Заблуде у вези алкохолизма и алкохоличара

   1. Alkoholičar je samo onaj ko popije velike količine alkoholnih pića i uvek se opija.
   2. Alkoholičar pije svakodnevno jer ne može da živi bez pića.
   3. Alkoholičar je samo onaj ko mnogo troši na piće, i time dovodi sebe i svoju porodicu u stanje materijalne bede.
   4. Alkoholičar je propao čovek, koji ne radi, nema porodicu, živi da bi pio, a piće mu plaćaju drugi.
   5. Alkoholičar je poročan čovek, obeležen, čovek sa dna.
   6. Alkoholičar je samo onaj ko pijan učestvuje u tučama, koga hapse i kažnjavaju novčano ili zatvorom.

Iskustvene činjenice su drugačije:

   1. Alkoholičar ne mora da pije isključivo velike količine alkoholnih pića, niti je pravilno da se obavezno opija. Ima alkoholičara koji svakodnevno piju određenu količinu alkoholnog pića. Nikada nisu pijani, ali nisu nikada ni trezni. Alkoholičar se ne opija uvek, nego ne može da predvidi ishod pijenja («Svratim na jednu, a kući se vratim pijan.») Opijanje nije pravilo. I alkoholičar nekada uspe da popije jednu ili dve čašice. Međutim pijanstvo se «desi» nepredviđeno i protiv njegove volje.
   2. Većina alkoholičara ne pije svakodnevno. Ne samo da mogu da ne piju alkoholna pića danima, nedeljama, već često i mesecima.
   3. Materijalna situacija alkoholičara je veoma različita i zavisi od niza činjenica, a ne samo od alkoholizma. Tako je, na primer, sasvim drugačija ekonomska situacija poslovođe od fizičkog radnika.
   4. Alkoholičar nije ni «poročan», ni «sa dna», ni obavezno nezaposlen, itd. Alkoholizam ne «bira» ljude ni po polu, ni uzrastu, ni po školskoj spremi, ni intelektualnom nivou, niti strukturi ličnosti.
   5. Nije svaki alkoholičar agresivan. Mnogi vole muziku, pesmu, šalu i razgovor. Poneko tih večeri kada pije, živi «na visokoj nozi»: pije najskuplja pića, deli ogromne napojnice, čašćava prisutne u kafani. Neki alkoholičari su ćutljivi, nedruštveni, piju sami, često u kući. Pijani odu da spavaju, bez buke i galame.

Najosnovnije činjenice su:

   1. Alkoholizam je bolest, koja se leči.
   2. Lečenje nije poraz, ni sramota, nego potreba.
   3. Ne leče se samo «najteži» alkoholičari.
   4. Što lečenje počne ranije, tim bolje po pacijenta. Ne treba čekati najteže komplikacije, pa se tek tada odlučiti na lečenje.
   5. Svako pijenje koje stvara bilo kakve probleme jeste alkoholizam. Problemi su različiti: tegobe, bolovi, kajanje, svađe, oskudica, neraspoloženje, itd. Lečenjem se postiže ozdravljenje, odnosno oslobađanje zavisnosti od alkohola. To znači, da s jedne strane popravlja stanje telesnog zdravlja, a s druge strane, čim se više ličnost ne nalazi u vlasti alkohola, postaje i duševno zdravija, zadovoljnija i srećnija.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *