagedon.
17. I sedmi anđeo izli čašu svoju po nebu, i iziđe glas veliki iz crkve nebeske od prijestola govoreći: Svrši se.
18. I biše sijevanja munja i gromovi, i glasovi, i bi veliko tresenje zemlje, kakovo nikad ne bi od kako su ljudi na zemlji, toliko tresenje, tako veliko.
19. I grad veliki razdijeli se na tri dijela, i gradovi neznabožački padoše; i Vavilon veliki spomenu se pred Bogom da mu da čašu vina ljutoga gnjeva svojega.
20. I sva ostrva pobjegoše, i gore se ne nađoše,
21. I grad veliki kao glava pade s neba na ljude; i ljudi huliše na Boga od zla gradnoga, jer je velika muka njegova vrlo.
Glava 17
I dođe jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša, i govori sa mnom govoreći mi: Hodi da ti pokažem sud kurve velike, koja sjedi na vodama mnogima;
2. S kojom se kurvaše carevi zemaljski, i koji žive na zemlji opiše se vinom kurvarstva njezina.
3. I uvede me duhom u pusto mjesto; i vidjeh ženu gdje sjedi na zvijeri crvenoj koja bješe puna imena hulnijeh i imaše sedam glava i deset rogova.
4. I žena bješe obučena u porfiru i skerlet i nakićena zlatom i kamenjem dragijem i biserom, i imaše čašu zlatnu u ruci svojoj punu mrzosti i poganštine kurvarstva svojega;
5. I na čelu njezinu napisano ime: Tajna, Vavilon veliki, mati kurvama i mrzostima zemaljskima.
6. I vidjeh ženu pijanu od krvi svetijeh i od krvi svjedoka Isusovijeh; i začudih se čudom velikijem kad je vidjeh.
7. I reče mi anđeo: Šta se čudiš? Ja ću ti kazati tajnu ove žene, i zvjeri što je nosi i ima sedam glava i deset rogova.
8. Zvijer koju si vidio, bješe i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast; i udiviće se koji žive na zemlji, kojima imena napisana nijesu u knjigu života od postanja svijeta, kad vide zvijer, koja bješe, i nije, i doći će opet.
9. Ovdje je um, koji ima mudrost. Sedam glava, to su sedam gora na kojima žena sjedi.
10. I jesu sedam careva. Pet je njih palo, i jedan jest, a drugi još nije došao; i kad dođe za malo će ostati.
11. I zvijer koja bješe i nije, i ona je osmi, i jest od sedmorice, i u propast ide.
12. I deset rogova, koje si vidio, to su deset careva, koji carstvo još ne primiše, nego će oblast kao carevi na jedno vrijeme primiti sa zvijeri.
13. Ovi jednu volju imaju, i silu i oblast svoju daće zvijeri.
14. Ovi će se pobiti s jagnjetom, i jagnje će ih pobijediti, jer je gospodar nad gospodarima i car nad carevima; i koji su s njim, jesu pozvani i izbrani i vjerni.
15. I reče mi: Vode, što si vidio, gdje sjedi kurva, ono su ljudi i narodi, i plemena i jezici.
16. I deset rogova, što si vidio na zvijeri, oni će omrznuti na kurvu, i opustošiće je i ogoluzniti, i meso njezino poješće i sažeći će je ognjem.
17. Jer je Bog dao u srca njihova da učine volju njegovu, i da učine volju jednu, i da dadu carstvo svoje zvijeri, dok se svrše riječi Božije.
18. I žena, koju si vidio, jest grad veliki, koji ima carstvo nad carevima zemaljskima.
Glava 18
M poslije ovoga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba, koji imaše oblast veliku; i zemlja se zasvijetli od slave njegove.
2. I povika jakijem glasom govoreći: Pade, pade Vavilon veliki, i posta stan đavolima, i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica sviju ptica nečistijeh i mrskijeh; jer otrovnijem vinom kurvarstva svojega napoji sve narode;
3. I carevi zemaljski s njom se kurvaše, i trgovci zemaljski obogatiše se od bogastva slasti njezine.
4. I čuh glas drugi s neba koji govori: Iziđite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine, i da vam ne naude zla njezina.
5. Jer grijesi njezini dopriješe tja do neba, i Bog se opomenu nepravde njezine.
6. Platite joj kao što i ona plati vama, i podajte joj dvojinom onoliko po djelima njezinima: kojom čašom zahvati vama zahvatajte joj po dva puta onoliko.
7. Koliko se proslavi i nasladi toliko joj podajte muka i žalosti; jer govori u srcu svojemu: sjedim kao carica, i nijesam udovica, i žalosti ne ću vidjeti.
8. Za to će u jedan dan doći zla njezina: smrt i plač i glad, i sažeći će se ognjem; jer je jak Gospod Bog koji joj sudi.
9. I zaplakaće i zajaukati za njom carevi zemaljski koji se s njom kurvaše i bjesniše, kad vide dim gorenja njezina,
10. Iz daleka stojeći od straha muka njezinijeh i govoreći: Jaoh! jaoh! grade veliki Vavilone, grade tvrdi, jer u jedan čas dođe sud tvoj!
11. I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihovijeh tovara niko više ne kupuje;
12. Tovara zlata i srebra i kamenja dragoga i bisera i uzvoda i porfire i svile i skerleta, i svakoga mirisnog drveta, i svakojakijeh sudova od fildiša, i svakojakijeh sudova od najskupljega drveta, mjedi i gvožđa i mermera,
13. I cimeta i tamjana i mira i livana, i vina i ulja, i nišesteta i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i tjelesa i duša čovječijih.
14. I voća želja duše tvoje otidoše od tebe, i sve što je masno i dobro otide od tebe, i više ga ne ćeš naći.
15. Trgovci koji se ovijem tovarima obogatiše od nje, staće iz daleka od straha mučenja njezina, plačući i jaučući,
16. I govoreći: Jaoh! jaoh! grade veliki, obučeni u svilu i porfiru i skerlet, i nakićeni zlatom i kamenjem dragijem i biserom;
17. Jer u jedan čas pogibe toliko bogastvo! I svi gospodari od lađi, i sav narod u lađama, i lađari, i kojigod rade na moru, stadoše iz daleka,
18. I vikahu, vidjevši dim gorenja njezina, i govorahu: Ko je bio kao ovaj grad veliki?
19. I baciše prah na glave svoje, i povikaše plačući i ridajući, govoreći: Jaoh! jaoh! grade veliki, u kome se obogatiše svi koji imaju lađe na moru od bogastva njegova, jer u jedan čas opustje!
20. Veseli se nad njim nebo, i sveti apostoli i proroci, jer Bog pokaja sud vaš na njemu.
21. I uze jedan anđeo jak kamen veliki, kao kamen vodenični, i baci u more govoreći: Tako će sa hukom biti bačen Vavilon grad veliki, i ne će se više naći;
22. I glas gudača i pjevača i svirača i trubača ne će se više čuti u tebi; i nikakav majstor ni od kakva zanata ne će se više naći u tebi, i huka kamenja vodeničnoga ne će se čuti u tebi;
23. I vidjelo žiška ne će se više svijetliti u tebi, i glas ženika i nevjeste ne će više biti čuven u tebi; jer trgovci tvoji bijahu boljari zemaljski, jer tvojijem čaranjem prevareni biše svi narodi.
24. I u njemu se nađe krv proročka i svetijeh, i sviju koji su pobijeni na zemlji.
Glava 19
I poslije ovoga čuh glas veliki naroda mnogoga na nebu gdje govori: Aliluja! spasenije i slava i čast i sila Gospodu našemu;
2. Jer su istiniti i pravi sudovi njegovi, što je osudio kurvu veliku, koja pokvari zemlju kurvarstvom svojijem, i pokajao krv slugu svojijeh od ruke njezine.
3. I drugom rekoše: Aliluja! I dim njezin izlažaše va vijek vijeka.
4. I padoše dvadeset i četiri starješine, i četiri životinje, i pokloniše se Bogu koji sjeđaše na prijestolu, govoreći: Amin, aliluja!
5. I glas iziđe od prijestola koji govori: Hvalite Boga našega sve sluge njegove, i koji ga se bojite, i mali i veliki.
6. I čuh kao glas naroda mnogoga, i kao glas voda mnogijeh, i kao glas gromova jakijeh, koji govore: Aliluja! jer caruje Gospod Bog svedržitelj.
7. Da se radujemo i veselimo, i da damo slavu njemu; jer dođe svadba jagnjetova, i žena njegova pripravila se;
8. I dano joj bi da se obuče u svilu čistu i bijelu: jer je svila pravda svetijeh.
9. I reče mi: Napiši: blago onima koji su pozvani na večeru svadbe jagnjetove. I reče mi: Ove su riječi istinite Božije.
10. I padnuvši pred nogama njegovima poklonih mu se; i reče mi: Gle, nemoj, ja sam sluga kao i ti i braća tvoja koja imaju svjedočanstvo Isusovo. Bogu se pokloni; jer je svjedočanstvo Isusovo Duh proroštva.
11. I vidjeh nebo otvoreno, i gle, konj bijel, i koji sjeđaše na njemu zove se vjeran i istinit, i sudi po pravdi i vojuje.
12. A oči su mu kao plamen ognjeni, i na glavi njegovoj krune mnoge, i imaše ime napisano, kojega niko ne zna do on sam.
13. I bješe obučen u haljinu crvenu od krvi, i ime se njegovo zove: Riječ Božija.
14. I vojske nebeske iđahu za njim na konjma bijelijem, obučene u svilu bijelu i čistu.
15. I iz usta njegovijeh iziđe mač oštar, da njime pobije neznabošce; i on će ih pasti s palicom gvozdenom, i on gazi kacu vina srdnje i gnjeva Boga svedržitelja.
16. I ima na haljini i na stegnu svome ime napisano: Car nad carevima i gospodar nad gospodarima.
17. I vidjeh jednoga anđela gdje stoji na suncu i povika glasom velikijem govoreći svima pticama koje lete ispod neba: Dođite i skupite se na veliku večeru Božiju,
18. Da jedete mesa od careva, i mesa od vojvoda, i mesa od junaka, i mesa od konja i od onijeh koji sjede na njima, i mesa od sviju slobodnjaka i robova, i od malijeh i velikijeh.
19. I vidjeh zvijer i careve zemaljske i vojnike njihove skupljene da se pobiju s onijem što sjedi na konju i s vojskama njegovijem.
20. I bi uhvaćena zvijer, i s njom lažni prorok koji učini pred njim znake kojima prevari o ne koji primiše žig zvijerin koji se poklanjaju ikoni njezinoj: živi biše bačeni oboje u jezero ognjeno, koje gori sumporom.
21. A ostali pobijeni biše mačem onoga što sjedi na konju, koji iziđe iz usta njegovijeh: i sve se ptice nasitiše od mesa njihova.
Glava 20
I vidjeh anđela gdje silazi s neba, koji imaše ključ od bezdana i verige velike u ruci svojoj.
2. I uhvati aždahu, staru zmiju, koja je đavo i sotona, i sveza je na hiljadu godina,
3. I u bezdan badi je, i zatvori je, i zapečati nad njom, da više ne prelašćuje naroda, dok se ne navrši hiljadu godina; i po tom valja da bude odriješena na malo vremena.
4. I vidjeh prijestole, i sjeđahu na njima, i dade im se sud, i duše isječenijeh za svjedočanstvo Isusovo i za riječ Božiju, koji se ne pokloniše zvijeri ni ikoni njezinoj, i ne primiše žiga na čelima svojima i na ruci svojoj; i oživlješe i carovaše s Hristom hiljadu godina.
5. A ostali mrtvaci ne oživlješe, dokle se ne svrši hiljada godina. Ovo je prvo vaskrsenije.
6. Blažen je i svet onaj koji ima dijel u prvom vaskrseniju: nad njima druga smrt nema oblasti, nego će biti sveštenici Bogu i Hristu, i carovaće s njim hiljadu godina.
7. I kad se svrši hiljada godina, pustiće se sotona iz tamnice svoje,
8. I izići će da vara narode po sva četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, da ih skupi na boj, kojijeh je broj kao pijesak morski.
9. I iziđoše na širinu zemlje, i opkoliše oko svetijeh, i grad ljubazni; i siđe oganj od Boga s neba, i pojede ih.
10. I đavo koji ih varaše bi bačen u jezero ognjeno i sumporito, gdje je zvijer i lažni prorok; i biće mučeni dan i noć va vijek vijeka.
11. I vidjeh veliki bijel prijestol, i onoga što sjeđaše na njemu, od čijega lica bježaše nebo i zemlja, i mjesta im se ne nađe.
12. I vidjeh mrtvace male i velike gdje stoje pred Bogom, i knjige se otvoriše; i druga se knjiga otvori, koja je knjiga života; i sud primiše mrtvaci kao što je napisano u knjigama, po djelima svojima.
13. I more dade svoje mrtvace, i smrt i pakao dadoše svoje mrtvace; i sud primiše po djelima svojima.
14. I smrt i pakao bačeni biše u jezero ognjeno. I ovo je druga smrt.
15. I ko se ne nađe napisan u knjizi života, bačen bi u jezero ognjeno.
Glava 21
I vidjeh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema.
2. I ja Jovan vidjeh grad sveti, Jerusalim nov, gdje silazi od Boga s neba, pripravljen kao nevjesta ukrašena mužu svojemu.
3. I čuh glas veliki s neba gdje govori: Evo skinije Božije među ljudima, i življeće s njima, i oni će biti narod njegov, i sam Bog biće s njima Bog njihov.
4. I Bog će otrti svaku suzu od očiju njihovijeh, i smrti ne će biti više, ni plača, ni vike, ni bolesti ne će biti više; jer prvo prođe.
5. I reče onaj što sjeđaše na prijestolu: Evo sve novo tvorim. I reče mi: Napiši, jer su ove riječi istinite i vjerne.
6. I reče mi: Svrši se. Ja sam alfa i omega, početak i svršetak. Ja ću žednome dati iz izvora vode žive za badava.
7. Koji pobijedi, dobiće sve, i biću mu Bog, i on će biti moj sin.
8. A strašljivima i nevjernima, i poganima i krvnicima, i kurvarima, i vračarima, i idolopoklonicima, i svima lažama, njima je dijel u jezeru što gori ognjem i sumporom; koje je smrt druga.
9. I dođe k meni jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša napunjenijeh sedam zala pošljednjijeh, i reče mi govoreći: Hodi da ti pokažem nevjestu, jagnjetovu ženu.
10. I odvede me u duhu na goru veliku i visoku, i pokaza mi grad veliki, sveti Jerusalim, gdje silazi s neba od Boga,
11. I imaše slavu Božiju; i svjetlost njegova bijaše kao dragi kamen, kao kamen jaspis svijetli,
12. I imaše zid veliki i visok, i imaše dvanaestora vrata, i na vratima dvanaest anđela, i imena napisana, koje su imena dvanaest koljena Izrailjevijeh.
13. Od istoka vrata troja, i od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, i od zapada vrata troja.
14. I zid gradski imaše dvanaest temelja, i na njima imena dvanaest apostola jagnjetovijeh.
15. I onaj što govoraše sa mnom, imaše trsku zlatnu da izmjeri grad i vrata njegova i zidove njegove.
16. I grad na četiri ugla stoji, i dužina je njegova tolika kolika i širina. I izmjeri grad trskom na dvanaest hiljada potrkališta: dužina i širina i visina jednaka je.
17. I razmjeri zid njegov na sto i četrdeset i četiri lakta, po mjeri čovječijoj, koja je anđelova.
18. I bješe građa zida njegova jaspis, i grad zlato čisto, kao čisto staklo.
19. I temelji zidova gradskijeh bijahu ukrašeni svakijem dragajem kamenjem: prvi temelj bijaše jaspis, drugi sapfir, treći halkidon, četvrti smaragd,
20. Peti sardoniks, šesti sard, sedmi hrisolit, osmi viril, deveti topaz, deseti hrisopras, jedanaesti jakint, dvanaesti ametist.
21. I dvanaest vrata, dvanaest zrna bisera: svaka vrata bijahu od jednoga zrna bisera; i ulice gradske bijahu zlato čisto, kao staklo presvijetlo.
22. I crkve ne vidjeh u njemu: jer je njemu crkva Gospod Bog svedržitelj, i jagnje.
23. I grad ne potrebuje sunca ni mjeseca da svijetle u njemu; jer ga slava Božija prosvijetli, i žižak je njegov jagnje.
24. I narodi koji su spaseni hodiće u vidjelu njegovu, i carevi zemaljski donijeće slavu i čast svoju u njega.
25. I vrata njegova ne će se zatvorati danju, jer ondje noći ne će biti.
26. I donijeće slavu i čast neznabožaca u njega.
27. I ne će u njega ući ništa pogano, i što čini mrzost i laž, nego samo koji su napisani u životnoj knjizi jagnjeta.
Glava 22
I pokaza mi čistu rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše od prijestola Božijega i jagnjetova.
2. Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakoga mjeseca svoj rod; i lišće od drveta bijaše za iscjeljivanje narodima.
3. I više ne će biti nikakve prokletinje; i prijestol Božij i jagnjetov biće u njemu; i sluge njegove posluživaće ga,
4. I gledaće lice njegovo, i ime njegovo biće na čelima njihovima.
5. I noći tamo ne će biti, i ne će potrebovata vidjela od žiška, ni vidjela sunčanoga, jer će ih obasjavati Gospod Bog; i carovaće va vijek vijeka.
6. I reče mi: Ovo su riječi vjerne i istinite, i Gospod Bog svetijeh proroka posla anđela svojega da pokaže slugama svojima šta će biti skoro.
7. Evo ću doći skoro: blago onome koji drži riječi proroštva knjige ove.
8. I ja Jovan vidjeh ovo i čuh; i kad čuh i vidjeh, padoh da se poklonim na noge anđela koji mi ovo pokaza.
9. I reče mi: Gle, nemoj, jer sam i ja sluga kao i ti i braća tvoja proroci i oni koji drže riječi knjige ove. Bogu se pokloni.
10. I reče mi: Ne zapečaćavaj riječi proroštva knjige ove; jer je vrijeme blizu.
11. Ko čini nepravdu, neka čini još nepravdu; i ko je pogan, neka se još pogani; i ko je pravedan, neka još čini pravdu; i ko je svet, neka se još sveti.
12. I evo ću doći skoro, i plata moja sa mnom, da dam svakome po djelima njegovijem.
13. Ja sam alfa i omega, početak i svršetak, prvi i pošljednji.
14. Blago onima koji tvore zapovijesti njegove, da im bude vlast na drvo života, i da uđu na vrata u grad.
15. A na polju su psi i vračari i kurvari i krvnici i idolopoklonici i svaki koji ljubi i čini laž.
16. Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvjedoči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda danica.
17. I Duh i nevjesta govore: Dođi. I koji čuje neka govori: Dođi. I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života za badava.
18. Jer svjedočim svakome koji čuje riječi proroštva knjige ove; ako ko dometne ovome, Bog će nametnuti na njega zla napisana u knjizi ovoj;
19. I ako ko oduzme od riječi knjige proroštva ovoga, Bog će oduzeti njegov dijel od knjige života, i od grada svetoga, i od onoga što je napisano u knjizi ovoj.
20. Govori onaj koji svjedoči ovo: Da, doći ću skoro! Amin. Da, dođi, Gospode Isuse.
21. Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista sa svima vama. Amin.